1              Poslovni broj: Gž-2537/2023-3

Poslovni broj: Gž-2537/2023-3

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac, kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja A. M., OIB: ... i 2. tužiteljice I. M., OIB: ..., oboje na adresi Z., oboje zastupani po punomoćniku I. D., odvjetniku u Odvjetničkom društvu S. D. M. d.o.o. iz Z., protiv tuženika A. M. iz Z., OIB: ..., radi predaje u suposjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 59 Ps-377/2018-62 od 2. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 16. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 59 Ps-377/2018-62 od 2. svibnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II. i III. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

I. Nalaže se tuženiku A. M. predati u suposjed 1. tužitelju A. M. i 2. tužiteljici I. M. tavanski prostor u kući s dvorištem u ... u Z., površine 439 m2, izgrađenoj na z.k.č.br. 733/5 k.o. G. Z., sve upisano u zk.ul.br. 2784 k.o. G. Z., u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev 1. tužitelja A. M. i 2. tužiteljice I. M. da im tuženik A. M. predmetni tavan preda slobodan od osoba i stvari, kao i da im preda ključeve ulaznih vrata kojima se ulazi u hodnik stana u potkrovlju u kojemu hodniku se nalaze ljestve kojima se pristupa tavanu te da ukloni sve zidove i zapreke izgrađene na tavanskom prostoru i omogući nesmetan pristup tavanu i dimnjacima svim suvlasnicima kuće

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

2. Protiv prvostupanjske presude i to točke II. i III. izreke žale se tužitelji, pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje:ZPP), predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu i obveže tuženika na trošak postupka.

 

3. Odgovor na žalbu je podnesen u kojem se navodi da nisu osnovani žalbeni navodi žalitelja pa se predlaže žalbu odbiti.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja spram tuženika za predaju u suposjed nekretnine pobliže opisane u izreci prvostupanjske presude.

 

6. Prvostupanjski sud je po provedenom postupku utvrdio sljedeće činjenice:

- da između stranaka nije sporno da su suvlasnici zgrade na adresi ..., Z., da zgrada nije etažirana te da tužitelji i tuženik koriste fizički odijeljene dijelove nekretnine (tužitelji stanove u prizemlji i na 1. katu, a tuženik u potkrovlju),

- da je uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu utvrđeno da su kao suvlasnici k.č.br. 733/5 kuća i dvorište u ... površine 439 m2, zk.ul.br. 2784 k.o. G. Z. upisani V. S.-P. u 3/48 dijela, Z. B. u 4/48 dijela, M. N. u 3/48 dijela, A. B. M. u 2/48 dijela, 1. tužitelj u 18/48 dijela i 2. tužiteljica u 18/48 dijela, da je takvo stanje u zemljišnim knjigama i na dan zaključenja glavne rasprave,

- da je uvidom u Kupoprodajni ugovor od 10. rujna 2003. utvrđeno da je isti zaključen između V. S. P., M. N. i Z. B. kao prodavateljica i tuženika kao kupca, da je predmet ugovora 3/48 dijela od svake prodavateljice (ukupno 9/48 dijela) predmetne nekretnine na adresi ..., Z., što u naravi da predstavlja stan u potkrovlju zgrade ukupne površine 52,80 m2, a koji se sastoji od hodnika, kupaonice s WC-om, kuhinje i dvije sobe s pripadajućim suvlasničkim dijelom zajedničkih dijelova i uređaja zgrade te s pripadajućim dijelom zemljišta,

- da je vještak građevinske struke M. V. u nalazu i mišljenje naveo da je hodnik kroz koji se pristupalo tavanu dio stana tuženika u potkrovlju te u naravi ne predstavlja dio terase koja je zajednički dio svih suvlasnika, da je u trenutku uviđaja tavan u naravi sastavni dio stana tuženika u potkrovlju, da prošireni dio stana tuženika (tavanski prostor) nije prikazan u Elaboratu o razvrgnuću iz kojeg je razvidan položaj prostorija i dimnjaka u stanovima tužitelja i tuženika, odnosno tavan da nije prikazan niti kao posebni dio, niti kao pripadak stanu tuženika u potkrovlju iz čega da se može zaključiti da je prema toj dokumentaciji tavan suvlasništvo svih suvlasnika,

- da je vještak u nalazu i mišljenju prikazao poziciju dimnjaka prema tlocrtima pojedinih etaža prema Elaborati o razvrgnuću i stanju kojeg je utvrdio prilikom uviđaja, da je u konstrukciji južnog zida proširenog dijela stana tuženika u tavanu iznad stana tuženika u potkrovlju, završno obrađenog gips kartonskim pločama na dijelu gdje je obloga od gips kartonskih ploča demontirana, vidljivo 5 vratašaca dimnjaka, a u konstrukciji istočnog zida proširenog dijela stana tuženika u tavanu iznad stana tuženika u potkrovlju, završno obrađenog gips kartonskim pločama na dijelu gdje je obloga od gips kartonskih ploča demontirana, da su vidljiva 2 vratašca dimnjaka, da tužitelji imaju pristup dimnjacima u etažama u prizemlji i 1. katu, a nemaju pristup dimnjacima u etažama potkrovlja i tavana,

- da je sud nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio jer je isti jasan i neproturječan te izrađen u skladu s dokumentacijom koja se nalazi u spisu i rezultatima s obavljenog očevida, a uostalom, stranke da nalazu i mišljenju nisu prigovorile,

- da je sud povjerovao iskazu svjedoka S. A. jer da je isti iskazivao uvjerljivo i iskreno, obzirom da nije zainteresiran za ishod postupka te kao susjed stranaka ima neposrednih saznanja o odlučnim činjenicama,

- da je sud povjerovao iskazu tuženika jer da je njegov iskaz u cijelosti u skladu s drugim izvedenim dokazima, osobito nalazom i mišljenjem vještaka te Elaboratom o etažiranju, a nije u suprotnosti niti s iskazom svjedoka, dok nije povjerovao iskazu 1. tužitelja u dijelu u kojem navodi da je redovito odlazio na tavan jer da je imao ključ od vrata tuženikovog stana, a da je tuženik promijenio bravu i vrata 2013. ili 2014. nakon čega da više nije mogao ući, kao što nije povjerovao ni dijelu iskazu da je hodnik sastavni dio terase i tako zajednički prostor jer navedeno ne proizlazi iz izvedenih dokaza, a ni izjavi s očevida da bi tuženik pomaknuo jedan zid stana, s obzirom da to ne proizlazi niti iz jednog drugog izvedenog dokaza,

- da sud nije posebno cijenio iskaz svjedokinje D. P. jer da ista nema neposrednih saznanja o okolnostima odlučnim za oduku u ovoj pravoj stvari,

- da nekretnina nije etažirana te su tužitelji upisani kao suvlasnici u idealnim dijelovima, a tuženik, unatoč sklopljenom Kupoprodajnom ugovoru i dalje nije upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine, što da je i naveo u svom odgovoru na tužbu, no iako su u zemljišnim knjigama kao suvlasnice u ukupno 9/48 dijela i dalje upisane prodavateljice iz Kupoprodajnog ugovora, tuženik da ima valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva stana u potkrovlju te je stupio u posjed tog stana po zaključenju Kupoprodajnog ugovora, što među strankama nije sporno, pa da je isti vlasnik stana u potkrovlju, odnosno suvlasnik cijele nekretnine na adresi ..., Z. u 9/48 dijela,

- da je tavanski prostor iznad stana tuženika zajednički a što ne osporava ni tuženik.

 

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je tavanski prostor iznad stana tuženika nedvojbeno zajednički dio zgrade, odnosno dio zgrade u pogledu kojeg suvlasnici nisu među sobom podijelili vlasničke ovlasti u pogledu tog dijela nekretnine (u smislu odredbe čl. 42. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'', broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) pa da u odnosu na navedeni suvlasnički dio (tavanski prostor) svaki suvlasnik smije izvršavati sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostali suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika, u smislu odredbe 38. st. 1. ZV-a. Stoga tužitelji koji su suvlasnici nekretnine imaju pravo na suposjed tavanskog prostora te su sukladno navedenoj odredbi ovlašteni zahtijevati predaju tavanskog prostora u suposjed. Tuženik da ne osporava da bi tavanski prostor bio zajednički prostor, odnosno prostor u suvlasništvu svih suvlasnika, a s obzirom na izvršenu prenamjenu prostora bez suglasnosti ostalih suvlasnika, isti da je dužan predati navedeni prostor tužiteljima u suposjed kako to tužitelji traže tužbenim zahtjevom, međutim isti da nije tužiteljima dužan predati slobodnog od osoba i stvari jer da se radi o dijelu nekretnine na kojem jednaka prava imaju svi suvlasnici pa tako i tuženik. Također da nije osnovan ni dio zahtjeva tužitelja da im tuženik preda ključeve ulaznih vrata kojima se ulazi u hodnik jer se kroz ta vrata ulazi u stan tuženika, dakle u njegov posebni dio nekretnine, u odnosu na koji izvršava sve vlasničke ovlasti. U odnosu na dio zahtjeva tužitelja da tuženik ukloni sve zidove i zapreke izgrađene na tavanskom prostoru, isti da nije osnovan jer tijekom postupka, a na temelju izvedenih dokaza, nije utvrđeno da bi tuženik napravio bilo kakav zid na tavanskom prostoru, odnosno izradio bilo kakvu zapreku, a kako je to utvrđeno na očevidu te nalazom i mišljenjem vještaka. Tužitelji da nisu aktivno legitimirani postaviti zahtjev da tuženik omogući pristup tavanu i dimnjacima svim suvlasnicima jer ih ostali suvlasnici na to nisu ovlastili, ali takav zahtjev da mogu podnijeti u svoje ime, koji zahtjev također nije osnovan, jer se tavanskom prostoru može pristupiti isključivo kroz stan tuženika, pa da je obveza svih suvlasnika da zajednički pronađu mogućnost pristupa tavanskom prostoru iz zajedničkih dijelova zgrade, a to da nije obveza samo jednog suvlasnika, pa da je u tom dijelu zahtjev odbijen.

 

9. Razmatrajući pobijanu presudu i stanje spisa ovaj sud je utvrdio da ista ne sadrži nikakve nedostatke niti proturječnosti na koje ukazuju žalba, naprotiv, po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je za zauzeto stajalište o djelomičnoj osnovanosti tužiteljevog tužbenog zahtjeva dao jasne, podudarne, određene i uvjerljive razloge zbog čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju ukazuju žalitelji. Isto tako nije ostvarena niti jedna druga bitna povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP.

 

10. Tužitelji su u postupku dokazali da je tavanski prostor iznad stana tuženika zajednički dio zgrade kojeg koristi tuženik bez suglasnosti istih i da im pripada pravo da traže predaju tavanskog prostora u suposjed od istog što tuženik i ne spori.

 

11. Međutim u pravi je prvostupanjski sud kada utvrđuje da nije osnovan zahtjev tužitelja da im tuženik preda tavanski prostor slobodan od osoba i stvari kao i da im preda ključeve ulaznih vrata stana kojim se ulazi u hodnik stana u potkrovlju u kojem hodniku se nalaze ljestve kojima se pristupa tavanu i da ukloni sve zidove i zapreke izrađene na tavanskom prostoru i omogući nesmetan pristup tavanu i dimnjacima svim suvlasnicima kuće.

 

12. Kako se radi o dijelu nekretnine (tavanu) koji je zajednički to tuženik kao i ostali suvlasnici među kojima su i tužitelji ima pravo koristiti tavan i držati stvari, pa osnovano prvostupanjski sud zaključuje da zahtjev tužitelja da im tuženik preda tavanski prostor slobodan od osoba i stvari nije osnovan.

 

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke, kao i Elaborata o etažiranju koji je izgrađen 1971. nedvojbeno proizlazi da hodnik iz kojeg se pristupa na tavan nije sastavni dio terase kako to pogrešno smatraju tužitelj već je sastavni dio stana tuženika koji nije zajednički dio zgrade, a nesporno je da su suvlasnici između sebe podijelili posjed i izvršavanje vlasničkih ovlasti (čl. 42. st. 1. ZV) na način da tuženik izvršava vlasničke ovlasti na stanu u potkrovlju pa nije dužan tužiteljima predati ključeve ulaznih vrata obzirom da se kroz ta vrata ulazi u njegov posebni dio nekretnine.

 

14. U situaciji kada je tuženik dokazao da izvršava vlasničke ovlasti na stanu u potkrovlju iz kojeg se pristupa na tavan dakle, ima valjani pravni osnov posjedovanja nekretnine, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da je to njegov dom koji je nepovrediv a kako to i proizlazi iz Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14).

 

15. Svatko ima pravo na mirno uživanje vlasništva (Protokol br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'', broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06).

 

16. U primjeni odredbe čl. 8. Konvencije dom čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) povezanost, bez obzira na to je li ih nastanjuje zakonito ili bez ovlaštenja a predmetni stan, obzirom da u njemu stanuje počam od 2003. predstavlja dom tuženika.

 

17. Miješanje javne vlasti jeste svaki čin državne vlasti kojim se pravo na dom ograničava ili oduzima pa tako značenje miješanja ima i presuda za predaju ključeva  tuženikova doma, a što u konkretnom slučaju ovdje tužitelji i traže.

 

18. Dakle, naložiti tuženiku da preda ključeve svog doma tužiteljima pa da isti mogu nesmetano i u svako doba ulaziti u tuženikov dom, bilo bi preveliko ograničenje tuženikovog prava vlasništva za koje nema opravdanja nekim javnim ili sličnim interesom, s obzirom na svrhu u koju tužitelji to ograničenje zahtijevaju. Tuženik kao jedan od suvlasnika ne može  snositi sav teret načina izgradnje zgrade prema kojem nema drugog pristupa tavanskom prostoru osim kroz njegov stan, a pristup svakom zajedničkom dijelu trebao bi biti omogućen kroz zajedničke dijelove zgrade, no sve to ne umanjuje obvezu tuženika da omogući pristup službama za održavanje dimnjaka a ne i tužiteljima jer je to njegova zakonska obveza koju je i do sada omogućavao a kako to i proizlazi iz spisa predmeta, pa se žalba u tom dijelu ukazuje neosnovanom.

 

19. U okolnostima kada je iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke, kao i saslušanjem svjedoka S. A. utvrđeno da tuženik u tavanskom prostoru nije napravio nikakav zid i da je tavanski prostor bio odijeljen zidovima i prije nego je tuženik kupio svoj stan osnovano je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja da tuženik ukloni sve zidove i prepreke, u tavanskom prostoru, kao što je osnovano odbio zahtjev u dijelu kojim tužitelji traže pristup tavanu i dimnjacima svim suvlasnicima zgrade jer nemaju aktivnu legitimaciju. Sukladno odredbi čl. 46. st. 1. ZV takav zahtjev mogu postavljati svi suvlasnici, a tužitelji nisu dokazali da te ovlasti imaju od istih pa ne mogu postavljati zahtjev tuženiku da omogući pristup svim suvlasnicima, već mogu u samo u svoje ime. Tužitelji nisu dokazali da su onemogućeni pristupu dimnjacima na način kao i prije (obraćanje pisanim putem tuženiku), a i svi suvlasnici bi trebali pronaći mogućnost pristupu tavanskom prostoru iz zajedničkih dijelova zgrade jer to ne bi trebala biti obveza samo tuženika koji ne spori da bi tavan i dimnjaci bili zajedničko vlasništvo.

 

20. Stoga, žalbenim razlozima žalitelja nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude koja je zasnovana na utvrđenom činjeničnom stanju i donesena uz pravilnu primjenu mjerodavnih materijalnopravnih odredaba ZV. Suprotno žalbenim navodima žalitelja utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su provedenim dokazima u postupku, a sud je u postupku izvedene dokaze ocijenio po svom slobodnom uvjerenju, koje uvjerenje je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima koji imaju uporište u izvedenim dokazima. Kako ta ocjena nije dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja, to drugostupanjski sud prihvaća kao pravilnu ocjenu dokaza koju je dao sud prvog stupnja. Osporavajući navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda žalitelji se u svojim žalbenim navodima zadržavaju na tome da sudskoj ocjeni dokaza suprotstavljaju vlastitu ocjenu dokaza. Sudska ocjena dokaza koju je učinio prvostupanjski sud i koja je prihvaćena od strane drugostupanjskog suda suglasna je odredbi članka 8. ZPP i takva ocjena dokaza žalbom nije dovedena u sumnju jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske presude i izvedenih dokaza.

 

21. Pravilna je i odluka o trošku postupka koja je valjano utemeljena na odredbi članka 154. stavak 4. ZPP, pa žalbenim navodima žalitelja nije dovedena u sumnju, jer je sud kod odlučivanja vodio računa o uspjehu stranaka u postupku.

 

22. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu žalitelja valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu po osnovi odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

 

U Splitu 16. veljače 2024.