Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: K-18/2026-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Mirne Grgić kao predsjednika vijeća, suca Ivana Vulića, te sudaca porotnika Željka Todorovića, Anite Delić i Dragice Hodak kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marije Nađ, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog CC, zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela-teškog ubojstva ženske osobe u pokušaju opisano u čl. 111.a u svezi s čl. 34. i čl. 24. st. 2. Kaznenog zakona(„Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11) povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, broj KO-DO-14/2026 od 17. lipnja 2026., nakon održane i završene javne rasprave dana 20. kolovoza 2026., u prisutnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku Davora Petričevića, optuženog CC i njegove braniteljice Silvije Pejak Kolarić, odvjetnice iz Valpova, dana 21. kolovoza 2026., objavio je, a dana 20. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje: ZKP),

u t v r đ u j e  s e

da je:

optuženik CC, OIB [osobni identifikacijski broj], sina C i AC rođ. A, rođenog **.**.1956., u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik, oženjen, vojsku služio, odlikovanog Spomenicom Domovinskog rata, kazneno neosuđivan, prekršajno nekažnjavan, ne vodi se drugi kazneni postupak, nalazi se u istražnom zatvoru u Osijeku

dana 23. ožujka 2026., oko 02,10 sati, u obiteljskoj kući u [adresa], uslijed težih kognitivnih oštećenja uzrokovanih psihoorganskim promjenama, zbog čega nije mogao shvatiti značenje svojeg djelovanja niti upravljati svojim postupcima, u nakani da usmrti suprugu TC, koju je i prethodno učestalo vrijeđao i fizički zlostavljao, za vrijeme dok je ista spavala na kutnoj garnituri u dnevnom boravku kuće, uzeo metalnu cijev dužine 40 cm i promjera 3 cm i zadao joj najmanje dva međusobno neovisna udarca u glavu, uslijed čega se ista probudila i istrgnula mu metalnu cijev iz ruke, braneći se od daljnjih udaraca te potom otrčala na kat kuće tražeći pomoć od sina JC, zbog čega nije uspio u dovršenju djela, a kojom prilikom joj je nanio tjelesne ozljede u vidu rane razderotine na glavi tjemeno desno i nagnječenje na čelu desno,

dakle, u neubrojivom stanju s namjerom da počini rodno utemeljeno ubojstvo ženske osobe, poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela teškog ubojstva ženske osobe,

čime je počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela – teškog ubojstva ženske osobe u pokušaju opisano u čl. 111.a u svezi s čl. 34. i čl. 24. st. 2. KZ/11.

II/ Na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08 optuženom PC određuje se prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

III/ Na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11 od optuženika CC oduzima se metalna cijev dužine 40 cm, promjera 3 cm koji predmet je oduzet tijekom očevida, označen kao trag 1 upakiran omot 1 a koji će se po pravomoćnosti presude uništiti

IV/ Na temelju čl. 161. st. 3. ZKP/08 donji dio pidžame veličine konfekcijske 3/M, svijetlo plave boje sa kockastim uzorcima sa vidljivim tragovima crvene boje nalik na krv u vidu kapljica, koji predmeti su privremeno oduzeti temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU osječko-baranjske, PP Beli Manastir, serijski broj [serijski broj] od 23. ožujka 2026., od oštećene TC, vratit će se oštećenoj TC po pravomoćnosti presude.

V/ Na temelju članka 158. st.2. ZKP/08 oštećena TC s imovinsko pravnim zahtjevom upućuje se u parnicu.

VI/ Na temelju članka 554. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci optuženika i nužni izdaci kao i nagrada branitelja o čijoj će visini posebno rješenje naknadno donijeti predsjednik vijeća, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku podnijelo je 17. lipnja 2026., optužnicu broj KO-DO-14/2026 protiv okrivljenog CC zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela – teškog ubojstva ženske osobe u pokušaju iz čl. 111.a u vezi s čl. 34. i čl. 24. st. 2. KZ/11 sa zahtjevom da sud nakon rasprave utvrdi da je okr. CC počinio protupravno djelo u stanju neubrojivosti i da mu se odredi prisilni smještaj prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.

2. Ispitana na dokaznom ročištu kod suca Istrage dana 21. travnja 2026., žrtva TC iskazala je da želi sudjelovati kao oštećenik u postupku, te da želi ostvariti i imovinskopravni zahtjev.

3. U smislu čl. 552. st. 2. ZKP/08 prije početka rasprave u prisustvu vještaka psihijatra dr. Zorana Čavajde, predsjednik vijeća ispitao je optuženog CC radi ocjene njegove raspravne sposobnosti. Vještak je ocijenio da je optuženik raspravno sposoban, no da je ispitivanje optuženika uslijed nagluhosti, ali i zbog psihoorganskih promjena potrebno prilagoditi, odnosno da bi pitanja trebalo postavljati na jednostavniji, konkretniji i razumljiviji način, te optuženiku dati dovoljno vremena za odgovore.

4. Očitujući se o optužbi, optuženi CC navodi „kriv sam“, iz čega proizlazi kako se izjasnio da je počinio protupravno djelo koje mu se stavlja na teret optužnicom. Dakle, optuženik je u konkretnom slučaju faktično izjavio da je počinio djelo, no njegovu izjavu sud ne promatra kao klasično priznanje krivnje, jer je krivnja kod neubrojive osobe-što je konkretno slučaj, po sili zakona isključena. Njegovu izjavu sud cijeni kao priznanje poduzimanja radnji koje čine protupravno djelo, što je sud uzeo u obzir pri utvrđenju činjeničnog stanja, odnosno činjenične građe za utvrđivanje je li objektivno ostvareno protupravno djelo, te je njegove navode ocjenjivao u sklopu svih ostalih dokaza isključivo radi utvrđivanja postojanja protupravnog djela, što će biti nastavno obrazloženo.

5. U dokaznom postupku, sud je ispitao optuženog CC, izvršio je reprodukciju DVD snimke ispitivanja ošt. žrtve TC sa dokaznog ročišta od 21. travnja 2026., pročitan je zapisnik o ispitivanju ošt. žrtve TC s dokaznog ročišta od 21. travnja 2026., (list 122-124) i prijepis ispitivanja (list 116-119)

5.1. Temeljem čl. 330. st. 3. i 4. ZKP/08 izveden je dokaz reprodukcijom CD diska koji je sačinjen prilikom provođenja očevida 23. travnja 2026., te je pročitana službena bilješka ŽDO Osijek od 23. travnja 2026. (list 140)

5.2. Temeljem odredbe čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08, uz suglasnost stranaka, pročitani su zapisnik o ispitivanju svjedoka DC s dokaznog ročišta od 21. travnja 2026., (list 122-124), zapisnik o ispitivanju svjedoka JC s dokaznog ročišta od 21. travnja 2026., (list 127-128), zapisnik o ispitivanju svjedoka GC **.**.2026., (list 153-156).

5.3. Na temelju čl. 329. st. 3. ZKP/08 pročitani su materijalni dokazi u spisu: zapisnik o očevidu broj 511-07-25-K-50/26 od 23. ožujka 2026., (list 17-19), intervencijska lista Zavoda za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije broj 003332 od 23. ožujka 2026., za ošt. TC (list 27),medicinska dokumentacija na ime ošt. TC od 23. ožujka 2026., (list 28), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta broj 511-07-25-KU-50/26 od 23. ožujka 2026., (list 32-33), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj] od 23. ožujka 2026., (list 34), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola serijskog broja [serijski broj] od 23.ožujka 2026., na ime opt. CC (list 38),bolnička prijava KBC Osijek od 23. ožujka 2026., (list 97), potvrda o visini dohotka za opt. CC od 16. lipnja 2026., (list 189). Na kraju dokaznog postupka pročitani su Izvadak iz prekršajne evidencije za opt. CC od 16. lipnja 2026., (list 187), te Izvadak iz kaznene evidencije za opt. Mihajla CC od 16. lipnja 2026., (list 188).

5.4. U postupku je ispitan vještak psihijatar dr. med Zoran Čavajda, te je pročitan sudsko psihijatrijski nalaz i mišljenje vještaka dr. Zorana Čavajde, za opt. CC (list 168-185).,

5.5. U postupku je pročitan nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka doc. dr. sc. Borisa Dumenčića od 18. svibnja 2026., za ošt. TC (list 160 spisa).

5.6. Temeljem čl. 421. st. 1. toč. 2. odbijen je kao nevažan prijedlog braniteljice opt. da se pozove i neposredno ispita vještak sudsko medicinske struke dr. Boris Dumenčić. Optuženik je priznao poduzimanje radnji koje čine protupravno djelo, a njegovo priznanje potvrđuju i drugi izvedeni dokazi u postupku, pa je vijeće ocijenilo da saslušanje sudskomedicinskog vještaka, ne bi pridonijelo utvrđenju novih činjenica koje već nisu utvrđene u pisanom sudsko medicinskom nalazu i mišljenju vještaka. Pri odluci, vijeće je uzelo u obzir da je optuženik iskazao da želi da se postupak "danas" završi iz čega se može zaključiti i da nije suglasan sa prijedlogom svoje braniteljice za odgađanje rasprave radi pozivanja i ispitivanja vještaka sudsko medicinske struke. Uzimajući u obzir da je vještak ocijenio da je opt. CC raspravno sposoban, da čl. 64. st. 9. ZKP/08 određuje da optuženik ima pravo predlagati dokaze i sudjelovati na raspravi, u dokaznim i drugim postupovnim radnjama, da iz njegovih navoda (želim da se ovo danas završi), proizlazi i da nije suglasan sa odgađanjem rasprave i pozivanjem sudskomedicinskog vještaka,(što se može smatrati i da je u smislu čl. 68 st 2 ZKP/08 opozvao prijedlog braniteljice),te da se izjasnio da je poduzeo radnje koje čine protupravno djelo, a što proizlazi i iz drugih izvedenih dokaza, vijeće je ocijenilo da neposredno ispitivanje sudsko medicinskoga vještaka ne bi pridonijelo utvrđenju činjenica koje su važne za odluku u postupku, odnosno novih činjenica koje već nisu utvrđene vještačenjem, te je vijeće prijedlog odbilo.

6. Iznoseći svoju obranu optuženi CC navodi da je svoju ženu šipkom udario po glavi, te da je kriv. Optuženik rukama pokazuje veličinu šipke. Čitav dan mu je psovala oca mrtvog. Digao se, malo su se svađali i on ju je udario. Taj cijeli dan se svađala s njim. Prvotno navodi da su spavali skupa i da je supruga spavala, no odmah zatim navodi da je supruga spavala u boravku. Navodi da je cijev dužine 40 cm. Iskazuje da ju je dva puta udario u glavu, (pokazuje rukom da ju je udario u bočni dio glave), te se supruga onda digla. Nadalje navodi: „Kriv sam i priznajem počinjenje dijela koji mi se stavlja na teret.“ Žao mu je zbog toga svega. Navodi da su se stalno svađali. Ima 40 godina radnog staža, 6 godina je bio u Osijeku u ratu, čitav Osijek je, kad je u pitanju ratište obišao. Žena mu je vikala četnik, ona je vikala na njega, u braku su se skroz svađali.

Braniteljica optuženika i zastupnik optužbe nisu imali pitanja za optuženika.

6.1. Optuženik svoju obranu iznosi jednostavnim, ali konkretnim riječima. Njegovi su navodi jednostavni, jasni, te u konačnici i razumljivi. Optuženik je u svojoj obrani jednostavno, ali konkretno opisao svoje radnje. U trenutku iznošenja obrane optuženik je prema zaključku vještaka bio raspravno sposoban. Opisujući raspravnu sposobnost optuženika, vještak je pojasnio da prisutne psihoorganske promjene djelomično utječu na pamćenje, mogućnost koncentracije, pažnje, verbalne fluentnosti. Govor je osiromašen, jednostavniji, konkretniji, odgovori su pojednostavljeni. Dodatno je prisutno i oštećenje sluha.

6.2. Sud navode optuženika kojima opisuje svoje radnje predmetne večeri, uzima u obzir pri utvrđenju činjeničnog stanja za ocjenu je li objektivno ostvareno protupravno djelo. Sud je priznanje ,zajedno s iskazima svjedoka, nalazom sudskomedicinskog i psihijatrijskog vještaka, te materijalnom dokumentacijom prihvatio kao dokaz o počinjenu same radnje. Optuženik je priznao radnju, a sud je njegove navode ocjenjivao u sklopu svih ostalih dokaza. Dovodeći u međusobnu vezu navode optuženika kojima priznaje protupravnu radnju, sa iskazom žrtve ošt. TC, te svjedoka JC, DC, te GC, nalazima vještaka, te materijalnom dokumentacijom, sud je zaključio da je optuženi CC počinio protupravno djelo koje mu se stavlja na teret, kako se to nastavno obrazlaže.

7. U iskazu, oštećena TC, navodi da je bila nedjelja, te je primijetila da je okrivljenik nakon ručka bio nemiran i samo hodao uokolo po kući. Navečer oko 21,20 sati okrivljenik je otišao spavati, dok je ona oko 21,30 sati otišla spavati tj. ostala je spavati u dnevnom boravku. Tijekom noći, oko 02,00, 02,10 sati, vidjela je da se upalilo svjetlo u hodniku, te je nakon toga ugledala okrivljenika s metalnom palicom u rukama nakon čega joj je prišao i udario ju po glavi tri puta, a ona je vikala „Šta to radiš, šta to radiš!?“, na što joj on nije ništa odgovorio. Ona mu je uspjela istrgnuti tu šipku iz ruke, borila se s njim onako krvava i u pidžami uspjela pobjeći gore na kat gdje živi sin sa svojom obitelji. Probudila je sina i snahu koji su sišli dolje. Sin je uspio zaustaviti optuženika da izađe iz kuće i pobjegne, a snaha je zvala policiju. Ističe kako ju je optuženik tri puta udario šipkom po glavi i da mu nije uspjela u borbi istrgnuti šipku iz ruke, navodi da ju je optuženik bio u stanju ubiti. Htio je trčati za njom gore, ali nije smio zbog sina. Nakon toga, stigla je policija i hitna pomoć koja ju je odvezla u KBC Osijek gdje joj je pružena medicinska pomoć. Dobila je šest šavova. Ističe kako je od tog dana u traumi, stresu, ne spava noću, boji se, zaključava kuću i u šoku je. Još ima traume, šokove, boji se svakog šuma, ne može si naći mira, pod stresom je.

7.1. Nadalje navodi da je s okrivljenim u braku još od 1977. godine i da ju je optuženik već tada u početku braka i za vrijeme dok je bila trudna s djecom počeo maltretirati. Htjela se razvesti, ali je to sve izdržala zbog djece, bojala se za djecu. Tajila je to od 77.g., a u braku je bilo tučnjave i svađe. Bio je agresivan za svađu i agresivan za tučnjavu. Maltretirao ju je čitavo vrijeme dok su bili u braku. Skrivala je to koliko je mogla od drugih ljudi zbog djece, dok se nije dogodio predmetni događaj. Htjela se rastati, ali je izdržala sve te godine, ne zna ni sama kako. Navodi da je okrivljenik bio veliki alkoholičar i da je kada popije, uvijek bio agresivan i nasilan, čak i prema životinjama. Unazad dvije godine okrivljenik ne konzumira alkohol, te je prije otprilike pet godina bio na liječenju deset dana na psihijatriji, budući da boluje od PTSP-a, kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Svojevoljno je prekinuo liječenje i došao kući, te ne pije nikakvu terapiju, osim što ponekad popije „Normabel“ za smirenje.

8. Ispitan u svojstvu svjedoka JC, sin optuženog CC i oštećene TC, na dokaznom ročištu dana 21. travnja 2026., navodi da je unazad pet godina u braku s DC, te da žive u obiteljskoj kući s optuženikom i oštećenom, ali na katu kuće gdje su si uredili stan.

Što se tiče inkriminiranog događaja, proizlazi da je spavao, te ga je oko 02,00 sati ujutro probudio glas majke/oštećene TC koja ga je dozivala. Kada se ustao i otvorio vrata, vidio je oštećenu kako je krvava u predjelu glave i lica i da joj je krvava i pidžama u kojoj je bila. Oštećena mu je tada rekla da ju je okrivljenik udario, držala je okruglu metalnu cijev od ograde i rekla da ju je njome udario. Sišao je dolje da vidi gdje je okrivljenik i vidio tragove krvi, a nakon toga je vidio okrivljenika kako zatvara vrata s vanjske strane i pokušava negdje otići s vojničkom torbom u rukama. Svjedok je uspio spriječiti okrivljenika da izađe iz kuće i ode na način da ga je uhvatio i zatvorio vrata. Za to vrijeme okrivljenik mu je govorio: pusti me, neću tu da budem“. Svjedok je dozvao suprugu i rekao joj da mu da mobitel, nakon čega je nazvao sestru i šogora da dođu, što su isti i učinili, a supruzi je rekao da nazove policiju. Navodi kako se cijelo vrijeme do dolaska policije okrivljenik otimao i nastojao pobjeći van iz kuće, a posebno je podivljao kada je čuo da će zvati policiju.

8.1. Što se tiče okrivljenika kao osobe, navodi kako je isti ranije radio u Baranjskoj čistoći, te je konzumirao alkohol i nakon toga se često verbalno i fizički sukobljavao s oštećenom TC, zbog čega je u više navrata intervenirala policija. Ističe kako unazad par godina okrivljenik ne konzumira alkohol, ali se znao čudno ponašati, provocirati njega i oštećenu žrtvu. Navodi da ga je okrivljenik dočekao kada je došao s posla i prišao mu s kalendarom pitajući ga koji je danas dan, te mu je, nakon što mu je odgovorio, okrivljenik rekao: „ajde, još samo malo pa gotovo“, zbog čega se svjedok zabrinuo što bi okrivljenik mogao napraviti. Okrivljenik je prije toga išao po ulici i ispitivao ljude koji je datum, te misli da se isti počeo „gubiti“. Također navodi kako se okrivljenik prije 5-6 godina liječio na psihijatriji desetak dana zbog PTSP-a od kojeg boluje zbog posljedica iz Domovinskog rata, ali je samovoljno prekinuo liječenje i vratio se kući.

9. Ispitana u svojstvu svjedoka DC, snaha okrivljenika CC i oštećene žrtve TC, na dokaznom ročištu dana 21. travnja 2026., suglasno kao i JC navodi da je unazad pet godina u braku s JC, sinom okrivljenika i oštećene. Žive s njima u obiteljskoj kući, ali na katu kuće, gdje su si uredili stan i gdje žive ona, suprug i dvoje mlt. djece.

Što se tiče samog događaja navodi kako ju je probudio glas svekrve u 02,07 ujutro koja je dozivala JC, nakon čega je on sišao dolje, a i ona, nakon čega je vidjela na stepenicama tragove krvi, u dnevnom boravku lokve krvi, a svekrvu je zatekla u kupaonici gdje joj je pomogla da se očisti od krvi. Svekrva joj je tada rekla da ju je okrivljenik dok je spavala napao sa željeznom šipkom. Zna da je JC cijelo vrijeme nakon toga sprječavao okrivljenika da izađe iz kuće s torbom. Okrivljenik se cijelo vrijeme otimao sinu, a nakon što je pozvala policiju je podivljao. Nakon što je pozvala policiju, odmah je pozvala i šogoricu, koja je odmah i došla. Ističe kako je okrivljenik cijelo to vrijeme bio hladan, misli da je bio svjestan što se dogodilo. Cijelo vrijeme je šakama napadao sina, kao i njezinog šogora i šogoricu, s kojom se naguravao.

9.1. Što se tiče okrivljenika kao osobe navodi kako je isti znao svašta govoriti i njoj se žaliti u vezi sa oštećenom TC, da mu ne da jesti, da mu neće kavu napraviti, da mu ide na živce i da bi ju najradije zatukao. Navodi kako nije točno da mu oštećena nije pripremila ručak, skuhala kavu i dr., ali da je on tražio od nje da mu sve servira. Zna da se okrivljenik ranije liječio na psihijatriji, pio je tablete „Normabel“, konzumirao je alkohol, ali je prestao. Navodi da je okrivljenik bio agresivan prema oštećenoj, a ističe jedan slučaj kada su njezine kćerke ostale na čuvanju kod bake i djeda, kada su joj djeca ispričala kako je djeda bio agresivan prema baki, da ju je uhvatio i bacio na kauč. Oštećena je na njen kasniji upit to negirala, dok je okrivljenik potvrdio, na što mu je svjedokinja rekla da se ne može tako ponašati prema baki, a posebno zbog djece koja zbog toga mogu imati velike traume.

10. Ispitana u svojstvu svjedoka GC, kćerka okrivljenika CC i oštećene žrtve TC u Županijskom državnom odvjetništvu dana 29. travnja 2026., navodi da živi u susjednoj ulici u neposrednoj blizini roditelja.

Što se tiče inkriminiranog događaja 23. ožujka 2026., oko 02,10 ujutro zaprimila je poziv na fiksni telefon od oštećenice, a suprug na mobitel poziv od njezinog brata JC, da dođu kod njih jer je okrivljenik napao oštećenu metalnom šipkom te da brat JC drži okrivljenika da ne izađe iz kuće i pobjegne. Zatekla je puno krvi kada je došla tamo, kao i majku sa krvavom glavom iz koje se stalno slijevala krv te ju je šogorica brisala ručnikom. Okrivljenik je cijelo vrijeme bio na kutnoj garnituri, te stalno pokušavao ustati i otići, te je i nju odgurivao i pokušao proći i izaći iz kuće. Svi su ga zajedno u tome spriječili do dolaska policije. Okrivljenik je cijelo vrijeme bio hladnog izraza lica, bez emocija. Navodi da je stalno tražio svoju torbu u kojoj su bile sve njegove osobne stvari, roba i papuče, zbog čega zaključuje kako je okrivljenik sve isplanirao unaprijed i da je nakon toga što je učinio, imao namjeru pobjeći u nepoznatom smjeru. Posebno navodi kako su svi ukućani oduvijek spavali „s jednim okom otvorenim“, jer nisu znali što okrivljenik noću radi i što planira napraviti, budući je često noćima šetao po kući. Navodi kako su dva dana nakon inkriminiranog događaja pronašli u okrivljenikovom ormaru, u njegovoj sobi držalo od sjekire, za što smatra da nije uobičajeno da to netko drži u ormaru. Također navodi kako okrivljenik nije nikada iskazivao osjećaje za njezinu djecu tj. za svoju unučad općenito. Opisuje slučaj kada je njezin sin, koji ima 14 godina ostao prespavati kod okrivljenika i oštećene, da joj je sin tada ispričao kako je okrivljenik htio napasti fizički oštećenu zato što mu nije napravila sendviče, a u čemu ga je on spriječio, iako mu je oštećena rekla da će napraviti i njemu, samo da se malo strpi. Također navodi da joj je sin naveo kako mu je tu noć, okrivljenik tijekom noći ulazio sobu, iako mu nije jasno zašto i nije se osjećao ugodno zbog toga. Također navodi kako je okrivljenik imao naviku tući životinje, ali i svoju majku i polusestru koje su ranije živjele u nastavku kuće u zajedničkom dvorištu.

10.1. Između okrivljenika i oštećene oduvijek je bilo razmirica, a ponajviše zbog činjenice da je okrivljenik obilno i učestalo konzumirao alkohol nakon čega bi verbalno i fizički napadao oštećenu, te su se ona i braća morali uplitati u sukob i sprječavati ga u napadima na oštećenu. Okrivljenik je oduvijek bi agresivan i tražio razlog za svađu. Oštećena mu je uvijek bila kriva za sve i često ju je optuživao za stvari za koje nije kriva, poput činjenice da nije spremila ručak, nakon čega je ona otišla vidjeti je li to tako, te se uvjerila da to nije istina. Okrivljenik je želio uvije biti u centru pažnje i da mu se sve servira. Okrivljeni je prije pet godina bio na psihijatrijskom liječenju u KBC-u Osijek gdje se zadržao desetak dana, nakon čega je na svoje inzistiranje pušten kući uz terapiju u vidu tableta „Normabel“, ali nije sigurna da ju je nastavio uzimati. Okrivljenik unazad dvije godine ne konzumira alkohol, tj. pije samo bezalkoholno pivo. Također navodi da je u zadnje vrijem promijenio ponašanje, da je bio čudan i da je stalno sa sobom nosio kalendar i ispitivao koji je dan i datum, nakon čega bi rekao: „Još malo, još malo“. Ona je stava da je okrivljenik cijeli događaj unaprijed isplanirao do detalja i da je vrlo dobro znao što radi, te smatra da je isti opasan za okolinu, jer ne zna što je sve spreman učiniti.

11. Ispitani svjedoci suglasno i u bitnim detaljima podudarno opisuju predmetni događaj, njegovu dinamiku, ponašanje optuženika prije, ali i nakon predmetnog događaja. Detaljno i suglasno opisuju vrijeme inkriminacije (2,00 do 2,10), stanje u kojem su zatekli oštećenu (krvava glava, krvava spavačica, puno krvi u dnevnom boravku, tragovi krvi po stepenicama). Iako nisu bili prisutni trenutku napada, istovjetno prepričavaju što im je oštećena rekla, te što su vidjeli neposredno nakon samog napada. Iz njihovih iskaza suglasno proizlazi je optuženik oštećenu napao metalnom cijevi dok je spavala, koju mu je cijev uspjela otrgnuti iz ruke, te je nakon toga dozivala sina i otrčala na kat kuće po pomoć i zaštitu sina i snahe. Istovjetno opisuju i ponašanje optuženika nakon napada (pokušavao pobjeći sa spremljenom torbom u čemu ga je spriječio sin, te su ga do dolaska policije svi zajedno uspjeli zadržati u kući). Dakle iskazi svjedoka, posebice sina JC koji je oštećenu-svoju majku zatekao prvi i odmah nakon napada, DC koja je odmah za JC sišla u dnevni boravak na mjesto događaja, te svjedoka GC, koja je ubrzo nakon događaja došla u kuću svojih roditelja, suglasni su, u svim detaljima podudarni, te potvrđuju navode oštećene TC.

12. Iskazi svjedoka i oštećene TC svoju potvrdu imaju i u drugim izvedenim dokazima u postupku, što se nastavno obrazlaže.

13. Iz pribavljenih podataka proizlazi da je DC, snaha okrivljenika, dana 23. ožujka 2026., nazvala Operativno-komunikacijski centar policije i djelatnike PU osječko-baranjske, PP Beli Manastir, te je prijavila da je njezin svekar - optuženik udario njezinu svekrvu - oštećenu TC.

14. Iz bolničke prijave KBC-a Osijek od 22. listopada 2025., proizlazi da je navedenog dana ošt. TC sama došla na Hitni medicinski prijem KBC-a Osijek. Tom prilikom je navela kako je dobila udarce po glavi od poznate osobe prije 2 sata, da nije gubila svijest i povraćala, te je rekonstruirala događaj u cijelosti. Prilikom pregleda, kod oštećene je utvrđena laka tjelesna povreda – contusio capitis i dr. u vidu posjekotine i kontuzijskih otisaka na desnoj strani glave.

15. Provedenim očevidom na mjestu događaja na adresi [adresa] u [adresa], u obiteljskoj kući okrivljenika CC i ošt. žrtve TC, ispred ulaznih vrata spavaće sobe pronađena je i izuzeta metalna cijev dužine 40 cm i promjera 3 cm (Trag 1 - omot 1), a na kojoj se, na gornjem rubu nalazi trag crvene boje nalik na krv u vidu brisotine promjera 1,5 cm s kojeg je izuzet bris (Trag 2 – omot 2). Pronađena je i izuzeta siva majica u hodniku na kojoj se zatiču tragovi nalik na krv u predjelu ovratnika i desnog ramena, te okovratnika (Trag 3 – omot 3). Pronađena je i izuzeta ženska spavaćica s tragom crvene boje nalik na krv (Trag 4 – omot 4), deka s tragom crvene boje nalik na krv s koje je izuzet bris (Trag 5 – omot 5). Pronađen je i trag crvene boje nalik na krv na kutnoj garnituri s koje je izuzet bris (Trag 6 – omot 6), te i trag crvene boje nalik na krv na PVC vratima, zidu i stolu s kojih je izuzet bris (Trag 7 – omot 7).Od okrivljenika je izuzeta odjeća – donji dio trenerke crne boje (Trag 8 – omot 8.1), muška vesta (Trag 8 – omot 8.2), tenisice „Skechers“ (Trag 8 – omot 8.3) i bris s ruku, ispod noktiju (Trag 8 – omot 8.4), dok je na izuzetoj lijevoj tenisici pronađen trag crvene boje nalik na krv (Trag 9).

15.1. Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmetu serijski broj: [serijski broj] od 23. ožujka 2026., i pripadajućeg zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta proizlazi da je od ošt. TC, između ostaloga, privremeno oduzet donji dio pidžame s tragovima crvene boje nalik na krv u vidu kapljica.

15.2. Na CD disku koji je sačinjen prilikom provođenja očevida i koji je reproduciran u postupku, među ostalim fotografijama, nalazi se i fotografija metalne šipke.

16. Iskaz ošt. TC potvrđen i rezultatima izvršenog očevida, obzirom da su tragovi krvi pronađeni na odjeći oštećene TC (spavaćica, donji dio pidžame, siva majica). Nadalje, tragovi krvi pronađeni su na kutnoj garnituri u dnevnoj sobi gdje se odvio inkriminirani događaj, te na deki koja se nalazila na kutnoj garnituri, što potvrđuje da se napad dogodio dok je oštećena spavala u dnevnoj sobi. Također i oko mjesta samog događaja ostali su tragovi krvi (na PVC vratima, zidu i stolu). Tragovi izuzeti očevidom potvrđuju i da je optuženik napad izvršio metalnom šipkom budući su na gornjem rubu izuzete metalne cijevi dužine 40 cm i promjera 3 cm, pronađeni tragovi krvi.

17. Nadalje, da je optuženik metalnom šipkom izvršio napad zadavši oštećenoj najmanje dva međusobno neovisna udarca u glavu, proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka sudskomedicinske struke dr. Borisa Dumenčića.

18. Iz rezultata provedenog sudsko-medicinskog vještačenja na ime ošt. TC utvrđeno je da je ošt. kritičnog događaja zadobila ranu razderotinu na glavi tjemeno desno i nagnječenje na čelu desno. Prema mišljenju vještaka, navedene se ozljede kvalificiraju pojedinačno i u svom zbroju kao lake tjelesne ozljede, bez opasnosti po život. Ozljede su nastale udarcima tupo – tvrdog sredstva silom slabog do srednje jakog intenziteta, te proizlazi da su mogle nastati udarcem metalne cijevi. Iz vještačenja nadalje proizlazi da je oštećena TC mogla biti u ležećem položaju na lijevom boku, ili bilo kojem drugom položaju u kojem je desna strana glave bila dostupna ozljeđivanju, te je okrivljeni najvjerojatnije prišao oštećenoj s njene desne strane i navedene su ozljede nastale djelovanjem najmanje dva međusobno neovisna udarca. Zaključno, vještak navodi kako je metalna cijev dužine 40 cm i promjera 3 cm pogodna za nanošenje teške i osobito teške tjelesne ozljede ukoliko se udarac u glavu nanese silom tj. zamahom srednje jakog i jakog intenziteta, ali i da se navedenim sredstvom mogu zadati i smrtonosne ozljede ukoliko bi se radilo o višestrukim udarcima silom jakog intenziteta.

18.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudsko - medicinskog vještaka dr. sc. Borisa Dumenčića, budući je nalaz i mišljenje dan po stručnoj osobi, s dugogodišnjim stručnim iskustvom u ovakvoj vrsti vještačenja, na temelju izvršenog uvida u medicinsku dokumentaciju ošt. žrtve TC sukladno pravilima struke. Odbio je prijedlog obrane da se dodatno ispita sudskomedicinski vještak iz razloga, kako je to obrazloženo pod toč. 5.6 presude. Također, sud je u cijelosti prihvatio kao istinitu i medicinsku, te i ostalu materijalnu dokumentaciju koja je pročitana, pri čemu istinitost sadržaja materijalne dokumentacije nije dovedena u pitanje.

19. Analizirajući naprijed navedene dokaze, svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sud je u cijelosti prihvatio iskaz žrtve TC, svjedoka JC i DC, GC, te je iste ocijenio vjerodostojnim i istinitim, jer su suglasni, objektivni, okolnosni, s puno detalja koje istovjetno opisuju. Svjedoci nisu bili prisutni samom trenutku napada, no istovjetno prepričavaju što im je žrtva rekla, te suglasno opisuju trenutke nakon samog napada, (stanje žrtve, poziv policiji, ponašanje optuženika), te kao takvi, u cijelosti potvrđuju navode ošt. žrtve TC, ali i optuženika koji je opisao svoje radnje (supruga spavala u boravku, dva puta udario u glavu, cijev dužine 40 cm), odnosno priznao poduzimanje radnji koje čine protupravno djelo. Optuženik u svojoj obrani navodi da je kriv, opisuje inkriminirani događaj, iskazuje da je suprugu dva puta udario u glavu, no njegove navode sud ne prihvaća kao klasično priznanje djela, kako je to već naprijed obrazloženo, već kao priznanje počinjenja protupravnih radnji, koje je sud ocjenjivao u sklopu svih ostalih dokaza. Povezujući navode optuženika sa svim provedenim dokazima, nedvojbeno proizlazi da je optuženik metalnom cijevi dužine 40 cm i promjera 3 cm dva puta udario u glavu oštećenu dok je spavala, kojom prilikom joj je nanio tjelesne ozljede u vidu rane razderotine na glavi tjemeno desno i nagnječenje na čelu desno. Oštećena TC u iskazu navodi da ju je optuženik udario po glavi tri puta. Optuženi CC opisujući svoje radnje, iskazuje da je optuženu dva puta udario u glavu, te pokazuje rukom da ju je udario u bočni dio glave. Vještak zaključuje da je oštećena zadobila najmanje dva međusobno neovisna udarca. Povezujući dakle navode optuženika i oštećene s nalazom i mišljenjem vještaka, proizlazi da je optuženik zadao oštećenoj najmanje dva međusobno neovisna udarca uslijed kojih je oštećena zadobila ranu razderotinu na glavi tjemeno desno i nagnječenje na čelu desno.

20. Iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka jasno proizlazi da je smrtni ishod mogao nastati, no smrtni ishod je, po ocjeni suda spriječen zbog činjenice što se oštećena probudila, ustala iz kreveta, aktivno se branila, na način da je optuženiku istrgnula iz ruku metalnu šipku, te je smrt oštećene izbjegnuta njezinom obranom, te sprječavanjem daljnjeg napada, bijegom na kat kuće, dozivanjem sina, dolaskom sina i snahe u prizemlje kuće, nakon čega je pozvana policija. Dakle, u dovršenju djela optuženik nije uspio, jer se optužena branila od daljnjih udaraca i otrčala na kat kuće tražeći pomoć sina. Naime iz iskaza saslušanih svjedoka suglasno proizlazi da je oštećena nakon zadobivenih udaraca dotrčala na kat kuće, nakon čega na mjesto događaja u prizemlje kuće, prvo dolazi sin, potom snaha i za njom kćer oštećene i optuženika. Sredstvo kojim su oštećenoj nanesene ozljede pogodno je za nanošenje teške i osobito teške tjelesne ozljede. Sa navedenim se sredstvom mogu zadati i smrtonosne ozljede ukoliko bi se radilo o višestrukim udarcima silom jakog intenziteta. U konkretnom slučaju, optuženik je dva puta udario u glavu oštećenu dok je bila u ležećem položaju, te je oštećena zadobila lake tjelesne ozljede koje su nastale silom slabog do srednje jakog intenziteta, no svojim je otporom i obrambenom reakcijom oštećena uspjela istrgnuti optuženiku metalnu cijev, čime je spriječila daljnje udarce i silu jačeg intenziteta, uspjela je i otrčati po pomoć i zaštitu sina, čime je spriječila nastavak napada i dovršenje djela.

20.1. Po ocjeni suda, optuženi je poduzeo sve radnje koje su podobne za ubojstvo žrtve. Koristio je predmet koji može dovesti do smrtonosnog ishoda, bio je usmjeren na vitalne dijelove tijela, (udarci u glavu), a smrt nije nastupila jer se oštećena aktivno branila od daljnjih udaraca (istrgnula cijev iz ruke) i otrčala na kat kuće po pomoć sina.

22. U konkretnom slučaju, radi se o pokušaju rodno utemeljenog ubojstva ženske osobe - supruge optuženika s kojom je u braku, skoro 50 godina, pa je tako nesporno da je oštećena TC optuženiku bliska osoba iz čl. čl. 87. st. 9.KZ/11

22.1. Iz iskaza žrtve proizlazi da je trpjela dugogodišnje zlostavljanje od optuženika što potvrđuju i njihova djeca koja su tijekom odrastanja živjela s njima, ali i njihova snaha DC koja unazad pet godina živi na katu obiteljske kuće u kojoj žive optuženik i žrtva. Prema iskazu žrtve zlostavljanje je počelo odmah po sklapanju braka 1977. za vrijeme dok je bila trudna s prvim djetetom i nastavilo se tijekom cijelog trajanja njihovog zajedničkog života, a poglavito nakon što je okrivljenik konzumirao alkoholna pića, što je bila dugogodišnja navika optuženika, budući tek unazad par godina ne konzumira alkohol.

Sin optuženika JC potvrđuje da je optuženik konzumirao alkohol, te da se često verbalno i fizički sukobljavao s oštećenom TC zbog čega je u više navrata intervenirala policija. Unazad par godina čudno se ponašao, te je znao provocirati i njega i žrtvu. DC, među ostalim potvrđuje da je optuženi bio agresivan prema žrtvi, a te svoje navode potkrepljuje time što su joj i djeca ispričala kako je jednom prilikom djeda bio agresivan prema baki, da ju je uhvatio i bacio na kauč. Oštećena je na njen kasniji upit to negirala, dok je okrivljenik potvrdio. GC (kćer), također potvrđuje da je optuženik oduvijek bio agresivan, da je tražio razlog za svađu, da mu je oštećena bila kriva za sve, da ju je optuživao i za stvari za koje nije kriva. Suglasno iskazuje i da je optuženik obilno i učestalo konzumirao alkohol nakon čega bi verbalno i fizički napadao oštećenu, te su se ona i braća morali uplitati u sukob i sprječavati ga u napadima. Jednom prilikom, napad na oštećenu spriječio je i njezin sin (unuk žrtve i optuženika), i to kada je optuženik htio fizički napasti oštećenu zato što mu nije napravila sendviče.

22.2. Također u nalazu i mišljenju vještaka psihijatra navodi se da su kod optuženika, prema izjavama svjedoka premorbidno vjerojatno bile naglašene patološke crte ličnosti koje bi odgovarale disocijalnom poremećaju ličnosti (bešćutnost, nedostatak empatije i brige za osjećaje drugih, vrlo niska tolerancija na frustraciju uz impulzivno ponašanje, agresija, uključujući nasilje, sklonost okrivljavanju drugih i dr.), koje crte ličnosti kada se dovedu u vezu s načinom na koji je optuženik prethodno izvršenju djela zlostavljao žrtvu TC upućuju na zaključak da je njegovo postupanje bilo rodno motivirano.

22.3. Dakle, utvrđeno je, da je oštećena za vrijeme dugogodišnjeg braka trpjela fizičko i psihičko zlostavljanje od optuženika, o kojem je šutjela i koje je skrivala od drugih jer se bojala za djecu, dakle žrtva je nesporno bila u podređenom položaju, te ju je optuženik dugi niz godina zlostavljao.

Da je takvo postupanje optuženika imalo rodno uvjetovani motiv, proizlazi iz činjenice da je djelo počinjeno prema žrtvi koja je u odnosu na njega bliska osoba, te je djelo počinjeno u kontekstu zlostavljanja žrtve koje je trajalo dulje vrijeme, a posljedica je odnosa zavisnosti, podređenosti i neravnopravnog položaja u kojem je žrtva bila. Žrtva TC ranjiva je osoba u smislu odredaba Kaznenog zakona jer nije ostvarivala svoje prihode, te se uzdržavala i ovisila u ekonomskom smislu isključivo o primanjima okrivljenika, dok je ona bila zadužena za vođenje brige o kućanstvu i odgoju djece. Dakle, žrtva TC svakako je bila u odnosu zavisnosti, podređenosti, te u neravnopravnom položaju, zlostavljana fizički i psihički od strane optuženika, i to kroz dugi niz godina.

23. Analizom provedenih dokaza, svakog zasebno, kao i u međusobnoj vezi, sud smatra da je provedenim dokaznim postupkom nedvojbeno utvrđeno i dokazano da je optuženi CC poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela teškog ubojstva ženske osobe u pokušaju, odnosno ocjenjuje da su ostvarena objektivna obilježja protupravnog djela teškog ubojstva ženske osobe u pokušaju.

24. Optuženik je bio u neubrojivom stanju, no neovisno o tome što optuženik u trenutku napada nije mogao upravljati svojom voljom i postupcima, te nije bio u mogućnosti razumjeti posljedice svojih postupaka, sud zaključuje da je optuženik postupao s namjerom da počini rodno utemeljeno ubojstvo ženske osobe. Sud ocjenjuje da je optuženik s namjerom poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela teškog ubojstva ženske osobe, opisano u čl. 111.a u vezi s čl. 34 i čl. 24 st.2 KZ/11 što se nadalje obrazlaže.

25. Iz pisanog nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka Zorana Čavajde od dana 10 lipnja 2026., proizlazi da optuženik, zbog težih kognitivnih oštećenja koje su posljedica psihoorganskih promjena, u vrijeme počinjenja predmetnog djela nije mogao upravljati svojom voljom i postupcima, odnosno zbog navedenih oštećenja nije bio u mogućnosti razumjeti posljedice svojih postupaka. Vještak je mišljenja kako postoji visoka razina opasnosti da bi optuženik mogao i u budućnosti, u sličnim okolnostima, počiniti isto ili teže protupravno djelo s obilježjima kaznenog djela, te stoga smatra da se kod optuženika stječu uvjeti za prisilni smještaj u forenzičko psihijatrijsku ustanovu po odredbi čl. 51 Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Uslijed navedenog, mišljenja je, da je optuženi u mogućnosti shvatiti značenje kaznenog postupka, sporazumijevati se sa braniteljem i davati mu upute, no također je mišljenja kako je zbog opisanih smetnji potrebno značajno prilagoditi pitanja koja se optuženiku postavljaju, postavljati ih na što jednostavniji, konkretniji i razumljiviji način, dati mu dovoljno vremena za odgovor i osigurati što mirniju atmosferu, te imati na umu kako je mogućnost koncentracije i pažnje optuženog skromna i kratkotrajna.

25.1. Kod okrivljenog dominiraju psihoorganske promjene nejasne etiologije obzirom da nije rađena nikakva neurološko psihijatrijska dijagnostička obrada. Vještak pojašnjava kako se kod psihoorganskih promjena najčešće i najprije uočavaju promjene na planu afektiviteta i to u afektivnoj i emocionalnoj labilnosti različitog intenziteta, koja u terminalnom stadiju seže do emocionalne tuposti i osiromašenosti. Na planu psiho motorike uočava se najčešće usporenost, koja u završnim stadijima može dovesti do bradipsihije. Nastaju i promjene na planu ličnosti, te nerijetko karakterne crte ličnosti poprimaju karikaturalni izražaj. Nešto kasnije, javljaju se i smetnje na planu kognitivnih funkcija. Misaoni procesi se usporavaju, bogatstvo asocijacija se smanjuje, a sposobnosti analitičkog mišljenja padaju. Uočava se i pad intelektualnih sposobnosti i efikasnosti. U početku blage mnestičke smetnje vidljive su na planu kratkotrajnog zapamćivanja, te na planu eksploriranja pohranjenih sadržaja. Jedna od rano zahvaćenih psihičkih funkcija u psihoorganskom poremećaju je kompromitacija u voljno-nagonskoj sferi. Motivacija i voljne funkcije za neke uobičajene i karakteristične aktivnosti ličnosti slabe. Vrlo često je i slabljenje u sferi nagona i spolne moći. Nerijetko dolazi do pada etičkih i estetskih normi, odnosno do njihove dezinhibicije.

25.2. Tijekom obrade je učinjeno testiranje Montrealskom ljestvicom kognitivne procjene (7/30) i „Minimental state” testom (18/30), gdje rezultati oba testa upućuju na teže kognitivno oštećenje. Na rezultate je u manjoj mjeri mogla utjecati smanjena suradljivost prilikom izvođenja istih. Bez učinjene detaljnije obrade teško se izjasniti o etiologiji poremećaja. Moguće je kako se radi o mješovitom tipu poremećaja, kombinaciji vaskularne podloge smetnji i Alzheimerove bolesti, no nesumnjivo je i dugogodišnje pijenje alkohola dovelo do oštećenje mozga i posljedičnih karakternih promjena.

25.3. Iskazujući na raspravi, vještak je ostao kod mišljenja kako se kod optuženika radi o težim kognitivnim oštećenjima posljedično uznapredovanim psihoorganskim promjenama, za sada nejasne etiologije, a uslijed čega optuženik u vrijeme počinjenja predmetnog dijela nije mogao upravljati svojom voljom i postupcima. Dodao je, kako kod ovakvog tipa psihičkih promjena psihopatološki simptomi osciliraju intenzitetom. Moguće su i periodične psihotične sekvele u vidu paranoja i vidnih ili slušnih halucinacija. Obzirom na kronicitet smetnji i činjenicu da se ne očekuju značajnija poboljšanja na psihičkom planu, pa čak i uz kontinuirano psihijatrijsko liječenje, mišljenja je da postoji visoka razina opasnosti da bi opt. CC mogao u budućnosti u sličnim okolnostima počiniti isto ili teže protupravno djelo.

Smatra da bi optuženik mogao biti opasan i za druge osobe jer je razvoj simptoma psihoorganskog poremećaja nepredvidiv, u prvom redu misli na učestalost i intenzitet psihotične simptomatologije. Mišljenja je, kako je u trenutku počinjenja predmetnog dijela mogao shvatiti da se radi o njegovoj supruzi. Smatra kako je za otklanjanje ranije spomenute opasnosti potrebno liječenje u forenzičko psihijatrijskoj ustanovi po tipu prisilnog smještaja odnosno da se opasnost ne može u dovoljnoj mjeri otkloniti liječenjem na slobodi.

25.4. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao stručan, sveobuhvatan i izrađen u skladu s pravilima znanosti i struke. Psihijatrijski vještak dr. med Zoran Čavajda prvotno je izradio pisani nalaz i mišljenje u skladu sa zadatkom iz naloga, u skladu s pravilima znanosti i struke, a na nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi. Strankama je omogućeno i neposredno ispitivanje vještaka koji je na sva pitanja stručno i argumentirano odgovorio.

26. Dakle, optuženik uslijed težih kognitivnih oštećenja uzrokovanih psihoorganskim promjenama u vrijeme počinjenja predmetnog djela nije mogao upravljati svojom voljom i postupcima, odnosno nije bio u mogućnosti razumjeti posljedice svojih postupaka. No, to što je optuženik bio u neubrojivom stanju na isključuje zaključak suda o postojanju namjere na počinjenje protupravne radnje usmjerene na usmrćenje ošt. žrtve TC. Optuženik je nesporno tempore criminis bio neubrojiva osoba, no neubrojivost ne znači automatski da " nema namjere", neubrojivost znači da nema krivnje. Kad je u pitanju neubrojivost odlučno je, da li je osoba bila sposobna shvatiti značenje svog postupanja i upravljati svojom voljom, a kad je u pitanju namjera, ključno je, da li je osoba htjela ostvariti djelo. Namjera se odnosi na psihički odnos počinitelja prema djelu, te neubrojiva osoba može ostvariti objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela, uključujući namjeru, ali joj se zbog neubrojivosti ne može pripisati krivnja. Kod neubrojive osobe postoji psihički proces donošenja odluke za poduzimanje protupravnog djela, pri čemu volja nije proizašla iz slobodnog misaonog procesa, kao kod zdrave osobe, nego je posljedica duševnih smetnji-konkretno kod optuženika težih kognitivnih oštećenja uzrokovanih psihoorganskim promjenama, zbog kojih optuženik nije mogao ispravno rasuđivati, niti slobodno odlučivati. Kod optuženika CC koji je tempore criminis bio neubrojiv, postojala je namjera na počinjenje protupravne radnje koja je i određena njegovim težim kognitivnim oštećenjima koja su posljedica psihoorganskih promjena, te mu se zbog takvog njegovog stanja ne može pripisati krivnja u smislu čl. 24. st. 1. KZ/11.

26.1. Optuženik je kritične zgode metalnom šipkom dužine 4 cm i promjera 3 cm oštećenoj zadao najmanje dva međusobno neovisna udarca u glavu , dakle u regiju tijela gdje se nalaze vitalni organi. Optuženik je napad izvršio usred noći, dok je oštećena spavala. U prilog zaključku o postojanju namjere kod optuženika govori i to što se iz njegovog ponašanja i prije inkriminirane noći, prema suglasnim navodima njegove djece, JC i GC moglo pretpostaviti da nešto kako navode "smjera". JC optuženik je dočekao kada je došao s posla, prišao mu je s kalendarom pitajući ga koji je danas dan, te mu je nakon što je svjedok odgovorio, optuženik rekao: „ajde, još samo malo pa gotovo“, zbog čega se svjedok zabrinuo što bi optuženik mogao napraviti. GC također navodi da je u zadnje vrijeme optuženik promijenio ponašanje, da je bio čudan i da je stalno sa sobom nosio kalendar i ispitivao koji je dan i datum, nakon čega bi rekao: „Još malo, još malo“. Mišljenja je, da je optuženik cijeli događaj do detalja unaprijed isplanirao i da je vrlo dobro znao što radi, te smatra da je isti opasan za okolinu, jer ne zna što je sve spreman učiniti. Optuženik je napao oštećenu dok je spavala, a u dovršenju djela nije uspio zbog aktivnog otpora oštećene, odnosno jer mu je uspjela istrgnuti metalnu šipku iz ruku, čime je spriječila daljnje udarce, te otrčati na kat kuće i tražiti pomoć i zaštitu sina. Povezujući naprijed navedeno s mišljenjem sudskomedicinskog vještaka iz kojeg proizlazi da je sredstvo kojim je počinjeno djelo, dakle metalna cijev dužine 40 cm i promjera 3 cm pogodno za nanošenje teških i osobito teških tjelesnih ozljeda ukoliko se udarac u glavu nanese silom tj. zamahom srednje jakog i jakog intenziteta, te da se navedenim sredstvom mogu zadati i smrtonosne ozljede ukoliko bi se radilo o višestrukim udarcima silom jakog intenziteta, što se nije dogodilo jer se oštećena aktivno branila od daljnjih udaraca, čime je zasigurno oslabila silu intenziteta, istrgnula optuženiku metalnu cijev iz ruku, čime je spriječila daljnje udarce, otrčala na kat kuće po pomoć i zaštitu sina, čime je spriječila dovršenje djela, sud zaključuje da je optuženik napao oštećenu u nakani usmrćenja ošt. žrtve TC. Kod optuženika je postojao voljni elemenat koji je tempore criminis bio rezultat težih kognitivnih oštećenja koja su posljedica psihoorganskih promjena, uslijed čega, optuženik nije mogao ispravno rasuđivati niti odlučivati, odnosno nije mogao upravljati svojom voljom i postupcima, te zbog navedenih oštećenja nije bio u mogućnosti razumjeti posljedice svojih postupaka.

27. Nadalje, u konkretnom slučaju, neubrojivost ne isključuje da se ponašanje činjenično i pravno opiše kao djelo iz čl. 111.a KZ/11, ( rodno utemeljeno ubojstvo ženske osobe), obzirom da su ostvarena njegova objektivna obilježja. Za kvalifikaciju je odlučno što su u konkretnom slučaju, kako je naprijed obrazloženo, ostvarena obilježja djela, a činjenica što je počinitelj neubrojiv, ne isključuje pravnu kvalifikaciju djela. Neubrojiva osoba može ostvariti objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela, uključujući namjeru, što je, kako je naprijed obrazloženo konkretno i utvrđeno, ali se zbog neubrojivosti optuženiku ne može pripisati krivnja. U konkretnom slučaju je rod žrtve (supruga optuženika koju je dugi niz godina fizički i psihički zlostavljao, koja je bila u odnosu zavisnosti, podređenosti, te u neravnopravnom položaju) motivacijski čimbenik. Dakle, djelo počinjeno u kontekstu zlostavljanja žrtve koje je trajalo dulje vrijeme, a posljedica je odnosa zavisnosti, podređenosti i neravnopravnog položaja u kojem je žrtva bila, kako je naprijed obrazloženo ( toč. 22-22.3 )

27.1. I kod neubrojive osobe postoji voljni element, samo što je volja za nepravom u trenutku donošenja odluke bila rezultat njegovog psihičkog stanja odnosno težih kognitivnih oštećenja posljedično psihoorganskim promjenama, uslijed čega optuženik nije mogao ispravno rasuđivati niti odlučivati, pa zbog toga i jest isključena njegova sposobnost za krivnju. Dakle, kod optuženika je, po ocjeni suda, postojao voljni elemenat za usmrćenje svoje supruge, koji je tempore criminis bio rezultat težih kognitivnih oštećenja koje su posljedica psihoorganskih promjena, uslijed čega, optuženik nije mogao ispravno rasuđivati niti odlučivati, odnosno nije mogao upravljati svojom voljom i postupcima, te zbog navedenih oštećenja nije bio u mogućnosti razumjeti posljedice svojih postupaka.

Dakle, neovisno o tome što je optuženik tempore criminis bio u stanju neubrojivosti, ta činjenica, sama po sebi, ne isključuje njegovo postupanje u cilju da svoju suprugu usmrti jer i kod neubrojivih osoba, bez obzira na njihovo stanje, postoji proces donošenja odluka o poduzimanju određenih radnji. Ipak, ta odluka u konkretnom slučaju proizlazi iz težih kognitivnih oštećenja posljedično psihoorganskim promjenama, a ne iz slobodnog opredjeljenja.

28. Stoga, unatoč utvrđenju subjektivnih i objektivnih elemenata bića kaznenog djela, izostaje krivnja optuženika zbog njegove neubrojivosti, te je sud u odnosu na optuženog CC , temeljem čl. 554. st. 1. ZKP/08 utvrdio da je optuženik počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela – teškog ubojstva ženske osobe u pokušaju opisano u čl. 111.a u svezi s čl. 34. i čl. 24. st. 2. KZ/11. kako je to odlučeno u izreci presude.

29. Ujedno, sud je u skladu s odredbom čl. 554. st. 1. ZKP/08 optuženom PC odredio prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

29.1. Naime, vještačenjem je utvrđeno kako postoji visoka razina opasnosti da bi optuženi mogao i u budućnosti, u sličnim okolnostima, počiniti isto ili teže protupravno djelo s obilježjima kaznenog djela, te se kod optuženika stječu uvjeti za prisilni smještaj u forenzičko psihijatrijsku ustanovu po odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Optuženik bi, prema mišljenju vještaka, mogao biti opasan i za druge osobe, jer je razvoj simptoma psihoorganskog poremećaja nepredvidiv, u prvom redu misli na učestalost i intenzitet psihotične simptomatologije, te je za otklanjanje opasnosti potrebno liječenje u forenzičko psihijatrijskoj ustanovi po tipu prisilnog smještaja, odnosno opasnost se ne može u dovoljnoj mjeri otkloniti liječenjem na slobodi.

30. Kako je ošt. žrtva TC na dokaznoj radnji ispitivanja izjavila da želi sudjelovati kao oštećenik u postupku, te iz njenog iskaza proizlazi da želi ostvarivati i imovinskopravni zahtjev, čiju visinu nije odredila, a podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu za potpuno, a ni za djelomično presuđenje, sud je oštećenu radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva, uputio u parnicu.

31. Na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11 od optuženog CC oduzeta je metalna cijev dužine 40 cm, promjera 3 cm koji je predmet služio pri izvršenju protupravnog djela, te će se po pravomoćnosti presude uništiti.

32. S obzirom da je za potrebe postupka od oštećene privremeno oduzet predmet i to donji dio pidžame veličine konfekcijske 3/M, svijetlo plave boje sa kockastim uzorcima koji je nesporno u vlasništvu oštećene, a više nije potreban za postupak i ne postoje razlozi za njegovo oduzimanje, isti će se na temelju čl. 161. st. 3. ZKP/08 po pravomoćnosti presude vratiti vlasnici TC

33. Obzirom da članak 554. stavak 1. ZKP/08 određuje da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci optuženika i nužni izdaci kao i nagrada branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava, sud je tako i odredio u točci VI/ izreke, s tim da će o visini nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti predsjednik vijeća, naknadno donijeti posebno rješenje.

34. Slijedom sveg naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 21. kolovoz 2026.

Predsjednik vijeća - sudac

Mirna Grgić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude žalbu mogu podnijeti stranke i branitelj, a u korist optuženika žalbu mogu podnijeti i osobe navedene u čl. 464. st. 2. ZKP/08. Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu.

Žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu neposredno ili putem preporučene pošte u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. ŽDO u Osijeku na broj: KO-DO-14/2026

2. Optuženi CC, putem Zatvora u Osijeku

3. Braniteljica optuženika, Silvija Pejak Kolarić, odvjetnica iz Valpova

4. Ošt. TC, [adresa] 31325

5. Punomoćnik oštećene, Matej Balaž, Odvjetnik iz Osijeka