Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-809/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja Vodovod - Osijek d.o.o., Poljski put 1, Osijek OIB:43654507669, zastupan po zakonskom zastupniku - direktoru ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćnici ĆSG, dipl. iur., zaposlenici, protiv tuženika JS, OIB: [osobni identifikacijski broj], nepoznatog prebivališta/boravišta, zastupan po privremenom zastupniku Miroslavu Šatlanu, odvjetniku iz Osijeku, radi isplate 571,04 eura, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 7. srpnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog privremenog zastupnika tuženika, uz javnu objavu dana 21. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju ovoga suda poslovni broj Pl-170/2025- 8 od 8. prosinca 2025. kojim je tuženiku JS, OIB: [osobni identifikacijski broj], nepoznatog prebivališta i boravišta, naloženo da tužitelju VODOVOD-OSIJEK d.o.o., Osijek, Poljski put 1, OIB:43654507669, isplati iznos od 571,04 eura (petstosedamdesetjedaneuro- četiricenta) sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 22,65 EUR od 21.1.2025.

- na iznos od 21,50 EUR od 21.3.2025.

- na iznos od 21,50 EUR od 21.2.2025.

- na iznos od 22,54 EUR od 21.12.2024.

- na iznos od 482,85 EUR od 21.9.2024., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana, u cijelosti, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj dana 31. ožujka 2025. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate 571,04 eura s pripadajućim zateznim kamatama na svakomjesečni neplaćeni iznos računa od dospijeća pa do isplate, te iznosa na ime troška ovršnog postupka od 25,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

2. Kako je tuženik osoba bez prijavljenog prebivalište i boravišta u trenutku podnošenja tužbe, javni bilježnik je spis proslijedio sudu sukladno odredbi čl. 281. st. 6. u vezi s čl. 287. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22.).

3. Nakon što je uvidom u JRO podatke MUP-a sud utvrdio da tuženik nema prijavljeno prebivalište/boravište, to je rješenjem broj Pl-170/2025-4 od 11. travnja 2025., tuženiku postavljen privremeni zastupnik u osobi Miroslava Šatlana, odvjetnika iz Osijeka, sukladno odredbi čl. 84. st. 2. točka 4. u vezi s čl. 85. i čl. 86. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05. , 02/07.,84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.), te o tome obavijestio Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Osijek skladu s odredbom čl. 84. st. 3. Zakona o parničnom postupku.

4. Nakon toga, sud je donio rješenje o platnom nalogu poslovni broj Pl- 170/2025-8 od 8. prosinca 2025. kojim je naložio tuženiku da plati tužitelju iznos od iznos od 571,04 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na iznose kako je navedeno pod I. izreke, kao i da podmiri tužitelju trošak ovršnog postupka od 25,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 8. prosinca 2025. pa do isplate, sukladno odredbi čl. 281. st. 6. Ovršnog zakona i čl. 446. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

5. Protiv toga rješenja o platnom nalogu privremeni zastupnik tuženika je podnio prigovor kojim pobija platni nalog u cijelosti po osnovi i po visini, navodeći da tužitelj nije pružio adekvatne dokaze o postojanju tražbine i njenoj visini.

7. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, daljnji se postupak proveo po pravilima parničnog postupka povodom prigovora protiv platnog naloga.

8. Podneskom od dana 11. lipnja 2026. tužitelj navodi da osnovanost tražbine proizlazi iz odredbi Općih uvjeta isporuke vodnih usluga VODOVOD-OSIJEK d.o.o. (u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) koji uređuju pravni odnos između javnog isporučitelja vodnih usluga i korisnika. Prema članku 3. Općih uvjeta, korisnikom vodnih usluga smatra se vlasnik ili suvlasnik nekretnine priključene na sustav javne vodoopskrbe i odvodnje, kao i zakoniti posjednik, pri čemu vlasnik odnosno suvlasnik solidarno odgovara za obveze nastale korištenjem vodnih usluga. Tuženik kao vlasnik predmetne nekretnine ima status korisnika vodnih usluga te odgovara za sve obveze nastale korištenjem usluga na toj nekretnini, a također se isti u evidencijama tužitelja vodi kao korisnik vodnih usluga predmetne nekretnine. Sukladno članku 4. Općih uvjeta isporuke vodnih usluga, promjena korisnika proizvodi učinke prema isporučitelju tek nakon prijave i dostave odgovarajuće dokumentacije. Budući da do dana podnošenja ovog podneska nije evidentirana promjena korisnika, tuženik se i nadalje smatra korisnikom vodnih usluga te odgovara za obveze nastale njihovim korištenjem. Člankom 111. Općih uvjeta propisano je da je korisnik dužan platiti račun u cijelosti dospijeća, a u slučaju zakašnjenja obračunava se zakonska zatezna kamata sukladno važećim propisima. Člankom 112. Općih uvjeta određeno je da se račun u kojem je iskazan raniji dug smatra ujedno i opomenom, čime se korisnik smatra uredno upoznatim s postojanjem dospjele obveze. Stoga smatra da je priloženom materijalnom dokumentacijom dokazao i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

8.1. Na pripremnom ročištu tužitelj navodi da je tuženik suvlasnik nekretnine na adresi u [adresa], ali se isti prijavio kao jedini korisnik na toj adresi, pa je stoga on obveznik plaćanja vodnih usluga. Napominje da je iznos računa za kolovoz 2024. znatno veći od ostalih nepodmirenih računa (482,85 eura) jer tužitelj nije imao pristup brojilu, radi čega je na računu za taj mjesec obuhvaćen trošak za osam mjeseci izračunat prema prosjeku potrošnje na toj adresi.

9. Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u Izvod otvorenih stavaka za vodne usluge za mjerno mjesto u [adresa] (list 9. i 43. spisa), podaci JRO MUP RH (list 11.), račun za vodne usluge za kolovoz, studeni i prosinac 2024. (list 35., 41. i 46. spisa), te za siječanj i veljaču 2025. (list 47. - 48.), otvorene stavke od 1.01.2026. – 9.06.2026. (list 44.-45.), podatke o očitavanju mjernog mjesta (list 53.-54.) te neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige (list 55.- 56. spisa).

9.1. Treba napomenuti da iako se tužitelj poz iva na odredbe Općih uvjeta isporuke vodnih usluga, iste nije priložio spisu.

10. Na pripremno ročište održano dana 7. srpnja 2026. nije pristupio uredno pozvani privremeni zastupnik tuženika, koji se nije ni očitovao na podnesak tužitelja i priloge od dana 11. lipnja 2026. koji su mu uredno uručeni, radi čega je sud sukladno načelu ekonomičnosti postupka i čl. 461.a st. 11. Zakona o parničnom postupku, zaključio prethodni postupak i na istom ročištu održao glavnu raspravu.

11. Izvedene dokaze sud je ocijenio sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku.

12. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

13. Predmet spora je potraživanje tužitelja za na ime neplaćenih računa za isporuku vodnih usluga za kolovoz 2024., studeni 2024. i prosinac 2024., te siječanj 2025. i veljaču 2025. u ukupnom iznosu od 571,04 eura od tuženika kao prijavljenog korisnika tih usluga na adresi u [adresa], sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća pa do isplate za svaki neplaćeni račun.

14. Među strankama nije sporno da je tvrtka Vodovod -Osijek d.o.o., javni isporučitelj vodnih usluga, konkretno i na području Osijeka.

15. Među strankama je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva.

16. Pregledom Izvoda otvorenih stavaka za vodne usluge za mjerno mjesto u [adresa] (list 9. i 43. spisa), te račune broj 2637888637, 2619678569 i 2693694792 (sa lista 41., 46.-48. spisa), sud je utvrdio da se tuženik vodi kao korisnik vodnih usluga na mjernom mjestu na navedenoj adresi, te da su ispostavljen računi za vodne usluge za studeni 2024. u iznosu 22,54 eura, za prosinac 2024. u iznosu 22,65 eura, za siječanj 2025. u iznosu 21,50 eura i za veljaču 2025. u u iznosu od 21,50 eura, s dospijećem 20-tog slijedećeg mjeseca, te da je na računima pod indikator naveden „prosjek“.

16.1. Pregledom računa za vodne usluge broj 2574990109 (list 35. spisa) sud je utvrdio da isti glasi na iznos od 482,85 eura s dospijećem 20.09.2024., da se odnosi na vodne usluge za mjesec kolovoz 2024., te je na računu pod indikator navedeno „Očitanje“.

16.2. Iz podataka o očitavanju mjernog mjesta na adresi [adresa] (list 53.-54.) proizlazi da u razdoblju od siječnja 2024. do 31.12.2025. na navedenoj adresi vodomjer nije bio dostupan jer nitko nije zatečen u kući , te da su upisani „prosjek“ ili „procjena“, osim dana 21.08.2024. kada je zabilježeno „očitanje, kao i napomena da sat miruje od zadnjeg očitanja 20.01.2021.

16.3. Iz neslužbene kopije izvatka iz zemljišne knjige (list 55. -56. spisa) i podataka JRO MUP RH (list 11. spisa), proizlazi da je suvlasnik na nekretnini na adresi u [adresa], tuženik, koji je imao zadnje prijavljeno prebivalište u [adresa] u [adresa] i to do odjave s danom 28. veljače 2025.

17. Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice u predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

18. Prema odredbi čl. 3. st. 1. točka 6. Zakona o vodnim uslugama („Narodne novine“ broj 66/19.), korisnik vodnih usluga je vlasnik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu, a gdje je primjenjivo autocisternom ili na drugi način, isporučuje voda za ljudsku potrošnju, iz koje se otpadna voda, neizravno ili izravno, ispušta u građevine za javnu odvodnju odnosno vlasnik individualnog sustava odvodnje; ako vlasnika te nekretnine nije moguće utvrditi, korisnik vodnih usluga je posjednik te nekretnine odnosno individualnog sustava odvodnje; korisnik vodnih usluga je i drugi isporučitelj vodnih usluga kada je to uređeno ovim Zakonom .

18.1. Prema odredbi čl. 42. st. 1. Zakona o vodnim uslugama, sredstva cijene vodnih usluga prihod su isporučitelja vodnih usluga, a obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga.

18.2. Odredbom čl. 40. st. 2. točka 2. Zakona o vodnim uslugama, propisano je da Opći uvjeti isporuke vodnih usluga sadržava ju zahtijevane standarde vodomjera i mjerača protoka te uvjete njihove ugradnje i održavanja.

18.3. Dakle, tužitelj je dužan u vlastitim Općim uvjetima, urediti obveze vezane uz ispravnost i zamjenu vodomjera i sukladno tome postupati.

18.4. Nadalje, prema odredbi čl. 40. st. 5. Zakona o vodnim uslugama, Opći uvjeti isporuke vodnih usluga imaju pravnu prirodu općih uvjeta ugovora o isporuci vodnih usluga. Ako se tijekom važenja ugovora o isporuci vodnih usluga donesu novi ili izmijene važeći opći uvjeti isporuke vodnih usluga, koji su propisno objavljeni, ugovor o isporuci vodnih usluga ostaje na snazi pod tim novim ili izmijenjenim uvjetima.

18.5. Nadalje, prema odredbi čl. 43. st. 1. Zakona o vodnim uslugama, visinu cijene vodnih usluga (u daljnjem tekstu: tarifa vodne usluge) odlukom određuje isporučitelj vodnih usluga (odluka o cijeni vodnih usluga). Odluka o cijeni vodnih usluga donosi se za razdoblje važenja poslovnog plana isporučitelja vodnih usluga.

18.6. Prema odredbi čl. 43. st. 4. Zakona o vodnim uslugama, odluka o cijeni vodnih usluga donosi se kao opći akt s općim učinkom na korisnike vodnih usluga. Ako se tijekom važenja ugovora o isporuci vodnih usluga donese nova ili izmijeni važeća odluka o cijeni vodnih usluga, koja je propisno objavljena, ugovor o isporuci vodnih usluga ostaje na snazi pod novim ili izmijenjenim odredbama odluke o cijeni vodnih usluga.

18.7. Prema odredbi čl. 57. Zakona o vodnim uslugama, radove priključenja izvodi isporučitelj vodnih usluga ili njegov ugovaratelj, a stvarni trošak radova, cijenu vodomjera i mjerača protoka snosi vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine koja se priključuje, osim ako općim uvjetima isporuke vodnih usluga nije drukčije uređeno.

18.8. Prema tome, tužitelj kao isporučitelj ugrađuje vodomjer i njime upravlja kao zakonskim mjerilom, on je faktički i pravno vlasnik ili posjednik vodomjera u svrhu mjeriteljskog prava.

18.9. Prema odredbi čl. 60. st. 3. Zakona o vodnim uslugama, korisnik vodnih usluga dužan je omogućiti održavanje pojedinačnog vodomjera putem javnog isporučitelja vodnih usluga na način određen općim uvjetima isporuke vodnih usluga.

19. Prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o mjeriteljstvu ("Narodne novine" broj 74/14., 111/18., 114/22.), pravne i fizičke osobe u obavljanju djelatnosti moraju postavljati i rabiti zakonita mjerila u odgovarajućim uvjetima za rad mjerila i na način kojim se osigurava potrebna točnost mjerenja te su odgovorne za tehničku ispravnost mjerila i točnost mjernih rezultata.

19.1. Prema odredbi čl. 23. st. 1. Zakona o mjeriteljstvu, kod uporabe zakonitih mjerila vlasnik mora upotrebljavati ovjerena zakonita mjerila; održavati zakonita mjerila u tehničkom stanju koje osigurava točnost mjerenja; podnositi na ovjeru zakonita mjerila u uporabi u skladu s ovim Zakonom i propisima donesenim za njegovu provedbu.

19.2. Prema odredbi čl. 28. st. 3. Zakona o mjeriteljstvu, za redovno ovjeravanje obračunskih komunalnih mjerila temeljem kojih se utvrđuje cijena vode, odgovorne su pravne i fizičke osobe koje prodaju vodu.

19.3. Drugim riječima, čl. 23. Zakona o mjeriteljstvu, svoju obvezu veže upravo uz vlasnika mjerila, a čl. 28. st. 3. obvezuje prodavatelja vode, neovisno o pitanju vlasništva nad samim mjerilom. Dakle, tužitelj je taj koji održava vodomjer, dok korisnik samo mora omogućiti pristup. Odgovornost za ispravnost mjerila ne može biti na korisniku.

20. Prema odredbi čl. 40. st. 5. Uredbe o metodoligiji za određivanje cijene vodnih usluga („Narodne novine“ broj 70/2023), cijena vodnih usluga, između dva očitanja, obračunava se na temelju potrošnje korisnika vodnih usluga u prethodnim razdobljima, određenim općim uvjetima isporuke vodnih usluga (prethodna potrošnja), a ako takvu potrošnju nije moguće utvrditi utvrđuju se na temelju prosječne potrošnje usporedivog korisnika vodnih usluga, u prethodnim razdobljima, određenim općim uvjetima isporuke vodnih usluga (procijenjena potrošnja).

20.1. Prema odredbi čl. 40. st. 6. Uredbe o metodoligiji za određivanje cijene vodnih usluga, ako korisnik vodnih usluga, aktivno ili pasivno, onemogući očitanje vodomjera, količine vode se utvrđuju na temelju procjene isporučitelja vodnih usluga, u skladu s općim uvjetima isporuke vodnih usluga.

20.2. Prema čl. 43. st. 4. Uredbe o metodoligiji za određivanje cijene vodnih usluga, u računu za vodne usluge iskazuju se između ostalog količine isporučenih vodnih usluga, način obračuna količina (mjerenje, prethodna potrošnja, procjena), obračunsko razdoblje.

21. Prema odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.), u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

21.1. Prema odredbi čl. 9. Zakona o obveznim odnosima, sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

22. Dakle sud je utvrdio da tužitelj kao javni isporučitelj vodnih usluga, konkretno na području Osijeka, sukladno Zakonu o vodnim uslugama, ima isključivo pravo i zakonsku ovlast obavljanja djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje, kao i pravo obračuna i naplate cijene vodnih usluga na svom uslužnom području, a konkretno na adresi u [adresa]. Nesporno je utvrđeno da je tuženik pasivno legitimiran u ovom sporu kao korisnik vodnih usluga koji se sam prijavio u evidencijama tužitelja, kao suvlasnik predmetne nekretnine na kojoj se koriste vodne usluge, koji do zaključenja rasprave nije izvršio promjenu korisnika niti tužitelju dostavio bilo kakvu dokumentaciju o eventualnoj promjeni korisnika. Tijekom postupka tužitelj se u obrazloženju svog zahtjeva poziva na odredbe Općih uvjeta isporuke vodnih usluga VODOVOD-OSIJEK d.o.o. kojima je uređen pravn i odnos između javnog isporučitelja vodnih usluga i korisnika, pri čemu navodi da tuženik kao vlasnik predmetne nekretnine ima status korisnika vodnih usluga te odgovara za obveze nastale njihovim korištenjem. Opće uvjete isporuke vodnih usluga tužitelj u spis nije priložio. Uvidom u evidenciju o očitavanju mjernog mjesta na adresi [adresa], utvrđeno je da je zabilježeno da je zadnje valjano očitanje vodomjera na toj adresi izvršeno 20. siječnja 2021. i da sat od tada miruje. U razdoblju od siječnja 2024. pa do 31. prosinca 2025. (u okviru dostavljene evidencije) bilježena je „procjena“ ili „prosjek“ očitanja sa zabilježenim utroškom od po 10,00m³ s napomenom inkasatora „nema nikog doma-vodomjer nedostupan“, osim dana 21. kolovoza 2024. kada je inkasator zabilježio „očitanje“ i zabilježio utrošak od 255,00m³, te da je zadnje očitanje 20.01.2021. i da sat miruje. Iz navedenog sud zaključuje da zabilježba od dana 21.08.2024. predstavlja u stvari evidenciju zaustavljenog stanja brojčanika, a ne registriranu razliku („očitanje“) u potrošnji. Takav vodomjer nije sposoban mjeriti stvarnu potrošnju i predstavlja neispravno mjerilo, što je u svari izravna povreda čl. 22. st. 3. i čl. 23. st. 1. toč. 2. Zakona o mjeriteljstvu. Naime, na samom računu za vodne usluge broj 2574990109 koji glasi na iznos od 482,85 eura, u rubrici o načinu obračuna navedeno je: indikator: Očitanje", a obračunsko razdoblje glasi na kolovoz 2024. (jedan kalendarski mjesec). Nasuprot tome, tužitelj tijekom postupka pojašnjava da ovaj račun u stvari glasi na obračun za osam (8) mjeseci sukladno prosjeku potrošnje, jer je vodomjer bio nedostupan za očitanje. Uzimajući u obzir iznose na ostalim računima (22,65 eura, 22,54 eura i 21,50 eura) iznos od 482,85 eura za jedno obračunsko razdoblje u nesrazmjeru je s iznosom svih ostalih računa , a koji su iznosi obračunati u obračunskom razdoblju u kojem je prema istoj evidenciji inkasatora, vodomjer i dalje mirovao, a za sva ta razdoblja u evidenciji je bilježena "procjena" ili "prosjek", bez ijednog registriranog očitanja. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o nemogućnosti pristupa vodomjeru, već se radi o neispravnom vodomjeru na kojem sat miruje od 2021. godine kada je bilo zadnje očitanje, što je evidentno iz inkasatorove vlastite bilješke. Vodomjer koji od 20. siječnja 2021. do kraja 2025. ne registrira nikakvu promjenu stanja, bez obzira na to tko živi u nekretnini i koliko vode eventualno troši, je po definiciji neispravan vodomjer koji ne registrira stvarnu potrošnju vode. Tužitelj kao isporučitelj vodnih usluga koji prodaje vodu odgovoran je za tehničku ispravnost i redovno ovjeravanje vodomjera koji koristi kao obračunsko komunalno mjerilo. Ta obveza neposredno proizlazi iz čl. 28. st. 3. Zakona o mjeriteljstvu, koji izrijekom propisuje da su za redovno ovjeravanje obračunskih komunalnih mjerila odgovorne pravne osobe koje prodaju vodu, te iz čl. 22. st. 3. i čl. 23. st. 1. toč. 2. istog Zakona, koji propisuju da su pravne osobe u obavljanju djelatnosti odgovorne za tehničku ispravnost mjerila i točnost mjernih rezultata te da su dužne održavati mjerila u tehničkom stanju koje osigurava točnost mjerenja. Navedena obveza je sadržana i u čl. 60. st. 3. Zakona o vodnim uslugama, koji propisuje da vodomjer održava javni isporučitelj vodnih usluga, a korisnik mu je samo dužan omogućiti pristup. Tužitelj je prema vlastitoj evidenciji inkasatora znao još u srpnju/kolovozu 2024. da sat miruje od 20. siječnja 2021., ali unatoč tome, vodomjer nije zamijenjen niti je ikada provjeren, a tužitelj je godinama nastavljao ispostavljati račune na temelju "procjena" i "prosjeka" ne navodeći u računima ni metodologiju ni podatke iz prethodnih razdoblja na kojima je procjena temeljena. Tuženik koji ne boravi na spornoj adresi, nije ni aktivno ni pasivno onemogućio pristup vodomjeru, jer vodomjer jednostavno ne funkcionira od 2021.. Pravni osnov za procjenu iz čl. 40. st. 6. Uredbe , koji pretpostavlja postupanje ili propust korisnika, ovdje nije ispunjen. Iako je teret dokaza na tužitelju u konkretnom slučaju kada je tuženik osporio osnovanost i visinu potraživanja, tužitelj nije dokazao osnovanost, odnosno tužitelj koji zahtijeva isplatu cijene vodnih usluga mora dokazati da je uslugu doista isporučio u naznačenoj količini. Naime, na računu koji glasi na iznos od 482,85 eura, navedeno je kao obračunsko razdoblje: kolovoz 2024. (jedan mjesec); pod indikator je navedeno "očitanje", dok tužitelj pojašnjava sudu isti račun u stvari glasi na osam mjeseci sukladno prosjeku potrošnje jer vodomjer nije bio dostupan, a što se međusobno isključuje. Kao što je navedeno, odredbom čl. 43. st. 4. toč. 4. Uredbe o metodologiji za određivanje cijene vodnih usluga , propisano je da račun mora sadržavati način obračuna količina: mjerenje, prethodna potrošnja ili procjena. Na računu stoji "očitanje" (mjerenje), a tužitelj pojašnjava da se u stvari radi o procjeni. Uz to, iznos od 482,85 eura za jedno obračunsko razdoblje otprilike je dvadesetostruko veći od iznosa svih ostalih redovnih računa na istoj adresi (21,50 - 22,65 eura), što ne odgovara ni procjeni prema prethodnoj potrošnji konkretnog korisnika na toj adresi. Valja istaći da je tužitelj sam na računu naznačio da se radi o obračunu temeljem stvarnog očitanja. To je javna isprava o načinu obračuna u smislu čl. 43. st. 4. toč. 4. Uredbe o metodologiji za određivanje cijene vodnih usluga, a koja odredba propisuje da svaki račun mora sadržavati način obračuna količina i to mjerenje, prethodnu potrošnju, procjenu, obračunsko razdoblje. Međutim na računu za kolovoz 2024. u iznosu od 482,85 eura stoji "indikator: očitanje", što znači da je račun formalno klasificiran kao obračun temeljen na stvarnom mjerenju. Kako iz podataka o očitanju brojila proizlazi drugačije, a što tužitelj na pripremnom ročištu objašnjava da nije imao pristup brojilu pa je za osam mjeseci obračunat prosjek i sve navedeno u računu za 8/2024, znači da tužba sadrži pogrešan opis osnove naplate koji nije u skladu s računom. Naime, na računu piše „Očitanje“, a tužitelj sudu pojašnjava da očitanja nije bilo, već da je riječ o „prosjeku za 8 mjeseci“, pa stoga račun na kojem piše jedno, a tužitelj tvrdi drugo, gubi svojstvo vjerodostojne isprave.

23. Slijedom navedenog, tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je vodomjer bio ispravan u bilo kojem od spornih obračunskih razdoblja , te da je vodomjer u tim razdobljima registrirao ikakvu potrošnju (jer prema evidenciji inkasatora nije), nije pojasnio niti dokazao metodologiju procjene, a ni izvor "prosjeka", koji je primijenio pri obračunu spornih iznosa, a niti je priložio Opće uvjete isporuke vodnih usluga (na koje se poziva i temelji osnovanost svoga zahtjeva) temeljem kojih je procjena uopće mogla biti provedena, a niti dokazao da su pretpostavke iz tih Općih uvjeta bile ispunjene. Stoga tužitelj nije dokazao da je isporučio vodne usluge u količinama navedenim na spornim računima da bi osnovano potraživao plaćanje tih računa, a sukladno odredbi čl. 9. Zakona o obveznim odnosima, nužno je da je izvršena usluga za koju se traži plaćanje. Budući da ta pretpostavka nije dokazana, tužbeni zahtjev nije osnovan, radi čega je odlučeno kao pod I. izreke.

23.1. Valja napomenuti da je odredbom čl. 42. st. 5. Zakona o vodnim uslugama, propisano da se fiksni dio cijene vodne usluge plaća u fiksnom iznosu neovisno o izmjerenoj potrošnji. Međutim, tužitelj nije specificirao koliki dio svakog pojedinog računa otpada na fiksnu, a koliki na varijabilnu tarifu, niti je priložio odluku o cijeni vodnih usluga kojom bi taj iznos bio određen , pa stoga sud nije u mogućnosti usvojiti niti djelomično zahtjev tužitelja bez dokazane visine fiksne tarife i bez mogućnosti utvrđivanja jesu li naplaćeni iznosi sukladni odluci o cijeni, koju tužitelj nije priložio.

24. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

24.1. Privremeni zastupnik nije podnio zahtjev za naknadu troška sukladno čl. 164. st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku, dok tužitelj sukladno citiranoj zakonskoj odredbi nema pravo na trošak, kako je odlučeno kao pod II. izreke.

U Osijeku, 21. kolovoza 2026.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. st. 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku.

Dostaviti:

1.Punomoćnici tužitelja

2.Privremenom zastupniku tuženika