Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Ovr-1440/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
i
Z A K LJ U Č A K
Općinski sud u Rijeci, po sucu Velimiru Radoševiću, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Ivane Tomić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja SVEA EKONOMI d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11., OIB: 17863542417, protiv ovršenika ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnici Diani Milin iz Rijeke, radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine, 21. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog ovršenika od 7. kolovoza 2026. za donošenje rješenja kojim se nalaže Financijskoj Agenciji da u odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem ovršne isprave odluke Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3087/06 od 21. travnja 2009.
II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova ovog postupka kao neosnovan.
z a k l j u č i o j e
Upućuje se ovršenik da u roku od 15 dana od dana primitka ove odluke pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja predmetne pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanih u članku 50. st. 1. točka 11., u vezi s člankom 210. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ).
Obrazloženje
1. Ovršenik u svom prijedlogu zaprimljenom kod ovog suda 7. kolovoza 2026. predlaže da sud donese rješenje kojim pljenidbu i prijenos novčanih sredstava na temelju odluke Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3087/06 od 21. travnja 2009. proglašava nedopuštenim te da sud naloži Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos sredstava do okončanja postupka prijedloga za proglađenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Ovršenik navodi kako je nastupila zastara tražbine, naime, da je od donošenja ovršne odluke (21. travnja 2009.) proteklo je više od sedamnaest godina, a od njezine ovršnosti (27. veljače 2012.) više od četrnaest godina. U tom razdoblju da tražbina nije naplaćivana niti je nastupila bilo koja okolnost koja bi prekinula tijek zastare, zbog čega je tražbina u cijelosti zastarjela. Nadalje navodi kako je ovršenik teško bolesna i nezaposlena osoba, bez drugih izvora prihoda osim mirovine. Isti da je pretrpio moždani udar sa teškim posljedicama te nije u mogućnosti samostalno se brinuti o sebi, zbog čega su mu neophodna novčana sredstva na ime mirovine kao jedina koja prima kako bi osigurao vlastitu egzistenciju. Da provedbom izravne naplate FINA blokira račune i s mirovine ovršenika prenosi novčana sredstva u korist ovrhovoditelja, čime se ovršeniku oduzimaju sredstva nužna za život i za podmirenje troškova liječenja i svakodnevne brige. Stoga predlaže da sud pljenidbu i prijenos novčanih sredstava s računa ovršenika zatraženih zahtjevom za izravnu naplatu ovrhovoditelja od 13. srpnja 2026. proglasi nedopuštenim te da naloži Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava s računa ovršenika do pravomoćnog okončanja postupka.
2. Ovosudnim zaključkom od 7. kolovoza 2026. ovrhovoditelj je pozvan da se očituje o prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlogom za odgodom prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava od 7. kolovoza 2026. Ovrhovoditelj se nije očitovao.
3. Sukladno odredbi čl. 210. st. 2. OZ-a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda, upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53.)
4. Odredbom čl. 52 st. 2, st. 3 i st. 4 OZ-a koja se odredba primjenjuju temeljem čl. 210 st. 2 OZ-a, određeno je da će sud, ako ovrhovoditelj prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena, a koji se tiču čl. 50 st. 1 toč. 7, te toč. 9 -11 Ovršnog zakona, obustaviti ovrhu, a ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud donijeti rješenje kojim će ovršenika uputiti da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Samo iznimno sud neće ovršenika uputiti na parnicu, već će prihvatiti njegovu žalbu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama. Slijedom navedenog, s obzirom da se ovrhovoditelj nije očitovao o žalbi ovršenika (čl. 50 st. 1 toč. 11 OZ-a), a ovršenik osnovanost tog žalbenog navoda nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, pri čemu činjenice na kojima se temelji njegova žalba nisu općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama, valjalo je na temelju čl. 52 st. 3, st. 4 i st. 6 OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.
5. Nadalje odredba čl. 210. st. 1. uređuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavak 1. OZ-a, prema odredbi članka 209. stavak 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Nadalje, st. 2. istog članka propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe. Stoga je sud odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe, ispitao jesu li ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za odgodu ovrhe u smislu odredbe čl. 65 st. 1 OZ -a, te ocjenio da u konkretnom slučaju te pretpostavke nisu ispunjene, te da je stoga prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe u predmetnoj pravnoj stvari neosnovan. Odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a određeno je da sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu (odnosno, u ovom postupku, odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava), ako isti učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te uz ispunjenje jedne od pretpostavki određenih točkama od 1. do 10. istog stavka. Dakle, pretpostavke moraju biti istovremeno (kumulativno) ispunjene. Obzirom je ovršenik podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a koja okolnost predstavlja jedan od taksativno navedenih razloga za odgodu ovrhe propisan čl. 65. st. 1. OZ-a, konkretno razlog iz toč. 5. navedenog članka, time je ispunjen jedan od dva kumulativno zakonom određena uvjeta za odgodu ovrhe. Međutim, ovršenik u konkretnom slučaju nije dokazao ispunenje niti jedne pretpostavke iz čl. 65. st. 1. toč. 1-10 OZ-a, slijedom čega proizlazi da nije ispunjena objektivna pretpostavka. Nadalje, ovaj sud drži da ovršenik nije dokazao da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Naime, na ovršeniku leži teret dokaza o činjenicama iz kojih proizlazi vjerojatnost nenadoknadive i teško nadoknadive štete, pri čemu vjerojatnost nenadoknadive i teško nadoknadive treba dovesti u kontekst konkretnih stranaka, njihovog imovinskog stanja, utjecaja određenog predmeta, u odnosu na koji se u konkretnoj situaciji zahtijeva odgoda ovrhe. Ovršenik u prijedlogu za odgodu ističe kako je teško bolesna i nezaposlena osoba, bez drugih izvora prihoda osim mirovine, da je pretrpio moždani udar sa teškim posljedicama te nije u mogućnosti samostalno se brinuti o sebi, zbog čega su mu neophodna novčana sredstva na ime mirovine kao jedina koja prima kako bi osigurao vlastitu egzistenciju. Da provedbom izravne naplate FINA blokira račune i s mirovine ovršenika prenosi novčana sredstva u korist ovrhovoditelja, čime se ovršeniku oduzimaju sredstva nužna za život i za podmirenje troškova liječenja i svakodnevne brige . U odnosu na te navode ovršenika za istaknuti je kako bi, i u slučaju odgode pljednidbe i prijenosa, Finanacijska agencija plijenila iznos tražbine iz ovršne isprave, te ovršenik istim ne bi mogao raspolagati, pa u tom smislu za ovršenika nema razlike ukoliko sredstva budu samo zaplijenjena ili budu i prenesena ovrhovoditelju. U svakom sučaju ista neće biti na raspolaganju ovršeniku. Stoga, budući ovršenik nije priložio dokaze ni naveo činjenice koje bi ukazivale na nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete (u vidu nemogućnosti eventualnog povrata zaplijenjenih sredstava od ovrhovoditelja protuovrhom ili u parnici radi stjecanja bez osnova za slučaj da uspije u praničnom postupku), nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe za njega nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ -a. Prema tome, kako za odgodu ovrhe sukladno čl. 65 OZ-a kumulativno moraju biti ispunjena dva uvjeta, a to je postojanje i vjerojatnosti da bi provedbom ovrhe za ovršenika nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje i uz istovremeno daljnje ispunjenje jednog od razloga navedenih u točkama 1-10 st.1 čl.65 OZ-a, to očito neispunjenjem bilo kojeg od ova dva uvjeta, nema zakonske mogućnosti odgode ovrhe na prijedlog ovršenika. Slijedom svega navedenog, nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 65. st. 1. OZ- a u vezi s člankom 210. OZ-a te je stoga odlučeno kao u toč. I. izreke rješenja.
6. S obzirom da ovršenik nije ostvario uspjeh u ovom postupku, istom ne pripada od protivne stranke zahtijevati naknadu troška, dakle nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 14. st. 5 OZ-a stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja
U Rijeci 21. kolovoza 2026.
Sudac
Velimir Radošević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja, u tri istovjetna primjerka. Protiv zaključka nije dopuštena žalba (čl. 11 st. 5 OZ-a).
DNA:
- pun. ovrhovoditelja
- ovršeniku
