REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3754/2024-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nevenka Baran, u pravnoj stvari tužitelja, Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, protiv tuženika HAFIEL d.o.o., Zagreb, Ulica Hrvatskog sokola 79, OIB: 67653498908, kojeg zastupa punomoćnik Matija Zorić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krsnik & partneri d.o.o., Zagreb, Boškovićeva 8/I, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-905/2023-12 od 12. srpnja 2024., 21. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Usvaja se žalba tuženika i ukida presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-905/2023-12 od 12. srpnja 2024., u točkama I., II. i IV. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odbacuje se kao nedopuštena žalba tuženika izjavljena protiv točke III. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-905/2023-12 od 12. srpnja 2024.

III. O naknadi troška žalbe odlučit će prvostupanjski sud svojom konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je 12. srpnja 2024. donio presudu i rješenje poslovni broj Povrv-905/2023-12.

1.1. Presudom je pod točkom I. izreke održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tihane Sudar u Zagrebu, Frankopanska 2A, poslovni broj Ovrv-54080/2022 (UPP/OS-Ovrv- 794/2022) od 28. studenoga 2022., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 5.451,04 eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku na pojedinačne iznose glavnice kako je to navedeno u točki I. izreke. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 125,85 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. srpnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana. Pod točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1,24 eura, kao i u dijelu u kojem zahtijeva zakonske zatezne kamate na troškove parničnog postupka dosuđene u točki II. izreke presude preko priznate kamatne stope iz točke II. izreke presude, dok je pod točkom IV. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 677,50 eura.

1.2. Rješenjem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tihane Sudar u Zagrebu, Frankopanska 2A, poslovni broj Ovrv-54080/2022 (UPP/OS-Ovrv-794/2022) od 28. studenoga 2022., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos dosuđen u točki I. izreke presude, koje su tekle na pojedinačne iznose glavnice kako je to navedeno u izreci rješenja te je utvrđeno da je u tom dijelu tužba povučena.

2. Presudu i rješenje je sud donio primjenom Ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklama, klasa: 363-02/2012-016/106 od 6. srpnja 2012. i I. Dodatak Ugovoru o plaćanju naknade za postavljanje reklama, klasa: 363-02/2012-016/106, Odluka o komunalnom redu („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj: 14/19., 24/19. i 22/20.), članka 39. Odluke o komunalnom redu („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj 4/08., 5/08., 8/09., 17/09., 16/10., 17/10., 5/11., 8/11. i 5/12.), Pravilnika o kriterijima za određivanje naknade za postavljanje natpisa, plakata, reklama i reklamnih panoa („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj: 8/08., 9/09. i 25/09.), članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), članka 451. stavka 3. ZPP-a, članka 492.a ZPP-a, članka 226. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. i 125/11.; dalje: ZOO), članka 29. stavka 1. ZOO-a, članka 212. ZOO-a, članka 215. stavka 1. ZOO-a, članka 342. stavka 1. ZOO-a, članka 343. ZOO-a, članka 373. stavka 1. ZOO-a, članka 183. stavka 1. ZOO-a, članka 300. stavka 1. ZOO-a, članka 3. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima – („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), članka 19. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 55/01. - službeni pročišćeni tekst, 5/14. i 85/10. - službeni pročišćeni tekst) i članka 25. točke 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23. i 36/24.) te članka 12. stavka 3. točke 2. ZUS-a, članka 31. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.; dalje: OZ).

2.1. Odluku o troškovima parničnog postupka sud je donio na temelju odredbi članka 151. ZPP-a, članka 154. stavka 1. ZPP-a, članka 155. ZPP-a, članka 164. stavka 2. ZPP-a, članak 151. stavak 3. ZPP-a, Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18., 51/23.; dalje: ZSP), Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23., dalje: Uredba o tarifi), članaka 5., 7. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 9/21., 18/22.), članka 29. stavka 2. ZOO-a.

3. Tuženik pobija presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a i pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi kako je sud zanemario sudsku praksu, gdje se postupak vodio glede iste stvari, samo s drugim tuženikom po kojoj je tužitelj u cijelosti odbijen. Sud je prilikom donošenja presude samo formalistički primjenjuje odredbe Zakona o obveznim odnosima i ugovorne odredbe pritom zanemarujući osnovno načelo sadržano u članku 4. Zakona o obveznim odnosima – načelo savjesnosti i poštenja. Naime, načela obveznog prava i služe da se suzbije čisti formalizam u primjeni općeg ugovornog prava, te sprječava da nemoralni i nepošteni postupci, kao i ugovorne odredbe zamaskirane u formalnopravno ruho ostvare pravnu zaštitu pozivom na slovo zakona. Sud se nije upustio u pitanje moralnosti, poštenja, odnosno ništetnosti ugovornih odredaba. Sud je bio dužan razmotriti cjelokupni ugovorni odnos u okviru načela pa tek onda primijeniti materijalno pravo. Ističe kako jedan te isti sud u jednom slučaju utvrdi ništetnost, a dok se u konkretnom slučaju ne osvrće na istu a na nju je dužan paziti po službenoj dužnosti. Predlaže da ovaj drugostupanjski sud usvoji žalbu kao osnovanu, pobijanu presudu preinačiti, podredno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Tuženik nema pravni interes pobijati presudu u točki III. njene izreke, jer je u tom dijelu odbijen kao neosnovan dio zahtjeva tužitelja za naknadu troška parničnog postupka, te je zbog toga žalbu protiv navedenog dijela presude valjalo odbaciti prema odredbi članka 367. stavka 1. ZPP-a, zbog čega je odlučeno kao pod II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

6. Žalba tuženika je osnovana.

7. Pobijana presuda, u dijelu u kojem je žalba protiv presude dopuštena, ispitana je na temelju odredaba članka 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

8. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.451,04 eura s pripadajućim zateznim kamatama na ime naknade za postavljanje reklama sukladno Ugovoru o plaćanju naknade za postavljanje reklame na nekretnini u vlasništvu drugih od 6. srpnja 2012. (dalje: Ugovor), te njegovom I. Dodatku od 17. listopada 2012. (dalje: Dodatak), za razdoblje od kolovoza 2020. do prosinca 2021., na temelju članka 39. stavka 1. Odluke o komunalnom redu („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj: 4/08, 5/08, 8/09, 17/09., 17/10., 5/11., 8/11. i 5/12.; dalje: Odluka), čije su odredbe bile na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora i Dodatka.

9. Predmetni spor se zapravo svodi na sljedeće pravno pitanje:

- je li navedeni Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklame na zemljištu u privatnom vlasništvu (treće osobe) protivan zakonu i, posljedično tome, ništetan.

10. Osnovani su žalbeni navodi tuženika kako je na ništetnost ugovornih odredbi sud dužan paziti po službenoj dužnosti i to prema odredbi članka 327. stavka 1. ZOO-a.

11. S obzirom na to da je Ugovor koji je predmet ovoga spora sklopljen na temelju Odluke, upravo njene su odredbe relevantne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva i bez ispitivanja njene zakonitosti ne može se donijeti pravilna i zakonita odluka o tužbenom zahtjevu. Kako se prvostupanjski sud i tuženik tijekom ovoga postupka pozivaju na više različitih sudskih odluka, potrebno je posebno ukazati na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2169/2019 i Rev 901/2022 u kojima je izraženo stajalište suprotno onome na kojem prvostupanjski sud zasniva svoju odluku u ovoj pravnoj stvari.

12. Po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da nema ovlaštenje preispitati zakonitost općih akata tužitelja (konkretno Odluke kojom se propisuje obveza plaćanja naknade za postavljanje reklamnih panoa).

13. U konkretnom slučaju navedeni opći akt (Odluka) više nije na snazi pa ga zbog navedenog ne može ispitivati Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Kada se opći akt ne može preispitati pred nadležnim Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske prema Zakonu o upravnim sporovima redovni sud koji vodi postupak dužan je ispitati zakonitost podzakonskih akata kada upravni akt više nije na snazi.

14. Naime, je li redovni sud ovlašten ocjenjivati zakonitost općeg akta, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim donesenim odlukama izrazio je shvaćanje da je sud dužan ispitati zakonitost podzakonskih akata kada upravni akt više nije na snazi (poslovni brojevi: Rev 2550/2019-3 od 29. kolovoza 2023., Rev 2169/2019 od 1. ožujka 2023. i Rev 901/2022-2 od 19. listopada 2022.).

15. Tako je u predmetu poslovni broj Rev 901/2022-2 od 19. listopada 2022. odgovoreno na pitanje u odnosu na koje je dopuštena revizija a koje glasi: „U slučaju da nisu ispunjene pretpostavke za postupak ocjene zakonitosti općeg akta, a iz razloga što je navedeni akt već izvan snage, ali očito proizvodi učinke, može li se pitanje njegove zakonitosti isticati tijekom parničnog postupka gdje se pojavilo pitanje zakonitosti toga akta te je li redovni sud u tom parničnom postupku u takvoj situaciji dužan ispitati njegovu zakonitost?“

16. Odgovarajući na postavljeno pitanje u citiranoj odluci iznijeto je pravno shvaćanje pozivom na više odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske (poslovni broj U-III4024/2019, U-III-4025/2019 i dr.), prema kojima (primjerice odluka poslovni broj U-III6013/2012 od 1. prosinca 2014.) je utvrđena povreda odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.; dalje: Ustav) i prava na pristup sudu zbog propusta suda da u povodu prigovora podnositelja o nezakonitosti općeg akta jedinice lokalne samouprave, u skladu s odredbom članka 83. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima uputi zahtjev za ocjenu zakonitosti općeg akta Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.

17. Stoga u okolnostima kada upravni akt više nije na snazi, sud koji vodi postupak dužan je ispitati zakonitost odluka na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev. Pritom je sud dužan ispitati zakonitost upravnih akata na način kako bi to, da ti upravni akti u međuvremenu nisu stavljeni izvan snage, ispitao upravni sud. Dakle, sud je dužan ispitati i odgovoriti na sva pitanja glede zakonitosti Odluke na temelju koje je Ugovor između stranaka zaključen (članka 39. Odluke).

18. Budući da je prvostupanjski sud propustio ispitati i odgovoriti na pitanja vezana uz zakonitost odredbe članka 39. Odluke temeljem koje je sporni ugovor sklopljen, u odnosu na zakonske odredbe iz Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. - pročišćeni tekst, 82/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15.), Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ broj: 33/01., 60/01., 129/05., 109/07., 125/08., 36/09., 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15, 123/17, 98/19 i 144/20) i Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave („Narodne novine“ broj: 117/93 ., 69/97., 33/00., 73/00., 127/00., 59/01., 107/01., 117/01., 150/02., 147/03., 132/06., 26/07., 73/08., 25/12., 147/14., 100/15. i 115/16.), ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

19. Zbog navedenog ovaj sud smatra da je navedeni propust prvostupanjskog suda imao utjecaj na donošenje pravilne i zakonite odluke zbog čega se ne može ispitati je li pobijana odluka donesena pravilnom primjenom materijalnog prava.

20. Stoga je na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP -a pobijana presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

21. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, neizvjestan je uspjeh stranaka u sporu, pa je valjalo ukinuti i odluku o troškovima postupka, koja o tom uspjehu ovisi.

22. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem, tako da će ocijeniti je li odredba članka 39. Odluke, na temelju koje je sklopljen Ugovor o plaćanju naknade za postavljenje reklama, bila u skladu s relevantnim zakonskim propisima, te ovisno o tome utječe li njena nezakonitost na ništetnost tog ugovora. Potom će pravilnom primjenom odredbe članka 322. ZOO-a donijeti novu na zakonu zasnovanu odluku. U toj odluci će ponovo odlučiti i o troškovima postupka uključujući i troškove žalbenog postupka (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

23. U nepobijanom dijelu (rješenje) odluka prvostupanjskog suda je pravomoćna a temeljem članka 333. stavka 1. ZPP-a u vezi s članka 348. stavka 1. i 2. ZPP-a i članka 381. ZPP-a.

Zagreb, 21. kolovoza 2026.

Sudac

Nevenka Baran