REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pn 612/16-89

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po pun. Mariju Depolu, odvj. u Splitu protiv tuženika pod 1) WIENER OSIGURANJA VIENNA INSURANCE GROUP d.d. ZAGREB, OIB: 52848403362, zastupanog po pun. iz odvj. društva Č i partneri u Splitu i pod 2) GRADA TRILJA, OIB: 91648398574, Poljičke republike 15, zastupanog po pun. Tomislavu Krki, odvj. u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave dana 7. srpnja 2026. g. u prisutnosti zamjenika pun. tužitelja, pun. tuženika pod 1) i pun. tuženika pod 2), dana 21. kolovoza 2026. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Dužan je tuženik pod 1) Wiener osiguranje Vienna insurance group d.d. Zagreb, OIB: 52848403362, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.422,77 EUR, na ime preostale naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 3. svibnja 2016. g. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. g. obračunava po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

dok se u preostalom dijelu, kojim je iz ovog osnova tužitelj od tuženika pod 1) zatražio isplatu iznosa od 4.249,91 EUR s pripadajućim kamatama te od tuženika pod 2) isplatu iznosa od 6.000,00 EUR s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II.Dužan je tuženik pod 1) u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 382,32 EUR, ime naknade štete za tuđu njegu i pomoć sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 3. svibnja 2016. g. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. g. obračunava po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

dok se u preostalom dijelu, kojim je iz ovog osnova tužitelj od tuženika pod 1) zatražio isplatu iznosa od 76,46 EUR s pripadajućim kamatama te od tuženika pod 2) zatražio isplatu iznosa od 305,86 EUR s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III.Dužan je tuženik pod 1) u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 79,64 EUR, na ime naknade troškova liječenja i prijevoza od mjesta stanovanja do [adresa] i za uništenu odjeću i obuću sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 3. svibnja 2016. g. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. g. obračunava po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

dok se u preostalom dijelu, kojim je iz ovog osnova tužitelj od tuženika pod 2) zatražio isplatu iznosa od 53,09 EUR s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

IV.Dužan je tuženik pod 1) u roku od 15 dana isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.553,29 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 21. kolovoza 2026. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Dužan je tužitelj u roku od 15 dana isplatiti tuženiku pod 2) parnični trošak u iznosu od 3.250,00 EUR.

Obrazloženje

Tužitelj je ustao tužbom pred ovim sudom dana 23. studenog 2016. g. u kojoj je naveo da se dana 16. siječnja 2015. g. u mjestu [adresa], Općina Trilj dogodila prometna nezgoda na kolniku lokalne ceste na način da je NL, upravljajući kamionom Mercedes Atego 815, registarskih oznaka [registarska oznaka], osiguranom od autoodgovornosti kod tuženika pod 1), prekoračenom i neprilagođenom brzinom na dionici ceste s ograničenjem brzine na 30 km/h, s uskim kolnikom, koja je bila zaleđena i neposuta, u uvjetima loše vidljivosti uslijed magle i obraslog raslinja na suhozidima uz kolnik i ispred zavoja, ugledavši vozilo tužitelja koje je izlazilo iz zavoja počeo kočiti uslijed čega je cijelim kamionom prešao na suprotnu stranu ceste te je došlo do sraza s automobilom Chevrolet Lacetti, registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao tužitelj na način da je kamion gurao automobil unazad, rotirao ga za 90º pri čemu je automobil potpuno smrskanog prednjeg dijela završio na suhozidu. Tužitelj je izvađen iz vozila i prevezen na Hitnu pomoć gdje mu je dijagnosticiran prijelom glave desne natkoljenične kosti s iščašenjem kuka, poduzeta operacija repozicije u općoj anesteziji i noga imobilizirana. Tužitelj je u bolnici proveo 17 dana, preko mjesec dana bio je nepokretan, još pet mjeseci mogao se kretati isključivo pomoću štaka, kretnje u kuku ostale su reducirane te je desna noga hipotrofirala. Proveo je terapiju u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju ''Biokovka''. Tuženik pod 1) da je isplatio tužitelju dana 18. svibnja 2016. g. u mirnom postupku (ponuđeni i neprihvaćeni) iznos od 10.000,00 kn na bazi 50% doprinosa svog osiguranika. Prema mišljenju tužitelja doprinos tuženika pod 1) je 60%, a tuženika pod 2) 40%. Predloženo je donošenje presude kojom će se tuženika pod 1) obvezati na isplatu iznosa od 26.000,00 kn, a tuženika pod 2) na isplatu iznosa od 24.000,00 kn na ime preostale naknade neimovinske štete, tuženika pod 1) na isplatu iznosa od 3.000,00 kn, a tuženika pod 2) na isplatu iznosa od 2.000,00 kn na ime naknade štete za tuđu njegu i pomoć te tuženika pod 1) na isplatu iznosa od 600,00 kn, a tuženika pod 2) na isplatu iznosa od 400,00 kn na ime naknade troškova liječenja i prijevoza od mjesta stanovanja do liječnika u [adresa] i za uništenu odjeću i obuću, sve s pripadajućim kamatama.

U odgovoru na tužbu tuženik pod 1) priznao je pasivnu legitimaciju budući da je kamion registarskih oznaka [registarska oznaka] na dan prometne nezgode bio osiguran od autoodgovornosti kod tuženika pod 1) te je priznao odgovornost za nastanak prometne nezgode u omjeru od 50% dok da u preostalom dijelu odgovornost za nastanak prometne nezgode leži na tužitelju zbog kretanja neprilagođenom brzinom i na osobi koja je dužna održavati lokalnu cestu na kojoj je došlo do nezgode na kolniku koji je bio zaleđen i neposut. Navedeno je da nije sporno da širina lokalne ceste na kojoj je došlo do prometne nezgode nije dopuštala mimoilaženje kamiona i osobnog automobila tako da su oba vozila morala biti zaustavljena da do nezgode ne dođe, do čega nije došlo jer se unatoč poduzetom kočenju vozila nisu zaustavila radi zaleđenog i neposutog kolnika. Osporena je visina zahtjeva te je naglašeno da je tužitelju isplaćen iznos od 10.000,00 kn na ime neimovinske štete. Tužitelj da, kao zdravstveno osigurana osoba, ima pravo na naknadu troškova u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja odnosno troškova liječenja i u vezi s liječenjem, a tuženik pod 1) je u obvezi snositi samo one troškove koje nije moguće ostvariti redovnim korištenjem prava iz zdravstvenog osiguranja.

Tuženik pod 1) je u podnesku od 25. siječnja 2021. g. obavijestio sud da je nakon zaključenja prethodnog postupka saznao da je odgovornost za nastanak predmetne prometne nezgode bila predmet postupka koji se pred ovim sudom vodio pod brojem Pn 347/17 koji je pravomoćno okončan. U tom predmetu da je vlasnik teretnog automobila, osiguranog od automobilske odgovornosti kod tuženika pod 1), potraživao naknadu štete na teretnom automobilu od osiguratelja od automobilske odgovornosti osobnog automobila te je utvrđeno da postoji podijeljena odgovornost na jednake dijelove vozača teretnog automobila i vozača osobnog automobila, što da je potrebno respektirati u ovoj pravnoj stvari.

Tuženik pod 2) se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, navodeći da se protivi osnovu i visini zahtjeva. Dodatno je na ročištu od 22. siječnja 2019. g. istakao kako osporava nastanak, razloge i uzrok predmetne prometne nezgode kako je to opisao tužitelj. Posebno je istaknut prigovor promašene pasivne legitimacije, a s obzirom da tuženik pod 2) ne odgovara za predmetnu prometnicu jer se radi o prometnici koja je kategorizirana. Na ročištu od 7. rujna 2020. g. tuženik pod 2) dodatno je prigovorio svojoj pasivnoj legitimizaciji navodeći da se nezgoda dogodila izvan naselja.

Nakon što je primio odgovor na tužbu tuženika pod 1) tužitelj je u podnesku od 16. siječnja 2019. g. naveo da je odgovornost osiguranika tuženika pod 1) za nastanak nezgode u visini od najmanje 60 %. Opreza radi, tužitelj da u odnosu na tuženika pod 1) postavlja zahtjev na bazi 70% odgovornosti i to na način da predlaže obvezati tuženika pod 1) na isplatu iznosa od 32.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete, iznosa od 3.500,00 kn za tuđu njegu i pomoć i iznosa od 700,00 kn za troškove liječenja i uništenu odjeću i obuću, sve s pripadajućim kamatama.

Rješenjem broj Pn 612/16 od 25. ožujka 2019. g. razdvojen je postupak u ovoj pravnoj stvari u odnosu na tuženike te je odlučeno da će se pod brojem Pn 612/16 nastaviti raspravljati u odnosu na tuženika pod 1), a u odnosu na tuženika pod 2) da će se raspravljati u drugom predmetu koji će dobiti novi broj. Nakon razdvajanja predmet protiv tuženika pod 2) nastavio se voditi pod brojem Pn 225/19.

Na ročištu od 7. rujna 2020. g. sud je pripojio predmet Pn 225/19 ovom predmetu radi zajedničkog raspravljanja i donošenja jedne odluke.

Tužbeni zahtjev konačno je uređen podneskom od 18. svibnja 2026. g. te je tužitelj zatražio obvezati tuženika pod 1) na isplatu iznosa od 7.672,68 EUR, na ime preostale naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a tuženika pod 2) na isplatu iznosa od 6.000,00 EUR na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, tuženika pod 1) na isplatu iznosa od 458,78 EUR, a tuženika pod 2) na isplatu iznosa od 305,86 EUR na ime naknade štete za tuđu njegu i pomoć te tuženika pod 1) na isplatu iznosa od 79,64 EUR, a tuženika pod 2) na isplatu iznosa od 53,09 EUR na ime naknade troškova liječenja i prijevoza od mjesta stanovanja do [adresa] i za uništenu odjeću i obuću, sve s pripadajućim kamatama.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom medicinske dokumentacije za tužitelja i njegovog zdravstvenog kartona, zapisnika o očevidu PU Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj od 16. siječnja 2015. g. sa skicom i foto-dokumentacijom, dopisa tuženika od 3. i 17. svibnja 2016. g., zapisnika o alkotestiranju od 16. siječnja 2015. g., podataka o širini vozila Mercedes Atego 815 (list 23 spisa), presude ovog suda broj K 277/15 od 14. ožujka 2018. g., kopije spisa prometne nezgode od 16. siječnja 2015. g. PU Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj, Odluke o razvrstavanju javnih cesta iz Narodnih novina broj 44/12 i predmeta ovog suda broj Pn 388/20 (raniji broj P 347/17). Sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku prometno-tehničke struke Jozi Šitumu koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 16. prosinca 2020. g., pisane dopune od 18. travnja 2021. g., 2. lipnja 2021. g. i 29. lipnja 2023. g. i usmenu dopunu na ročištu od 5. veljače 2025. g., vještaku ortopedu dr. KL i psihijatru dr. Nikoli Sikirici.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev za naknadu nematerijalne i materijalne štete koju je pretrpio tužitelj u prometnoj nezgodi koja se dogodila u mjestu Vojnić Sinjski, Općina Trilj, kojom je prilikom vozilo osigurano kod tuženika pod 1), kojim je upravljao NL (kamion marke Mercedes Atego 815, registarskih oznaka [registarska oznaka]), nakon poduzete radnje kočenja prešlo na suprotnu stranu ceste te se sudario s automobilom Chevrolet Lacetti, registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao tužitelj. Po navodima tužitelja do prelaska kamiona na suprotni kolnički trak došlo je radi više razloga: prekoračene brzine, neprilagođene brzine uvjetima na kolniku i širini kolnika te radi zaleđenosti i neposutosti kolnika. Tužitelj je tužbom obuhvatio tuženika pod 1) kao osiguratelja vozila kojim je upravljao NL te tuženika pod 2), kao osobu koja je, po mišljenju tužitelja, bila dužna čistiti kolnik i održavati ga u stanju pogodnom za nesmetano odvijanje prometa.

Tuženik pod 2) istakao je prigovor nedostatka svoje pasivne legitimacije pa je u postupku trebalo odgovoriti da li je tuženik pod 2) odgovoran za održavanje sporne ceste.

Sukladno odredbi čl. 6. Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14, dalje ZC) koji se primjenjuje u konkretnoj pravnoj stvari, a budući da je nezgoda bila u siječnju 2015. g., javne ceste razvrstavaju se u jednu od četiri skupine: autoceste, državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste, a prema odredbi čl. 7. st. 1. i 2. ZC-a javne ceste razvrstavaju se na temelju mjerila koje uredbom donosi vlada odlukama koje donosi ministar pomorstva, prometa i infrastrukture koje se objavljuju u Narodnim novinama.

U odredbama čl. 81., 82. i 83. ZC-a navedene su pravne osobe koje upravljaju javnim cestama.

Prema odredbi čl. 17. st. 1. ZC-a javne ceste se planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, kao i sukladnost javnih cesta s drugim zahvatima u prostoru i s okolišem kroz koji se protežu i sukladan uvjetima koji su određeni tim Zakonom i propisima za njegovu provedbu, zakonom kojim se uređuje prostorno uređenje i gradnja i propisima za njegovu provedbu, propisima kojima je uređena zaštita okoliša te propisima o sigurnosti prometa na cestama.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZC-a pravna osoba koja upravlja javnom cestom koja prolazi kroz naselje ne održava:

-sustav za odvodnju, ako je dio mjesne kanalizacijske ili kanalske mreže,

-javnu rasvjetu,

-zelene površine, drvorede i samostalno ukrasno grmlje,

-pothodnike i nathodnike u funkciji pješačkog prometa,

-biciklističke i pješačke staze izvan kolnika,

-tramvajske odnosno željezničke pruge,

a prema st. 2. ovog čl. pravna osoba koja upravlja javnom cestom koja prolazi kroz naselje ne obavlja poslove čišćenja javnih cesta, osim čišćenja snijega.

U konkretnom slučaju sud je utvrdio, a kako proizlazi iz zapisnika o očevidu PU Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj od 16. siječnja 2015. g. te Odluke o razvrstavanju javnih cesta iz Narodnih novina broj 44/12, da se nezgoda dogodila na kolniku lokalne ceste broj 67042 u blizini zaseoka Bajići.

Prema citiranim odredbama ZC-a proizlazilo bi da je za stanje javne ceste koja je kategorizirana kao lokalna cesta odgovorna Županijska uprava za ceste.

Prema navodima tužitelja dio javne ceste na kojem se dogodila nezgoda nalazi se unutar naselja pa je pasivno legitimiran tuženik pod 2) temeljem odredbe čl. 27. st. 2. ZC-a.

Međutim, prema odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 26/03-pročišćeni tekst, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13 i 147/14, dalje ZKG) komunalne djelatnosti što ih obavljaju jedinice lokalne samouprava su, između ostalog, održavanje javnih površina, što je dodatno objašnjeno u st. 7. gdje je navedeno da se pod održavanjem javnih površina naročito razumijeva održavanje javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih odvodnih kanala, trgova, parkova, dječjih igrališta i javnih prometnih površina te dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje, kad se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnom Zakonu.

U tom slučaju za dio javne ceste koja prolazi kroz naselje odgovornost ima jedinica lokalne samouprave.

Tužitelj je u postupku navodio da je do nezgode došlo zbog zaleđenog, neočišćenog i neposutog kolnika. Iz zapisnika o očevidu proizlazi da je u trenutku nastanka prometne nezgode kolnik bio zaleđen i neposut.

Postavlja se pitanje što predstavlja pojam čišćenja javnih cesta, jer se jedino u slučaju da je tuženik pod 2) propustio vršiti radnje koje je dužan raditi radi čišćenja javne ceste koja prolazi kroz naseljeno mjesto, može govoriti o odgovornosti tuženika pod 2), naravno pod uvjetom da se zaista radilo o dijelu lokalne ceste koja prolazi kroz naseljeno mjesto.

Odgovor se nalazi u odredbi čl. 30. Pravilnika o održavanju cesta (Narodne novine broj 90/14, dalje Pravilnik) prema kojoj je upravitelj ceste u obvezi osigurati da izvođač radova održavanja ceste sve sastavne dijelove javne ceste očisti na način da odstrani sve što može utjecati na sigurnost prometa, njegovu funkcionalnost i uređeni izgled ceste te zaštitu okoliša.

Poseban dio Pravilnika posvećen je radnjama, mjerama, postupcima i aktivnostima u zimskom razdoblju koje imaju zadaću osigurati mogućnost odvijanja prometa cestama uz najveću moguću sigurnost sudionika u prometu i prihvatljive troškove, ukratko organizaciji i provođenju zimske službe. Prema odredbi čl. 34. Pravilnika u zimskom razdoblju koje, u pravilu, traje od 15. studenog tekuće do 15. travnja sljedeće godine, ceste se održavaju u skladu s izvedbenim programom zimske službe koji donosi upravitelj ceste, na prijedlog izvođača radova redovnog održavanja ceste. Izvedbenim programom zimske službe utvrđuje se osobito:

-organizacijska shema ustroja, nadležnosti i odgovornosti izvođača zimske službe,

-raspored mjesta stalne pripravnosti,

-karta cestovne mreže s označenim razinama prednostima i polaznim i završnim točkama djelovanja zimske službe,

-raspored mehanizacije, opreme, materijala za posipanje te radne snage potrebne za izvođenje planiranih radova,

-raspored dežurstva, obvezne prisutnosti, stupnjevi pripravnosti te raspored radnih skupina,

-nacrt posipanja protiv poledice i uklanjanja snijega,

-mjesta i način isključivanja pojedinih vrsta vozila u zimskim uvjetima,

-način prikupljanja podataka i shema obavještavanja o stanju i prohodnosti javnih cesta.

U čl. 35. Pravilnika opisani su pripremni radovi zimske službe, a u čl. 36. što je dužan provoditi izvođač radova održavanja ceste u zimskom razdoblju i u slučajevima kada postoji opasnost od nastanka poledice na cesti.

Prema mišljenju ovog suda čišćenje javnih cesta prema odredbi čl. 27. st. 1. ZC-a, a u smislu citiranih odredbi Pravilnika ne obuhvaća poslove vezane uz uklanjanje leda koji se stvara na kolniku. U svim nabrojanim slučajevima čišćenja i uklanjanja predmeta koji se nalaze na kolniku, naime, radi se o pojedinačnim iznenadnim nanosima koje je potrebno promptno ukloniti, dok se kod čišćenja snijega, za što je prema izričitoj odredbi čl. 27. ZC-a nadležna Županijska uprava za ceste, radi o organiziranim i planskim pripremama uz angažiranje mehanizacije (ralica i kamiona) i upotrebu sredstava za otapanje snijega (sol ili druga sredstva), za što je očito opremljeniji upravitelj lokalne ceste iz čl. 83. ZC-a odnosno kvalificirana osoba kojoj on povjeri poslove čišćenja snijega nego jedinica lokalne samouprave, radi čega su ti poslovi i povjereni posebnoj pravnoj osobi koja upravlja cestom. Po ocjeni ovog suda poslovi čišćenja leda jednako su tako zahtjevni kao i uklanjanje snijega i racio je odredbe čl. 27. ZC-a da se i ti poslovi, srodni čišćenju snijega, povjere posebnoj pravnoj osobi, a ne jedinici lokalne samouprave.

Prema citiranim odredbama Pravilnika o zimskoj službi kojima se objašnjavaju poslovi zimske službe odnosno nabrajaju radnje koje je potrebno poduzimati u zimskim uvjetima na javnim cestama, u koje spada čišćenje snijega i poduzimanje zaštitnih mjera protiv stvaranja poledice, jasno je da s tim poslovima tuženik pod 2) nema nikakve veze, što znači da tuženik pod 2) nije pasivno legitimiran za poduzimanje tih radnji i da ne može biti odgovoran, sve da se nezgoda i dogodila na dijelu lokalne ceste koja prolazi kroz naseljeno mjesto, za stanje kolnika koji je radi neposipanja bio zaleđen. Radi navedenog tužbeni zahtjev bilo je potrebno odbiti kao neosnovan u odnosu na tuženika pod 2).

Tuženik pod 1) u ovom sporu odgovara, pak, prema odredbi čl. 1072. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), koja propisuje da, u slučaju kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, a ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugome za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

Treba ponoviti da je tuženik pod 1) u odgovoru na tužbu priznao odgovornost svog osiguranika za nastanak prometne nezgode u omjeru od 50%, što je tijekom postupka ponovio u podnesku od 25. siječnja 2021. g.

Prema ocjeni tužitelja odgovornost osiguranika tuženika pod 1) treba biti ocijenjena u visini od 60% jer je na takav način konačno uređen tužbeni zahtjev u podnesku od 18. svibnja 2026. g.

Stoga je trebalo ocijeniti da li je osiguranik tuženika pod 1) odgovoran za nastanak ove prometne nezgode u postotku većem od 50% odnosno do 60%, jer je to jedino sporno vezano za osnovu odgovornosti tuženika pod 1).

Da bi raspravio stupanj doprinosa osiguranika tuženika pod 1) nastanku štete sud je u ovom postupku angažirao vještaka prometno-tehničke struke Jozu Šituma koji je izradio pisani nalaz i mišljenje, tri pisane dopune i usmenu dopunu na ročištu od 5. veljače 2025. g..

Tako je vještak Šitum u pisanom nalazu i mišljenju od 16. prosinca 2020. g. naveo da je prilikom izrade nalaza i mišljenja koristio kompletan spis Policijske postaje Sinj te da je izlaskom na mjesto događaja utvrdio duljinu horizontalne preglednosti lokalne ceste broj 67042. Opisao je značajke kolnika na kojem je došlo do prometne nezgode koji je širine 3,20 m, bez označene vodoravne prometne signalizacije, s više uzastopnih zavoja, namijenjen za dvosmjerno odvijanje prometa s izgrađenim kamenim suhozidima obraslim niskim raslinjem uz sjeverni i južni rub kolnika i ograničenjem brzine od 30 km/h. U daljnjem nalazu opisao je oštećenja na teretnom automobilu Mercedes iz čega treba izdvojiti da je utvrdio da su prednji kotači imali slabo izražen gazeći sloj, a da su stražnji bili u dobrom stanju te da nije bilo moguće ispitati tehničku ispravnost upravljačkog i kočnog sustava radi visokog stupnja oštećenja. Opisao je i oštećenja na automobilu Chevrolet u vlasništvu tužitelja s tim da nije bilo moguće ocijeniti stanje prednjih pneumatika ni ispravnost upravljačkog i kočnog sustava radi visokog stupnja oštećenja s tim da su stražnji kotači zatečeni u dobrom stanju s dobro izraženim gazećim profilom. Do sudara da je došlo po sredini kolnika lokalne ceste s tim da je brzina kretanja vozila Mercedes prije reagiranja vozača na kočnicu iznosila 45 do 47 km/h, a u trenutku sudara vozilo je imalo brzinu od 39 km/h. Što se tiče automobila Chevrolet, sudarna brzina iznosila je 25 km/h, a brzina kretanja u trenutku reagiranja vozača na kočnicu oko 45 km/h. Ocijenio je i preglednost ceste i mogućnost međusobnog uočavanja pojašnjavajući da je u vrijeme nastanka nezgode bio dan i da je magla smanjivala preglednost. Inače, dionica ceste gdje se dogodila nezgoda da je izgrađena kao slabo pregledna dionica s više uzastopnih zavoja te su uz cestu s obje strane izgrađeni kameni suhozidi nepravilne visine obrasli niskim raslinjem koji su dodatno smanjivali preglednost ceste. Naveo je da je duljina puta horizontalne preglednosti najmanje 60 do 75 m, ali da su oba vozila radi magle imala smanjenu mogućnost međusobnog uočavanja, s tim da je teretno vozilo imalo bolju mogućnost jer se vozač nalazio na većoj visini od vozača osobnog automobila. Uzimajući u obzir širinu vozila Mercedes (2,35 m) i Chervolet (1,73 m), odnosno ukupno 4,08 m i stvarnu širinu kolnika od 3,20 m te uz ocjenu potrebne širine ceste za sigurno mimoilaženje (5,80 m) ocijenio je da se automobili nisu mogli mimoići na siguran način, odnosno bez potpunog zaustavljanja. Da je tužitelj poduzeo intenzivno kočenje u trenutku kad je od mjesta sudara bio udaljen 35 m zaustavio bi se do mjesta sudara da se gibao bilo kojom brzinom manjom od 39 km/h.

Tuženik pod 1) osvrnuo se na pisani nalaz i mišljenje vještaka Šituma u podnesku od 25. siječnja 2021. g. smatrajući da nalaz i mišljenje potvrđuje ocjenu tuženika pod 1) da je suodgovornost njegovog osiguranika za nastanak predmetne nezgode 50%.

Tužitelj je u podnesku od 12. ožujka 2021. g. ukazao na okolnost da vještak u pisanom nalazu i mišljenju ni jednom nije naveo da se radilo o zaleđenom i neposutom kolniku pa da proizlazi zaključak da je vještak izračunao brzinu kojom bi se vozilo tužitelja zaustavilo pred sudar u uvjetima suhog kolnika, a ne zaleđenog, pa da je vještaka potrebno pozvati na očitovanje. Osim toga, da se vještak nije očitovao na kojoj je udaljenosti vozač teretnog vozila osiguranog kod tuženika pod 1) mogao ugledati automobil tužitelja.

U skladu s odredbom čl. 261. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP) sud je odlučio provesti dokaz obnovom vještačenja po istom vještaku, a budući da je ocijenjeno da je pisani nalaz i mišljenje nepotpun ali da se taj nedostatak može otkloniti ponovnim saslušanjem istog vještaka.

U pisanim dopunama nalaza i mišljenja od 18. travnja i 2. lipnja 2021. g. sudski vještak objasnio je da je prilikom računanja brzine izbjegavanja prometne nezgode odnosno granične brzine za vozilo Chevrolet uzeo vrijednost usporenja od 2,5 m/s² što da odgovara uvjetima sklizavog kolnika zbog leda. Stanje kolnika da je bilo opisano u zapisniku o očevidu: kolnik je bio zaleđen i neposut, što je, ponovio je, uzeo u obzir. Što se tiče mogućnosti uočavanja od strane vozača teretnog automobila ponovio je da je vozač teretnog vozila Mercedes imao bolju mogućnost uočavanja vozila ispred sebe s tim da precizniju ocjenu udaljenosti na kojoj je vozač teretnog vozila mogao vidjeti osobni automobil Chevrolet nije moguće iznijeti bez detaljnog mjerenja visine okolnih zidova, pokosa usjeka ceste, stabala i raslinja koji su se nalazili uz rub ceste i koji su mogli predstavljati bočnu smetnju u međusobnom uočavanju, što da nije izmjereno niti dokumentirano prilikom očevida. Ponovio je da je duljina puta horizontalne preglednosti (SPR) iznosila najmanje oko 60 do 75 m te da je potrebno uzeti u obzir i nepovoljan utjecaj magle na preglednost i međusobno uočavanje.

U podnesku od 11. svibnja 2022. g. tužitelj je još jednom prigovorio nalazu i mišljenju vještaka Šituma navodeći da je u izostalo očitovanje kojom brzinom bi se vozilo tužitelja moglo zaustaviti pred sudar da je zaleđeni kolnik bio posut.

Temeljem već citirane odredbe čl. 261. st. 2. ZPP-a sud je pozvao vještaka na očitovanje te je u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 29. lipnja 2023. g. vještak objasnio da je za računanje granične brzine potrebno odrediti vrijednost usporenja vozila prilikom kočenja u uvjetima posutog i zaleđenog kolnika, odnosno raspolagati podacima ne samo o stanju kolnika nego i o načinu tretiranja kolnika zbog zaštite od zaleđenosti odnosno o vremenu i intenzitetu posipanja, granulaciji materijala kao i o zadnjem tretiranju kolnika prije nastanka prometne nezgode. Naveo je koji su uobičajeni način tretiranja cesta u zimskom razdoblju zbog sprječavanja stvaranja leda. S obzirom da navedenih podataka nema u spisu, da ne može pouzdano izračunati traženu brzinu.

U podnesku od 4. listopada 2024. g. tužitelj je predložio da se vještak prometno- tehničke struke očituje na pitanje da li se nezgoda mogla izbjeći da je predmetni zaleđeni kolnik bio adekvatno posoljen odnosno tretiran odgovarajućom supstancom.

U usmenoj dopuni nalaza i mišljenja na ročištu od 5. veljače 2025. g. vještak Šitum objasnio je da tretiranje kolnika određenim sipinama smanjuje mogućnost zaleđivanja i skraćuje zaustavni put vozila. Analizirajući konkretnu prometnu nezgodu da je prilikom izračuna uzeo u obzir koeficijent usporenja auta od 2,5 m/s² što odgovara uvjetima blažeg zaleđenog i klizavog kolnika, umjesto koeficijenta koji se kreće od 0,5 do 1,5 m/s² koji se uzima u uvjetima jače zaleđenog kolnika. Na posebno pitanje suda da li se, uz kretanje teretnog vozila utvrđenom brzinom od 45 do 47 km/h i uz pretpostavljeno posut kolnik nezgoda mogla izbjeći, odgovorio je da bi se uz zaleđeni kolnik koji je posut osobno vozilo Chevrolet moglo zaustaviti pri navedenoj brzini i svakoj brzini koja je manja od 45 km/h, a teretno vozilo Mercedes ako bi se kretalo brzinom od 46 km/h i svakom manjom od te brzine.

Dakle, iako su se oba vozila kretala podjednakom brzinom koja je bila veća od dozvoljene, vještak je izračunao da bi se i uz tu povećanu brzinu oba vozila na zaleđenom kolniku, da je bio pravilno tretiran i posut, zaustavila do mjesta nezgode, što znači da do sudara ne bi došlo. Jednako kako to oslobađa bilo kakve odgovornosti za nastanak nezgode tužitelja, oslobađa i osiguranika tuženika pod 1), o čemu očito tužitelj nije vodio računa, ustrajući u svojim prigovorima. Međutim, kako je tuženik pod 1) priznao svoju suodgovornost od 50%, trebalo je utvrditi da se ni u kojem slučaju ne radi o većem doprinosu od priznatog.

Što se tiče koncepcije neimovinske štete, potrebno je primijeniti odredbe novog ZOO-a koji je uveo objektivnu koncepciju štete, navodeći u odredbi čl. 1046. da je šteta povreda prava osobnosti čime je utvrđen pojam neimovinske štete. To znači da šteta nastaje samom povredom nekog prava osobnosti, a posljedice takve povrede koje se očituju u fizičkoj i/ili duševnoj boli, predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, a u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a.

Zaštićena prava osobnosti samo su primjerice nabrojana u odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a gdje se spominje pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

Prema riječima vještakinje ortopedske struke dr. KL tužitelj je u nezgodi pretrpio prijelom glave desne bedrene kosti uz iščašenje zgloba kuka te udarac u glavu i prsni koš. Isti dan kad je doživio nezgodu, 16. siječnja 2015. g. da je primljen na Zavod za ortopediju KBC Split te je nakon radiološke obrade u kratkoj općoj anesteziji napravljena repozicija kuka, Na kontrolnom RTG pregledu utvrđen je dobar položaj koštanih ulomaka i zglobnih tijela te je tužitelj u dobrom općem stanju otpušten kući 2. veljače 2015. g. Prije nezgode tužitelj da, prema anamnestičkim podacima i podacima iz zdravstvenog kartona, nije imao ozljedu desnog kuka niti bolesti kuka. Nakon otpuštanja iz bolnice tužitelj da je uredno obavljao kontrole kod traumatologa kroz 2015. g., te je u svibnju 2015. g. zabilježeno da je hodao uz jednu štaku. Obavio je i preporučenu fizikalnu terapiju u Specijalnoj bolnici Biokovka u periodu od 27. srpnja do 15. kolovoza 2015. g. U otpusnom pismu opisana je hipotrofija desne noge u cijelosti uz limitirane rotacije u desnom kuku. Nakon toga da su 2. ožujka 2016. g. na kontrolnom pregledu kod traumatologa na RTG snimkama opisani znakovi razvoja artrotskih promjena, a tužitelj se žalio na povremene bolove u kuku. Iz zadnjeg nalaza traumatologa od 10. travnja 2025. g. da se na RTG snimci vidi artroza desnog kuka, a u statusu tužitelja da je navedeno da su kretnje fleksija i ekstenzija terminalno ograničene, a rotacije reducirane za 10º uz uočenu hipotrofiju natkoljenične muskulature. Vještakinja je procijenila da se radilo o teškoj tjelesnoj ozljedi koja je ostavila umanjenje životnih aktivnosti zbog izraženih degenerativnih promjena i ograničenih pokretljivosti u desnom kuku u visini od 20%. Tužitelj da će ulagati pojačane napore kod dužeg hodanja i stajanja te kod svih težih tjelesnih radova, imat će napore kod podizanja i držanja težih tereta te kod svih radova u čučećem položaju jer neće moć napraviti puni čučanj. Opisane degenerativne promjene da su se dogodile isključivo radi ozljede jer ozljeda kakvu je pretrpio tužitelj da uzrokuje degenerativne promjene u kuku. U zadnjem nalazu da je i navedeno da se radi o sekundarnoj koksartrozi. Vještakinja je navela da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta dva tjedna te slabog intenziteta još šest tjedana, s tim da je ostale povremene bolove koje je tužitelj trpio i još uvijek trpi uračunala u umanjenje životnih aktivnosti. Tužitelju da je bila potrebna i tuđa njega i pomoć nakon izlaska iz bolnice i to kao pomoć kod obavljanja osobne higijene kada je tužitelj hodao s dvije štake u trajanju od šest tjedana po dva sata dnevno te još dva mjeseca po jedan sat dnevno. Kako tužitelj povremeno šepa zbog bolova da je prisutna naruženost i to povremeno srednjeg stupnja nakon zamora.

Proveden je i dokaz vještačenjem po vještaku psihijatru dr. Nikoli Sikirici koji je, nakon pregleda cjelokupne medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužitelja, naveo da je tužitelj bio izložen određenoj neugodnoj emocionalnoj reakciji zbog nezgode te da je u trenutku samog događaja doživio primarni strah u trajanju do jedne do dvije minute, da se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od dva do tri dana, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju od tri tjedna te sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju od osam do devet tjedana, bez da je došlo do trajnih povreda duševnog integriteta tužitelja.

Prema odredbi čl. 1100. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

Prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade koja pripada tužitelju sud je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, jer su to upravo osnovne kvalifikatorne okolnosti o kojima ovisi visina novčane satisfakcije. Tako je sud vodio računa o duljini i intenzitetu fizičkih bolova kojima je bio izložen tužitelj, o tome da je tužitelj stradao u dobi od 66 godina te da će povremeno osjećati posljedice ove nezgode jer će imati tegobe odnosno s naporom će duže hodati i stajati, sve teže tjelesne poslove obavljat će uz ulaganje napora, a jednako će s naporom podizati teži teret, a sve radove koji zahtijevaju čučeći položaj neće uopće moći obavljati jer ne može napraviti puni čučanj. Sud je uzeo u obzir i kakav je strah morao proživjeti tužitelj neposredno nakon nezgode i kasnije tijekom liječenja te da ima povremene duševne bolove u srednjem stupnju radi naruženosti kada uslijed zamora počinje šepati.

Radi svega navedenog tužitelju, po ocjeni ovog suda, pripada ukupan iznos od 9.500,00 EUR kao iznos novčane satisfakcije radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a uzimajući u obzir da je došlo do promjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002. g. na način da se prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kn) povećavaju za 50%.

S obzirom na utvrđeni postotak suodgovornosti tuženika pod 1) od 50% proizlazi da je obveza tuženika pod 1) na naknadu neimovinske štete koju je pretrpio tužitelj u visini od 4.750,00 EUR. Nadalje, s obzirom da je tužitelju u mirnom postupku tuženik pod 1) isplatio iznos od 10.000,00 kn na ime nespornog dijela naknade neimovinske štete odnosno 1.327,23 EUR, ovom je presudom tužitelju trebalo dosuditi daljnji iznos od 3.422,77 EUR, a u preostalom dijelu, kojim je iz ovog osnova tužitelj od tuženika pod 1) zatražio isplatu iznosa od 4.249,91 EUR s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev trebalo je odbiti kao neosnovan.

Na dosuđeni iznos tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate i to počevši od dana podnošenja zahtjeva tuženiku pod 1) u mirnom postupku odnosno od 3. svibnja 2016. g. do isplate.

Prema odredbi čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

Tužitelj je dostavila u spis dokaz da je tuženiku poslao pisani zahtjev za isplatu naknade štete dana 3. svibnja 2016. g.

Stoga je zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete u cijelosti osnovan radi čega je trebalo odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

Sud je u izreci presude odredio i stopu zatezne kamate propisane zakonom kako je to tužitelj i zatražio u uređenom tužbenom zahtjevu: do 31. prosinca 2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, što je u cijelosti pravilno.

Tužitelj je, nadalje, naveo da mu pripada i imovinska šteta radi toga što mu je bila potrebna tuđa njega i pomoć u ukupnom trajanju od 144 sata, a radi se o danima nakon izlaska tužitelja iz bolnice odnosno nakon 2. veljače 2015. g. Prema Odluci Doma za starije i nemoćne osobe Lovret o cijeni izvaninstitucionalnih usluga u spornom razdoblju proizlazi da je cijena sata pružanja nemedicinske njege i pomoći 40,00 kn odnosno 5,31 EUR, što bi iznosilo 764,64 EUR, od čega je tuženika pod 1) trebalo obvezati na isplatu iznosa od 382,32 EUR radi priznate suodgovornosti od 50%, a u preostalom dijelu, kojim je iz ove osnove tužitelj zatražio isplatu iznosa od 76,46 EUR s pripadajućim kamatama tužbeni zahtjev trebalo je odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude pod točkom II.

Treba navesti da je, prema stajalištu sudske prakse, cijenu nemedicinske kućne pomoći potrebno utvrditi pribavljanjem podataka od osoba koje pružaju takvu vrstu pomoći trećima, primjerice od ustanova koje pružaju nemedicinsku skrb osobama kojima je takva pomoć potrebna i to ponajprije na području na kojem oštećenik živi.

Na iznos imovinske štete radi potrebe tuđe njege i pomoći tužitelj je tužbi zatražio isplatu zatezne kamate propisane zakonom koja teče od 3. svibnja 2016. g. do isplate, odnosno od dana podnošenja zahtjeva tuženiku pod 1) u mirnom postupku.

Tužitelju, po ocjeni ovog suda, na dosuđeni iznos imovinske štete zbog potrebe tuđe njege i pomoći zatezna kamate pripada od dana kad je prestala potreba za pružanjem te vrste nemedicinske pomoći i njege, odnosno nakon proteka tri i pol mjeseca nakon izlaska iz bolnice (2. veljače 2015. g.) odnosno od 17. svibnja 2015. g. do isplate.

To znači da je zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan jer je zateznu kamatu na dosuđeni iznos glavnice za ovaj vid štete tužitelj zatražio počevši od 3. svibnja 2016. g. do isplate.

Tužitelj je, nadalje, naveo da je bio izložen troškovima liječenja, troškovima prijevoza i uništene odjeće i obuće te za ove vidove štete u odnosu na tuženika pod 1) zatražio isplatu ukupnog iznosa od 79,64 EUR, navodeći da je imao izdatke radi odlaženja na preglede i fizikalnu terapiju iz Trilja do Splita.

Prema odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO-a osoba koja drugome nanese tjelesnu ozljedu ili naruši zdravlje dužna je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

Nadalje, prema odredbi čl. 223. st. 1. ZPP-a, ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

Sud je prihvatio da je tužitelj bio izložen troškovima prijevoza radi odlazaka na preglede, pretrage i terapiju u pratnji još jedne osobe, da je imao i druge troškove vezane uz liječenje te da mu je u nezgodi sigurno radi mjesta prijeloma i udaraca bio uništen barem donji dio odjeće i obuća pa je, uz ovlaštenje iz odredbe čl. 223. st. 1. ZPP-a, sud ocijenio da se, uz priznatu suodgovornost od 50%, sigurno radi o zatraženom iznosu od 79,64 EUR pa je tužbeni zahtjev iz ovih osnova trebalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci presude pod točkom III.

Nadalje, na dosuđeni iznos imovinske štete radi troškova liječenja i uništene odjeće i obuće tužitelju bi pripadala zatezna kamata od dana kad je bio izložen tim troškovima. S obzirom da je tužitelj sve medicinske postupke obavio mahom kroz 2015. g., sud je smatrao da mu na iznos određen prema slobodnoj ocjeni iz ovih osnova pripada kamata kako je i zatraženo, počevši od 3. svibnja 2016. g. jer su tim danom zasigurno bili završeni svi postupci i terapije koje je trebao poduzeti tužitelj u svrhu poboljšanja svog zdravstvenog stanja narušenog i oštećenog radi prometne nezgode.

Odluka o troškovima postupka u odnosu na tuženika pod 1) donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a jer je uspjeh ovih stranaka u parnici djelomičan. Prema ovoj odredbi ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Ocjenjujući uspjeh tužitelja i tuženika pod 1) vezano za osnovu i visinu zahtjeva sud je ocijenio da je tužitelj uspio u dijelu od 74%, a tuženik pod 1) u dijelu od 26%. Primjenom citirane odredbe ZPP-a tužitelju je od troška postupka koji će sud utvrditi da su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka u odnosu na tuženika pod 1) trebalo odmjeriti naknadu dijela troškova koji odgovara postotku od 48%.

Tužitelju je, tako, trebalo priznati trošak sastava odštetnog zahtjeva, tužbe i podnesaka od 16. siječnja 2019. g., 12. ožujka 2021. g., 4. listopada 2024. g. i 10. lipnja 2025. g. i trošak zastupanja na ročištima od 22. siječnja i 21. ožujka 2019. g., 7. rujna 2020. g., 23. ožujka 2021. g., 6. studenog 2024. g., 5. veljače 2025. g. i 28. siječnja i 10. lipnja 2026. g. po 100 bodova (ukupno 1400 bodova), trošak sastava podneska od 18. svibnja 2026. g. i zastupanja na ročištu od 7. svibnja 2026. g. po 50 bodova (ukupno 100 bodova) i trošak zastupanja na ročištu od 9. travnja 2026. g. od 25 bodova.

Ukupan broj bodova od 1525 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa) i tako dobiti iznos od 3.050,00 EUR koji je trebalo je uvećati za zatraženi PDV i zatraženu pristojbu tužbe od 72,47 EUR i presude od 100,00 EUR i tako dobiti iznos od 3.984,97 EUR koji je trebalo umanjiti s obzirom na uspjeh tužitelja u sporu u odnosu na tuženika pod 1) i ocijeniti da mu od izračunatog troška pripada 48% odnosno 1.912,79 EUR kojem iznosu je trebalo dodati troškove vještačenja uplaćene od strane tužitelja u zatraženom iznosu od 640,50 EUR i tako dobiti ukupan iznos od 2.553,29 EUR što predstavlja trošak koji je trebalo priznati tužitelju i koji je dužan podmiriti tuženik pod 1), zbog čega je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 3. listopada 2018. g., 4. studenog 2024. g. i 3. travnja i 2. srpnja 2026. g. jer, po ocjeni suda, taj trošak nije bio potreban radi vođenja parnice, a prema odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Na iznos parničnog troška tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate, koja tužitelju, u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a, pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.

Odluka o troškovima postupka u odnosu na tuženika pod 2) donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući da je tužitelj u odnosu na tuženika pod 2) izgubio spor pa je dužan naknaditi parnični trošak kojem je bio izložen tuženik pod 2). Tuženiku pod 2) trebalo je priznati trošak sastava odgovora na tužbu i podnesaka od 24. listopada 2024. g., 23. lipnja 2025. g. i 8. lipnja 2026. g. i trošak zastupanja na ročištima od 22. siječnja i 21. ožujka 2019. g., 7. rujna 2020. g., 23. ožujka 2021. g., 6. studenog 2024. g., 5. veljače 2025. g. i 28. siječnja i 10. lipnja 2026. g. po 100 bodova (ukupno 1200 bodova), trošak sastava podneska od 13. listopada 2021. g. i zastupanja na ročištu od 9. travnja 2026. g. po 25 bodova (ukupno 50 bodova) i trošak zastupanja na ročištu od 7. svibnja 2026. g. od 50 bodova.

Ukupan broj bodova od 1300 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife i tako dobiti iznos od 2.600,00 EUR koji je trebalo je uvećati za zatraženi PDV i tako dobiti iznos od 3.250,00 EUR koji predstavlja trošak koji je trebalo priznati tuženiku pod 2) i koji je dužan podmiriti tužitelj, zbog čega je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

Tuženiku pod 2) nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude jer, po ocjeni suda, taj trošak nije bio potreban radi vođenja parnice, a prema odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tuženiku pod 2) nije priznat ni trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu jer obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, a prema odredbi čl. 4. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18 i 51/23). Zatraženi trošak sudske pristojbe presude nije priznat jer tuženik pod 2) neće biti pozvan na plaćanje te pristojbe.

U Splitu, 21. kolovoza 2026. g.

S U D A C :

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).