Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj R1-245/2026-

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Butković Brljačić, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom postupku prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu predloženice DF, iz [adresa], zastupane po punomoćniku Dejanu Režiću, odvjetniku u Rijeci, u povodu obavijesti Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Klinike za psihijatriju od 18. kolovoza 2026., na nejavnom ročištu održanom 21. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

I Određuje se prisilni smještaj predloženice DF u KBC Rijeka, Klinici za psihijatriju.

II Prisilni smještaj traje do 17. rujna 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem ovoga suda poslovni broj R1-245/2026-2 od 19. kolovoza 2026. pokrenut je postupak prisilnog zadržavanja predloženice DF u Klinici za psihijatriju KBC Rijeka, te je rješenjem poslovni broj R1-245/2026-4 od 20. kolovoza 2026. određen nastavak prisilnog zadržavanja predloženice u istoj psihijatrijskoj ustanovi do 25. kolovoza 2026. jer je utvrđeno da su za to ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 36. st. 4. u vezi s čl. 27. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ broj 76/14, dalje: ZZODS).

2. U tijeku postupka provedeni su dokazi uvidom u medicinsku dokumentaciju priloženu spisu, saslušanjem odjelnih liječnika specijalista psihijatrije ABC, dr. med. i ZF, dr. med., predloženice, supruga predloženice NF i vještačenjem po stalnom sudskom vještaku iz područja psihijatrije izvan. prof . dr. sc. BF, dr. med.

3. Uvidom u prijamni zapisnik Klinike za psihijatriju KBC Rijeka od 18. kolovoza 2026. utvrđeno je da je predloženica dovedena kolima hitne pomoći (po pozivu socijalnog radnika upućenom hitnoj pomoći), hospitalizirana nakon pregleda u OHBP. Pacijentica navodi da je upućena u OHBP nakon intervencije policije koju je pozvao susjed od kojeg je molila za pomoć. Navodi da ju suprug unazad desetak godina maltretira i zlostavlja.

3.1. Zabilježena je detaljna anamneza dobivena od pacijentice kod prijema - suprug bude agresivan u smislu da viče za svaku sitnicu, to u njoj izaziva veliki stres i aktivira joj adrenalin koji iscrpljuje nadbubrežnu žlijezdu, a kao posljedica toga ona bude umorna i iscrpljena do te mjere da ne može ni hodati; godinama izlazi većinom uz suprugovu pomoć, izrazito rijetko sama...nekada tjednima mora ležati u krevetu; iscrpljenju pridonosi nedostatak hrane, nedovoljno jede jer u kući nema dovoljno hrane...na taj način ju kontrolira i s njom manipulira da nema snage otići i tako godinama, namjerno ju čini slabom a onda se sav zabrine kad zaleži; od stresa je izgubila zube, natiče joj cijelo tijelo...Prije mjesec dana je prijavila supruga za nasilje...

3.2 .Kod prijama je zabilježena dijagnoza: F23 Akutni i prolazni psihotični poremećaj. Početno predloženica potpisuje pristanak za hospitalno liječenje, ali ga 18.kolovoza 2026. povlači te se pokreće postupak prisilnog hospitalnog liječenja.

3.3. U heteroanamnestičkim podacima navodi se da je suprug svakodnevno od 8h ujutro na informacijama, traži da se predloženica otpusti s liječenja, navodi da njezin boravak na liječenju predstavlja izravnu ugrozu njezinog života i zdravlja, da mora biti spojena na aparate koji mjere njezine vitalne funkcije...inzistira na otpustu i prilaže pisani zahtjev za otpustom.

4. Saslušanjem imenovanih odjelih liječnika utvrđeno je da se predloženica liječi pod sumnjom na poremećaj psihotičnog spektra sumanutosti, odnosno perzistentni sumanuti poremećaj, koji se u konkretnom slučaju manifestira, a kako to proizlazi i iz iskaza same bolesnice, njezinim dugogodišnjim slabim funkcioniranjem, u smislu da godinama ne izlazi iz kuće, odnosno isključivo u pratnji supruga, te fiksacija na somatske simptome; naime, pacijentica odbija oftalmološki pregled, pravdajući fiksacijom na somatske simptome, da je umorna i iscrpljena i da će na preglede očiju ići ambulantno, od kuće, što predstavlja kritično i ugrožavajuće ponašanje u odnosu na zdravlje predloženice, s obzirom na odbijanje liječničkog pregleda. Objašnjeno je i da s medicinskog stajališta razlogom odbijanja pregleda okuliste ne mogu biti navodi predloženice kako ima otečene kapke i da zbog toga ne može u potpunosti otvoriti oči. S obzirom na opisani psihički status predloženice i njezinu lošu razinu funkcioniranja, istaknuli su da na ovaj način ugrožava vlastito zdravlje, te su ustrajali kod prijedloga za daljnjim bolničkim liječenjem predloženice.

5. Predloženica je u svojem iskazu ponovila navode koji su detaljno zabilježeni u anamnezi dobivenoj od pacijentice kod prijema, uz naglasak da probleme s očima ima od kada je bila dijete u dobi od 2 i pol godine, da je 2010. postojala preporuka psihologa za njezinu psihijatrijsku obradu, jer je tada bila na fakultetu i jako opterećena studijem na dva odsjeka, međutim na psihijatrijsku obradu nije otišla. Ustrajala je da nije odbijala pregled oftalmologa, te da je sa liječnicom kod prijema dogovorila da se pregled odgodi, dok joj se stanje sa kapcima, koji su otečeni, ne popravi. Ovo sve tim više jer da je za 19. kolovoza 2026. bila naručena za pregled kod oftalmologa, o čemu je u spis predala potvrdu o narudžbi. Navela je i da za sada nema nekih strahova, osim što je zadnjih mjesec i pol dana zbog nezaposlenosti supruga i nedostatka novca bila pod stresom. Istaknula je i da su liječnici "digli ruke od nje" vezano za probleme s očima, da je tražila prirodna rješenja i u tu svrhu koristila kokosovo ulje.

6. Saslušanjem supruga predloženice RF, saslušanje kojega je predloženica predložila kao osobe od njezinog povjerenja, utvrđeno je da je isti nedavno ostao bez posla, da zbog toga nisu imali dovoljno novčanih sredstava kako bi se prehranili, da nikada nije bio agresivan prema supruzi, a supruga da je potvrdila kako želi ići na pregled kod oftalmologa, ali sve do momenta dok ne počnu neizdrživi bolovi, a to je kada su joj kapci jako upaljeni.

7. Iz nalaza i mišljenja angažiranog sudskog vještaka utvrđeno je da je razgovor sa predloženicom proveden 20. kolovoza 2026. na Klinici za psihijatriju KBC Rijeka. Saznaje da je predloženica rođena **.**.1989. u [adresa] jer u [adresa] nije bilo rodilišta. Primarnu obitelj čine roditelji, brat (12,5 godina stariji) i sestra (10,5 godina starija). Otac je umro kada je predloženica imala 15 godina. S majkom nikada nije bila povezana. Majka ju nije htjela roditi, a kada je imala 2,5 godine počeli su njezini problemi s očima, tako da je majku bilo na dva načina sram zbog nje, bila joj je „dupli teret“. Otac je bio drugačiji, nikada ga nije bilo sram nje, nastojao je kompenzirati majčina loša ponašanja prema njoj. Brat i sestra da su se priklonili majci. Nisu u kontaktu.

7.1. Osnovnu i srednju školu završila je u [adresa], a Filozofski fakultet (romanistiku i južnoslavistiku) je polazila u [adresa], bila je odličan student, dobila je dekanovu nagradu. Govori pet jezika. Radni staž joj je mali, radila je honorarno kao prevoditeljica u ..., a volontirala je u ... što smatra značajnim.

7.2. U braku je sa RF od 2015. On je pravnik, bio je odvjetnik, zadnji posao koji je radio bio je posao prodavača. Pojašnjava kako su se puno puta selili, pa RF nerijetko nije mogao zadržati posao. Djece nemaju. Živjeli su u Irskoj, vratili su se 2025. Dobivali su financijsku pomoć povremeno, novaca je bilo sve manje. RF je radio 3 mjeseca u ... za minimalac, dali su mu otkaz. Mjesec dana nije nigdje radio. Bilo ju je strah za egzistenciju. RF je našao posao prodavača. Pojašnjava – „tražili smo pomoć u Caritasu...premalo smo imali obroka, uz to stres i strah koji je bio sve veći, fizički sam oslabila. U četvrtak sam zvala hitnu, bila sam slaba, nisam imala snage, nisam mogla spavati, srce mi je jako lupalo...ima 10 godina kako su ti prekidi hranjenja, bilo je i perioda kada je bilo u redu. Dugogodišnji stres me je iscrpio, egzistencijalni strah, nisam mogla hodati, bila sam iscrpljena, većinu dana sam ležala, van sam išla samo s njim, nekada bi bio bolji dan pa bi išla sama“.

7.3. Upitana za razloge zašto je prijavila supruga za nasilje, kazuje kako je pokušala na policiji objasniti o čemu se radi ali ju oni nisu ozbiljno shvatili i bili su grubi prema njoj. Obratila se socijalnoj službi, rekli su joj da nema dokaza i da to nije ništa strašno. Upitana o kakvom se nasilju radi, odgovara verbalnom, navodi primjer – „prije mjesec dana je vikao da ću umrijeti od gladi, da će nam isključiti vodu i struju, jako sam se uplašila. On tako najprije sve lijepo, lijepo oko mene, kaže mi da me voli, a poslije kada sam slaba viče na mene.“

7.4. Upitana je li prije bila na razgovoru s psihijatrom, kazuje da jeste, kada je bila student, imala je tada oko 20 godina. Obratila se psihologu jednom jer je bila tužna. Pojašnjava kako je njezin studij bio jako zahtjevan, puno je morala čitati, a imala je te probleme s očima kojima nije bilo pomoći, sve su pokušali, na razne klinike i privatno....rekli su da je to kronično i da nema pomoći. Taj psiholog joj je dao neke testove, nije ušao u srž problema; rekao koliko treba platiti i to je bilo sve. Nije joj rekao da dođe ponovno. Bio je tada jedini psiholog u [adresa] i to privatni.

7.5. Sa očima da je to trajno stanje. Sama je istražila sve moguće alternativne načine, svašta je prošla i sama si je puno pomogla. Prije 2 godine je na internetu našla neke videe koji su joj pomogli. Sada se puno manje plaši kada on (suprug) ima ispade bijesa. Zadovoljna je i ponosna na sebe što je u tome uspjela. Smatra kako se može razgovarati bez vikanja i galame.

8. Na upit vještaka kako je sada, kaže da je puno bolje. Spava kada je na odjelu mirno, ali često neki ljudi vrište po noći pa ju probude. San joj je potreban za oporavak tijela i očiju. Misli kako se ovdje ne može naspavati. Daju joj puno tableta, previše, pospana je od njih po čitav dan. Obećali su da će joj sutra smanjiti lijekove, nada se da će biti tako kako su rekli. Apetit joj je u bolnici u redu, hrana je dobra.

8.1. Vadili su joj krv četiri puta, dala je urin na analize, pregledali su srce i pluća. Upitana za strahove kaže da se boji igle/injekcije. Bila je kod psihologa D, „on je sjajan, htjela bi kod njega odlaziti na terapiju, rekao je da mogu nakon otpusta“.

8.2. Suprug svaki dan dolazi u bolnicu u posjet, donosi joj sve što ona traži, brine o njoj. Prije mjesec i pol se bojala jako, prijavila ga je na više mjesta, a da on za to ne zna - na policiju, na Centar, u Sigurnu kuću, bilo ju je strah kako će reagirati. Mislila je da bi mogao dobiti napadaj ljutnje, a moguće i da ju fizički napadne. On je vani na jedan način, a kod kuće psihopat. Ima to neki naziv (pita vještaka da joj pojasni). Sada je sve normalno.

8.3. Upitana što je sa zubima, kaže to je posljedica 10 godina bez hrane, zubi su počeli pucati. Upitana za zdravstveno osiguranje kaže - preko supruga. Upitana ponovno za oči, kaže – „svi su digli ruke, nisu rekli dođi opet. Bila sam u ruskoj poliklinici u [adresa] i drugim privatnim poliklinikama. Kratkovidna sam. Imam kronični konjuktivitis i kronični blefaritis i ekstremnu fotosenzitivnost. Sada je dobro, kapci su se smirili i crvenilo, nema ga više, uspijem se izložiti suncu to mi nitko nije vjerovao. Htjela bih ili u Sigurnu kuću ili doma. Prevarili su me. Kada je došla hitna rekli su mi da idem u Sigurnu kuću, nisu rekli da idem u bolnicu“.

9. U odnosu na psihički status predloženice vještak utvrđuje da je pri svijesti, uredno orijentirana. Kontakt se uspostavlja i održava bez poteškoća. Na pitanja odgovara i povremeno sama spontano producira. Psihomotorno je izvana mirna (učinak psihofarmaka). Pogled usmjeren u pod, protekom vremena povremeno diže glavu i nakratko uspostavlja kontakt očima. Mišljenje je po formi nešto sporijeg tempa, u sadržaju misli se bilježe psihopatološka doživljavanja psihotičnog reda (interpretacije, projekcije, cenestetske sumanutosti) uz ambivalenciju, psihopsomatske smetnje i senzacije. Raspoloženje je blijedo. Doimlje se psihotična, nekritična i bez uvida u svoje stanje i situaciju.

10. Uvidom u medicinsku dokumentaciju vještak utvrđuje da dokumentacija opisuje okolnosti pod kojima je pacijentica došla na kontrolni psihijatrijski pregled nakon kojega je zaprimljena na bolničko liječenje zbog pogoršanja psihičkog stanja procijenjenog kao F23 Akutni i prolazni psihotični poremećaj. U dokumentaciji se bilježi sumnja na Psihotičnu dismofofobiju, te da je potrebno provesti obradu kako bi se ustanovila dijagnoza. Utvrđuje da aktualno psihičko stanje potvrđuje postavljenu dijagnozu, da je predloženica nekritična i bez uvida u svoje stanje i situaciju.

11. Nadalje, vještak utvrđuje da je pacijentici ovo prva hospitalizacija na Klinici za psihijatriju KBC Rijeka. Smetnje traju dugi niz godina, a ni pacijentica niti njezin suprug nisu do sada potražili stručnu pomoć, slijedom čega nije za očekivati da bi u postojećim okolnostima bilo za očekivati primjereni angažman u ambulantnom tretmanu. Utvrđuje da je tijekom eksploracije pacijentica često ambivalentna i kontradiktorna, daje oprečne iskaze, te da verbalna ekspresija nema primjerenu neverbalnu popratnju. Pitanje zlostavljanja da nije jasno definirano, s time da je značajno za promišljanje o nastavku liječenja.

12. Odredbom čl. 27. ZZODS-a propisano je da osoba s težim duševnim smetnjama koja zbog tih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti ili tuđi život, zdravlje ili sigurnost, smjestit će se u psihijatrijsku ustanovu po postupku za prisilno zadržavanje i prisilni smještaj propisanim ovim Zakonom.

13. S obzirom na prethodno opisano činjenično stanje, kojim je utvrđeno da se predloženica liječi pod dijagnozom Akutnog i prolaznog psihotičnog poremećaja (F 23), uz potrebu procjene u smjeru dijagnoze Psihotične dismofofobije, za što je nužno provesti obradu višekratne eksploracije i opservaciju u ponašanju pacijentice, a što predstavlja težu duševnu smetnju zbog koje predloženica ozbiljno i izravno ugrožava svoje zdravlje, ispunile su se zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 27. ZZODS-a za prisilni smještaj predloženice u psihijatrijsku ustanovu. Naime, u provedenom postupku nije dovedena u dvojbu objektivnost provedenog psihijatrijskog vještačenja kojim je utvrđen aktualni psihički status predloženice i potvrđena predmetna dijagnoza, da se radi o smetnjama koje traju dugi niz godina, a da predloženica i njezin suprug nisu do sada zatražili stručnu pomoć, niti je to za očekivati u ambulantnom tretmanu.

13.1. Na drugačiji zaključak ne upućuje ni okolnost što je predloženica priložila narudžbu za pregled kod oftalmologa za 19. kolovoza 2026., budući da takav pregled svakodnevno i uporno odbija nakon što je zadržana na psihijatrijskom odjelu, pravdajući to otečenim i upaljenim kapcima, iako je u postupku utvrđeno da odbiće takvog pregleda nije s medicinskog stajališta opravdano, već naprotiv, potvrđuje utvrđenu dijagnozu i potrebu daljnjeg psihijatrijskog liječenja imenovane.

14. Iz ovih je razloga na temelju odredbe iz čl. 39. st. 1. ZZODS-a odlučeno kao u točki 1. izreke ovog rješenja.

15. Sukladno odredbi čl. 39. st. 3. ZZODS-a prisilni smještaj predloženice u psihijatrijskoj ustanovi određen je u trajanju do 17. rujna 2026., odnosno u okviru 30 dana od dana 18. kolovoza 2026. kada je psihijatar donio odluku o prisilnom zadržavanju predloženice, slijedom čega je odlučeno kao u točki 2. izreke ovog rješenja.

U Rijeci, 21. kolovoza 2026.

Sutkinja

Dubravka Butković Brljačić