Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kžzd-58/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Snježane Lukač-Keretić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog GŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ) i dr., odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kzd-23/2026-57 od 4. kolovoza 2026., u sjednici održanoj 21. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba optuženog GŽ.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 125. st. 1. t. 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP) protiv optuženog GŽ ukinuo istražni zatvor, te mu je na temelju čl. 98.a st. 1. u svezi s čl. 98. st. 2. t. 2., 4., 5. i 10. ZKP-a odredio samostalne mjere opreza: zabranu posjećivanja određenog mjesta i to kuće na adresi u [adresa], zabranu približavanja žrtvama RŽ i maloljetnoj PŽ na razdaljinu bližu od 200 metara, zabranu uspostavljanja i održavanja bilo kakve izravne i neizravne veze s naprijed imenovanim žrtvama putem telefona, mobitela, društvenih mreža i li na bilo koji drugi način i udaljenje iz doma na adresi u [adresa], pri čemu je optuženik, sukladno čl. 98.a st. 1. ZKP-a, upozoren da je nepridržavanje izrečenih samostalnih mjera opreza kazneno djelo, te je naposljetku odlučeno da će djelatnici Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin svakih sedam dana dostaviti pisano izviješće sudu o izvršavanju naloženih samostalnih mjera opreza.
2. Protiv tog rješenja je optuženi GŽ putem braniteljice Jasmine Vukalović, odvjetnice, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i „povrede zakona na štetu optuženika“, s prijedlogom da županijski sud ukine pobijano rješenje i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-516/2026 od 20. kolovoza 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ponajprije valja odgovoriti žalitelju da nije u pravu kada u žalbi tvrdi da se pobijano rješenje ne može ispitati jer da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama bitnim za određivanje predmetnih samostalnih mjera opreza. Naprotiv, sud prvog stupnja je iznio sasvim jasne, određene i nedvosmislene razloge o svim pravno relevantnim činjenicama, slijedom čega nema govora o postojanju bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP -a na koju se očito aludira žalbom, mada se u njoj izričito ne spominje naprijed navedena zakonska odredba.
5.1. Također nije u pravu žalitelj kada prigovara da je izreka osporenog rješenja manjkava jer da su konkretne samostalne mjere opreza određene bez vremenskog ograničenja. Naime, valja uputiti žalitelja da ZKP ne propisuje obvezu naznake roka na koji se određuju samostalne mjere opreza, pogotovo ne u stadiju kaznenog postupka nakon podnošenja optužnice kada se niti za istražni zatvor ne određuje rok njegova trajanja (čl. 131. st. 3. ZKP-a).
5.2. Stoga žalba optuženika u tim dijelovima nije prihvaćena.
6. Nije u pravu optuženik niti kada prvostupanjsko rješenje pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud prvog stupnja je, pored nesporne osnovane sumnje da je optuženik počinio predmetna kaznena djela za koja se tereti, pravilno utvrdio i drugu odlučnu činjenicu – daljnje postojanje istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a u vidu tzv. iteracijske opasnosti. Točno je da optuženik nije kazneno osuđivan, međutim, imajući u vidu da je bio recentno višekratno prekršajno kažnjavan, između ostalog, i zbog prekršaja protiv javnog reda i mira te prekršaja iz domene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pri čemu potonje kažnjivo ponašanje ima isti zaštitni objekt kao i kazneno djelo nasilja u obitelji u čl. 179.a KZ-a za koje je, pored ostalih predmetnih delikata, osnovano sumnjiv u ovom kaznenom postupku, te isto tako uzimajući u obzir i znatnu kriminalnu količinu sadržanu u kaznenim djelima za koja se na razini osnovane sumnje tereti u ovom slučaju, kod čega upada u oči inkriminirano razdoblje od dvije godine unutar kojeg je prema osnovanoj sumnji optuženik psihički i fizički vršio nasilje prema bivšoj supruzi i to pred zajedničkim maloljetnim djetetom DŽ, pri čemu je u dva navrata donio i pištolj, s time da je jednom iz njega pucao, a drugi put ga pokušao staviti u ruke djetetu u dobi od nepunih sedam godina, što pak je sve kulminiralo 4. veljače 2026. kada je žrtvi RŽ, uhvativši je rukom za vrat, u nekoliko navrata ponovio da će joj izvaditi grkljan, nema nikakve dvojbe da je na temelju svih tih okolnosti prvostupanjski sud pravilno zaključio da u konkretnom slučaju na strani optuženika i dalje egzistira objektivna, stvarna i razumno predvidiva opasnost od ponavljanja istih ili istovrsnih kaznenih djela, tim više što optuženik i naprijed imenovane žrtve žive u zajedničkom kućanstvu.
6.1. Sud prvog stupnja je ispravno svoj zaključak o tzv. iteracijskoj opasnosti argumentirao stručnim mišljenjem angažiranih stalnih sudskih vještaka koje je u bitnom dijelu reproducirao u točki 8.1. obrazloženja osporenog rješenja, a to što vještakinja Mirna Zagrajski Brkić nije kod optuženika našla objektivne pokazatelje koji bi upućivali na konzumaciju psihoaktivnih tvari – droga ili pak govorili u prilog njegove ovisnosti o opojnim drogama, u izloženom kontekstu ništa suštinski ne mijenja na stvari.
6.2. Žalitelj se poziva na činjenicu da je žrtva – maloljetna PŽ bila dobila stalno odobrenje da ga posjećuje u vrijeme trajanja istražnog zatvora, međutim i ta je okolnost bez relevantnog utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o daljnjem postojanju tzv. iteracijske opasnosti na strani optuženika, budući da su posjete imenovane žrtve bile provedene u kontroliranim i strogim uvjetima koji vladaju u Zatvoru u Varaždinu.
7. Slijedom iznijetih razloga valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja, s time da je pobijano rješenje ujedno ispitano i u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, pri čemu nisu uočene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.
U Varaždinu 21. kolovoza 2026.
Predsjednik vijeća
Zdravko Pintarić
