Poslovni broj P-1046/2026-5
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Ulica plemića Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Jasenke Glavan, kao sucu pojedincu u građanskopravnoj stvari tužitelja 1. ŠU iz [adresa], 2. EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. ZU iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) svi tužitelji osobno i kao zakonski nasljednici ranije označene tužiteljice BU, i svi zastupani po punomoćniku mr. sc. Ivi Brkiću iz Zadra, protiv tuženika Grada Zadra, Narodni trg 1, Zadar, OIB:09933651854, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon održane glavne i javne rasprave dana 1. srpnja 2026. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tuženika i punomoćnika tuženika te objave dana 21. kolovoza 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su tužitelji stekli pravo vlasništva nekretnine kat. čest. [katastarska čestica], dvorište i kuća ukupne površine 275 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to tužitelj ŠU za 1/4 dijela, tužiteljica EU za 1/4 dijela, tužiteljica BU za 1/ 4 dijela, te tužitelja ZU za 1/4 dijela, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelji temeljem ove presude upišu suvlasnicima predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi i to tužitelji ŠU za 1/4 dijela, tužiteljica EU za 1/4 dijela, tužiteljica BU za 1/4 dijela, te tužitelja ZU za 1/4 dijela, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.
II. Nalaže se tuženiku Gradu Zadru da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 1.500,00 eura u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužitelja za više zatražen trošak odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi tvrde da su stvarni vlasnici i posjednici prijeporne nekretnine, a u zemljišnoj knjizi da je vlasnikom za cijelo uknjižen Grad Zadar. U posjedovnom listu broj 3801 k. o. [katastarska općina] posjednicima predmetne nekretnine evidentirani su tužitelji svaki za 1/4 dijela. Tužitelji samostalno i putem prednika drže predmetnu nekretninu u vlasništvu i posjedu još od početka prošlog stoljeća. Prednik CU sredinom prošlog stoljeća na istoj je sagradio stambeni objekt, a 29. srpnja 1985. godine je s RO Vodovod sjeverne Dalmacije zaključio ugovor i za predmetnu nekretninu ishodio odobrenje za izradu priključka na vodovodnu mrežu. Nakon njegove smrti naslijedili su ga ČU, RU i HU, a ugovorom o kupoprodaji od 4. siječnja 1999. godine nekretninu su prodali TU pok. Š s time što je predmet kupoprodaje označen kao dio čestice 1698/405 k. o. [katastarska općina] u površini od 275 m2. TU je ishodio parcelaciju navedene čestice, te se evidentirao posjednikom za cijelo na čestici 1698/685. TU naslijedili su tužitelji koji su upisani posjednicima predmetne nekretnine, te nikada nitko nije osporavao vlasništvo i posjed niti su sporni suvlasnički udjeli. Kako su prednici tužitelja izgradili stambenu kuću i kako su tužitelji osobno i putem prednika u kvalificiranom posjedu još od početka 20-og stoljeća predlaže se zahtjev tužitelja prihvatiti kao osnovan.
2. U odgovoru na tužbu Grad Zadar se usprotivio osnovanosti zahtjeva jer tužitelji nisu dokazali temeljem čega je FU bio ovlašten raspolagati predmetnom nekretninom. Naime, nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego ga sam ima. U spisu nema dokaza koji bi razjasnili tu spornu činjenicu. Tijekom postupka ističe da je MU evidentiran posjednikom tek 1974. godina, a iz zapisnika sastavljenog od Komisije za osnivanje zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] iz 1987. godine proizlazi kako spomenuti nije naveo da bi prijepornu česticu prodao. Predlaže zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.
3. U ovoj pravnoj stvari sud je donio presudu pod poslovnim brojem P-270/15 4. ožujka 2016. godine kojom presudom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja. Povodom žalbe tuženika citirana prvostupanjska odluka je preinačena na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu Gž-767/16-2 od 22. ožujka 2018., a protiv koje je odluke tužitelj izjavio reviziju.
4. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske rev-1289/18-2 od 25. svibnja 2022. prihvaćena je revizija tužitelja i ukinuta citirana presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu. Županijski sud u Slavonskom Brodu pod posl.br. Gž-632/22 od 15. rujna 2022. donosi rješenje kojim se žalba tuženika prihvaća te se ukida presuda Općinskog suda u Zadru od 16. ožujka 2016. pod posl.br. P-270/15.
5. U obrazloženju odluke Županijskog suda u Slavonskom Brodu Gž-632/22 od 15. rujna 2022. navodi se da je doneseni stav prvostupanjskog suda iz ranije navedene prvostupanjske odluke pogrešan, te da u nastavku postupka treba utvrditi kada je kuća tužitelja dovršena kako bi sud ocijenio da li su tužitelji pravo vlasništva predmetne nekretnine stekli građenjem, te će utvrditi od kada je MU bio u posjedu predmetnih nekretnina i radi li se o poštenom posjedniku, te će ponovno ocijeniti da li su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva sporne nekretnine.
6. Tijekom postupka preminula je tužiteljica BU, te su njezini nasljednici koji su pobliže označeni u uvodu ove presude preuzeli postupak.
7. Sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem izvatka iz zemljišne knjige (l.s. 6-16), posjedovnog lista broj 3801 (l.s. 17), ugovora sačinjenog između RO Vodovodi sjeverne Dalmacije i CU (l.s. 18) odobrenja za izgradnju priključka (l.s.19), ugovora o kupoprodaji sačinjenog 4. siječnja 1999. godine (l.s. 20-21), rješenja Ureda za katastarsko-geodetske poslove (l.s. 22., 23), preslica priznanica o plaćenom porezu na promet nekretnina (l.s. 34), povijesti posjedovanja (l.s. 37-38), abecednog registra (l.s. 39-41), rješenja Ureda za katastar i geodetske poslove u Zadru (l.s. 42-50), zapisnika sačinjenog na licu mjesta 12. veljače 1999.g. (l.s. 51), prijavnog lista (l.s. 52 -53), kupoprodajnog ugovora sačinjenog 25. srpnja 1980. godine (l.s. 54-55), zapisnika sastavljenog od Komisije za osnivanje zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] od 3. srpnja 1987. godine (l.s. 61-64), u svojstvu svjedoka nadoslušani su NU kći E i LU pok. Z, te izlaganjem zemljišnoknjižnih podataka po zemljišnoknjižnom referentu.
8. U nastavku postupka sud je ponovno saslušao NU i svjedoka LU.
9. Predmetnim zahtjevom tužitelji traže utvrđenje da su stekli pravo vlasništva čestice položene u k. o. [katastarska općina], a zahtjev temelje na činjenici da im to pravo pripada temeljem samostalnog, osobnog i putem prednika, dugogodišnjeg posjedovanja koje činjenice dokazuju dokumentacijom koja je priložena spisu, saslušanjem svjedoka, te zk referenta. Tuženik osporava da bi tužitelji stekli vlasništvo spornih nekretnina posebno ističući vezanost rješenjem donesenim u postupku osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina].
10. Raspravljajući sporna pitanja sud je utvrđenim našao da se katastarska čestica [katastarska čestica] u naravi kao kuća i dvorište nalazi upisana u zk ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s pravom vlasništva uknjiženim u korist Grada Zadra za cijelo, kako to proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige (l.s. 7). Dokazujući ispunjenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva od strane prenositelja tužitelji su predložili i da se iznesu podaci povijesti posjedovanja, te je temeljem istih utvrđeno da je čestica zemlje [katastarska čestica], pašnjak u Gaženici, u površini 6035 m2 upisan kao zk tijelo 108 u ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na temelju zapisnika broj 454 uknjiženo je pravo vlasništva u korist UU. B rečen C iz [adresa] za cijelo, zatim 1909. na ime KU za ½ dijela i ĆU za ½ dijela, a 1911. sa JU ½ prešla je na SU. Na temelju ugovora iz 1935. godine uknjižen je bio IU iz Zara za cijelo, a 1937. godine ŠUD. Pod rednim brojem 12./22. svibnja 1986. godine Z-1764/86 na osnovu Odluke o prijenosu društveno vlasništvo građevinskog zemljišta SO [adresa] broj 01-S-197/2-1986 od 29. siječnja 1986. godine uknjiženo je pravo vlasništva kao društveno vlasništvo za cijelo. U teretnom listu na predmetnoj nekretnine nije pronađena zabilježba agrarne prijave, a niti kmetskog prava, s time što je na osnovu odluke o prijenosu u društveno vlasništvo građevinskog zemljišta SO Zadar broj 01-S-197/2-1986 od 29. siječnja 1986.g. uknjiženo pravo korištenja nekretnina u korist EUD iz [adresa] za cijelo. Naknadno je predmetna čestica otpisana u novi zk. uložak [broj ZK uloška] kat. općine [katastarska općina] čest. zem. [katastarska čestica] pašnjak zv. Barbaričina u površini od 4627 m2 i gromača u površini 1408 m2, u B - vlasničkom listu na osnovu zapisnika o osnivanju zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj 7 i drugi i PL 2763 nekretnine u A listu uknjiženo kao društveno vlasništvo, a u teretnom listu na osnovu istog zapisnika i PL-a uknjiženo je pravo korištenja nekretnina u A listu u korist Općine [adresa] za cijelo, dok nadležni organ ne donese rješenje o predaji zemljišta u posjed općini ili drugoj osobi. Konačno čestica je otpisana u novi zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je u B vlasničkom listu temeljem prijedloga zaprimljenog 9. prosinca 2009g. broj Z- 2438/09 pravo vlasništva uknjiženo u korist Grada Zadra za cijelo.
11. Prema podacima DGU, Područnog ureda za katastar Zadar i to posjedovnog lista broj 3801 k. o. [katastarska općina] proizlazi da su posjednicima evidentirani upravo tužitelji svaki za ¼ dijela, a prijeporne čestice da se nalaze u predjelu zvanom Barbaričine (l.s.17). Takva evidencija posjeda izvršena je temeljem rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-131/06 iza smrti TU pok. Š, a kako to proizlazi iz podataka povijesti posjedovanja (l.s. 57-58).
12. U postupku je nesporno utvrđeno da je TU pok. Š sačinio kupoprodajni ugovor sa ČU, RU i HU dana 4. siječnja 1999. godine, a predmet koje kupoprodaje je označen kao dio čest. zem. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 275 m2 zv. Barbaričine u naravi neobradivo tlo koje se nalazi u [adresa]. (l.s. 56-57).
13. Nije sporno da je dana 12. veljače 1999. godine sačinjen zapisnik od strane geodetske poslovnice VU koje prilike je, između ostalih, bio nazočan prednik tužitelja TU, te je tako utvrđeno da je njegov posjed sa sjeveroistočne strane omeđen čvrstim zidom, a sa ostalih strana da su posjedi obilježeni kolcima i crvenom bojom, ujedno je utvrđeno da spora nema (l.s. 51). Slijedom toga 5. svibnja 1999.g. sačinjen je prijavni list (l.s. 52) kojim je izvršena dioba čestice 1698/405, te je formirana prijeporna čestica 1698/685 k. o. [katastarska općina] kako to proizlazi i iz podataka povijesti posjedovanja.
14. Tužitelji su dokazali da je njihov prednik FU i ČU vlasništvo stekao kupnjom od MU pok. UU, s time što je predmet kupoprodaje također označen kao dio čestice 1698/405 k. o. [katastarska općina] u površini od 275 m2 zv. ''Barbaričine'' u naravi neobradivo tlo, a koji ugovor je sklopljen 25. srpnja 1980. godine, porez na promet nekretnina plaćen 27. kolovoza 1980.g., a potpis prodavatelja ovjeren kod nadležnog ureda 12. rujna 1980.g., kako to sve proizlazi iz sadržaja kupoprodajnog ugovora (l.s. 54-55).
15. Što se pak tiče prednika MU pok. UU u postupku je utvrđeno da je isti evidentiran posjednikom čestice 1698/229 k. o. [katastarska općina], matična predmetnoj čestici, tek 1974. godine. U periodu od 1945. godine do 1974. godine posjednicima su navedeni ''nepoznati posjednici'', a revizijom iz 1955. godine Gradski narodni odbor Zadar, kao i 1964. godine. Nije sporno da se 1974. godine čestica 1698/229 cijepala i da je formirana čestica 1698/405, a iz podataka povijesti posjedovanja proizlazi kako je MU pok. UU prodavao dijelove te čestice osobama po prezimenu Č, R, H (l.s. 37). Točno je da je MU pok. UU kao posjednik bio nazočan prilikom sastavljanja zapisnika Komisije za osnivanje zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj 411 od 3. srpnja 1987. godine, a iz sadržaja tog zapisnika proizlazi da bi česticu 1698/405 k. o. [katastarska općina] naslijedio iza smrti svoje supruge OU pok. T. Međutim, osim tako iznesenog navoda tužitelji nisu podastrli drugih dokaza da bi prijeporna čestica bila ranije u posjedu obitelji OU.
16. Na okolnosti načina stjecanja i posjedovanja predmetnih nekretnina saslušani su i svjedoci NU i LU koji svjedoci imaju neposredna saznanja, ali samo od sredine 70-ih godina prošlog stoljeća. Naime, spomenuta svjedokinja kupila je teren također od MU, a LU od DU, pa tako teren tužitelja i NU dijeli jedino teren od ĐU, a u neposrednoj blizini je također i kuća od svjedoka LU. Svjedocima je poznato da je nekretnina koja je danas u posjedu tužitelja nekada bila posjed CU, da je i on teren kupio od MU početkom 80-ih godina prošlog stoljeća tako da se u tom dijelu netočnim drže navodi tužitelja da je ta kupoprodaja bila sredinom prošlog stoljeća. Svjedokinja NU sjeća da su te prilike kada su CU i MU obilazili teren svratili kod njih. Suglasni su njihovi iskazi da je CU odmah po kupoprodaji započeo graditi kuću tako što je iskopao podrum i podigao zidove, ali da kuća nikad nije zatvorena i stavljena pod krov već da bi članovi njegove obitelji dolazili ljeti i boravili u podrumu. Svjedok LU ističe kako CU u podrumu nije imao ni struje ni vode, priključak vode da je na njegovu (svjedokovu) kuću izvršen 1985. godine, a struje 1991. godine, pa da nije moguće da bi CU bio ranije priključen jer da su mještani sami radili trafostanicu. MU da je na ove terene dolazio i nakon što je dio terena prodao, da je u vrijeme kad su oni kupovali nekretninu teren bio dijelom neobrađen, a dijelom da su bile masline, da je MU tamo imao veći komad koji je ispalcelirao i danas da na nekadašnjem Božinom terenu oko pet, šest kuća. Nemaju konkretnih saznanja o tome na koji način je MU stekao nekretninu, nego utoliko da je spominjao da je ovu parcelu naslijedio. Nije sporno da opisana nekretnina danas predstavlja u naravi kuću, naime, izgrađen je kat, stavljen je krov, fasada, te je kuća podobna za stanovanje. Iskazi svjedoka suglasni su i u dijelu u kojem tvrde da niti njih same, a niti tužitelje odnosno ranije CU nitko nije smetao u posjedu prijeporne nekretnine, da im nije poznato da bi Općina Zadar ili Grad Zadar tražili predaju u posjed prijeporne nekretnine, i nemaju saznanja o sačinjenu zapisnika prilikom osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], iako je 1987. godine i nekretnina tužitelja, i nekretnina NU već bila otuđena od strane MU pok. UU.
17. U postupku je utvrđeno da je FU kupoprodajom stupio u posjed sporne nekretnine 1980. godine, tamo izgradio kuću do prve ploče, i posjedovao ju samostalno i neometano do 1999. godine, zatim da je otac tužitelja TU bio posjednik sporne čestice do svoje smrti temeljem ugovora o kupoprodaji koji pravni posao mu je davao pravo na posjed, zatim da je doneseno rješenje o nasljeđivanju kojim je ta čestica utvrđena njegovom ostavinskom imovinom (što se zaključuje iz podataka povijesti posjedovanja), a tužitelji kao nasljednici ostavitelja koji je bio pošten, pošteni posjednici stupili u posjed temeljem rješenja o nasljeđivanju. Također je u postupku utvrđeno da je prednik tužitelja upisan kao posjednik predmetne nekretnine od 1974. godine, te isto tako utvrđeno da je prednik tužitelja bio pozvan 1987. godine od strane jedinice lokalne samouprave na pisano izjašnjenje o samodoprinosu za priključenje na vodovodnu mrežu njegove građevine, a što proizlazi iz isprave priložene u spisu, kao što iz isprava koje su prilažene proizlazi da je CU kuću sagrađenu na predmetnoj nekretnini priključio na vodovodnu mrežu 1985. godine, te isto tako je utvrđeno iz priloženih isprava da je CU u trenutku kupoprodaje od MU plati porez na promet nekretnina i to 15. kolovoza 1980. godine
18. U odnosu na sadržaj zapisnika sačinjenog u postupku osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] iz 1987. godine navesti je da s obzirom da je postupak osnivanja nove zemljišne knjige bio 1987. godine to se imaju primijeniti pravna pravila iz paragrafa 15, 36 – 60 bivšeg Zakona o unutrašnjem uređenju, osnivanju i ispravljanju zemljišnih knjiga, koji je u primjeni pozivom na Zakon o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj73/91). Prema tim pravnim pravilima, u postupku osnivanja i ispravljanja zemljišnih knjiga, a sukladno pravnim pravilima iz paragrafa 59 i 60 tog Zakona, trebalo je raspraviti sve prigovore učesnika i uputiti ih na parnicu ukoliko bi između njih došlo do spora o vlasništvu ili bi se greškom dogodila zamjena zemljišta. Isto je tako tim pravnim pravilima propisano da sve zainteresirane osobe imaju pravo na prigovor u odgovarajućim rokovima, kao i da se rješenje Komisije treba dostaviti svim zainteresiranim osobama. Dakle, pravomoćno rješenje iz postupka osnivanja zemljišnih knjiga veže sud samo ako su sve zainteresirane stranke sudjelovale u tom postupku te dale suglasnost na promjene zemljišno-knjižnog stanja, te ako im je rješenje dostavljeno, a na njega nisu izjavile žalbu.
19. U konkretnom slučaju iz navedenog zapisnika (l.s.61) slijedi da je prilikom sačinjenja istog bio nazočan GU, dakle, prednik tužitelja sudjelovao je u postupku osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Međutim, bitnim se nalazi navesti da je nepobitna činjenica da nisu izlagani zemljišno knjižni podaci. Hoće se reći da je u to vrijeme pravo vlasništva bilo uknjiženo kao društveno vlasništvo, ali 29. siječnja 1986.g. uknjiženo je pravo korištenja nekretnina u korist EUD iz [adresa] za cijelo, međutim uknjižba je izvršena u korist društvenog vlasništva s pravom korištenja Općine Zadar. Također iz zapisnika slijedi da predniku tužitelja rješenje nije bilo dostavljeno, suprotno je trebao dokazati tuženik. Kako u konkretnom slučaju istom nije dostavljeno rješenje, to ovaj sud smatra da rješenje od 3. srpnja 1987. godine ne veže sud.
20. Obzirom na prethodno navedena utvrđenja u ovom postupku ovaj sud smatra da su tužitelji dokazali osnovanost svojih tvrdnji pa su tako u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću od 8. listopada 1991. godine pa do podizanja tužbe, a kao što je prethodno navedeno iz svih provedenih dokaza proizlazi da su tužitelji zajedno sa svojim prednicima bili u mirnom i nesmetanom posjedu spornih nekretnina više od 20 godina, a posebice kada se uzmu u obzir posjedovni podaci, a sve sukladno odredbi članka 159. st.4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u svezi s odredbom čl.159. st.2. cit. Zakona («Narodne novine» broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15, 94/17 - pročišćeni tekst).
21. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci presude.
22. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku s obzirom da je tuženik izgubio parnični postupak dužan je tužitelju naknaditi parnični trošak za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika i to za sastav tužbe 100 bodova, pristup na ročišta održana dana 15. listopada 2015. 50 bodova 7. prosinca 2015., te 4. veljače 2016. od po 100 bodova, zastupanje na ročištu 9. travnja 2024., 9. listopada 2024., 20. studenog 2024., 1. srpnja 2026. za svako po 100 bodova, za sastav revizije 100 bodova, što uz uračunati PDV ukupno iznosi 1.500,00 eura. U preostalom dijelu zatraženi parnični trošak tužitelju nije priznat iz razloga jer neka ročišta za koje se traži trošak nisu održana, te za sastav podneska od 17. studenog 2015. trošak također nije priznat jer sud nije pozvao tužitelja za dostavu istog.
U Zadru, 21. kolovoza 2026. godine
Sudac
Jasenka Glavan
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, u tri primjerka.
D N A :
1. Tužiteljima po punomoćniku mr.sc.Ivi Brkiću, odvjetniku u Zadru,
2. Tuženiku.
NAKON PRAVOMOĆNOSTI:
- Poreznoj upravi Zadar.