1              Poslovni broj Kžzd-11/2024-4

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kžzd-11/2024-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću za mladež sastavljenom od suca Marija Kovača, predsjednika vijeća, te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Azre Salitrežić, članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. K., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 129/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Kzd-80/2022-5 od 24. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              I./ Djelomično se prihvaća žalba opt. I. K., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci na koju je opt. I. K. osuđen presudom Općinskog suda u Rijeci, broj Kzd-80/2022-5 od 24. studenog 2022., zbog kaznenog djela povreda dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 172. st. 2. KZ, na temelju čl. 55. st. 1. KZ/11 zamjenjuje radom za opće dobro na način da se na temelju čl. 55. st. 3. KZ/11, 1 (jedan) dan zatvora zamjenjuje sa 2 (dva) sata rada, koji će, na temelju čl. 55. st. 6. KZ/11, nakon pristanka optuženika danog nadležnom tijelu za probaciju, biti izvršen u roku koje to tijelo odredi, a koji rok ne može biti kraći od 1 (jednog) mjeseca niti dulji od 2 (dvije) godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro. Na temelju čl. 55. st. 7. KZ/11 ako se optuženik u roku 8 (osam) dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak za rad za opće dobro, nadležno tijelo za probaciju o tome će obavijestiti nadležnog suca izvršenja. Na temelju čl. 55. st. 8. KZ/11, ako optuženik svojom krivnjom ne izvršava rad za opće dobro sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u neizvršenom dijelu ili u cijelosti. Ako optuženik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje nadležno tijelo za probaciju produžit će rok za izvršenje rada za opće dobro.

 

II./ U ostalom dijelu žalba opt. I. K. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Kzd-80/2022-5 od 24. studenog 2022., opt. I. K. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja, opisano u čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11, pa mu je na temelju čl. 172. st. 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci.

 

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – u daljnjem tekstu ZKP/08), opt. I. K. je obvezan nadoknaditi troškove kaznenog postupka i to paušalni trošak u iznosu od 132,720 eura / 1.000,00 kuna, troškove postupka s osnova nagrade i nužnih izdataka postavljene braniteljice, te nagrada i nužne izdatke punomoćnika oštećenika, o visini kojih će sud sukladno odredbi čl. 148. st. 4. ZKP/08 odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio opt. I. K. putem branitelja B. J. B., odvjetnice iz R. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da oslobodi optuženika optužbe ili izrekne minimalnu kaznu, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O..

 

5. Žalba opt. I. K. je djelomično osnovana.

 

6. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 optuženik navodi da se predmetna presuda ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, da presuda uopće nema razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza. Osim što parafrazira tekst navedene zakonske odredbe, u nastavku žalbe takvu povredu ne obrazlaže, a ispitivanjem ožalbene presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio neku od postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Optuženik se žali i zbog povrede kaznenog zakona, koju povredu u žalbi također ne obrazlaže, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika.

8. Osporavajući pravilnost i potpunost (pri čemu optuženik ne ukazuje zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno), činjeničnog stanja optuženik upire da se pobijana presuda temelji isključivo na iskazu osoba izravno zainteresiranih za ishod kaznenog postupka i to na iskazu ošt. R. K. i njegove majke L. O., koja nikada nije pokrenula ovrhu radi namirenja navodnog potraživanja, što ukazuje na to da nije nesporno utvrđeno da optuženik nije plaćao uzdržavanje, a pogotovo s obzirom na utvrđenja prvostupanjskog suda o imovini i primanjima optuženika. Uz to, prvostupanjski sud nije naveo na temelju čega je utvrdio da je optuženik u dva navrata isplatio nekakve zaostatke uzdržavanja i to u 2005. godini iznos od 3.000,00 kn, a 2006. godine iznos od 5.000,00 kn, a uzme li se u obzir da je uzdržavanje bio dužan plaćati na ruke majci i z.z. tada još mlt. ošt. R. K., takve činjenice (plaćanje uzdržavanja u 2005. i 2006. godini) nisu pokazatelj da i sve ostale iznose uzdržavanja optuženik ne bi pravovremeno uplatio.

 

8.1. Prethodno navedenim žalbenim navodima optuženik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza. Takvim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda koji je za svoju odluku dao iscrpne, logične i dostatne razloge, a koje prihvaća i ovo vijeće. Naime, pravilno je prvostupanjski sud, nakon što je utvrdio, a na temelju materijalne dokumentacije tj. podataka Zavoda, Područne službe (da se optuženik kroz inkriminirano razdoblje vodio kao nezaposlena osoba od 24. ožujka 2004. do 31. srpnja 2004., te od 1. veljače 2018. do 6. travnja 2018., dakle svega 7 mjeseci), podataka Zavoda (iz kojih proizlazi da je bio u radnom odnosu kod privatnog poslodavca Z. M. od 17. veljače 2003. do 10. ožujka 2004. te od 26. srpnja 2004. do 26. listopada 2016. u Komunalnom društvu), podataka Porezne uprave, Područnog ureda, iz kojih proizlazi da je tijekom 2005. do 2017. godine optuženik ostvario dohodak od nesamostalnog rada, dohodak od imovine i imovinskih prava, kao i druge primitke (2005. u iznosu od 59.121,00  kn, 2006. u iznosu od 59.817,00 kn, 2007. u iznosu od 58.768,00 kn, 2008. u iznosu od 49.964,00 kn, 2009. u iznosu od 47.097,00 kn, 2010. u iznosu od 37.167,00 kn, 2011. u iznosu od 17.709,00 kn, 2012. u iznosu od 583,00 kn, 2013. u iznosu od 31.390,00 kn, 2014. u iznosu od 5.054,00 kn, 2015. u iznosu od 42.520,00 kn, 2016. u iznosu od 55.945,00 kn, 2017. u iznosu od 265,00 kn), dok od 2018. godine do 2021. godine dohodak i neoporezivi primici nisu evidentirani, da je bio vlasnik više automobila, kao i da je 28. lipnja 2007. kupio kuću u D. za za iznos od 1.023,946,00 kn od J. P., a 27. ožujka 2008. također kuću u D. za iznos od 453.125,00 kn od N. G.. Kada je uz prethodno navedene materijalne dokaze prvostupanjski sud prihvatio iskaz svjedokinje L. O. koja je iskaza da je optuženik tijekom svih godina, osim što je 2005. samoinicijativno joj predao 3.000,00 kn na ime zaostataka a 2006. još 5.000,00 kn, više ništa nije doprinosio uzdržavanju, iako je s njime 2013. kroz 2014. pokušavala stupiti u kontakt kako bi inicirala susrete između njega i sina R., kao i iskaz svjedoka ošt. R. K., iz kojeg proizlazi da se redovito školovao do 17. godine života kada je završio školovanje u Graditeljskoj školi, nakon čega se zaposlio, te da od 13. godine više uopće ne kontaktira sa ocem koji ga ne viđa, niti je na bilo koji način skrbio o njemu, tada je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik radno sposobna osoba koja je nedvojbeno bila u mogućnosti doprinositi uzdržavanju sina R., pogotovo s obzir na visinu uzdržavanja od svega 700,00 kn mjesečno, a koji iznos nije plaćao na način, u visini i rokovima određenim presudom Općinskog suda u Rijeci P-1682/2002 od 18. lipnja 2022., iako je za tu svoju obvezu znao i bio je svjestan. Nakon što je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je i primijenio kazneni zakon kada je optuženika proglasio krivim zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11.

 

9. Međutim, u pravu je optuženik kada pobija ožalbenu presudu zbog odluke o kazni smatrajući kako prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio da je otac još četvero djece koje uzdržava, a da je dao prevelik značaj otegotnim okolnostima. Naime, i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud podcijenio je olakotnu okolnost u vidu dosadašnje neosuđivanosti optuženika, a nije vrednovao ni činjenicu da je u međuvremenu postao otac još četvero djece, kao i protek vremena od počinjenja kaznenog djela (5 godina), tijekom kojeg vremena se nije pojavljivao kao činitelj novog kaznenog djela, a ujedno je precijenio otegotne okolnosti u vidu nekritičnosti spram svojih roditeljskih obveza te iskazanu upornost koja se očituje u duljini inkriminiranog razdoblja.

 

10. S obzirom na prethodno navedeno, ovaj sud je mišljenja da će se kaznom zatvora u trajanju od sedam mjeseci (na koju ga je prvostupanjski sud osudio), a koja je zamijenjena na temelju čl. 55. KZ/11 radom za opće dobro, na način kako je to navedeno u toč. I./ izreke ove drugostupanjske presude, ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

 

11. Upravo takva vrsta i mjera kaznene sankcije, prema ocjeni ovog suda, primjerena je počinjenom kaznenom djelu, stupnju optuženikove krivnje, dostatna da utječe na optuženika da u budućnosti više ne čini kaznena djela i shvati da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te da navedena kaznenopravna sankcija u sebi sadrži dostatnu količinu moralne osude, dakle, da će se istom ostvariti ciljevi specijalne, ali i generalne prevencije, u vidu jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava. 

 

12. Slijedom izloženog, a kako ispitujući presudu u smislu odredbe čl. 476. ZKP/08, ovo vijeće nije našlo da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, a niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni te na temelju odredbe čl. 486. st. 1. ZKP/08 odlučiti kao u izreci pod toč. I./, a u ostalom dijelu odbiti žalbu opt. I. K. kao neosnovanu (toč. II./ izreke).

 

Osijek, 16. veljače 2024.

 

Predsjednik vijeća

Mario Kovač, v. r.