REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1299/2025-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja RĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici iz Zagreba, ulica Kneza Borne 14, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. srpnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, uz zamjenicu punomoćnice odvjetničke vježbenice JĐ, i punomoćnice tuženika zaposlenice TĐ, Su- 248/2023, dana 21. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 11.060,00 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), tekućim od 15.06.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 2.780,00 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), tekućim od 15.06.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži isplatu iznosa od 5.100,00,00 eura zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama u odnosu na taj iznos, u dijelu u kojem traži isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 11.060,00 pod toč. I. i to za razdoblje od 23.05.2024. do 15.06.2024. te u dijelu u kojem traži isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 2.780,00 eura pod toč. II. za razdoblje od 23.05.2024. do 21.08.2026., kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.994,07 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 21. kolovoza 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da je dana 6. prosinca 2023. pretrpio ozljedu na radu. Tužitelj je zaposlen kod poslodavca Zagrebački Holding d.o.o. Podružnica Čistoća, Radnička cesta 82, 10000 Zagreb, na radnom mjestu – čistač ulica. Navedenog datuma, tužitelj se ozlijedio tijekom radnog vremena, prilikom obavljanja svojih redovitih radnih zadataka. Točnije, prilikom vožnje trokolice u procesu sakupljanja otpada radnik je pao i ozlijedio kuk te desno koljeno. Uzrok pada tužitelja prilikom obavljanja dodijeljenih mu radnih zadataka je neispravnost, klizavost i zakrčenost površine na kojoj su se obavljani spomenuti radni zadaci. Tužitelju je „ozljeda kuka“ priznata kao ozljeda na radu od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje pod evidencijskim brojem 124220612231/2024, dok je u odnosu na ozljedu desnog koljena u tijeku upravni spor radi priznavanja spomenute ozljede kao dopunske dijagnoze ranije priznate ozljede na radu. Obzirom da je poslodavac tužitelja u trenutku nastanka predmetne ozljede na radu imao s naslovljenim osiguranjem- tuženikom, sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu nastalu zaposlenicima prilikom obavljanja poslova svojeg radnog mjesta, to je uvodno označeni tuženik naslovljeno osiguranje pasivno legit imiran i odgovoran za naknadu štete oštećeniku.

Dana 13. lipnja 2024., tuženik je isplatio tužitelju nesporni iznos naknade štete od 3.740,00 eura vezano uz predmetni štetni događaj. Međutim, tako isplaćeni nesporni iznos ne predstavlja odgovarajuće obeštećenje za tužitelja obzirom na težinu i narav zadobivenih ozljeda te uzevši u obzir duljinu i tijek liječenja tužitelja. Slijedom svega navedenog, tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 3. ožujka 2026. potražuje iznos od 16.160,00 eura na ime naknade neimovinske štete, kao i iznos od 2.780,00 eura na ime imovinske štete, a sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne spori da je tužitelj dana 6. prosinca 2023. zadobio ozljedu na radu (prijelom vrata bedrene kosti) prilikom obavljanja radnog zadatka- čistaća ulica, kod poslodavca Zagrebački holding d.o.o. – Podružnica Čistoća Zagreb te da je tužiteljev poslodavac na dan nezgode imao kod tuženika zaključenu policu osiguranja od odgovornosti prema djelatnicima, posl. br. 9078700103018 i to za razdoblje od 1. travnja 2023. do 1. travnja 2024. godine. Tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu utuženog potraživanja s osnova neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u daljnjem iznosu od 2.200,00 eura.

Naime, cjelokupna odšteta od zadobivenih ozljeda u predmetnom štetnom događaju (prijelom vrata bedrene kosti) u potpunosti je namirena tužitelju u izvansudskom postupku i to dana 13. lipnja 2024. u ukupnom iznosu od 3.740,00 eura i to za neimovinsku i imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu. Prilikom obračuna i isplate odštete u mirnom postupku, tuženik je valorizirao vrstu i težinu zadobivene ozljede (prijelom vrata bedrene kosti) koju je tužitelj zadobio na radu te koja ozljeda mu je priznata od strane HZZO-a kao i ostalu medicinsku dokumentaciju te zdravstveno stanje tužitelja vezano za pretrpljenu ozljedu. S obzirom na navedeno, tuženik osporava utuženu ozljedu „desnog koljena“ kao ozljedu zadobivenu na radu od 6. prosinca 2023., jer iz dokumentacije priležeće tužbi jasno proizlazi da ista nije od strane HZZO priznata kao ozljeda na radu, slijedom čega se osporava utuženo potraživanje koje se odnosi na spornu ozljedu. Prema tome, tuženik se protivi da bi bio odgovoran naknaditi štetu za spornu ozljedu desnog koljena koja nije priznata kao ozljeda zadobivena na radu od 6. prosinca 2023., štoviše, opreza radi, tuženik osporava uzročno-posljedičnu vezu između sporne ozljede i predmetnog štetnog događaja.

Tuženik osporava zatraženi tijek zateznih kamata na neimovinsku štetu. Tuženik ujedno osporava utuženi tijek kamata na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu, jer iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da se radi o nerepariranoj šteti pa se kamate mogu računati jedino od dana kada njena visina bude utvrđena, odnosno, od dana donošenja presude.

U smislu svega navedenog, tuženik predlaže da se tužitelj odbije sa tužbenim zahtjevom te da mu naknadi prouzročene parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju, Prijavu o ozljedi na radu, Odštetni zahtjev od 23.05.2024., Odgovor tuženika od 24.05.2024., Zaštitu osobnih podataka u obradi štete, Obračun štete od 13.06.2024., Rješenje HZZO-a od 25.04.2024. i 04.10.2024., tužbu prema Upravnom sudu u Zagrebu (str. 6-62, 68-69, 81-88 spisa), Nalog za doznaku po šteti (str. 67 spisa), Policu osiguranja broj [broj police osiguranja], uz privitak police (str. 70-75 spisa), sudsku praksu (str. 121-139 spisa), kalkulator inflacije (str. 140 spisa), presliku Orijentacijske medicinske tablice (str. 145-147 spisa), saslušao je i tužitelja na ročištu održanom 09.07.2026. (str. 156-157 spisa), izvršio je uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Mladena Miškulina od 09.02.2026. (str. 100-107 spisa), kao što ga je i usmeno saslušao na ročištu održanom 19.05.2026. (str. 149-151 spisa) te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., 89/14, dalje: ZPP).

5. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Budući da su među strankama nesporni nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika te odgovornost tuženika (u s vezi zadobivene ozljede u vidu prijeloma vrata bedrene kosti), to sud na ove okolnosti nije izvodio posebne dokaze. Naime, među strankama je sporno da li je tuženik isplatom nespornog iznosa od 3.740,00 eura u cijelosti izvršio svoju obvezu naknade štete tužitelju.

7. Nadalje, na činjenicu povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje odnosno radi utvrđivanja visine naknade štete, sud je polazio od medicinske dokumentacije tužitelja kao i nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Mladena Miškulina.

8. U nalazu i mišljenju vještak navodi da je u štetnom događaju od 6. prosinca 2023. tužitelj zadobio ozljedu desnog kuka te da smatra da postoji uzročno -posljedična veza između dinamike štetnog događaja opisanih kako u tužbi, tako i anamnestičkim iskazom tužitelja, zadobivenih ozljeda i trajnih posljedica.

Tužitelj je u cijelosti provodio upute liječnika, a iz dostupne medicinske dokumentacije vidljive su bolesti i ozljede koje bi bile od utjecaja na ocjenu u predmetnom štetnom događaju. Tužitelj je vlastitim iskazom imao dvije otvorene operacije desnog koljena unutarnjeg meniskusa. Kao posljedica s vremenom je došlo do razvoja teške posttraumatske artroze koja je već na prvom Rtg pregledu od 29. prosinca 2023. bila toliko uznapredovala da je postojala indikacija za ugradnju TEP-a koljena. Vrijeme proteklo od ozljede do spomenute Rtg pretrage prekratko je da bi artroza koljena bila uzrokovana štetnim događajem.

Nakon provedenog adekvatnog liječenja kod tužitelja su zaostale trajne posljedice u vidu stanja nakon prijeloma vrata desne bedrene kosti koji je zarastao u ne anatomskom položaju s posljedičnom posttraumatskom artrozom desnog kuka koja je karakterizirana kroničnim bolovima i ograničenjem opseg pokreta u srednjem do teškom stupnju.

Liječenje tužitelja 15. lipnja 2024. sa završetkom stacionarne rehabilitacije. Daljnje liječenje vezano je uz tegobe s desnim koljenom koje nisu u uzročno-posljedičnoj svezi sa štetnim događajem već su rezultat kroničnih degenerativnih promjena.

9. Tužitelj je trpio jake bolove u trajanju od 10 dana ukupno, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 30 dana ukupno te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 120 dana ukupno.

10. U štetnom događaju tužitelj je doživio primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, u daljnjem tijeku postojao je sekundarni strah, jačeg intenziteta u trajanju od 4 dana ukupno (ozljeda i operativni zahvat), srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana ukupno i blagog intenziteta u trajanju od daljnjih 60 dana ukupno. Strah i bolovi izraženi su u kumulativnom omjeru za cijeli tijek liječenja.

11. Navedene trajne posljedice umanjuju opću životnu i radnu sposobnost tužitelja u opsegu od 25%.

12. Tuđa pomoć tijekom liječenja tužitelju bila je potrebna od 11. prosinca 2023. do 2. veljače 2024. u opsegu od 4 sata dnevno; od 2. veljače do 2. travnja 2024. u opsegu od 3 sata dnevno; od 3. travnja do 27. svibnja 2024. u opsegu od 1 sata dnevno; te od 15. lipnja 2024. pa narednih 12 tjedana u opsegu od 3x3 sata tjedno za obavljanje težih poslova.

13. Kod tužitelja je zaostalo naruženje u srednjem stupnju.

14. Tuženik je prigovorio na nalaz i mišljenje vještaka u podnesku od 20.04.2026. navodeći da je u potpunosti neprihvatljiva, neutemeljena ocjena kvalifikatorne okolnosti

– smanjena životna aktivnost u omjeru od iskazanih 25%. S obzirom da vještak navodi da se trajne posljedice kod tužitelja očituju u ograničenju kretnji u kuku u srednjem stupnju, ocjena smanjene životne aktivnosti zasigurno ne može iznositi čak 25%. Naime, upravo radi provjerljivosti ocijenjenog invaliditeta te usuglašenosti, ujednačenosti u vještvima prilikom ocjene pojedine trajne posljedice za određeni organ i posljedicu, vještaci su u obvezi valorizirati i postupati u okviru orijentacijskih tablica sudskih vještaka, prema kojima iskazuju konačnu ocjenu smanjene životne aktivnosti (naravno, pri tome tuženik akceptira da se ne radi o ugovornom osiguranju, već izvanugovornoj odgovornosti te da je ocjena trajnih posljedica odraz zdravstvenog stanja konkretne osobe).

U smislu iskazanog, a vezano za konkretni slučaj, evidentno je da je ocjena dr. Miškulina za konkretnu posljedicu u vidu „ograničenja kretnji u kuku u srednjem stupnju do teškog“ u omjeru od 25% neprihvatljiva i ne ulazi u okvire orijentacijskih tablica za posljedice na predmetnom organu, uvažavajući dakako i individualni pristup svakom tužitelju. Dakle, u smislu navedenog, primjerena ocjena smanjene životne aktivnosti iznosila bi 10%, a ne kako je to vještak dr. Miškulin iskazao sa čak 25% što je u potpunosti neprihvatljivo.

Potom, tuženik prigovara dijelu nalaza u odnosu na zaostalo naruženje u „srednjem stupnju“. Iz nalaza nije vidljivo na temelju čega vještak iskazuje ocjenu naruženja u navedenom stupnju. Štoviše, iz dostupne dokumentacije može se zaključiti da se radi o naruženju lakog stupnja, koje je ponekad vidljivo trećim osobama (npr. kad nosi kupaće gaće i sl.). Osim navedenog, kvalifikatorne okolnosti – fizički bolovi i strah također su previsoko ocijenjeni (napose bolovi jakog intenziteta u trajanju od 120 dana te strah blagog intenziteta u trajanju od daljnjih 60 dana).

15. Vještak se usmeno očitovao na prigovore tuženika na pisani nalaz i mišljenje, na ročištu održanom 19. svibnja 2026., navodeći da je slijedom predmetnog štetnog događaja kod tužitelja zaostala teška posttraumatska artroza desnog kuka s ograničenjem opsega poslova u srednjem do teškom stupnju i s kroničnim bolovima. Uslijed navedenog kod tužitelja je prisutna indikacija za zamjenu kuka odnosno za ugradnju totalno endoproteze desnog kuka. Navedeno implicira postotak umanjenja opće životne i radne sposobnosti tužitelja u opsegu od 25% a koji je naveo u vještvu. Ostali vidovi neimovinske štete prate tijek liječenja i rehabilitaciju i smatra da su ocijenjeni primjereno.

Nadalje kao što tuženik u svom podnesku navodi tablice koje je priložio uz podnesak isključivo su orijentacijskog karaktera te se kao takve ne mogu primjenjivati u apsolutnom pogledu. No kako je rekao kod tužitelja se radi o teškoj posttraumatskoj artrozi uz smanjenje pokretljivosti kuka koja se po tablicama koje navodi tuženik ocjenjuje sa 25% a kao što je naveo. Dakle kada se uzme u obzir ograničenje pokretljivosti kuka te kronični bolovi koji tužitelj trpi govori o teškoj posttraumatskoj artrozi koju je ocijenio sa 25% i kod toga ostaje bez obzira na tablice.

Na daljnji upit i opasku da naruženje nije opisano u pisanom nalazu poziva na prvi dio kliničkog pregleda na kojem piše da tužitelj hoda šepajući desno te da je u području kuka prisutan ožiljak dužine 13 cm a što jasno predstavlja opis naruženja kod tužitelja. Na daljnji upit glede vidljivosti naruženja, navodi da isto spada u domenu suda da ocjeni vidljivost naruženja. Konačno, izjavljuje da je šepanje uvijek vidljivo trećim osobama a ožiljak samo ponekad.

Glede datuma završetka liječenja ocijenio je datum završetka liječenja dan 15. lipnja 2024. kada je tužitelju preporučeno nastavak vježbi kod kuće. Činjenica je da je tužitelj 9. kolovoza 2024. bio na kontroli međutim na toj kontroli se priča jedino i isključivo o progresiji tegoba od strane desnog koljena, o indikaciji za ugradnju totalno endoproteze desnog koljenja dok se nigdje ne spominje opis kontrolnog stanja kuka pa zbog toga 9. kolovoza 2024. nije uzeo kao datum završetka liječenja. No gledajući dalje vidljivo je da je tužitelj na dan 9. kolovoza 2024. napravio i kontrolu RTG desnog kuka a koji je imao na uvid. Stoga iako ortoped nije spominjao niti opisano stanje desnog kuka u medicinskoj dokumentaciji 9. kolovoza 2024. je također datum kojim se može označiti kraj liječenja uz pretpostavku da je ortoped tu RTG snimku imao na uvid na dan spomenutog pregleda.

16. Valja reći da ovaj nalaz i mišljenje liječnika vještaka, kao i usmenu dopunu, sud u cijelosti prihvaća i smatra da je napravljen u skladu s pravilima znanosti i vještine, te je potpuno prihvaćen kao stručna pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba budući da je stručan i obrazložen u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja. Osim toga, vještak je u svom usmenom očitovanju u potpunosti, argumentirano otklonio sve prigovore tuženika pa je sud upravo iz navedenih razloga i odbio prijedlog tuženika za provođenjem novog medicinskog vještačenja.

17. Nadalje, odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

18. Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta, a isto tako mu je prouzročena i imovinska šteta budući da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100 ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi (kasnije konačno postavljenom tužbenom zahtjevu), odnosno fizičke bolove, strah, smanjenje životnih aktivnosti i naruženje budući da su iste u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kvalifikacijske okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Isto tako, utvrđivana je i potreba tužitelja za tuđom pomoći i njegom (čl. 1095. st. 1. ZOO).

19. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, utvrđeni pretrpljeni strah tužitelja u ovom štetnom događaju, zatim smanjenje životnih aktivnosti od 25%, u kojem obimu će trpjeti duševne boli i morati ulagati pojačane napore u svakodnevnome životu, isto kao i zaostalo naruženje u vidu šepanja te zaostalog ožiljka za kojeg je sud neposrednim opažanjem utvrdio da se radi o ožiljku svjetlije boje dužine nešto preko 10 cm na desnoj strani kuka koji je trećim osobama vidljiv samo ponekad, ovaj sud je, vodeći računa o svim navedenim okolnostima, i uzevši u obzir i dob tužitelja na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, utvrdio da je tužitelj pretrpio neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 14.800,00 eura. Međutim, kako je tužitelju nesporno isplaćen iznos od 3.740,00 eura to mu s tog osnova pripada iznos od 11.060,00 eura dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ocijenjen kao previsoko postavljen.

20. Nadalje, vještak je utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u sveukupnom trajanju od 558 sati. Iskazom tužitelja je utvrđeno da m je tuđu pomoć i njegu pružala supruga, a kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja svakako nije manja od 5,00 eura po satu kada se utvrđeno trajanje tuđe pomoći i njege od 558 sati pomnoži sa cijenom jednog sata od 5,00 eura, dobije se iznos od 2.790,00 eura. No, kako je tužitelj s tog osnova potraživao iznos od 2.780,00 eura to mu je zatraženi iznos i dosuđen.

21. Konačno, potrebno je istaknuti kako je s obzirom na nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Mladena Miškulina, sud ocijenio da su pri utvrđivanju opsega i visine neimovinske štete uzete u obzir isključivo posljedice ozljede desnog kuka, odnosno prijeloma vrata desne bedrene kosti. Naime, vještak je izričito naveo da se tegobe i degenerativne promjene desnog koljena ne mogu dovesti u uzročno-posljedičnu vezu sa štetnim događajem od 6. prosinca 2023., već da su posljedica ranijih kroničnih degenerativnih promjena. Stoga je sud pri ocjeni fizičkih bolova, straha, smanjenja životne aktivnosti, naruženja i potrebe za tuđom pomoći i njegom uzeo u obzir samo one posljedice za koje je vještačenjem utvrđeno da su u uzročno -posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, odnosno posljedice ozljede kuka. Budući da tuženik ne osporava svoju odgovornost za štetu proizašlu iz ozljede kuka, već isključivo odgovornost za navodnu ozljedu desnog koljena, prigovori tuženika u tom dijelu ne dovode u pitanje zaključke vještaka niti visinu štete utvrđenu na temelju posljedica ozljede kuka.

22. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužitelj potražuje zakonsku kamatu počevši od 23.05.2024., pa do isplate dok je liječenje prema nalazu vještaka završeno 15.06.2024. sud je tužitelju dosudio kamatu na neimovinsku štetu od datuma završetka liječenja. Pri tome je potrebno napomenuti kako je sud kao datum završetka liječenja prihvatio 15. lipnja 2024. godine, kada je tužitelju preporučeno daljnje provođenje vježbi kod kuće. Naime, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Mladena Miškulina proizlazi da je liječenje posljedica predmetne ozljede kuka time završeno, dok se daljnji liječnički pregledi i postupci nisu odnosili na posljedice prijeloma vrata desne bedrene kosti, već prvenstveno na tegobe s desnim koljenom. Činjenica da je tužitelj dana 9. kolovoza 2024. obavio kontrolni pregled i RTG snimanje desnog kuka sama za sebe ne opravdava određivanje tog datuma kao datuma završetka liječenja, budući da iz medicinske dokumentacije s navedenog pregleda ne proizlazi da je tada bilo poduzeto daljnje aktivno liječenje ili druga terapijska mjera u odnosu na ozljedu kuka. Upravo iz navedenih razloga je odbijen zahtjev za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos i to za razdoblje od 23.05.2024. do 15.06.2024. Što se tiče zahtjeva za naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege, sud je imao u vidu da je riječ o naknadi čija je visina utvrđena prema vrijednosti pružene pomoći, pri čemu je njezin konačan opseg i novčani iznos utvrđen tek tijekom ovog postupka, na temelju provedenog medicinskog vještačenja. Stoga, imajući u vidu da se radi o nerepariranoj imovinskoj šteti čija je visina utvrđena tek u ovom postupku, sud je zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade za tuđu pomoć i njegu dosudio od dana donošenja presude pa do isplate, primjenom članka 1086. Zakona o obveznim odnosima, u vezi s člankom 29. stavkom 1. i 2. istog Zakona.

23. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN, 156/22).

24. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, koja propisuje ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i u o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

25. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj je uspio u omjeru od 73,07%, dok je u odnosu na osnovu uspio u omjeru od 100%. S druge strane, tuženik nije uspio u sporu u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 26,93%. Stoga je sud za tužitelja utvrdio sljedeći omjer uspjeha: 100% + 73,07% = 173,07% / 2 = 86,53%, a za tuženika: 0% + 26,93% = 26,93% / 2 = 13,46%. Kada se od omjera uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika preostane iznos od 73,07% uspjeha na strani tužitelja.

26. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, 138/23, dalje OT), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

27. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Odvjetničkoj tarifi i zatraženom trošku pri čemu je sud vodio računa o vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja svake pojedine radnje i to: za sastav odštetnog zahtjeva od 23.05.2025. (100 bodova po tbr. 28 OTH), tužbe od 10.07.2025. (100 bodova po tbr. 7/1 OTH), za sastav podneska od 24.10.2025. (100 bodova po tbr. 7/1 OTH), za sastav podneska od 10.11.2025. (50 bodova po tbr. 8/3 OTH), za pristup na ročište održano 10.11.2025. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za sastav podneska od 03.03.2026. (100 bodova po tbr. 7/1 OTH), za pristup na ročište održano 20.04.2026. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za pristup na ročište održano 19.05.2026. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za pristup na ročište održano 09.07.2026. (100 bodova po tbr. 9/1 OHT) te za pristup na ročište za objavu održano 21.08.2026. (50 bodova po tbr. 9/3 OTH), dakle ukupno 900 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, iznosi 1.800,00 eura, odnosno za omjer uspjeha od 73,07% 1.315,26 eura. Navedenom iznosu valja pridodati trošak PDV-a od 25% (Tbr. 42.) te troškove vještačenja u iznosu do 350,00 eura, što ukupno iznosi 1.994,07 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od od 25.11.2025. (50 bodova po tbr. 8/3 OTH), budući isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

28. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

Zagreb, 21. kolovoza 2026.

Suda c

Siniša Marinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku