Povrv-502/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu VICI ROŠČIĆ, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o. Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, zastupano po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Zec i partneri d.o.o. iz Osijeka, protiv tuženika TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Minji Lalić, odvjetnici u Makarskoj, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. kolovoza 2026. u prisutnosti zamj. pun. HF i u odsutnosti tuženika, objavljene istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Popovac br. Ovrv-1743/18 od 27. ožujka 2018. kojim je naloženo tuženiku PF da u roku 8 dana isplati tužitelju VIP net d.o.o. iznos od 720,97 eur zajedno sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku, kako slijedi:

-na iznos od 0,13 eur od 16.05.2017 g. do isplate,

-na iznos od 75,24 eur od 16.07.2017 g. do isplate,

-na iznos od 64,12 eur od 17.08.2017 g. do isplate,

-na iznos od 69,94 eur od 16.09.2017 g. do isplate,

-na iznos od 57,58 eur od 17.10.2017 g. do isplate

-na iznos od 22,37 eur od 17.11.2017 g. do isplate,

-na iznos od 325,42 eur od 16.02.2018 g. do isplate,

-na iznos od 106,17 eur od 16.03.2018 g. do isplate,

primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 (tri) postotna poena a od 1.1.2023.godine do isplate po stopi koja se određuje za svakog polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

II. Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.640,54 eur sa zateznim kamatama koje teku od 21.8.2026. do isplate po stopi koja se određuje za svakog polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

O b r a z l o ž e n j e

1.Kod javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita zaprimljen je 26. ožujka 2018. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelja VIP net d.o.o. Zagreb, protiv ovršenika TF, radi isplate iznosa od 5.432,18 kn.

2.Odlučujući o prijedlogu ovrhovoditelja javni bilježnik Mirjana Popovac iz Splita rješenjem br. Ovrv-1743/18 od 27. ožujka 2018. odredio je predloženu ovrhu, te naložio tuženiku (ovršenik) naknaditi tužitelju (ovrhovoditelju) troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.212,50 kn.

3.Protiv naprijed navedenog rješenja ovršenik je izjavio prigovor 23. travnja 2018. osporavajući isto u cijelosti. Ističe da je s tužiteljem telefonom dogovorio "neke stvari", da tužitelj nije postupio sukladno dogovoru, te da je trebao izvršiti prijelaz iz T Com na Vip net u režiji tužitelja, koji ga dva i pol mjeseca nije odjavio. T Com da ga i dalje evidentira kao klijenta i šalje mu račune za Internet, kojega nema, dok koristi usluge mobitela i račune plaća T Com-u, dok je tužitelju platio samo dva. Stoga da je tražio raskid ugovora 28. kolovoza 2018. bez naknade, no na pisani zahtjev nikada nije dobio odgovor, ali jeste račune.

4.Odlučujući po prigovoru tuženika (ovršenika) ovaj sud je rješenjem br. Povrv- 1442/18 od 29. lipnja 2018. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita br. Ovrv-1743/18 od 27. ožujka 2018. u dijelu kojem je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, sve sukladno odredbi čl. 252. i 54. Ovršnog zakona.

5.Presudom ovog suda Povrv-1442/2018 od 9. srpnja 2019. usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja te naloženo tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 5.432,18 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate. Odlučujući po žalbi tuženika Županijski sud u Varaždinu rješenjem broj Gž-1565/2019-2 od 11. svibnja 2020. odbio je žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu. Rješenjem Vrhovnog suda RH Revd- 3321/2020 od 27. siječnja 2021. dopuštena je revizija protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1565/2019 od 11. svibnja 2020. radi pravnog pitanja na kojoj od praničnih stranka jest teret dokazivanja vjerodostojnosti potpisa na ispravi na kojoj tužitelj temelji osnovanost potraživanja, ako u postupku tuženik osporio da se na toj ispravi nalazi njegov potpis. Rješenjem Vrhovnog suda Rev-932/21 od 9. veljače 2022. prihvaćena je revizija tuženika te su ukinute presuda Županijskog suda u Varaždinu, stalna služba u Koprivnici broj Gž-1565/2019-2 od 11. svibnja 2020. i presuda ovog suda broj Povrv-1442/18 od 9. srpnja 2019., te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje s obzirom da je zauzet stav po kojem je tužitelju dužan dokazati ono što tvrdi, tj. da se na ispravama nalaze potpisi tuženika.

6.Presudom ovog suda Povrv-277/2022 od 16.12.2024. također je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Odlučujući po žalbi tuženika Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici rješenjem brij Gž-878/2025-2 od 13.8.2025. ukinuo je prvostupanjsku odluku ovog suda u cijelosti i predmet vratio na ponovno suđenje.

7.U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvoda iz ovjerovljenih posl. knjiga tužitelja od 26. ožujka 2018., izjave Fibis d.o.o. od 15. studenog 2017., povratnica od 1.9.2017. i preporuke od 30.8.2017., računa od 30.4.2017., 30.6.2017., 31.7.2017., 31.8.2017., 30.9.2017., 31.10.2017., obavijesti od 31.1.2018., računa od 28.2.2018., sve sa specifikacijom poziva, izvoda otvorenih stavaka ne uključujući troškove ovršnog postupka za razdoblje od 1,.1.1999. do 20.3.2018., zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 23.3.2017.,6.4.2017., 26.8.2018., predugovorne obavijesti od 20.3.2017. i 20.3.2017. obavijesti potrošaču (bez datuma), preslike osobne iskaznice tuženika, obavijesti potrošaču 12.4.2017., Općih uvjeta poslovanja tužitelja, obavijesti o raskidu pretplatničkog odnosa tužitelja od 7.12.2017., opomene od 7.12.2017., te vještačenjem po vještacima Centra za forenzična ispitivanje, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" i saslušanjem tuženika.

8.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

9.U postupku je kao sporno trebalo raspraviti i utvrditi je li tuženik obvezan podmiriti utužena potraživanja u iznosu od 792,97 eur / 5.432,18 kn s osnove pruženih usluga tužitelja u utuženom razdoblju, temeljem ugovora o pretplatničkom odnosu.

10.U konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti gdje su stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica.

11.Odredbom čl. 65. st. l. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine br. 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO) je propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je, dok je odredbom st. 2. istog članka propisano da za ispunjenje obveze dužnik odgovora cjelokupnom svojom imovinom.

12.Odredbom čl.9.ZOO-a propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje.

13.Odredbom čl. 41. st. 1. Zakona o električnim komunikacijama (pročišćeni tekst Zakona, NN 73/08, 90/11, 133/12, 80/13) propisano je da prava i obveze iz pretplatničkog odnosa između operatera javnih komunikacijskih usluga i pretplatnika tih usluga uređuju se njihovi međusobnim ugovorom, dok je st. 2. istog članka propisano da pretplatnički ugovor i opći uvjeti poslovanja iz čl. 42. ovoga Zakona moraju biti pisani jednostavnim jezikom, razumljivo prosječnom korisniku usluga, za razumijevanje koje nije potrebno posebno obrazovanje. Nadalje, odredbom st. 3. istog članka propisano je da sastavni dio pretplatničkog ugovora čine opći uvjeti poslovanja, uvjeti korištenja usluga i cjenik usluga za koje se taj ugovor sklapa, a pregledom ugovora zaključenom među strankama 25. studenog 2011. g. utvrđeno je da isti sadrži ovu zakonsku odredbu kao ugovornu odredbu, te kao izjavu tužiteljice da je upoznata i u cijelosti prihvaća odredbe općih uvjeta poslovanja tuženika zajedno sa dopunama, cjenikom i kodeksom ponašanja na internetu.

14.Odredbom st. 5 čl. 41. Zakona o elektroničkim komunikacijama propisano je da pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku, te da se pretplatničkim ugovorom može utvrditi da pretplatnik koji raskine ugovor prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz čl. 42 st. 7. ovog Zakona. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničnim komunikacijama koji je stupio na snagu 22.7.2017. ( NN broj 72/17), navedi stavak čl. 41. izmijenjen je na način da se ista obveza može ugovoriti i ako je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora. Stoga se na ugovore koji su zaključeni 23.3.2017. i 6.4.2017. ne primjenjuju navedene izmjene, dok se primjenjuju na ugovorno odnos zaključen 26.8.2017.

15.Odredbom čl. 48. istog Zakona propisano je da ako pretplatnik nije podmirio dugovanje za pružene usluge, operator javnih operacijskih usluga ima pravo privremeno isključiti pretplatničku terminalnu opremu iz elektroničke komunikacijske mreže u skladu s općim uvjetima poslovanja.

16.Odredbom st. 5. istog članka propisano je da ako pretplatnik ne podmiri dugovanje ni nakon 30 dana od dana privremenog isključenja operator može trajno isključiti pretplatničku terminalnu opremu iz elektroničke komunikacijske mreže i raskinuti pretplatnički ugovor u skladu s općim uvjetima poslovanja.

17.Odredbom čl. 50. istog Zakona propisano je da krajnji korisnik usluga ima pravo podnijeti operatoru javnih komunikacijskih usluga prigovor u vezi s pružanjem usluga, prigovor na iznos kojim je zadužen za pruženu uslugu, prigovor na kakvoću pružene usluge te prigovor zbog povrede odredaba pretplatničkog odnosa, dok je odredbom st.2. istog članka propisano da se taj prigovor podnosi u pisanom obliku, te mora sadržavati činjenice i dokaze na kojima se temelji.

18.Odredbom čl.51.st.1. istog Zakona propisano je da u slučaju spora između krajnjeg korisnika usluga i operatora javnih komunikacijskih usluga u vezi s pružanjem usluga, iznosom kojim je zadužen za pruženu uslugu, kakvoćom pružene usluge ili prigovorom zbog povrede odredaba pretplatničkog ugovora krajnji korisnik usluga može podnijeti zahtjev za rješavanje spora Agenciji u roku od 30 dana od dana dostavljanja pisanog odgovora povjerenstva za pritužbe potrošača iz čl.50.st.13. ovoga Zakona.

19.Prema odredbi čl. 14. st.2. Općih uvjeta poslovanja tužitelja propisano je ako je ugovor tijekom obveznog trajanja raskinut od strane Vip net krivnjom krajnjeg korisnika, krajnji korisnik je obvezan platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora.

20.Prema odredbi čl. 6. toč. 3.1. Općih uvjeta tužitelja krajnji koristnik je obvezan podmiriti račun do datuma dospijeća naznačenog na računu, a tužitelj može privremeno ograničiti usluge ili ih isključiti pretplatničku terminalnu opremu iz javne elektroničke komunikacijske mreže ako pretplatnik nije podmirio dospjela dugovanja u roku od 30 dana od dana dostavljene opomene u pisanom ili elektroničkom obliku, a nije podnio prigovor na iznos koji je zadužen, dok je odredbom čl. 6. toč. 3.3. istih uvjeta propisano da ako krajnji korisnik ne podmiri dugovanje ni nakon isteka 30 dana od dana privremenog isključenja, Vip net može trajno isključiti usluge i raskinuti pretplatnički odnos u skladu s ovim Općim uvjetima.

21.Odredbom čl. 9. Općih uvjeta propisan je način podnošenja prigovora i zahtjeva za naknadu štete, odnosno postupanje tuženika u takvom zahtjevu.

22.Nije sporno da je tuženik ispostavio tužitelju račun za pružene usluge od 30. travnja 2017. za razdoblje od 1.travnja 2017. do 30. travnja 2017. u iznosu od 313,40 kn, račun od 30. lipnja 2017. za razdoblje od 1. lipnja do 30. lipnja 2017. u iznosu od 716,90 kn, račun od 31. srpnja 2017. za razdoblje od 1. srpnja do 31. srpnja 2017., u iznosu od 633,11 kn, račun od 31. kolovoza 2017. za razdoblje od 1. kolovoza do 31. kolovoza 2017., u iznosu od 526,96 kn, račun od 30. rujna 2017. za razdoblje od 1. rujna do 30. rujna 2017., u iznosu od 433,81 kn, račun od 31. listopada 2017. za razdoblje od 1. listopada do 31. listopada 2017., u iznosu od 168,53 kn, obavijest o obvezi plaćanja naknade štete od 31. siječnja 2018. na iznos od 2.451,96 kn, te račun od 28. veljače 2018. za razdoblje od 1. veljače do 28. veljače 2018. na iznos od 800,00 kn.

23.U dokazne svrhe da bi među strankama bio zasnovan obvezno-pravni odnos između tužitelja kao pružatelja usluga i tuženika kao korisnika, tužitelj je dostavio pisane zahtjeve iz kojih proizlazi da je tuženik podnio tužitelju zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa 23. ožujka 2017. s razdobljem minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca, koji je tužitelj prihvatio, čime se smatra da je među njima zaključen ugovor. Nadalje, da je tuženik osim ovog, podnio tužitelju više zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa, i to zahtjev od istog dana pod drugim poslovnim brojem, zahtjev od 6. travnja 2017. i zahtjev od 26. kolovoza 2017., a koji zahtjevi se odnose na pretplatničke brojeve [broj telefona], [broj telefona] i 021/586-919.

24.Nije sporno da tuženik nije podmirio tužitelju predmetno potraživanje po ispostavljenim računima.

25.Prvenstveno treba navesti da tuženik osporava postojanje obvezno- pravnog odnosa među strankama, osporavajući da bi došlo do zaključenja naprijed navedenih ugovora s tužiteljem, navodeći da tri od navedena četiri zahtjeva nije podnio, i to dva zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 23. ožujka 2017. i onaj od 6. travnja 2017., pritom navodeći da bi na tužitelju bio teret predlaganja dokaza vještačenjem potpisa tuženika na spornim ugovorima.

26.S obzirom kako je teret dokaza vjerodostojnosti potpisa tuženika na ispravi na koju se poziva tužitelj, i to ugovoru od 23. ožujka 2017. i 6. travanja 2017., na tužitelju, kako je to navedeno u odluci VRSH Rev-932/21, odlučeno je izvesti dokaz vještačenjem potpisa tuženika po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić".

27.Centru Ivan Vučetić dostavljeni su zahtjevi za zasnivanje pretplatničkog odnosa broj 5109+1-5K9RQBLG od 23.3.2017., broj 5105+1-5K9UW83G od 23.7.2017., broj 5106+1-5MZXXZCU od 6.4.2017. i broj 5106+1-6FSB48LO od 26.8.2017., te su analizom i usporedbom spornog i nespornog materijala na zahtjevima od 23.3.2017. i 26.8.2017. utvrđene sličnosti koje omogućuju mišljenje u svezi vjerodostojnosti navedenih potpisa u najnižem stupnju vjerojatnosti, te je mišljenje vještaka da tuženik ZF dolazi u obzir kao mogući skriptor ta 3 potpisa, za razliku od potpisa na zahtjevu od 6.4.2017., za kojega su mišljenja da tuženik vrlo vjerojatno, gotovo sigurno nije skriptor tog potpisa.

28.Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, no tuženik smatra kako nije sa sigurnošću utvrđeno da bi potpis na 3 zahtjeva bio njegov radi čega bi tužbeni zahtjev tužitelja trebalo cijeniti neutemeljenim.

29.Sud je saslušao tuženika na ročištu održanom 17.4.2026., te isti ustraje u tvrdnji kako s prednikom tužitelja nije zaključio niti jedan ugovor, već da je sve dogovarao telefonom. Tvrdi kako mu je tužitelj kombijem dostavio aparaturu, no istu nije montirao iako ga je više puta zvao, te se na njegove pozive oglušio. Zbog toga da je svu opremu vratio poslovnici prednika tužitelja u Makarskoj, za što je dobio potvrdu. Tvrdi da je samo jednom bio u toj poslovnici i to kada mu je izdana navedena potvrda, dok u poslovnici u Zagrebu nikada nije bio.

30.S obzirom da stranke nisu imale primjedbi na dani nalaz i mišljenje vještaka grafologa, to ga i sud prihvaća kao stručno i logično. Iz nalaza i mišljenja tog vještaka proizlazi da tuženik dolazi u obzir kao mogući skriptor tri potpisa (dva od 23.3.2017. i jedan od 26.8.2017., dok je isključen kao skriptor potpisa od 6.4.2017). Dakle, tuženik nije isključen kao skriptor potpisa ugovora od 23.7.2017. na kojima tužitelj temelji svoje potraživanje. Kako je tužitelj dokazao da je tuženik mogući skriptor spornih potpisa, a tuženik nije osporio nalaz i mišljenje vještaka, odnosno dokazao da ne bi bio skriptor istih, kao što je dokazano u slučaju zahtjeva od 6.4.2017., to sud smatra kako se radi o valjanom ugovoru, odnosno da se potraživanje tužitelja temelji na valjanoj osnovi. Zbog toga ne može prihvatiti iskaz tuženika kao uvjerljiv i logičan, kada tvrdi da nije potpisao naprijed navedene ugovore, s obzirom da nalaz i mišljenje vještaka nije osporavao. Uostalom, potvrđuje da mu je oprema tužitelja dovezena na kućnu adresu, što upućuje na činjenicu da je tužitelj imao valjan osnov, odnosno ugovor temeljem kojeg je isporučio tuženiku navedenu opremu. Stoga se , imajući u vidu nalaz vještaka grafologa, ne može prihvatiti tvrdnja tužitelja kako ugovori nisu potpisani, jer je na tri ugovora mogući potpisnik.

31.Kako je naprijed navedeno, nije sporno da tuženik nije izvršio uplate prema ispostavljenim računima, koje je sud u dokazne svrhe pregledao zajedno sa priležećim specifikacijama usluga, naknada i poziva. Iz priležećih zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa proizlazi da je obvezno trajanje pretplatničkog odnosa ugovoreno na vrijeme od 24 mjeseca, što znači da tuženik kao pretplatnik nije mogao raskinuti te ugovore prije isteka razdoblja od 24 mjeseca bez plaćanja dodatne naknade za prijevremeni raskid. Kako tuženik nje podmirivao ugovorne obveze, odnosno plaćao mjesečno ispostavljene račune za pružene usluge, to je sukladno naprijed cit. odredbi čl. 41. ZEK i čl. 14. st. 2. Općih uvjeta poslovanja tužitelja obvezan platiti ukupan iznos preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblje obveznog trajanja ugovora.

32.U dokazne svrhe sudu je dostavljena i obavijest o raskidu pretplatničkog odnosa od 7. prosinca 2017. na iznos od 2.451,91 kn koja se odnosi na naknadu štete za prijevremeni raskid ugovora, te je tuženik upozoren da će 27. prosinca 2017. pretplatnički odnos biti otkazan, odnosno da će se raskidom ugovora dugovanje uvećati za iznos od približno 4.508,78 kn koji uključuje ukupan iznos mjesečnih pretplata za preostalo ugovoreno razdoblje. Sudu nije dostavljen niti jedan relevantni dokaz na okolnost da bi tuženik izvršio reklamaciju zaprimljenih računa, odnosno visinu iznosa zaduženja i kakvoću pružene usluge u smislu odredbe čl. 50. ZEK-a i 9. Općih uvjeta, te odredbi Zakona o zaštiti potrošača, iz čega proizlazi da se sa ispostavljenim računima suglasio, te ne može više isticati prigovore glede visine ispostavljenih računa, jer je propustio svoje pravo na izjavljivanje prigovora u određenim rokovima.

33.Slijedom svega naprijed navedenog, budući tuženik nije plaćao račune u utuženom razdoblju za usluge pružene od strane tužitelja, a koji računi su mu uredno ispostavljani, zbog čega je tužitelj raskinuo pretplatnički ugovor s datumom 27. prosinca 2017., prije isteka obveznog trajanja ugovora od 24 mjeseca, to je tuženik dužan podmiriti utuženo potraživanje koje se odnosi na nepodmirene račune i naknadu štete zbog raskida ugovora u iznosu od 2.451,91 kn. Također, dužan je naknaditi tužitelju i trošak nevraćene opreme–digitalnog prijamnika u iznosu od 800,00 kn, iz razloga što je tuženik vratio opremu za uslugu HB DUO TRY AND BAY, međutim, tužitelj potražuje trošak nevraćene opreme–digitalnog prijamnika 103261 GC 004388 koji nije vezan za ugovor i uslugu HB DUO TRY AND BAY nego za uslugu VIP sat tv, ugovorenu zahtjevom za zasnivanjem pretplatničkog odnosa br. 5105+1-5K9UW83G od 23. ožujka 2017.

34.Zbog svega naprijed navedenog, valjalo je održati na snazi osporavano rješenje o ovrsi kako u pogledu glavnice, tako i u pogledu kamata koje su dosuđene od dospijeća do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. ZOO-a.

35.U odnosu na uputu drugostupanjskog suda koja se odnosi na ispitivanje ništetnosti odredbi Općih uvjeta koji su sastavni dio ugovora, pozivom na odredbu čl. 24. i 49. Zakona o zaštiti potrošača i zaključak Građanskog odjela VSRH Su-Iv- 155/16 od 12.4.2016., za navesti je da sud u predmetom postupku omogućio strankama pristup sudu i raspravljanje, te da smatra kako je tužitelj svoje potraživanje dokazao ispravama u vidu računa i zahtjeva za zasnivanje ugovornog odnosa, a tuženik navodi kako je s tužiteljem sve dogovarao telefonom, da mu je tužitelj obećavao brda i doline, da je vratio opremu, iz čega proizlazi da je imao aktivne pregovore prije sklapanja ugovora i da je razumio ugovorne odredbe, potvrđujući to upravo vraćanjem opreme i ishođenjem potvrde o tome. Dakle, iz dokaza koje sud na prijedlog stranaka izveo u postupku proizlazi da je tuženik sklopio s tužiteljem tri ugovora, da je imao s njime i usmenu komunikaciju putem telefona, te da je dovoljno obavješten o kakvoj vrsti ugovora u ugovornih usluga se radi. Prema odredbi čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača sama činjenica da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo nije dovoljan zaključak o njezinoj nepoštenosti, već je nužno kumulativno utvrditi i postojanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. U konkretnom slučaju tužitelj je teleoperater, dakle bavi se pružanjem javnih usluga za koje je uobičajena i predviđena karakteristika standardizirani, tipski ugovor o pružanju javnih usluga, koji je u konkretnom slučaju sastavni dio sklopljenih ugovora u vidu Općih uvjeta poslovanja, koji su jasni i razumljivi, tako da je tuženiku omogućeno da se upozna s njihovim sadržajem. Odredbe općih uvjeta tuženika odnose se na vrstu usluga, cijenu, trajanje ugovora, mogućnost raskida i dr., te se ne radi o nerazumljivim odredbama, niti odredbama koje bi upućivale na mogućnost neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Radi navedenog, imajući u vidu pravnu prirodu spora male vrijednosti i dokaze koje su stranke predložile, sud drži logičnim da tužitelj zbog proteka vremena moguće nema podataka o konkretnim djelatnicima koji su sudjelovali u zaključenju pojedinih ugovora, radi čega nije držao potrebnim nalagati tuženiku dostavu adrese tih djelatnika radi eventualnog saslušanja.

36.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tužitelju je obistinjen trošak kako slijedi: trošak ovršnog postupka u iznosu od 160,93 eur, materijalni trošak 6,64 eur, sastav podneska od 29.5.2018., zastupanje na ročištima 21.4.2019., 5.3.2019., 27.3.2019., 21.5.2019., 9.7.2019., 7.9.2022., 7.2.2023., 31.3.2023., 16.10.2023., 5.2.2024., 2.5.2024., 11.7.2024. , 16.12.2024., 22.1.2026., 17.4.2026. i 21.8.2026., te sastav podnesaka od 19.2.2024. i 5.2.2026. sve po 150,00 eur, tako da parnični trošak iznosi 2.700,00 uvećan za PDV 675,00 eur. Tužitelju pripada i trošak grafološkog vještačenja 265,54 eur tako da ukupni trošak iznosi 3.640,54 eur.

U Splitu, 21. kolovoza 2026.

S U D A C

Vica Roščić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 8 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis