REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6769/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužitelja EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Maxim Lach, odvjetnici iz Zagreba, Pavla Hatza 11, protiv tuženika GRAD ZAGREB, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. srpnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Maxim Lach, odvjetnice i punomoćnika tuženika ŠV dipl. pravnice zaposlenice tuženika, dana 21. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja EV koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku, GRAD ZAGREB, Trg Stjepana Radića 1, 10000 Zagreb, OIB: 61817894937, isplatiti tužitelju, EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 58,20 EUR (pedeset i osam eura i dvadeset centi) uvećanom za iznos zakonskih zateznih kamata prema stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja, a koje teku od dana 04.11.2024. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku, GRAD ZAGREB, Trg Stjepana Radića 1, 10000 Zagreb, OIB: 61817894937, isplatiti tužitelju, EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog postupka uvećanom za iznos zakonskih zateznih kamata prema stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja, i to od presuđenja pa do isplate ."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u Financijskoj agenciji dana 5.11.2024. saznao da je tuženik dana 01.10.2024. godine dostavio Agenciji rješenje o ovrsi izdano od strane tuženika, KLASA: UP/I-363-03/2023-14/0509 od dana 05.07.2023. godine, a temeljem kojeg rješenja o ovrsi je Financijska agencija s računa tužitelja dana 04.11.2024. godine skinula ukupno 58,20 EUR.

Nadalje, ističe da je u predmetnom rješenju o ovrsi od dana 05.07.2023. godine navedeno da tužitelj ima dugovanje prema tuženiku s osnove naknade za uređenje voda za poslovni prostor na adresi [adresa] u [adresa] u razdoblju od siječnja do rujna 2017. godine, odnosno s mjesečnim datumima dospijeća 15. dana u mjesecu u razdoblju od 15.02. – 15.10.2017. godine u ukupnom iznosu od 25,02 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate u visini 0,01 EUR.

Imajući u vidu da su povremena davanja prema tuženiku sva dospjela u razdoblju od 15.02. – 15.10.2017. godine, a zbog čega su ista zastarjela u razdoblju od 15.02. – 15.10.2020. godine, a da je predmetno rješenje o ovrsi doneseno tek 2023. godine (dakle 6 godina od dospijeća prvog povremenog davanja), tužitelj ističe da je potraživanje tuženika iz predmetnog rješenja o ovrsi u cijelosti zastarjelo već prilikom donošenja rješenja o ovrsi, a ovdje opreza radi i osporava da bi potraživanje tuženika prema tužitelju uopće i postojalo jer je tužitelj podmirivao račune za komunalnu naknadnu i naknadu za uređenje voda, a još 2017. godine je i prodao predmetni poslovni prostor.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (kao i u tužbi) traži prihvaćanje zahtjeva sadržaja citiranog kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 16-22 spisa) ističe da je komunalna naknada također javno davanje pri čemu je odredbom čl. 100.stavcima 1. i 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 68/18, 110/18, 32/20, u daljnjem tekstu: ZKG) propisano da rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo koje rješenje se donosi i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima.

Slijedom navedenoga, sukladno citiranim zakonskim propisima, nesporno se rješenje o obvezi plaćanja naknade za uređenje voda, kao ovršna isprava u konkretnom slučaju, donosi u upravnom postupku po službenoj dužnosti od strane nadležnog prvostupanjskog upravnog tijela.

Tako doneseno rješenje o ovrsi se dostavlja na provedbu direktno Financijskoj agenciji kroz dostavnu naredbu kao u slučaju kada rješenje o ovrsi donosi nadležni sud, dakle bez potrebe prilaganja zahtjeva za izravnu naplatu na propisanom obrascu s podacima potrebnim za provedbu ovrhe, sve sukladno odredbi čl. 153. OPZ-a. Dakle, predmetno rješenje o ovrsi nadležnog gradskog upravnog tijela doneseno je u postupku izvršenja upravnog akta koji glasi na ispunjenje novčane obveze(rješenje o utvrđivanju obveze plaćanja naknade za uređenje voda) pa se evidentno ne radi o sudskoj ovrsi nego o upravnoj ovrsi.

Slijedom navedenoga, jasno je da se u ovom postupku nije vodio postupak izravne naplate pred Financijskom agencijom nego se radi o postupku ovrhe koji provodi nadležno gradsko upravno tijelo koje je u tom postupku ujedno i ovrhovoditelj i tijelo koje je donijelo rješenje o ovrsi te ga dostavilo Financijskoj agenciji na provedbu. Međutim, ovdje se ne radi o sudskoj ovrsi, niti je tužitelj prethodno podnio žalbu iz članka 52.i 53. stavak 1. OZ-a.

Zaključno, tuženik ističe kako tužiteljevo pozivanje na navodno neurednu dostavu rješenja o ovrsi, nije niti može biti predmet ovoga postupka. Naime, rješenje o ovrsi je pravomoćno i izvršno, dakle dostava je uredno izvršena.

Pravilnost i zakonitost osobne dostave ovršenik je trebao pobijati u za to propisnim postupcima sukladno mjerodavnim odredbama ZOUP-a te tražiti ukidanje klauzule pravomoćnosti i izvršnosti ukoliko je smatrao da mu dostava spornog rješenja nije propisno izvršena. Ispravno ukazuje kako ukinuti predmetne klauzule može samo tijelo koje ih je i izdalo, a ne neko drugo tijelo.

Isto tako, pozivanje na nastupanje zastare u konkretnom slučaju je u potpunosti neosnovano budući da se na zastaru javnih davanja (što je nesporno naknada za uređenje voda) primjenjuje OPZ i to odredba čl. 108. stavak 1. OPZ-a koja propisuje da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći time da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza shodno odredbi stavka 2. čl. 108. OPZ-a. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i na ročištu 14.7.2026. (list 54) ističe da ne traži naknadu parničnog troška.

Na ročištu 10.4.2025. tuženik ističe (list 25) da je naknada za uređenje voda prihod Hrvatskih voda, a ne Grada Zagreba pa ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer iz samog rješenja Grada Zagreba od 05.07.2023. je vidljivo da je navedeno rješenje doneseno po rješenju Hrvatskih voda.

Tužitelj (l 25) ukazuje da je ovrhu na temelju prethodno navedenog rješenja proveo Grad Zagreb i novac prenio na svoj račun (prema Specifikaciji izvršenja osnove za plaćanje od 05.11.2024. FINE). Slijedom navedenog tužitelj potražuje iznos naveden u tužbi upravo od Grada Zagreba i nije bitno za čini je račun Grad Zagreb proveo ovrhu.

Tuženik (list 37) ističe da tuženik ne spori da je naslovni sud apsolutno nadležan odlučivati o tužbenom zahtjevu radi isplate, zato niti ne predlaže odbacivanje tužbe nego tuženik drži da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje UP/I-363-03/2023-14/0509 od 5.11.2024., rješenje Grada Zagreba sa potvrdom izvršnosti klasa UP/I-363-03/2023-14/0509, ur.br. 251-10-01/003-23-1 od 5.7.2023., zahtjev za korištenje gradiva iz pismohrane, presliku povratnice (list 11-12 spisa), stručni članak iz IUS-INFO (list 44-45), izvršen je uvid u presliku osobne iskaznice tužitelja, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu.

Stranke (list 54 – ročište 14.7.2026.) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva suglasno su istakle da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP.

4. Iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje UP/I-363-03/2023-14/0509 od 5.11.2024. (list 5 spisa) FINA-e vidljivo je da je ukupno naplaćeno (glavni dug 58,20 eur i kamata 2,43 eur).

5. Iz rješenja Grada Zagreba (list 6) vidljivo je da sadrži klauzulu izvršnosti sa 9.9.2024. te da se nalaže ovršeniku TV da u roku 8 dana od dana primitka ovog rješenja podmiri dugovanje po rješenju Hrvatskih voda KLASA:UP/I- 325-08/2011-07/9507, UR.BROJ: 374-25/251-2-2011-01 od 03.01.2011., iskazano u točki II izreke na račun Grad Zagreb, Prolazni račun prihoda sudionika. Ovršenik duguje

a) na ime glavnice 25,02 eura/188,51 kuna, kao i zakonske zatezne kamate od dana nakon dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate

b) na ime zakonskih zateznih kamata 0,01 eura/0,08 kuna, obračunatih na potraživanju plaćenom sa zakašnjenjem te je ovršenik dužan podmiriti troškove ovršnog postupka u iznosu od 26,54 eura/200,00kn

Iz obrazloženja citiranog rješenja vidljivo je za poslovni prostor u [adresa], ovršeniku TV, [adresa], rješenjem Hrvatskih voda KLASA: UP/I-325-08/2011-07/9507, UR.BROJ:374-25/251-2-2011-01 od 03.01.2011., koje je postalo izvršno dana 08.03.2011., a koje predstavlja ovršnu ispravu u ovršnom postupku, utvrđena je obveza plaćanja naknade za uređenje voda u mjesečnom iznosu od 2,78 eura/20,97 kuna.

U času donošenja ovog rješenja, prema podacima izvatka iz poslovnih knjiga naknade za uređenje voda za obveze dospjele zaključno sa 31.05.2023. i nepodmirene do 20.06.2023., ovršenik duguje:

- 25,02 eura/188,51 kuna na ime glavnice, kao i zakonske zatezne kamate od dana nakon dana dospijeća svakog pojedinog iznosa glavnice do isplate i

- 0,01 eura/0,08 kuna na ime zakonskih zateznih kamata obračunatih na potraživanja plaćena sa zakašnjenjem.

Čl. 72. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva (Narodne novine br. 153/09, 56/13, 154/14, 119/15, 120,16, 127/17, 66/19), propisano je da se protiv svih obveznika naknade za uređenje voda, koja se obračunava uz komunalnu naknadu, izvršenje provodi prema propisima o izvršenju komunalne naknade i na način kako se izvršava komunalna naknada.

Točka III izreke temelji se na odredbi čl. 141. Općeg poreznog zakona (Narodne novine 115/16,106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, a u svezi s odredbom čl. 170 Općeg poreznog zakona).

6. Na ročištu 14.7.2026.(list 53 spisa) tužitelj ističe da nije tražio ukidanje pravomoćnosti i ovršnosti u upravnom postupku niti se vodi bilo kakav upravni spor. Između stranaka utvrđuje se nespornim da se u ovom slučaju radi o postupku ovrhe koju je provodilo nadležno gradsko upravno tijelo.

Tuženik smatra da se u ovom slučaju ne mogu primijeniti odredbe čl. 210 Ovršnog zakona jer se u konkretnom slučaju ne radi o postupku izravne naplate nego se radi o upravnoj ovrsi koja se provodi temeljem Općeg poreznog zakona. Tužitelj odustaje od prijedloga za saslušanjem tužitelja.

Stranke (list 54 – ročište 14.7.2026.) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva suglasno su istakle da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

7. Valja istaći da Općinski sud ne može u parničnom postupku preispitivati zakonitost i pravomoćnost upravnog akta. S obzirom da je rješenje o ovrsi donijelo upravno tijelo (Grad Zagreb) radi naplate javnog davanja (naknade za uređenje voda), pravna zaštita protiv tog rješenja i same ovrhe ostvaruje se isključivo putem pravnih lijekova u upravnom postupku i pred upravnim sudovima.

Sve dok je rješenje o ovrsi na snazi i nije poništeno ili stavljeno izvan snage od strane nadležnog upravnog tijela ili Upravnog suda, ono predstavlja valjanu pravnu osnovu za naplatu.

Naknada za uređenje voda prosuđuje se prema odredbama Općeg poreznog zakona (OPZ). Pitanje je li zastara nastupila prije donošenja rješenja o ovrsi moralo se rješavati izjavljivanjem pravnog lijeka protiv tog rješenja o ovrsi unutar upravnog postupka, a ne naknadnom tužbom za stjecanje bez osnove pred Općinskim građanskim sudom. Općinski sudovi jesu opće nadležni za sporove o stjecanju bez osnove (isplatu).

Nedvojbeno je da se radi o upravnoj ovrsi. Isto tako, pozivanje na nastupanje zastare u konkretnom slučaju je u potpunosti neosnovano budući da se na zastaru javnih davanja (što je nesporno naknada za uređenje voda) primjenjuje OPZ i to odredba čl. 108. stavak 1. OPZ-a koja propisuje da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći s time da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza shodno odredbi stavka 2. čl. 108. OPZ-a.

Grad Zagreb je proveo ovrhu pa jest pasivno legitimiran.

Međutim, zahtjev za isplatu je neosnovan jer ovdje ne radi se o sudskoj ovrsi te tužitelj nije niti upućen od strane nadležnog suda na pokretanje parnice zbog nedopuštenosti ovrhe slijedom toga niti ovrha nije proglašena nedopuštenom pa ne može tužitelj ovdje tražiti od suda da naloži ovrhovoditelju (ovdje tuženiku) da vrati ono što je neosnovano stekao ovrhom. Naime, nesporno je da ovrha u konkretnom slučaju nije proglašena nedopuštenom pa samim time ovdje tuženik nije stekao neosnovano ovršena sredstva.

8. Slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev za isplatom je neosnovan.

U Zagrebu, 21. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

pun. tužitelja

tuženiku

zvati tužitelja na platež sudske pristojbe za presudu