Poslovni broj: Pn-28/2021-125

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Ani Poljanić, u pravnoj stvari tužitelja ŽA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] , kojeg zastupa punomoćnik Dino Hadžiomerović, odvjetnik iz Dubrovnika, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB 00432869176, Capraška ulica 6, Zagreb , kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 26. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvane punomoćnice tuženika, 21. kolovoza 2026. javno objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana na ime naknade štete isplatiti tužitelju iznos od 11.889,56 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 21. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete u iznosu od 49.620,83 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. kolovoza 2026. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju naknadu imovinske štete u iznosu od 1.811,67 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 5. studenog 2019. do isplate po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za određivanjem tijeka zakonske zatezne kamate na iznos iz toč.III izreke sa početkom od 7. kolovoza 2019.

V. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime nadoknade troška postupka iznos od od 2.282,65 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 21. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 29. ožujka 2021. (kojom je započet postupak pod gornjim poslovnim brojem) i tijekom postupka tvrdi da je dana 7. kolovoza 2019. u 11,00 sati na kolniku državne ceste D-8 u blizini mjesta [adresa], BA, koji je upravljao motornim vozilom marke Renault Clio, reg. oznaka [registarska oznaka] iz smjera zapada u smjeru istoka, dolaskom do km stupa 2 i 336, 29. dionice na predjelu Blato, skrivio prometnu nesreću, u kojoj je nanio štetu tužitelju, koji je navedene prilike vozio motocikl marke Yamaha, reg. oznaka [registarska oznaka]. Tom prilikom tužitelj je zadobio osobito teške i po život opasne ozljede i to ozljedu u vidu politraume, razdora desnog bubrega, krvarenja, laceracije VI segmenta jetre, kontuzije tankog crijeva i jetrenu leziju i dr. Odgovornost NA je utvrđena Kaznenim nalogom Općinskog suda u Dubrovniku pod posl.br.K - 90/2020 od 18. lipnja 2020. koje rješenje je postalo pravomoćno. Iz Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, PU Dubrovačko-neretvanske, Postaje prometne policije Dubrovnik, Klasa: 211-04/19-K-/91 Urbroj: 511-03-14/06-K-5-8/2019 je vidljivo da je vozilo kojim je upravljao BA osigurano kod tuženika, broj police [broj police]. Smatra da je iz navedenog jasno da bi tuženik bio pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, a i da je krivnja za uzrokovanje prometne nesreće, pa samim time i obveza na naknadu štete nesporna, te da je time osnova tužbenog zahtjeva i dokazana. Tužitelj je radi liječenja bio podvrgnut nizu medicinskih zahvata i doživio je značajnu traumu povodom štetnog događaja i ima trajne posljedice i potrebe, te se obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete, povodom kojeg mu je isplaćen nedostatan iznos od 71.550,00 kuna ( 9.496,32 EUR). Tužitelj smatra da mu pripada iznos od 55.000,00 kuna na ime pretrpljenih fizičkih bolova, 50.000,00 kuna na ime pretrpljenog straha, 80.000,00 kuna na ime duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, 40.000,00 kuna na ime duševnih bolova zbog naruženosti, te 10.000,00 kuna za izdatak za tuđu njegu i skrb, dakle ukupno 235.000,00 kuna. Stoga, umanjujući navedeni iznos za onaj koji mu je isplaćen od strane tuženika, u postupku traži naknadu štete u iznosu od 463.450,00 kuna/61.510,39 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske odluke.

1.2. U tužbi podnesenoj sudu dana 26. srpnja 2021., a postupak povodom koje se vodio pod poslovnim brojem Pn-58/2021, tužitelj navodi da je u gore opisanom događaju na motociklu marke Yamaha koji je vozio navedene prilike nastala šteta u iznosu od 27.300,000 kuna. Tužitelj se obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora, ali je tuženik pristao isplatiti samo 50% naknade, sve iz razloga jer smatra da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja u tom omjeru, a što tužitelj smatra posve neutemeljenim i netočnim. S obzirom da smatra da mu pripada puna naknada štete u traženom iznosu tužitelj tužbom traži isplatu preostalih 13.650,00 kuna/1.811,67 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 7. kolovoza 2019. do isplate.

2.1. U odgovoru na tužbu od 7. lipnja 2021. u predmetu Pn-28/2021 tuženik priznaje pasivnu legitimaciju, kao i nastanak štetnog događaja, no ističe prigovor suodgovornosti (doprinosa) tužitelja nastanku prometne nesreće u omjeru 50% i to zbog upravljanja vozilom pod utjecajem narkotika i zbog nepropisnog pretjecanja . Tuženik je tužitelju uplatio iznos od 71.550,00 kuna koji smatra adekvatnom naknadom uvažavajući doprinos tužitelja nastanku događaja i posljedica istog, pa ističe i prigovor namirenja. Smatra da su naznačeni iznosi po svim kvalifikatornim okolnostima previsoko naznačeni i da odstupaju od Orijentacijskih kriterija VSRH.

2.2. U odgovoru na tužbu u predmetu pod posl.br.Pn -58/2021 od dana 21. rujna 2021., tuženik ističe isto kao u prethodnom, kao i iste prigovore, uz osporavanje naznačenog tijeka zateznih kamata, za koje smatra da mogu početi teći tek od donošenja presude, nikako od dana nastanka štetnog događaja.

3. Rješenjem donesenim pod posl.br.Pn-28/2021 dana 8. rujna 2023. predmeti Pn-28/2021 i Pn-58/2021 spojeni su radi zajedničkog rješavanja, te se spojeni postupak nastavio voditi pod posl.br.Pn-28/2021.

4.1. Na glavnoj raspravi je pročitani su potvrda Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, PU Dubrovačko-neretvanske, Postaje prometne policije Dubrovnik, Klasa: 211-04/19-K-/91 Urbroj: 511-03-14/06-K-5-8/2019 od 29. listopada 2019. (stranica 6-8 spisa), presuda ovog suda pod posl.br.K-90/20 od 18. lipnja 2020. (stranica 9-11 spisa), povijesti bolesti, specijalistički nalazi otpusna pisma, nalazi liječnika i povijest bolesti (stranica 12-51, 71-73 spisa), pregledane fotografije (stranica 52-54 spisa), dopis tuženika (dostava sporazuma o namirenju) od 23. studenog 2019. (stranica 114 spisa), posebna punomoć (stranica 115 - 116 spisa), sporazum o namirenju (stranica 120 spisa), obavijest o primitku odštetnog zahtjeva (stranica 121 spisa), službenu bilješku i obavijest o utuženju ODO Dubrovnik (stranica 122-123 spisa), zbirni nalog za isplatu (stranica 130 spisa), obavijest Državnog zavoda za statistiku od 18. rujna 2025. (stranica 179 spisa), pregledan je i pročitan spis ovog suda pod posl.br.K-90/2020, saslušani su svjedok BA (iskaz stranica 74-75 spisa) i tužitelj (stranica 79-80 i ) provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. med. Veliboru Puzoviću, spec. sudske medicine (stranica 86-97,148-150) i prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ivici Hrdalo, dipl. inž. strojarstva, vještaku za područje strojarstva, cestovnog prometa i procjene vozila i plovila (stranoca 182-196 spisa).

4.2. Obzirom su odlučne sporne činjenice utvrđene temeljem navedenih dokaza, ocijenjeno je da bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

5. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28 /13 i 70/19; dalje u tekstu ZPP), utvrđeno je da su zahtjevi tužitelja djelomično osnovani.

6. Predmet spora je naknada neimovinske štete zbog povrede prava na duševno i tjelesno zdravlje te imovinske štete u vidu troška tuđe pomoći i njege, te imovinske štete nastale na motociklu koji je tužitelj vozio, a sve u vezi prometne nezgode koja se dogodila dana 7. kolovoza 2019.

7. Između stranaka nije sporno:

- nastanak štetnog događaj,

- aktivna i pasivna legitimacija stranaka u postupku

- da je tužitelj uslijed štetnog događaja pretrpio ozljede i da je uslijed istih imao neimovinsku i imovinsku štetu, te procijenjeni iznos imovinske štete nastale na vozilu

- da se tužitelj obratio tuženiku radi naknade neimovinske i imovinske štete s osnova naknade za izdatak tuđe pomoći i njege, kao i naknade imovinske štete radi oštećenja vozila u štetnom događaju

- da je tuženik prije pokretanja ovog postupka tužitelju isplatio iznos od 71.550,00 kuna ( 9.496,32 EUR) dana 7. listopada 2020. na ime naknade neimovinske i imovinske štete s osnova naknade za tuđu pomoć i njegu, te dana 11. prosinca 2019. iznos13.650,00 kuna/1.811,67 EUR s osnova naknade imovinske štete radi oštećenja motocikla.

8. Sporno je između stranaka:

- da li je za nastanak štetnog događaja isključivo odgovoran osiguranik tužitelja (sporna je dinamika nastanka) ili postoji suodgovornost tužitelja (doprinos) radi nepropisnog pretjecanja i konzumacije opijata

- visina potraživanja neimovinske štete i imovinske štete sa osnova naknade izdatka za tuđu pomoć i njegu, po svim navedenim kvalifikatornim okolnostima, preko ranije plaćenog iznosa, odnosno da li je tuženik uplatama iznosa koje je izvršio isplatio puni iznos naknade koji tužitelju pripada

- početak tijeka zakonskih zateznih kamata na traženu naknadu imovinske štete radi oštećenja motocikla

9.1. Odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (¨Narodne novine ¨ broj 5/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje u tekstu: ZOO) je propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

9.2. Nadalje, odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

10. Člankom 11. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.) je propisano da odštetni zahtjev po osnovi osiguranja iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona oštećena osoba može podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju. Među strankama nije sporno da je takav zahtjev dostavljen i da je tuženik povodom dvaju zahtjeva tužitelju isplatio ranije navedene iznose.

11. Iz dostavljene medicinske dokumentacije, iskaza tužitelja te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka specijaliste sudske medicine jasno proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio oguljotine lijeve potkoljenice, prsnog koša i desne ruke; opekline stražnje strane lijeve potkoljenice; manje nagnječenje mozga u kori čeonotjemenog područja desno; napuknuće poprečnog nastavka 7. vratnog kralješka; prijelom desne lopatice; otvoreni prijelom desne ključne kosti sa pomakom; prijelom 9. i 10. desnog rebra; manje nagnječenje pluća desno bazalno; razdore desnog bubrega; površinski razdor jetre; nagnječenje tankog crijeva.

12.1. Stalni sudski vještak dr. med. Velibor Puzović, spec. sudske medicine, je mišljenja da su navedene ozljede nastale u predmetnoj prometnoj nesreći a da su svi medicinski postupci te tijek dijagnostike i liječenja protekli na uobičajeni način. Po štetnom događaju tužitelj je hospitaliziran u OB Dubrovnik, te je radi realne opasnosti po život uslijed krvarenja u trbušnu šupljinu podvrgnut operativnom zahvatu odstranjenja razderanog desnog bubrega i kirurškog zbrinjavanja ozlijeđene jetre dana 7. kolovoza 2019. Rani postoperativni tijek se iskomplicirao razvojem paralitičkih promjena tankog crijeva, koje su medikamentozno liječene. Osim navedenog dolazi do infekcije opeklina na lijevoj potkoljenici, te posljedičnog kirurškog zbrinjavanja rane i liječenja antibioticima. Prijelom desne ključne kosti s pomakom se komplicira razvojem lažnog zgloba (pseudoartroze), radi čega je tužitelj podvrgnut operacijskom zahvatu osteosinteze ključne kosti dana 8. studenog 2019. Zahvat se komplicira stvaranjem seroma u području operativnog reza, te infekcijom rane u ranom poslijeoperacijskom razdoblju, radi čega je tužitelj uzimao antimikrobnu terapiju do kraja 2019. Stanje nakon otvaranja trbušne šupljine radi kirurškog zbrinjavanja gore navedenih ozljeda se komplicira nastankom velike kile prednjeg trbušnog zida, radi koje je tužitelj bio podvrgnut operativnom zahvatu ponovnog otvaranja trbušne šupljine, oslobađanja organa trbušne šupljine od brojnih vezivnih priraslica, te plastike prednjeg trbušnog zida (kirurškog zbrinjavanja kile trbušne stijenke s postavljanjem umjetne potpore tzv. mrežice) 26. svibnja 2020. Vještak smatra da je liječenje dovršeno, uz zaostale trajne posljedice. Sve navedene komplikacije su u uzročno -posljedičnoj vezi sa predmetnim događajem.

12.2. Vještak nalazi da je tužitelj prilikom ozljeđivanja i liječenja 10-15 dana osjećao bolove jakog intenziteta, 3-4 tjedna bolove srednjeg intenziteta, a bolove slabog intenziteta oko 2- 3 mjeseca, dok su bolovi slabog intenziteta i povremenog karaktera uračunati u smanjenje životne aktivnosti.

12.3. Nadalje, vještak je mišljenja da je tužitelj zbog ozljeđivanja trpio strah jakog intenziteta primarnog karaktera koji je trajao koliko i samo ozljeđivanje, a potom da je trpio sekundarni strah koji se manifestira kao zabrinutost za ishod liječenja i to jakog intenziteta oko 10-15 dana, srednjeg intenziteta oko 3-4 tjedna i slabog intenziteta oko 3-4 mjeseca.

12.4. Konačno, vještak nalazi da su kod tužitelja nakon dovršetka liječenja zaostale trajne posljedice nakon prijeloma desne lopatice i desne ključne kosti te posljedično smanjena pokretljivost u području desnog ramena srednjeg stupnja, stanja nakon otvaranja trbušne šupljine i kirurškog zbrinjavanja ozljede jetre, stanja nakon odstranjenja bubrega, stanja nakon kirurškog zbrinjavanja velike kile trbušne stjenke, stanja nakon manjeg nagnječenja mozga, stanje nakon prijeloma dva rebra, i povremenih bolova, što predstavlja smanjenje životne aktivnosti za 40 %. Uz navedeno smatra da kod tužitelja postoji naruženost srednjeg do jakog stupnja vezana za ozljeđivanje.

13. Odredbama čl. 1100. ZOO-a je propisano slijedeće:

(1) U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

(2) Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

14.1. Nedvojbeno je da je tužitelju štetnim događajem povrijeđeno pravo na duševno i tjelesno zdravlje. Ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka kako je prethodno izneseno, kao jasno, logično i uvjerljivo. Na navedeni nalaz i mišljenje tuženik je imao primjedbe isključivo vezano za dio koji se odnosi na kvalifikaciju naruženosti na način da se navodi da bi ona bila srednjeg do jakog stupnja. Smatra da bi nastala naruženost kod tužitelja mogla najviše predstavljati naruženost srednjeg stupnja, jer se ne može izjednačiti sa unakaženošću, koja predstavlja naruženje jakog stupnja. Tuženik je predložio da se vještak dodatno očituje o tome da li se radi o naruženju koje je uvijek uočljivo ili je trećim osobama uočljivo samo ponekad, te da sud izvrši neposredan uvid radi slobodne ocjene dokaza o istom. Na ročištu održanom dana 2. rujna 2025. saslušan je vještak dr. Velibor Puzović koji u odnosu na navode tuženika pojašnjava da je u okviru procjene stupnja naruženosti struka osim tri glavne kategorije (lako, srednje i jako) struka oblikovala još dvije dodatne (lako do srednje i srednje do jako) za slučajeve kada naruženje prelazi granice jedne od kategorija, ali nije dovoljno jako za prelazak u slijedeću kategoriju. On ostaje pri svom nalazu i mišljenju u cijelosti i procjeni da se kod tužitelja radi o srednjem do jakom stupnju naruženosti. Procjena ove kategorije jest sub jektivna, ali je temeljena na znanju i iskustvu vještaka, kao i uzancama postupanja u procjenama jačine ovakvih ozljeda, te pregledu tužitelja. Vještak navodi da je naruženje kod tužitelja vidljivo ponekad, odnosno trećim osobama nije vidljivo kada tužitelj nosi odjeću, ali je vidljivo u prilikama kao što su odlazak na plažu ili intimni odnosi, a djelomično i ljeti kada se nosi kratka odjeća. U odnosu na raščlanjenje stupnja pojedinačno po ozljedama (s obzirom da se nalaze na različitim lokacijama na tijelu) vještak navodi da bi ozljede na abdomenu okarakterizirao kao srednje do jak stupanj, dok bi one na potkoljenici okarakterizirao kao srednji stupanj naruženosti. Na navedenom ročištu tužitelj je na zahtjev suda pokazao ožiljke, uz prisutnu i veoma uočljivu nelagodu i reakciju čiji bi opis najbliskiji bio posramljenosti (nije mogao gledati u smjeru nikog od prisutnih u trenutku kada je pokazao ožiljke već u pod, pomaknuo je odjeću onoliko koliko je bilo nužno da se ožiljci vide , uz vidno olakšanje kada je sve bilo gotovo) pogotovo pri pokazivanju ozljeda na gornjem dijelu tijela. Ožiljci su vidljivi golim okom, i jako dobro, sa više od 3m udaljenosti, i nakon šest godina od kada su nastali jasno je vidljivo da su nastali rezanjem mesa i spaljivanjem istog i kože, i izazivaju mješavinu zgroženosti jer je netko to proživio i sažaljenja, a kod tužitelja očitu nelagodu prilikom izloženosti.

14.2. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da je, uz primjenu Orijentacijskih kriterija i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., primjereni iznos pravične naknada neimovinske štete zbog opisanih povreda prava osobnosti tužitelja jednak novčanom ekvivalentu od 19.907,47 EUR. Napominje da je pri odmjeravanju pravične naknade uzeto u obzir da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja imao 44 godine, da je pretrpio značajne tjelesne ozljede praćene strahom i boli opisanog trajanja i intenziteta, a kojem je smanjena životna aktivnost u postotku od 40 % radi posljedica navedenog događaja, kao i naruženje koje sud smatra da pripada kategoriji lako uočljivog naruženja srednjeg stupnja .

15. Tuženik u postupku ističe prigovor suodgovornosti, odnosno doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja i to iz razloga jer je tužitelj vršio radnju nepropisnog pretjecanja i jer je bio pod utjecajem narkotika, te smatraju da je omjer tužiteljeve odgovornosti za nastanak štetnog događaja 50%.

16. 1. Čl. 1092. st.1. ZOO-a propisano je kako oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

16.2. Uvidom u kazneni spis i presudu od dana 18. lipnja 2020. utvrđeno je da je BA kriv za počinjenje kaznenog djela iz čl. 227. st.1. u vezi sa st.3. Kaznenog zakona – kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu. Sukladno odredbama čl. 12. st.3. ZPP-a sud je u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan pravomoćnom presudom kaznenog suda kojom se optuženik proglašava krivim. Međutim, treba imati u vidu da je građanskopravna odgovornost za štetni događaj šira od kaznene odgovornosti, te da sama činjenica da je osiguranik tuženika oglašen krivim i osuđen u kaznenom postupku, ne znači da je time otklonjena eventualna oštečenikova suodgovornost nastanku štetnog događaja, odnosno da ne postoji doprinos oštečenika vlastitoj šteti u smislu čl. 1092 ZOO-a. U tom kontekstu trebalo je utvrditi dinamiku nastanka štetnog događaja, te je određeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet Ivici Hrdalu, kojem je dat zadatak da utvrdi način i tijek nastanka prometne nezgode, a naročito se očitovati o brzini kretanja vozila, mogućnosti izbjegavanja sudara, te propisnosti poduzetih radnji.

16.3. U svom nalazu i mišljenju vještak navodi da je do predmetne nesreće došlo kada je vozač osobnog vozila svojim vozilom skrenuo iz desne prometne trake ulijevo preko lijeve prometne trake, gledajući u smjeru vožnje. U to vrijeme u istom smjeru lijevom prometnom trakom kretao se motocikl koji je već bio otpočeo pretjecanje, a u trenutku kada je osobno vozilo otpočelo skretanje ulijevo motocikl se nalazio na lijevo j prometnoj traci udaljen oko 50 cm od središnje linije. Prilikom ovakvog lučnog okretanja prosječna brzina osobnog automobila može biti oko 10 km/h. Kada je motociklist ugledao osobno vozilo kako započinje skretanje ulijevo bio je prisiljen reagirati kočenjem, a u kojem trenutku se kretao brzinom od oko 73,9m/h. Prema podatcima iz Zapisnika o očevidu na ovoj dionici najveća dopuštena brzina je ograničena na 90 km/h. U trenutku kada je vozač osobnog automobila započeo skretanje ulijevo motocikl je već bio u lijevoj prometnoj traci oko 50cm što znači da je vozač automobila imao mogućnost uočiti nailazeći automobil i zaustaviti svoje vozilo kako bi ga propustio da neometano prođe. U trenutku kada je motociklist reagirao kočenjem osobno vozilo je od njega bilo udaljeno oko 5,1 metar, a prednji lijevi dio osobnog vozila nalazio se oko 50cm u lijevoj prometnoj traci gledajući okomito na smjer kretanja motocikla. Da je vozač osobnog automobila u trenutku kada je mogao uočiti nailazeći motocikl svoje vozilo privremeno zaustavio i propustio motocikl ova prometna nezgoda bi bila izbjegnuta. Da se motociklist kretao brzinom manjom od 62 km/h intenzivnih kočenjem svoj bi motocikl zaustavio prije kontakta sa osobnim vozilom, odnosno nalet motocikla na automobil bio je neizbježan pri svakoj brzini većoj od navedene. Motociklist tehnički gledano nije poduzeo niti jednu nepropisnu radnju, dok je vozač osobnog automobila imao mogućnost uočiti nadolazeći motocikl i propustiti ga, što nije učinio nego mu je oduzeo prednost prolaza. Saslušan pred sudom vještak je u cijelosti ostao pri danom nalazu i mišljenju.

16.4. S obzirom da je tuženik isticao prigovor suodgovornosti tužitelja i zbog razloga jer je tužitelj bio pod utjecajem narkotika provedena je dopuna medicinskog vještačenja na tu okolnost po stalnom sudskom vještaku dr. Veliboru Puzoviću. U svom nalazu i mišljenju isti navodi da iz stanja spisa proizlazi da je u uzorku krvi tužitelja utvrđena prisutnost metabolita kokaina benzoilekogonina, tramadola i metamizola, a u uzorku urina kokain i njegovi metaboliti benzoilekogonin, metilekogonin i anhidrometilekogonin, zatim lidokain, tramadol i njegovi metaboliti, metamizol i njegovi metaboliti te propofol. S obzirom na provedenu kvalitativnu toksikološku analizu, može se zaključiti kako je tužitelj konzumirao kokain, a da su ostali kemijski spojevi lijekovi primljeni tijekom medicinske obrade i liječenja tužitelja nakon događaja, iako u dostupnoj medicinskoj dokumentaciji nema podataka da je tužitelj primio konkretne lijekove. Lidokain može biti i dio kokainske smjese, a ukoliko je to tako, ne očekuje se utjecaj lidokaina na sposobnost upravljanja vozilom. Tužitelj u vrijeme uzimanja uzorka tjelesnih tekućina za analizu nije bio pod utjecajem kokaina jer je u krvi pronađen samo farmakološki neaktivni metabolit kokaina benzoilekgonin. Vrijeme proteklo od događaja do uzimanja tjelesnih tekućina za analizu je nešto manje od 6 sati. Kokain se eliminira iz krvi za nekoliko sati (obično 4-6 sati) te se može zaključiti da je toliko vremena najmanje proteklo od konzumiranja kokaina do uzimanja uzorka krvi za analizu. Prisutnost neaktivnog metabolita benzoilekgonina u krvi ukazuje da je mogao konzumirati kokain sve do 18-24 h prije uzimanja krvi za analizu jer je eliminacija metabolita kokaina u plazmi uobičajeno završena za 18 do 24 sata od konzumacije. Zato nije moguće utvrditi da li je tužitelj u vrijeme nastanka štetnog događaja bio pod utjecajem kokaina, moguće je samo indirektno zaključiti da je konzumirao kokain u razdoblju od 4-6 pa sve do 18-24 h prije uzimanja uzorka krvi za toksikološku analizu. Osobe koje voze pod utjecajem stimulativnih droga kao što je kokain mogu imati osjećaj povećanja samopouzdanja što može utjecati na pojavu rizičnog ponašanja u obliku brze i opasne vožnje, a istovremeno može doći do poremećaja percepcije i pažnje, a u većim dozama kokain može uzrokovati i neuračunljivo ponašanje, strah, paranoju i agresivnost što utječe na sposobnost upravljanja vozilom. Vještak usmeno obrazlažući nalaz navodi da organizam sve uneseno u njega prerađuje u neaktivni oblik, koji onda kao trag ostaje u organizmu i dokaz je da je supstanca (u ovom slučaju kokain) konzumirana, ali je zbog proteka vremena od konzumacije do testiranja već prešla u neaktivan oblik i izgubila djelovanje. Metabolit benzoilekgonin vezan je isključivo za konzumaciju kokaina, ne i neke druge supstance. Vještak također navodi da smatra da je u cijelosti kompetentan za davanje nalaza i mišljenja vezano za toksikologiju, s obzirom da je u okviru svog stručnog osposobljavanja prošao i dio vezan za tu granu jer je ona podgrana šireg područja sudske medicine kojim se on bavi. Navedeni nalaz i mišljenje su napravljeni na temelju nalaza Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić koji je rađen za potrebe postupanja u predmetu K-DO-318/2018, a u kojem je Općinsko državno odvjetništvo postupalo povodom nastanka štetnog događaja i nakon kojeg je pokrenut postupak koji se pred sudom vodio pod posl.br.K-90/2020., a gdje je vještačen nalaz krvi tužitelja (tamo sudionika štetnog događaja).

16.5. U svom iskazu tužitelj ŽA navodi da se na dan nastanka štetnog događaja, kretao na motoru iz Dubrovnika u smjeru Cavtata, te kada je stigao do dijela gdje se otvara ravnica prije mjesta [adresa] počeo je pretjecati vozilo ispred sebe. Ispred tog vozila je bilo još vozila koja su se kretala. Vozilo koje je on prvo pretjecao je u tom trenutku pokušalo radnju skretanja ulijevo, sve s namjerom da se okrene i vrati u smjeru iz kojeg je došlo, te je u istom tom trenutku došlo do nezgode jer se on motorom zabio u lijevi bočni dio automobila. Radnju je započeo na isprekidanoj crti, a vozilo koje je pretjecao svoju radnju je također počelo na isprekidanoj crti. Čim je vidio da se vozilo ispred njega okreće počeo je kočiti, vozio je brzinom između 60 i 70 km/h, a prilikom udara ostao je na motoru naslonjen na auto. Poriče da bi bilo kolone na mjestu događaja prije samog događaja, kolona je nastala nakon sudara, nije mu poznato na temelju čega je sastavljen policijski zapisnik u kojem je tako navedeno. Navodi i da tog jutra nije konzumirao drogu ni alkohol i da drogu inače ne koristi.

16.6. Svjedok BA naveo je da je predmetnog dana poslovno išao iz Dubrovnika prema Cavtatu, nakon čega je trebao ići na Korčulu. Došao je na JTC blizu mjesta [adresa] , odnosno zaseoka Blato, te je vidio da je na cesti ogromna kolona i odmah se iznervirao jer neće stići u Cavtat obaviti što je planirao i nakon toga na Korčulu. Stoga je odlučio napraviti polukružno okretanje budući da je s druge strane ceste bilo proširenje, a pored proširenja i kontejneri, te zna da se ljudi obično kod gužve na tom mjestu okreću. Počeo je sa radnjom, crta je bila isprekidana, napravio je provjere, međutim kada je prešao u drugu traku odjednom su se dvije osobe na motociklu (od kojih je jedna tužitelj) zabili u njega. On ih nije vidio i ne zna kako su se tu stvorili. Ne može se sjetiti kakav je promet bio iza njega. Na radnju polukružnog okretanja se odlučio odmah nakon nailaska na kolonu, u roku od 10 sekundi od nailaska je sa istom otpočeo. Na mjestu sudara i prije mjesta sudara nekih 10ak metara je isprekidana crta, cesta je ravna, a prvi zavoj je nekih 50-100 metara od tog mjesta.

16.7. U zapisniku o očevidu koji je sačinila Postaja prometne policije Dubrovnik dana 25. listopada 2019. (koji je također dio spisa K-90/2020) navedeni su podatci koje je za sačinjavanje predmetnog nalaza i mišljenja koristio vještak. Uz zapisnik priložena je i skica izmijenjenog lica mjesta kojom se vještak također služio prilikom izrade nalaza i mišljenja, a na kojoj su naznačeni položaj vozila kakav je policija zatekla i smjer kretanja vozila, kao i zatečeni tragovi.

17.1. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja te dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu sud smatra da ne postoji doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja ni nastanku posljedica istog.

17.2. Čl. 12 Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17 – dalje ZSPC) propisano je da su sudionici u prometu dužni držati se ograničenja, zabrana, obveza, izraženih pomoću prometnih znakova. Čl. 43 ZSPC propisuje da je vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti se odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag ili sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu.

17.3. Sud poklanja vjeru nalazima i mišljenju stalnih sudskih vještaka, kao stručnim, jasnim i logičnim. Sud nije smatrao da je potrebno provoditi posebno toksikološko vještačenje jer isto nije moglo dati ništa konkretnije odgovore, s obzirom da je tužitelju uzorak krvi izuzet više sati nakon nastanka štetnog događaja i svi daljnji nalazi temelje se na prvo tnoj analizi koja je provedena na zahtjev Općinskog državnog odvjetništva. Sud također nije smatrao da je prikladno da tuženik dostavlja popis pitanja koja bi sud trebao postaviti vještaku prometne struke, jer sud postavlja pitanja koja on smatra da je potrebno postaviti radi provjere, dopune ili razjašnjenja činjenica. Ukoliko je tuženik smatrao da je potrebno da vještak nešto razjasni tada je mogao dostaviti primjedbu na nalaz i mišljenje kako bi se vještak o njoj očitovao pisano ili na ročištu, ili pristupiti na ročište na kojem je vještak obrazlagao nalaz i mišljenje i sam mu postaviti pitanja. Dovodeći sve izvedene dokaze u korelaciju sud djelomično poklanja vjeru iskazu tužitelja i to u dijelu u kojem iskazuje općenito o događaju, smjeru svog kretanja i brzini kojom se kretao. Sud također smatra da je tužiteljev opis situacije na licu mjesta bliži točnom od onog svjedoka NA. Naime, svjedok NA spominje da je naišao na kolonu, što sud ne nalazi da bi bilo točno u smislu u kojem kolona podrazumijevala brojna vozila koja se ne kreću ili vrlo sporo kreću. Sud smatra da se radilo o koloni u smislu gužve (gustog prometa sa zastojima), koja je vrlo česta na navedenoj prometnici. Dio iskaza svjedoka NA o tome da je odluku o radnji koju će poduzeti donio odmah po nailasku na druga vozila, da mu je trebalo 10ak sekundi i da je bio iznerviran sud prihvaća u cijelosti, jer je takvo objašnjenje logično i uvjerljivo, uzevši u obzir njegovu percepciju mogućnosti prolaska te dionice i daljnje ponašanje . Sud smatra da je svjedok NA već kada se primicao vozilima koja su bila ispred njega zaključio da neće stići obaviti sve što je planirao i da je donio impulzivnu i nepromišljenu odluku, u vrlo kratkom vremenu, i da u vremenu u kojem je sam rekao da je donio odluku i počeo da izvođenjem radnje nije stigao istu razumno ni promisliti, a kamoli sustavno napraviti provjere koje su nužne da bi se s takvom radnjom otpočelo na siguran način. Osim navedenog, a kako proizlazi iz nalaza sudskog vještaka, on je mogao uočiti tužitelja , koji je već otpočeo sa svojom radnjom, i osim toga mogao je zaustavljanjem spriječiti nastanak štete nakon što je radnju započeo. Prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelj je s radnjom otpočeo prvi, već se nalazio u drugoj prometnoj traci kada je sa svojom radnjom počeo svjedok NA. Tužitelj se kretao brzinom ispod ograničenja od 90 km/h, pokušao je izbjeći nastanak štete kočenjem, dakle djelovao je razumno – izvodio je radnju koja nije neuobičajena, nije prebrzo vozio, kočio je kada je to bilo potrebno. Iz nalaza i mišljenja vještaka ne proizlazi da bi tvrdnja tuženika da je tužitelj sa radnjom započeo na mjestu gdje je crta na kolniku puna, i tužitelj i svjedok navode isprekidanu crtu, a jedini spomen da bi se radilo o pretjecanju na mjestu gdje je zabranjeno proizlazi iz dokumenta koji tuženik dostavlja sudu dana 28. studenog 2025., a radi se o dijelu zapisnika sastavljenog od strane policije o štetnom događaju. Navedeni dokument jest javna isprava, za koju vrijede presumpcije iz čl. 230 ZPP-a, no o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza u njihovoj ukupnosti. Pri tom sud nalazi da je u samom dokumentu vidljivo da je sačinjen po viđenju policajca koji ga je sastavio tj. na temelju njegove subjektivne procjene o tome kojem od sudionika događaja pripada koje svojstvo, te sa opisnom događaja kako na temelju pregleda lica mjesta i kontakta sa sudionicima on predviđa da se dogodio. S druge strane vještak se očitovao da tužitelj tehnički nije poduzeo niti jednu nepropisnu radnju. Stoga sud zaključuje da radnja koju je poduzeo tužitelj možda nije bila najpametnije postupanje u prometu, pogotovo uzevši u obzir broj motorista koji krivo proračunaju izglede, ali je vrlo uobičajeno postupanje u gužvi gdje motoristi pretječu automobile. S druge strane radnja osiguranika tuženika bila je nepredvidiva i neočekivana po redovnom tijeku stvari, izvedena impulzivno i bez minimuma dužne pažnje. Također vidljivo jest da protiv tužitelja vezano za događaje navedenog dana nije pokrenut nikakav postupak, dok protiv osiguranika tuženika jest, i on je u tom postupku i osuđen. Drugi argument koji tuženik iznosi u prilog tvrdnje da bi odgovornost za nastanak štetnog događaja bila podijeljena jest da je tužitelj bio pod utjecajem narkotika. Tužitelj negira da bi ikada konzumirao droge, no sud mu tu ne poklanja vjeru, s obzirom da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je konzumirao kokain (i to sigurno baš njega jer je nađeni metabolit isključivo njegov produkt), međutim vještak ne može definirati točno u kojem vremenskom razdoblju, odnosno koliko prije štetnog događaja je kokain konzumiran. Vještak navodi i da djelovanje kokaina traje veoma kratko

17.4. Da bi se utvrdilo da postoji suodgovornost tužitelja, odnosno njegov doprinos šteti, nužno je da se ostvare dva elementa a to su korelacija i kauzalnost, dakle da je ponašanje tužitelja dovelo do nastanka štetnog događaja (u cijelosti ili djelomično) ili da je „pojačalo“ nastalu štetu. Sud ne nalazi da bi takvi elementi bili ostvareni u konkretnom slučaju. Da li je tužitelj svoju radnju pretjecanja počeo nekoliko metara ranije, prije početka isprekidane crte na kolniku, i da li je ranije konzumirao kokain, u smislu građanskopravne odgovornosti bitno je samo ako je događaj zbog toga nastao ili ako su posljedice zbog toga teže. Pošto je prometni vještak decidiran u pogledu nalaza da bi se u trenutku kada je osiguranik tuženika započeo sa radnjom polukružnog skretanja tužitelj već nalazio u lijevoj prometnoj traci, da li je on postupao u skladu sa prometnim propisima nije relevantno, jer je on tu već bio, i sve što se dalje dogodilo – a to je štetni događaj- ne bi se dogodilo da nije bilo ponašanja osiguranika tuženika. On je taj koji radnju nije trebao započeti, i koji je mogao i morao uočiti tužitelja u drugoj traci, i koji je mogao stati i time spriječiti ili umanjiti štetu. Ponašanje, a time i radnje osiguranika tuženika, koji nesporno nije bio pod utjecajem nikakvih opojnih sredstava, nije bilo razumno, bilo je impulzivno, rizično i odviše samopouzdano. To je efekt koji može nastati nakon konzumacije kokaina, no ponašanje tužitelja nije bilo takvo. Prelaženje motorom automobila kod gužvi nije najpametnije postupanje, ali svakako nije ni toliko nepredvidivo i visoko rizično da bi ga poduzela samo osoba pod utjecajem, više se može smatrati svakodnevnom pojavom. Tužitelj se nije kretao brzo, čak ni blizu propisanog maksimuma brzine, nije radio egzibicije motorom po cesti, te je uočivši što radi vozilo osiguranika tuženika poduzeo sve razumne mjere da ne dođe do štetnog događaja ili da se posljedice smanje, odnosno imao je potrebnu lucidnost i brzinu u reakciji, koja je bila primjerena. Stoga činjenica da je negdje ranije unutar 24h od uzimanja uzorka konzumirao drogu koja brzo gubi učinak, ne može biti razlog da bi se tužitelju pripisala suodgovornost za nastanak štetnog događaja, jer nema povezanosti sa njegovim nastankom tj. ne proizlazi da bi zbog te činjenice tužitelj postupao na način koji bi doveo do nastanka samog događaja ili do povećanja obima nastale štete.

18.1. U odnosu na naknadu imovinske štete koja se odnosi na trošak pomoći i njege pružene od strane druge osobe ukazuje se da je čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

18.2. Tužitelju je nesporno bila potrebna tuđa pomoć i njega uslijed ozljeđivanja, a iz uvjerljivog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da je tužitelju trebala tuđa pomoć i njega uslijed ozljeđivanja i tijekom liječenja, a koju pomoć vještak ocjenjuje kao potrebnu u trajanju od osam sati dnevno kroz dva tjedna, četiri sata dnevno kroz mjesec dana, po dva sata dnevno kroz dva mjeseca, te sat dnevno u idućih dva mjeseca. Tuženik nije osporavao da bi tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega, ali osporava visinu zatraženog iznosa naknade štete. Sud je razdoblje u kojem je tuđa pomoć i njega bila potrebna odredio onako kako vještak procjenjuje, a što u konačnici, po trajanju, stranke nisu niti osporile.

18.3. U odnosu na cijenu sata pružene tuđe pomoći njege, ukazuje se da se navedena cijena, bez obzira na osobu koja je njegu pružala, sukladno važećoj sudskoj praksi određuje prema cijeni sata rada nekvalificiranog radnika, obzirom za pružanje takve njege nisu potrebna posebna stručna znanja niti stručne kvalifikacije.

18.4. Iz obavijesti Državnog zavoda za statistiku od 18. rujna 2025. proizlazi da je prosječna neto plaća nekvalificiranog radnika u razdoblju kada je tužitelju ista pružana, time od kolovoza 2019. do veljače 2020., iznosila 4.238 kuna odnosno 562,48 EUR, pa kada se ovaj mjesečni iznos plaće podijeli s redovnim radnim vremenom propisanim Zakonom o radu (¨Narodne novine¨ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22) u smislu 40 sati tjedno, odnosno 160 sati za 4 tjedna rada (veljača 2023.), ocjena je ovog suda da se radi o prosječnoj satnici rada od 3,52 EUR neto.

18.5. Slijedom navedenog, tužitelju po ovoj osnovi ima pravo na naknadu štete u iznosu od ukupno 1.478,40 EUR.

19.1. Uzimajući u obzir da je nesporno da je tuženik tužitelju po osnovi neimovinske štete i imovinske štete koja se odnosi na trošak tuđe pomoći i njege isplatio iznos od 9.496,32 EUR, tužitelju je dosuđen iznos od 11.889,52 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke ( pri čemu se sud kretao u granicama postavljenog zahtjeva, s obzirom da je tužitelj tako naznačio) dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja iz prethodno obrazloženih razloga neosnovan.

19.2. Obzirom je tužitelj zahtijevao isplatu iznosa od 61.510,39 EUR po ovoj osnovi, pored već isplaćenih 9.510,39 EUR, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke presude.

20.1. Odredbom čl. 1085. st.1. i 3. propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu.

20.2. Nesporno je među strankama da je u štetnom događaju nastala šteta na motociklu marke Yamaha kojim je navedene prigode upravljao tužitelj. Također, među strankama nema spora oko iznosa na koji je šteta procijenjena (27.300,00 kuna) niti oko legitimaci je stranaka, te je nesporno da je tužitelj tuženiku podnio odštetni zahtjev povodom kojeg je tuženik tužitelju isplatio nesporni dio od 13.650,00 kuna (1.811,67 EUR). Navedeni iznos plaćen je tužitelju u iznosu od 50% zatraženog sukladno već ranijem stavu tuženika o suodgovornosti tužitelja u navedenom omjeru, te osporava tužbeni zahtjev za iznos koji prelazi onaj koji je već isplaćen. Sporan tuženiku je naznačeni tijek zakonskih zateznih kamata čije određivanje traži tužitelj i to sa danom 7. kolovoza 2019. (danom kada se šteta dogodila), a isti smatra da bi zakonske zatezne kamate na eventualno dosuđeni iznos mogle teći isključivo od dana donošenja prvostupanjske presude.

20.3. Kako je prigovor suodgovornosti tužitelja već otklonjen (kako je obrazloženo u toč. 15.-17.4.), a visina štete nije sporna, sud je odlučio kao u toč.III. izreke i naložio tuženiku da isplati tužitelju traženi iznos od 1.811,67 EUR.

20.4. Vezano za tijek zakonskih zateznih kamata na ovaj vid štete ističe se da je odredbom čl. 12. st.4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 – dalje ZOOP) propisano da oštećeniku pripada i pravo na zatezne kamate u slučaju neispunjenja obveze isplate naknade štete, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a navedena odredba primjenjiva je na tijek zateznih kamata na iznos naknade štete u slučajevima imovinske nereparirane štete sukladno stavu Vrhovnog suda RH iz odluka Rev-634/2021, Rev.550/14, Rev-934/14 i dr. Među strankama je nesporno da je takav zahtjev podnesen, no u spis nije dostavljen sam zahtjev da bi bilo moguće utvrditi datum podnošenja, no iz dostavljene dokumentacije razvidno je da dopisom od dana 5. studenog 2019. tuženik obavještava tužitelja da je zahtjev zaprimljen, pa je uzevši navedeni datum kao dan kada je nedvojbeno odštetni zahtjev zaprimljen, sud je odredio tijek zakonskih zateznih kamata počevši sa navedenim danom, dok je u toč.IV. odbijen tužitelj sa zahtjevom da se tijek odredi počevši sa danom nastanka štetnog događaja, jer je isti neosnovan.

17.1. Tužitelj je djelomično uspio u sporu i to po oba postavljena tužbena zahtjeva u odnosu na osnovu 100 %, a po visini je sa prvim zahtjevom uspio u omjeru od 19,33 %, a s drugim u omjeru 100% pa isti temeljem čl. 154. st. 2. ZPP- a i čl. 155. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova potrebnih za uspjeh u ovom sporu u omjeru od 79,8 % po važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ¨Narodne novine¨ br.138/23, dalje u tekstu OT, dok je sam trošak vještačenja trošak koji je bio potreban u cijelosti neovisno o konkretnom omjeru uspjeha u sporu u istovjetnom iznosu koji je plaćen pa tužitelj ima pravo na naknadu istog u punom iznosu sukladno čl. 154. st. 6. ZPP-a.

Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, u skladu s dostavljenim i zatraženim troškovnikom, te odredbe važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 dalje u tekstu: Tarifa), i to za sastav dvije tužbe po 100 bodova (Tbr.7/1), zastupanja na ročištima od 29. lipnja 2022., 15. rujna 2022., 19. listopada 2022., 2. rujna 2025. i 25. svibnja 2026. u iznosu od po 100 bodova (Tbr. 9.t.1.), dakle ukupno 500 bodova, što u skladu s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife iznosi 1.400,00 EUR-a, uvećano za PDV od 25 % iznosi 1.750,00 EUR-a. Navedeni trošak tuženik je dužan naknaditi u omjeru 79,8%, dakle u iznosu od 1.356,60 EUR. Tužitelj je sa ostatkom zahtjeva koji je postavljen u skladu sa višim razredom propisanim Tarifom odbijen, pošto zahtjev za naknadom iznosa koji predstavlja razliku između zatraženog i dosuđenog neosnovan.

17.3. Uz navedeno, tužitelj sukladno čl. 154. st. 6. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a ima pravo i na nadoknadu troška plaćenog predujma za vještačenje u ukupnom iznosu od 398,17 EUR. tužitelju je priznat plaćeni iznos od 661,50 EUR sudskih pristojbi (u troškovniku je navedeno samo da se traži sudska pristojba), a koje je tuženik dužan naknaditi u omjeru 79,8% dakle iznos od 527,88 EUR.

17.4. Slijedom navedenog, tužitelju pripada pravo na nadoknadu troška postupka u ukupnom iznosu od 2.282,65 EUR sa zateznom kamatom koja je određena temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, u vezi s čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

Dubrovnik, 21. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Ana Poljanić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja, uz pristojbu za presudu

2. pun. tuženika