REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj: 18 Kž-364/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Hrvoja Viskovića kao predsjednika vijeća, te Sandre Radanović i Ante Bačića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika OT zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 , 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj putem branitelja Tonija Ivandića, odvjetnika u Zagrebu, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-657/2024 od 7. siječnja 2026., temeljem čl. 474.a st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 21. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenika OT, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, broj K-657/2024 od 7. siječnja 2026. Općinski kazneni sud u Zagrebu je proglasio krivim okrivljenika OT zbog učina kaznenog djela protiv imovine – teške krađe – opisano u čl. 229. st. 1. toč. 2. u svezi s čl. 228. st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 229. st. 1. KZ/11, te je na temelju čl. 229. st. 1. toč. 2. KZ/11, okrivljeni OT osuđen na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci.
1.1. Na temelju čl. 68. st. 1. KZ/11, okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.
1.2. Na temelju čl. 69. st. 1. KZ/11, okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.
1.3. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08, dosuđen je oštećenoj OTŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], imovinskopravni zahtjev u iznosu od 530,89 eura te se okrivljeniku nalaže navedeni iznos platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti.
1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08, okrivljenik je oslobođen dužnosti podmirenja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. – 6. ZKP/08, kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Tonija Ivandića, odvjetnika u Zagrebu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu odluke o kazni, te predlaže da drugostupanjsko vijeće preinači prvostupanjsku presudu te izrekne blažu kaznu.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.
5. Žalba nije osnovana.
6. Naime, sud prvog stupnja je prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu okrivljenikovih inkriminiranih radnje, tj. pravilno je vodio računa o svim okolnostima koje propisuje čl. 47. ZKP/08, dakle olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani. Pri tome je prvostupanjski sud kao olakotno cijenio priznanje počinjenja kaznenog djela, izraženo kajanje i žaljenje zbog počinjenog da je otac dvoje djece, zatim da je tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv, kao i narušenog zdravstveno stanje okrivljenika, koji uz ostalo boluje od epilepsije.
6.1. Kao otegotno mu je cijenio raniju osuđivanost, s obzirom da je isti prema izvodu iz kaznene evidencije osuđivan u više navrata, uglavnom zbog istovrsnih kaznenih djela. Naime, okrivljenik je osoba koja je od 2015. godine kontinuirano u sukobu sa zakonom, koja je u dva navrata osuđena za kaznena djela razbojništva i to na bezuvjetne kazne zatvora, u jednom navratu za kazneno djelo teške krađe te u jednom navratu za kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina, također na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Prema tome, radi se o osobi koja je potpuno nekritična prema vlastitom protupravnom ponašanju, a na koju do sada izrečene zatvorske kazne, kao i uvjetna osuda, nisu utjecale da se suzdrži od daljnjeg sukoba sa zakonom, već je naprotiv njegovo kriminalno ponašanje progrediralo.
6.2. Prema tome, olakotnu okolnost u vidu priznanja kaznenog djela te izraženog kajanja, kao i okolnosti da je isti bio bitno smanjeno ubrojiv, koje ističe žalitelj u žalbi, prvostupanjski sud je već valorizirao prilikom odmjeravanja kazne, međutim, navedene olakotne okolnosti, kada se dovedu u vezu sa prethodno navedenim otegotnim okolnostima te osobnosti okrivljenika i težinom kaznenog djela, nisu takvog značaja da bi dovele do blažeg kažnjavanja.
6.3. Slijedom iznijetog, a uvažavajući sve naprijed navedene olakotne i otegotne okolnosti, žalba okrivljenika zbog odluke o kazni nije osnovana, jer će se upravo izrečenom kaznom zatvora u trajanju od deset mjeseci, uz izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja iz čl. 68. st. 1. KZ/11, u cijelosti postići svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, a kako je to obrazloženo i u prvostupanjskoj presudi na stranici 3 i 4 obrazloženja pobijane presude, jer se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju ne bi postigla blažom kaznom od izrečene. Navedene razloge prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i upućuje žalitelja na iste te zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju žalbenim navodima okrivljenika.
7. Budući da žalba okrivljenika, nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zadru 21. kolovoza 2026.
Predsjednik vijeća
Hrvoje Visković