Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1305/2021-53

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužitelja BH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Matiji Smiljaniću, odvjetniku iz Zagreba,Palinovečka 25 A , protiv I. tuženika FH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], II. tuženika ĆH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tuženika IH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svi tuženici zastupani po punomoćniku NH, odvjetnici iz [adresa], radi spora iz nasljeđivanja – utvrđenja, eventualno isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. srpnja 2026. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Ljiljane Smiljanić, odvjetnice i punomoćnika I-III tuženih NH, odvjetnice, dana 21. kolovoza 2026.

p r e s u d i o j e

I. Odbijaju se u cijelosti tužbeni zahtjevi tužiteljice koji glase:

"I. Utvrđuje se kako je tužiteljica BH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] bila izvanbračna supruga pok. JH, duže od 6 (šest) godina neprekidno, sve do smrti pok. JH, odnosno od 2012. pa nadalje sve do smrti pok.JH – dana 30.12.2017.g.

Utvrđuje se kako je tužiteljica BH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zakonska nasljednica iza pok. JH, preminuo dana **.**.2017.g.

III

Mijenja se Rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br.:

O - 989/2018 od dana 22.02.2019.g. donijeto iza pok. JH, u točci II istoga na način da isto glasi:

Njegovim nasljednikom na temelju Zakona proglašava se. BH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], - u cijelosti.

Utvrđuje se kako je tužiteljica BH iz [adresa] suvlasnik u 1/3 dijela nekretnine opisane kao: zk. čestica broj 4781 k. o. [katastarska općina], u naravi kuća broj 6, Zagreb, Medarska ulica i dvorište, površine 92 čhv, 331 m2, sve upisano u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

te je samovlasnik pokretnina opisanih kao:

osobno vozilo CITROEN broj šasije [broj šasije] reg. oznake [registarska oznaka] osobno vozilo ŠKODA broj šasije [broj šasije] reg. oznake [registarska oznaka] teretno vozilo TOYOTA, tip HIACE model D PANEL VA, broj šasije

JT121LK1100034939

tekući račun u ERSTE&Steiermaerkische bank d.d. broj [broj bankovnog računa] Maestro kartica Erste&Steiermaerkische bank d.d. broj 6020110037835238 Visa kartica Erste&Steiermaerkische bank d.d. broj 4627658562078766 novčani iznos od 1.120,00 eura i novčani iznos od 1.654,70 kuna.

V Ugovor o kupoprodaji nekretnine od dana 19. studeni 2020.g. sklopljen između 1. tuženika FH iz [adresa] kao prodavatelja i 2. i 3. tuženice, kao kupaca, obje iz [adresa], a koji je Ugovor ovjeren od strane javnog bilježnika Mladen Matoš, Zagreb, posl.br.: OV - 11056/2020 dana 19. studeni 2020.g., a u odnosu na nekretnine opisane kao zk. čestica broj 4781 k. o. [katastarska općina], u naravi kuća broj 6, Zagreb, Medarska ulica i dvorište, površine 92 čhv 331 m2, upisano u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u odnosu na koje nekretnine je dana 21.07.2025.g. upisana zabilježba pod posl.br.: Z

– 39225/2025 da je u tijeku postupak obnove zemljišne knjige, te je za zk. česticu broj 4781 (nova 4781) sastavljen nacrt novog zk. uloška broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zona 7.B, u novoj glavnoj knjizi, gubi pravni učinak u odnosu do visine od 1/3 suvlasničkog dijela.

VI Nalaže se tuženicima da solidarno naknade trošak parničnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na isti od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana,"

te se odbija podredno postavljeni kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na točku V izreke naprijed navedenog tužbenog zahtjeva, kako glasi:

Nalaže se tuženicima da solidarno isplate tužiteljici BH, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] novčani iznos od 23.890,00 eura (slovima: dvadesetitriosamstotinadevedeseteura) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženicima da solidarno naknade trošak parničnog postupka sa pripadajućim zz kamatama tekućim na isti od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana. "

II. Nalaže se tužiteljici BH da I. tuženiku TH, II. tuženiku ĆH i III. tuženiku IH naknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 6.450,00 eur u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br.: O - 989/18 od dana 22.02.2019.g. donijeto u ostavinskom postupku iza pok. JH, proglašen njegovim nasljednikom - brat FH, ovdje 1. tuženik.

Ističe da je ostavinska masa pok. JH utvrđena naprijed navedenim ostavinskim rješenjem.

Nadalje, navodi da je tužiteljica bila izvanbračna supruga ostavitelja, te ista ima pravni interes ustati ovom tužbom i tražiti utvrđenje prava vlasništva u odnosu na ostavinsku masu pokojnika u cijelosti, a na svoje ime i vlasništvo.

Ističe da je 1. tuženik „zatajio“ u ostavinskom postupku iza pok. JH - postojanje pokojnikove izvanbračne supruge te da je 1. tuženik nanio štetu ovdje tužiteljici, iz razloga što je ista pravna slijednica pok. JH u cijelosti, slijedom čega ista polaže pravo, a time istoj pripada pravo suvlasništva predmetne nekretnine u 1/3 dijela (suvlasnički dio nekretnine pok. JH).

Smatra kako pravni posao prodaje predmetne nekretnine gubi pravni učinak do visine 1/3 dijela - odnosno 1. tuženik je bio u mogućnosti 2. i 3. tuženici prodati 2/3 dijela predmetne nekretnine, dok 1/3 dijela je prodao na štetu ovdje tužiteljice. Tijekom postupka ističe (list 42-43) da je pok. JH preminuo uslijed fizičkog obračuna s g. ŽH, bivšim suprugom tužiteljice. Tužiteljica ističe kako je bila u izvanbračnoj vezi s pok. JH više od 6 godina neprekidno (ista se i rastala od supruga CH upravo iz razloga postojanja izvanbračne veze s pok. JH), odnosno ista je bila izvanbračna supruga pok. JH više od 6 godina neprekidno pa smatra da ima pravni interes za podnošenje ove tužbe.

Ističe da nije jasno kome je isplaćen dio kupoprodajne cijene koji se odnosi na 1/3 dijela suvlasništvo pok. HH, te 1/3 dijela suvlasništvo sada pok. JH.

Konačno postavljenim tužbenih zahtjevom traži (podnesak 12.11.2025. – list 190-191 spisa) donošenje slijedeće presude:

"I Utvrđuje se kako je tužiteljica BH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] bila izvanbračna supruga pok. JH, duže od 6 (šest) godina neprekidno, sve do smrti pok. JH, odnosno od 2012. pa nadalje sve do smrti pok.JH – dana 30.12.2017.g.

II Utvrđuje se kako je tužiteljica BH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zakonska nasljednica iza pok. JH, preminuo dana **.**.2017.g.

III Mijenja se Rješenje o nasljeđivanju OGS u Zagrebu, posl.br.: O - 989/2018 od dana 22.02.2019.g. donijeto iza pok. JH, u točci II istoga na način da isto glasi:

Njegovim nasljednikom na temelju Zakona proglašava se. BH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], - u cijelosti.

IV Utvrđuje se kako je tužiteljica BH iz [adresa] suvlasnik u 1/3 dijela nekretnine opisane kao: zk. čestica broj 4781 k. o. [katastarska općina], u naravi kuća broj 6, [adresa] i dvorište, površine 92 čhv, 331 m2, sve upisano u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

te je samovlasnik pokretnina opisanih kao:

JT121LK1100034939

V Ugovor o kupoprodaji nekretnine od dana 19. studeni 2020.g. sklopljen izmedju 1. tuženika FH iz [adresa] kao prodavatelja i 2. i 3. tuženice, kao kupaca, obje iz [adresa], a koji je Ugovor ovjeren od strane javnog bilježnika Mladen Matoš, Zagreb, posl.br.: OV - 11056/2020 dana 19. studeni 2020.g., a u odnosu na nekretnine opisane kao zk. čestica broj 4781 k. o. [katastarska općina], u naravi kuća broj 6, [adresa] i dvorište, površine 92 čhv 331 m2, upisano u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u odnosu na koje nekretnine je dana 21.07.2025.g. upisana zabilježba pod posl.br.: Z

gubi pravni učinak u odnosu do visine od 1/3 suvlasničkog dijela.

VI Nalaže se tuženicima da solidarno naknade trošak parničnog postupka sa pripadajućim zz kamatama tekućim na isti od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

Podredno, tužiteljica postavlja kumulirani tužbeni zahtjev u odnosu na točku V izreke naprijed navedenog tužbenog zahtjeva, kako glasi:

I Nalaže se tuženicima da solidarno isplate tužiteljici BH, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] novčani iznos od 23.890,00 eura

(slovima: dvadesetitriosamstotinadevedeseteura) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženicima da solidarno naknade trošak parničnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na isti od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

2. I,II i III tuženici u odgovoru na tužbu (list 33-39) ističu da je temeljem čl. 187. st. 2. Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu: ZPP) tužba za utvrđenje dopuštena ukoliko tužitelj dokaže pravni interes za podnošenje takve tužbe. U smislu čl. 138 st. 1. Zakona o nasljeđivanju (dalje u tekstu: ZN) pravo pobijati pravo na ostavinu nasljednika u svojstvu nasljednika zastarijeva za godinu dana od dana saznanja za postojanje svoga nasljednog prava. Konačno u smislu čl. 8. st. 2. ZN definira pretpostavke pod kojima izvanbračni drug može biti nasljednikom, što u bitnom uvjetuje postojanje životne zajednice izvanbračnih partnera u trenutku smrti ostavitelja.

U tom smislu ističu prigovor nedostatka pravnog interesa tužiteljice za podnošenjem tužbe i prigovor zastare prava tužiteljice na podnošenje tužbenog zahtjeva u kojem se zahtjeva utvrđenje svog nasljednog prava jer nije životno logično da tužiteljica nije znala za ostavinski postupak ostavitelja za koga tvrdi da je njezin izvanbračni partner s kojim bi morala biti u životnoj zajednici da bi temeljem čl. 8. st. 2. ispunjavala uvjete biti nasljednikom.

Ističu da je nastupila zastara nasljednopravnog zahtjeva tužiteljice, tako da 1. - tuženik niti životno teoretski nije mogao „zatajiti“ ili oštetiti tužiteljicu u svom raspolaganju nasljedstvom.

Tuženici predlažu odbaciti tužbu odnosno odbiti tužbeni zahtjev uz obvezu tužiteljici naknaditi tuženicima prouzročeni parnični trošak.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u rješenje ovog suda O-989/18 sa klauzulom pravomoćnosti – list 73-74 spisa, izvadak iz ZK zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ugovor o kupoprodaji nekretnine - list 11-17, rješenje ZK odjela ovog suda u preslici Z-10714/2021-2, presudu K-54/18 Županijskog suda u Zagrebu, izvadak iz ZK povijesni prikaz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dokumentaciju na njemačkom jeziku – neprevedeno list 71-72 u preslici, izvršen je uvid u presudu ovog suda P2- 1311/13-8, presudu Županijskog suda u Zagrebu Gž-2-55/15-2, ovjereni prijevod s njemačkog na hrvatski jezik, potvrdu o prijavi i odjavi u preslici list 88-92, ovjereni prijevod s njemačkog na hrvatski jezik ugovora o radu list 94-96, dokumentaciju na njemačkom jeziku -list 97-98 ovjera, podatke JRO RH MUP za stranke, proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, I. tuženika, II. tuženika i III. tuženika, izvršen je uvid u obavijest ZK odjela ovome sudu da su podaci zemljišne knjige istovjetni s podacima prikupljenim u katastarskoj izmjeri i/ili tehničkoj reambulaciji ili postojećeg katastarskog operata koji je u službenoj uporabi, te je sastavljen nacrt zemljišnoknjižnog uloška u postupku obnove zemljišne knjige k. o. [katastarska općina] i to u odnosu na katastarsku česticu [katastarska čestica] koja odgovara katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi na snazi, nacrt ZK uloška (list 162 spisa), odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP.

5. Iz pravomoćnog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu O-989/2018 od 22.2.2019. (list 6-7 spisa) vidljivo je da je pok. JH umro **.**.2017. te da njegovu ostavinsku imovinu čini:

A NEKRETNINE:

Suvlasništvo u 1/3 dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, k.o.: Vrapče Novo, broj zk. uloška: [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] kuće broj 6 u [adresa] i dvorišta pov. 92 čhv, 331 m2;

B POKRETNINE:

JT121LK1100034939

tekući račun u ERSTE& STEIERMAERKISCHE BANK D.D. broj

[broj bankovnog računa]

Maestro kartica ERSTE&STEIERMAERKISCHE BANK D.D. broj 6020110037835238 Visa kartica ERSTE&STEIERMAERKISCHE BANK DD broj 4627658562078766 novčani iznos od 1.120,00 eura i novčani iznos od 1.654,70 kuna.

Njegovim nasljednikom na temelju zakona proglašava se FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], brat ostavitelja iz [adresa], u cijelosti.

6. Iz izvatka iz ZK, povijesni prikaz br. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 8) stanje na dan 9.2.2021.vidljivo je da je JH bio upisan u 1/3 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine te I. tuženik FH u 1/3 dijela i HH (njihova majka) u 1/3 dijela.

7. Iz preslike ugovora o kupoprodaji nekretnine (list 11-16) od 19.11.2020. broj OV-11056/2020 javnog bilježnika Mladena Matoša (po javnobilježničkom prisjedniku ZH) vidljivo je da je sklopljen između FH (prodavatelj) s jedne strane i ĆH i IH (kupci) sa druge strane.

Iz čl. 1 navedenog ugovora vidljivo je da potpisom ovog ugovora prodavatelj jamči kupcima da je vlasnik 1/1 dijela nekretnine i to: kat. čest. [katastarska čestica] u naravi kuća broj 6 u [adresa] i dvorište pov. 92 čhv (331 m2), sve upisano u ZK. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

Prema čl. 4 prodavatelj ovlašćuje kupce da bez ikakvog daljnjeg pitanja ili odobrenja od strane prodavatelja, izvrše uknjižbu prava vlasništva na nekretnini pobliže opisanoj u čl. 2.1. ovog Ugovora i to svaki od kupaca na svoje ime u visini od ½ dijela u zemljišnoknjižnom odjelu nadležnog suda, kao i u svim drugim javnim očevidnicima.

8. Iz presude Županijskog suda u Zagrebu K-54/2018 (list 47-58) od 25.2.2020. vidljivo je da je optuženi CH proglašen krivim što je dana 30. prosinca 2017. oko 05,00 sati u Zagrebu, Svačićeva 6, u caffe baru „Kabrio“, nakon što se JH verbalno sukobio s njegovom bivšom suprugom BH i pri tome joj se obraćao uvredljivim riječima te se s njom kratko naguravao, a potom kada se oštećeni JH uputio prema WC-u, okrivljenik je od njega zatražio da se tako ne ponaša prema BH zbog čega je došao u verbalni i fizički sukob s oštećenim JH, te je okrivljenik leđima naslonjen na šank, nalazeći se uslijed toga u stanju jake prepasti i ugroze za vlastiti tjelesni integritet, u namjeri da oštećenog JH liši života, sa šanka uzeo nož s crnom PVC drškom, ukupne dužine 32 cm, dužine oštrice 19 cm i njime imenovanom zadao osobito tešku tjelesnu ozljedu u vidu ubodne rane u predjelu desne strane prsnog koša sa zahvaćanjem petog desnog rebra, desnog plućnog krila, ošita i prsne aorte, koja je posljedično dovela do iskrvarenja, te je JH unatoč ukazanoj pomoći od strane BH i dežurne liječnice Hitne pomoći Nastavnog zavoda za hitnu medicinu grada Zagreba istog dana u 05,55 sati preminuo, dakle, drugoga usmrtio doveden bez svoje krivnje njegovim napadom u stanje prepasti.

U obrazloženju cit. presude između ostalog navodi se da u međusobnim odnosima između oštećenika i optuženika prije kritičnog događaja iskazuje oštećenikov brat FH na zapisniku s rasprave održane 26. veljače 2019. (list 344–345) iz kojeg iskaza proizlazi da nema neposredna saznanja o kritičnom događaju i sve do 2016. i povratka iz Republike Njemačke nije imao saznanja o vezi svog pokojnog brata i BH koju poznaje još od školskih dana. Navodi da je bratova veza s BH bila čudna na način da su malo bili skupa, a malo nisu i to iz razloga jer je BH živjela u istoj kući s optuženikom iako su bili razvedeni.

9. Iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu P2-1311/13-8 (list 83-85 spisa) od 14.11.2014. vidljivo je da se razvodi brak između tužiteljice i CH.

10. Iz presude Županijskog suda u Zagrebu Gž-2-55/15-2 od 3.3.2015. (list 86-87 spisa) vidljivo je da se odbija žalba tuženika CH kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu P2-1311/13-8 od 14.11.2014.

11. Iz ovjerenog prijevoda s njemačkog na hrvatski jezik – potvrdi o prijavi i odjavi tužiteljice (list 88-93) vidljivo je da se prijavila u Njemačkoj 11.5.2018., a odjavila 14.8.2019.

12. Iz ovjerenog prijevoda s njemačkog na hrvatski jezik ugovora o radu za tužiteljicu vidljivo je da je radila u Njemačkoj od 25.6.2018. do 30.6.2019. (list 95).

13. Tužiteljica BH (ročište 28.1.2025. – list 131-132 spisa) u svom iskazu navodi da nema nikakvu presudu suda kojom bi bilo utvrđeno postojanje izvanbračne zajednice sa sada pok. JH, ali misli da se vodi na obiteljskom odjelu postupak u tom smislu pa ističe da će naknadno dostaviti poslovni broj tog spisa. Nadalje, navodi da je izvanbračna zajednica nje i pok. JH trajala od rujna 2011. pa sve do njegove smrti. On nije bio u nikakvoj drugoj izvanbračnoj zajednici niti u braku, a nije imao niti djece. Kako je njihova veza trajala od 2011. JH tražio je da se ona razvede i njezin brak sa CH razveden je misli 2013. otprilike. Ističe da JH i ona nisu živjeli na istoj adresi jer je njoj majka oboljela od raka dojke i takav je bio njihov dogovor da ne živie na istoj adresi. Obavljali su zajedničke poslove i zajedno putovali, a JH bavio se prodajom automobila koje je kupovao preko oglasnika i ona mu je vodila ta oglašavanja tako u Zagrebu odnosno u cijeloj Hrvatskoj i u Njemačkoj. Nadalje, navodi da su svih 6 godina oni živjeli u [adresa], a nakon smrti JH ističe da je otišla u Njemačku i nije znala za ostavinski postupak jer je očekivala da će joj I- tuženik FH javiti.

2016. odnosno ispravlja se te ističe 2018. kada je došla u RH saznala je da je vođen ostavinski postupak iza pok. JH. Inače JH živio je sam u [adresa] i nitko sa njim nije živio u zajedničkom domaćinstvu osim zadnjih godinu dana života kada je otprilike 2016. iz Njemačke k njemu doselio FH, njegov brat o kojem je JH vodio brigu. Nadalje, navodi da je majka JH umrla otprilike 2015. u Njemačkoj, a o njoj u Njemačkoj je vodio brigu FH koji je živio sa njom. U Njemačkoj nije imao nikakav status. Otac II-tužene i III-tužene je dolazio u lokal u kojem je ona radila, odnosno radilo se o ugostiteljskom objektu za koji je plaćala najam i otac II i III-tuženih je za njih kupio predmetnu nekretninu u [adresa] jer se on poznavao sa pok. JH no JH nikada nije želio prodati tu kuću jer je mislio da će njih dvoje tamo useliti, a pogotovo nije planirao kuću prodati, odnosno svoj dio kuće prodati II i III-tuženima ili njihovom ocu. Kako je otac II i III-tuženih dolazio u njezin lokal vjeruje da su II i III-tužene znale da je ona u izvanbračnoj zajednici sa JH jer svi oni su živjeli u istom naselju. Ističe da ona sa II i III-tuženima nije imala nikakav kontakt, ali vjeruje da su one iz pričanja oca mogle znati da je ona u izvanbračnoj zajednici sa JH. Ističe da je kuhala sa JH i za I-tuženika te je jelo nosio iz ugostiteljskog objekta kući. Smatra da je živjela u izvanbračnoj zajednici sa JH te da je trebala naslijediti u cijelosti i njegove pokretnine tj. vozila obuhvaćena tužbenim zahtjevom te da je samovlasnik tekućih računa u banci kako je to navedeno u tužbenom zahtjevu. Ističe da je JH sagradio kuću u [adresa] tj. predmetnu nekretninu, ali je bio upisan do visine od 1/3 suvlasničkog dijela te su njegova majka i brat FH bili također upisani svaki u odnosu na njega na 1/3 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine. Smatra da JH kuću nije želio prodati 2016. niti je njemu isplaćivan novac za 1/3 predmetne nekretnine, a on je trebao naslijediti još od mame dio tj. 1/3 jer je majka umrla 2015., a prije toga je i otac bio upisan no to je bilo otprilike 10 godina ranije nego je umrla majka JH, odnosno ne zna točno o koliko se godina razlike od smrti majke do smrti oca JH radilo. JH joj je pričao da je on financirao gradnju kuće no ne zna točno kada je kuća sagrađena, a kuća nije građena za vrijeme dok je ona živjela sa JH u izvanbračnoj zajednici. Ističe da je saznala za okončanje ostavinskog postupka kada je došla u RH u posjetu misli oko 2018. Saznala je od susjeda da je okončan ostavinski postupak i potražila je odvjetnika kako bi vidjela koja su njezina prava. Dok je bila u vezi sa JH, JH znao se čuti telefonom sa TH koji je bio u Njemačkoj i oni nisu bili u lošim odnosima, ali nisu bili niti u odličnim odnosima. JH mu je dvaput slao novac u Njemačku kako bi mu produžio boravak u Njemačkoj, a zadnji puta mu je rekao da neka se vrati u Republiku Hrvatsku i da mu neće slati novac, a u to vrijeme mu je isticala i osobna iskaznica pa se morao vratiti u Republiku Hrvatsku. FH nije radio u [adresa] i JH nije ga više želio financirati na način da mu šalje novac za životne potrebe. FH nije privređivao novac za svoje osobne potrebe niti kada se vratio u Republiku Hrvatsku. Ističe da je nakon pogibije JH ona bila u dobrim odnosima sa I-tuženikom i dolazio je kod nje kući, jeo i razgovarali su i stalno pričali o JH. Razgovarali su o tome da mu je JH rekao da pripazi na oca II i III-tuženih jer da će ga prevariti i da nema posla sa njim u vezi bilo čega jer ga je već ranije prevario, jer su zajedno prodavali auto dijelove pa ga je tu zakinuo, a otac II i III-tuženih iznajmio je garažu JH. JH je popravljao automobile da bi plaćao najam kroz usluge popravke automobila. Nadalje, navodi da su JH i ona bili u seksualnoj i ekonomskoj vezi i emocionalnoj vezi svih šest godina. Zajedno su putovali i bili kod njegovog ujaka u Solinu i u Njemačkoj. Nadalje, navodi da ona 2016. i 2017 nije imala nikakvih saznanja da bi I-tuženik primio bilo kakvu kupoprodajnu cijenu za predmetnu nekretninu. Ističe da JH sigurno ne bi sa ocem II i III-tuženih sklapao bilo kakav kupoprodajni ugovor vezano za predmetnu nekretninu, niti bi dozvolio da to sklopi FH. FH prijavio je činjenicu smrti JH jer ona to nije bila u stanju jer je bila u teškom stanju s obzirom da je došlo do ubojstva kojem je prisustvovala. Otprilike u ljeto 2018. no ne može precizirati datum saznala je da je vođen ostavinski postupak iza pok. JH i onda je otišla kod odvjetnice po savjet i nije se prijavila u ostavinskom postupku kao nasljednik jer je taj ostavinski postupak već prošao bez nje. Ističe da pok. JH i ona nisu imali nikakav zajednički račun, ali nisu imali nikakav sporazum da svatko od njih troši svoj novac već su njihova sredstva zajednički trošili. Ne zna na koji način je isplaćena kupoprodajna cijena, a osobno misli da ta cijena i nije isplaćena, a navodno je isplaćena TH za cijelu nekretninu. Niti ona niti JH nisu imali punomoć za podizanje novca iz banke jedan za drugoga jer im to nije bilo potrebno.

14. Ocjenjujući iskaz tužiteljice valja istaći da su točni navodi da nema niti presudu kojom bi bilo utvrđeno postojanje izvanbračne zajednice sa sada pok. JH i takvu odluku nije dostavila za sudski spis jer ista očito ne postoji.

Tvrdnje da je izvanbračna zajednica nje i pok. JH trajala od rujna 2011. je netočna u pravnom smislu jer je jasno vidljivo iz presude ovog suda da je brak između nje i CH razveden tek krajem 2014. godine tj. 14.11.2014. (list 83-85 spisa).

Isto tako netočna je njezina tvrdnja da je brak razveden 2013. jer upravo suprotno proizlazi iz navedene presude.

Ne spori da JH i ona uopće nisu živjeli na istoj adresi.

U Njemačku je otišla nakon smrti JH što proizlazi i iz Ugovora o radu u Njemačkoj i naprijed navedenoj prijavi i odjavi iz Njemačke.

Tvrdnje da je očekivala da će joj I-tuženik javiti za ostavinski postupak ne otklanjaju njezinu odgovornosti i mogućnost vlastitog obraćanja ostavinskom sudu ukoliko se smatrala izvanbračnom suprugom.

Nedosljedno i stoga neuvjerljivo navodi vrijeme saznanja o ostavinskom postupku pa tako najprije navodi da je 2016. pa se ispravlja te ističe 2018. kada je došla u Republiku Hrvatsku da je saznala da je vođen ostavinski postupka iza pok. JH.

Tvrdnje da su II. i III. tužene znale da je u izvanbračnoj zajednici sa JH su ničim dokazane tvrdnje, a i sama o njima govori kao svojoj pretpostavci iz razloga što je otac II. i III. tužene dolazio u njezin lokal no ipak priznaje da ona sa II. i III. tuženom nije imala nikakav kontakt.

Moguće je da ona 2016. i 2017. nije imala nikakvih saznanja da bi I. tuženik primio bilo kakvu kupoprodajnu cijenu za predmetnu nekretninu, ali ne postoje niti razlozi zbog kojih bi o tome trebala biti obaviještena.

Sama ističe da je otprilike u ljetu 2018. saznala da je vođen ostavinski postupak iza pok. JH i onda je otišla do odvjetnice po savjet i nije se prijavila u ostavinski postupak jer je ostavinski postupak već okončan bez nje.

Odlučno i uvjerljivo ističe da pok. JH i ona nisu imali nikakav zajednički račun, a niti ona niti JH nisu imali punomoć za podizanje novca iz banke jedan za drugoga.

15. I. tuženik FH (ročište 28.1.2025. – list 132-135 spisa) u svom iskazu navodi da su brat JH i on bili financijski nemoćni nakon očeve smrti koji je umro **.**.2000. te mu je brat faktički postao hranitelj. Roditelji su bili teški bolesnici. Do 1982. nisu živjeli u [adresa] s time da je otac radio do 1982. u Njemačkoj do saobraćajne nesreće koju je doživio u Austriji. Tada su počeli problemi u njihovoj obitelji jer je majka bila domaćica i samo je otac zarađivao u Njemačkoj do saobraćajne nesreće 1982. Nadalje, navodi da je u to doba on imao 12 godina, a brat 10 godina. Otac je ostvario pravo na socijalnu pomoć u Njemačkoj tako da je i majka krajem 80-ih godina imala pravo na takvu pomoć kao njegova supruga i tako da su oni počeli živjeti na relaciji Njemačka i RH. Ističe da je završio srednju školu u Hrvatskoj. 1987. brat se kada je imao 15 godina na neki način osamostalio i kasnije je kao automehaničar počeo se baviti kupoprodajom automobila tako da su oni dobro živjeli jer je on osposobljavao rabljena vozila jer socijalna pomoć nije bila dovoljna. 6.6.2016. došao je iz Njemačke u RH i do njegovog dolaska bio je u kontaktu sa bratom telefonom, a i on je dolazio u Njemačku, međutim nikada mu nije govorio da je u izvanbračnoj vezi sa BH. Kada je došao u RH živio je sa njime u zajedničkom domaćinstvu u Mariborskoj 31, Zagreb i oni su živjeli sami. Kada ga je brat dočekao 6.6.2016. na autobusnom kolodvoru bio je pijan i on ga je ukorio da to više ne radi, a on je bio vesele naravi i tada mu je rekao da će ga upoznati sa ženskom osobom sa kojom on navodno jest trenutno zajedno i kada ga je pitao koja je to osoba on mu je rekao da će to biti iznenađenje. Tada su otišli do trgovine Kaufland i tamo su se sastali sa BH koju on u prvom trenutku nije prepoznao jer ju je zadnji puta vidio kada je išao u osnovnu školu tj. 1985.g., a ona je njega prepoznala. Tada mu je prvi puta brat rekao da su oni zajedno, ali mu nije nikada pričao o tome koliko dugo je trajala njihova veza. Ističe da je bio u jako dobrim odnosima sa bratom i nema dana radnog staža jer se brinuo o roditeljima. Brat je želio prodati kuću u [adresa], ali je zbog stanja kuće bilo teško dobiti dobru cijenu. Otac je 1980. kupio zemljište i sredinom 80-ih je otac napravio podrum odnosno 1984. ili 1985. i on je to financirao, a 1992 je brat JH sagradio prizemlje, I i II kat i on (I. tuženik) sudjelovao u prizemlju sa svojim fizičkim radom. Inače je u Njemačkoj dobio dozvolu da bude njegovatelj svojoj maci jer je ona bila u III stupnju budne kome. Majka je došla u teško zdravstveno stanje zbog više bolesti krajem 2007. tako da je dogovorio sa bratom da će on njegovati majku u Njemačkoj jer je ona tamo imala i nekakva primanja. Prekinuo je školovanje kako bi brinuo o roditeljima, a brat je bio sposoban za zaraditi i tako su funkcionirali kao obitelj. Nadalje, navodi da je njegov brat poznavao oca II i III-tuženih 20 do 25 godina i radio je sa njim i kada je on( I tuženik) došao 2016. u financijsku nemoć zatražio je pozajmicu od oca II i III-tuženih no onda su dogovorili da on proda 1/3 predmetne nekretnine i to je sve bilo u dogovoru sa JH jer niti JH u to vrijeme nije puno zarađivao. Nadalje, I. tuženik navodi da je on dobio kaparu od 10.000,00 eura od oca II i III-tuženih za svoju 1/3 nekretnine. Namjeravali su to sve na neki način prebiti kada se završi ostavinska rasprava iza majke no onda je došlo do nesretnog slučaja, tj. pogibije brata. Isplata je išla na ruke, a ne na nikakav bankovni račun. Nakon Ivičine smrti odnosno pogibije uslijedila je isplata u potpunosti njemu na ruke 50.000,00 eura u eurima. Isplata nije bila kod bilježnika nego u kući II i III-tužene. Ističe da mu je u potpunosti i isplaćena kupoprodajna cijena za predmetnu nekretninu u [adresa]. Nije u ostavinskom postupku BH prijavio kao izvanbračnu suprugu jer o tome nije imao saznanja i znao je da je ona imala svoga supruga i svoju djecu i ne zna kada se ona razvela. 2016. se vratio iz Njemačke i živio sa bratom JH do njegove smrti, ali u tom razdoblju tužiteljica nije dolazila u njihovu kuću niti je tamo prespavala niti je kuhala ili prala. U godinu i pol dana desetak puta brat je donio hranu iz ugostiteljskog objekta u kojem je radila tužiteljica i rekao da je to poslala tužiteljica pošto je on volio pite krumpiruše pa je ona tu hranu poslala no to nije bila prehrana u smislu svakodnevnog vođenja brige o prehrani već prijateljska gesta. Nadalje, navodi da BH nije bila na pogrebu njegovog brata iako su se oni u početku nakon pogibije vidjeli u nekoliko navrata jer je on htio saznati što se uistinu dogodilo, ali nije ništa saznao. Ona se nije raspitivala o ostavinskom postupku. Bilo je riječi gdje će se brat pokopati i ona je ponudila svoju grobnicu, a on to nije mogao prihvatiti jer je imao grobnicu sa 3 grobna mjesta u kojoj su već bili sahranjeni roditelji. Nakon nekog vremena zatekao je na toj grobnici spomenik na kojem je nadopisano majčino ime iako je ranije bilo samo očevo i ime brata i uz ime brata spojena dva prstena pa je pretpostavio da je to učinila tužiteljica i podnio tužbu za oskvrnuće groba. Smatra da je ona trebala pitati smije li sudjelovati u takvom zahvatu na grobu.

Ističe da ako je što tužiteljici bilo sporno onda je ona trebala u ostavinskom postupku reagirati. Ugovor o kupoprodaji sklopio je tek 2020 jer ranije nisu bile riješene ostavinske rasprave iza majke i brata iako je dijelove kupoprodajne cijene primio ranije. Brat nije primio ranije nikakvu kupoprodajnu cijenu. Nikada nije II i III- tuženoj spominjao tužiteljicu.

Nakon povrataka iz Njemačke 2016. viđao je tužiteljicu i svojeg brata u njezinom lokalu jer je ona radila kao konobarica. Oni su se viđali sve do bratove smrti no on nije ulazio u detalje njihovog odnosa. On mu nikada nije rekao da se oženio sa tužiteljicom, a da je rekao tako nešto onda bi i on drugačije reagirao. Ističe da su jednom prilikom svi zajedno putovali, ali radilo se o samo jednoj prilici, a tužiteljica i pok. brat su zajedno putovali no ne zna točno koliko puta.

Tužiteljica mu nije ponudila da snosi sve troškove sahrane JH, a da mu je i ponudila on to ne bih prihvatio. Prekinuo je kontakte sa tužiteljicom jer sve ga je pogodilo što se dogodilo sa njegovim bratom. Ne zna iz kojeg razloga tužiteljica nije sudjelovala na sahrani. Otac II i III-tuženih mu je isplaćivao kupoprodajnu cijenu na ruke za predmetnu nekretninu tj. samo u prvom dijelu je otac II i III-tuženih isplaćivao novac.

Prije Ivičine smrti primio je kaparu od 10.000,00 eura, a ostatak novca nakon njegove smrti.

Nadalje, navodi da ne postoji pisani trag o tim isplatama i da je isplata išla na ruke. Ostavinski postupak okončan je u ožujku 2019., a njegova majka umrla je 18.6.2013., a ne 2015. pa smatra da je takvu činjenicu netko tko je u vezi kao što tužiteljica tvrdi da je bila u vezi sa njegovim bratom trebala znati.

Valja istaći da iz izvatka iz matice umrlih priloženom ostavinskom spisu O- 694/2020 ostavitelja HH (udovice) vidljivo je da je majka I. tuženika umrla **.**.2013. u Njemačkoj.

Na upit zašto u kupoprodajnom ugovoru piše da mu je do prosinca 2019. isplaćeno 427.000,00 kn (čl. 3) i postoji li pisani dokaz o tome odgovara da ne zna i da to treba pitati II i III-tužene. Otac II i III-tužene taj novac do prosinca 2019. su mu isplatili kao prodavatelju.

16. II. tužena ĆH (sestra III. tužene) u svom iskazu navodi (list 135 spisa) što se tiče predmetnog kupoprodajnog ugovora za nekretninu u [adresa], 2016. su III-tužena i ona skupile novac od 10.000,00 eura koje su predali TH odnosno svojem ocu koji je taj novac predao TH, a 2019. protuvrijednost od 427.000,00 kn odnosno 51.000,00 eura u eurima na ruke I- tuženiku, a tada su bili prisutni III-tužena, ona i njihov otac ĐH te pri sklapanju kupoprodajnog ugovora kod javnog bilježnika dan mu je ostatak od desetak tisuća eura, odnosno deset tisuća eura. Prije sklapanja kupoprodajnog ugovora izvršile su uvid u z.k. stanje i nikada u razdoblju od 2016. pa nadalje tj. do realizacije kupoprodaje nije čula za tužiteljicu, a isto i njezina sestra. 2016. su dali kaparu I-tuženiku za njegovu trećinu nekretnine jer je prvo bilo govora samo o toj 1/3. Ne zna koja je točno cijena bila ugovorena za tu 1/3 tada.

Na upit tužiteljice kada je dogovorena ukupno ugovorena kupoprodajna cijena i za 1/3 I-tuženika i za poslije cijeli objekt odgovara da za cijeli objekt su dogovorili tijekom 2018. i 2019.g. jer su čekali da se završi ostavinska rasprava nakon smrti majke i brata I-tuženika. U I-tuženika su imali povjerenje i zato mu je novac isplaćen na ruke bez pisanog traga u iznosu od 427.000,00 kn tj. 51.000,00 eura su isplatile u eurima.

Na upit zašto se od završetka ostavinskog postupka čekalo još 11 mjeseci za sklapanje kupoprodajnog ugovora odgovara da su sestra i ona još trebale skupiti 10.000,00 eura i da se zato čekalo.

17. III. tužena IH (sestra II. tužene – list 136 spisa) u cijelosti iskazuje identično kao II-tužena čiji je iskaz slušala i nema ništa novo za dodati.

18. Sud je prihvatio one tvrdnje I.,II. i III. tuženih koje su međusobno povezane, a nisu u suprotnosti sa priloženom dokumentacijom pa su stoga uvjerljive s time da o navodnim isplatama kupoprodajne cijene od strane II. i III. tužene I. tuženiku nisu od posebnog utjecaja jer tužiteljica nije dokazala postojanje izvanbračne zajednice između tužiteljice i pok. JH te je nedvojbeno utvrđeno da nikada nije živjela s pok. JH na istoj adresi te kako je nakon njegove smrti otišla u Njemačku te nije znala za ostavinski postupak koji se vodio nakon smrti JH. Isti nisu imali bilo kakav zajednički račun niti bilo kakav sporazum o trošenju novaca, a međusobno nisu imali punomoći za podizanje novaca s banke jedan za drugoga.

Tužiteljica se nije prijavila u ostavinski postupak jer je isti završio bez nje međutim za to ona ne prihvaća svoju vlastitu odgovornost odnosno nemar i nezainteresiranost u datom trenutku već pokušava krivnju za svoj vlastiti propust prebaciti na I. tuženika, a koji nema nikakve veze sa njenim neprijavljivanjem u postupak ostavine jer tužiteljicu ne smatra osobom koja bi u takvom postupku trebala sudjelovati jer izvanbračna zajednica između nje i pok. JH nikada nije postojala. Tim gore što je FH izgubio brata kojeg je ubio bivši suprug tužiteljice te je došlo do ubojstva kojem je prisustvovala.

I. tuženik je iskazao pred sudom kako je prvi puta čuo od svog pokojnog brata da su on i tužiteljica u ljubavnoj vezi tek u lipnju 2016. godine iako je s bratom bio u jako dobrim odnosima isti mu nikada nije spomenuo da bi imao bilo koju izvanbračnu suprugu pa tako nije niti odnos s tužiteljicom nikada okarakterizirao kao izvanbračnu zajednicu.

Tužiteljica nije niti dokazala postojanje izvanbračne zajednice niti da bi I. tuženik imao saznanja o takvoj zajednici nje i pok. JH.

U odnosu na II. i III. tuženu vrijedi načelo povjerenja u zemljišne knjige. Naime, II. i III. tuženica su prije sklapanja kupoprodajnog ugovora izvršile uvid u zemljišnoknjižno stanje te u razdoblju od 2016. godine pa do realizacije kupoprodaje nikada nisu čule da bi tužiteljica polagala bilo kakva prava na toj nekretnini (niti to tužiteljica tvrdi niti dokazuje) niti da je ona tada bila izvanbračna supruga JH. Pošteni stjecatelj stvarnih prava na nekretnini uživa zaštitu temeljem načela povjerenja u zemljišne knjige nasuprot pravu bračnog odnosno izvanbračnog druga koji svoje pravo nije upisao u zemljišnu knjigu.

Ukazuje se i na ustaljenu sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u situacijama kada je nekretnina u zemljišnoj knjizi bila upisana na ime jednog bračnog ili izvanbračnog druga, prednost se daje poštenom stjecatelju stvarnih prava na nekretnini nasuprot pravu osobe koja svoje pravo nije upisala u zemljišnu knjigu pa i bez obzira na poštenje takve osobe ili odgodu povjerenja u nepotpunost zemljišnih knjiga.

19. Tužba je podnesena 25. veljače 2021., a rješenje o nasljeđivanju je doneseno dana 22. veljače 2019. kada je i postalo pravomoćno, tužiteljici je zastarjelo pravo zahtijevati ostavinu ako je saznala za ostavinski postupak kako je prvobitno tvrdila (list 132) u ljeto 2018., tada taj postupak još nije bio okončan pa se mogla obratiti ostavinskom sudu kao eventualna izvanbračna supruga pokojnog.

Nadalje, tužiteljica navodi da joj je nejasno kako je ostavinski postupak mogao biti održan i proveden kada je predmetna kuća prodana za života sada pok. JH.

Cjelokupnu situaciju vezanu za prodaju predmetne kuće u [adresa] objasnio je I. tuženik u svom iskazivanju pred sudom dana 28. siječnja 2025. Naime, za života pok. JH, I. tuženik je dogovorio s ocem II. i III. tužene da proda svoj dio, odnosno 1/3 predmetne nekretnine (i to sve u dogovoru sa pok. JH) te je u tu svrhu dobio kao kaparu od oca II. i III. tužene iznos od 10.000,00 eura u gotovini na ruke za taj svoj dio.

Nakon što su se pravomoćno završili ostavinski postupci iza pokojne majke i pokojnog brata I. tuženika, isti je sklopio dana 19. studenog 2020. s II. i III. tuženom ugovor o kupoprodaji nekretnine koji je ovjeren istog dana kod javnog bilježnika Mladena Matoša, Zagreb, Ilica 297, broj: OV-11056/2020 i koji je priložen ovom spisu (list 11-15 spisa).

Veza odnosno određena „zajednica“ jest postojala, no ista ni u kojem slučaju nije imala karakteristike izvanbračne zajednice koje propisuje Zakon i koje određuje sudska praksa.

Nebitno jest je li JH poznavao II. i III. tuženu i nebitno je li ikad sklopio ijedan pravni posao s ocem II. i III. tužene.

II. i III. tuženice niti ne tvrde da su poznavale pokojnika, no to ne znači da nisu od njegovog brata mogle kupiti 1/3 dijela nekretnine u [adresa] ili nakon smrti pok. JH od I. tuženika kupiti cijelu predmetnu nekretninu.

Što se pak tiče navoda tužiteljice da je ona brinula o I. tuženiku i kuhala za njega, navodi se da isto ne odgovara stvarnom činjeničnom stanju, već je prehrana bila u smislu prijateljske geste, a ne brige za I. tuženika.

Nema dokaza da bi tužiteljica i pok. JH zajedno raspolagali svojim sredstvima. Nema nikakvih plaćenih zajedničkih računa i nema punomoći za podizanje novca iz banke.

Isto tako tužiteljica nije podnijela nijedan pravno relevantan dokaz kojim bi učinila vjerojatnim postojanje izvanbračne zajednice.

Tuženici ističu kako sve tvrdnje tužiteljice o izvanbračnoj zajednici ona potkrjepljuje isključivo svojim uvjerenjima – jer zapravo nikakvih dokaza nema.

U podnesku od dana 21. svibnja 2026. godine tužiteljica je navela kako je za postojanje rješenja o nasljeđivanju saznala tek u siječnju 2021., dok je ranije u postupku neodređeno navodila kako je za isto saznala prilikom povratka iz Njemačke pa se doima kako to i ističu tuženici da tužiteljica svoje činjenične navode postupno prilagođava tijeku postupka i istaknutim prigovorima tuženika.

Prema čl. 138 Zakona o nasljeđivanju (st. 1) pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja prema poštenom posjedniku koji također tvrdi da na nju ima pravo kao nasljednik zastarijeva za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za posjednika ostavine, a najkasnije za deset godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostaviteljeve, a za oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke.

St. 2 – prema nepoštenu posjedniku ovo pravo zastarijeva za dvadeset godina.

Tužiteljica je nedosljedna u svojim navodima o trenutku saznanja za ostavinski postupak i točan trenutak nije pouzdano dokazala.

Tužiteljica nije dokazala da ima svojstvo zakonske nasljednice. Štoviše, kada bi doista postojala izvanbračna zajednica između tužiteljice i pok. JH, kako ona sama tvrdi, bilo bi životno i logično očekivati da je bila upoznata s vođenjem ostavinskog postupka i donošenjem rješenja o nasljeđivanju. Stoga se ne može prihvatiti njezina tvrdnja da je bila namjerno isključena iz ostavinskog postupka ili da su drugi sudionici od nje zatajili njegovo vođenje. Osnovano tuženici ukazuju da tužiteljica nije dokazala svojstvo zakonske nasljednice, niti je dokazala postojanje bilo kakvog namjernog prikrivanja ili prijevarnog postupanja od strane tuženika. Nadalje, tužiteljica tvrdi kako su ispunjene sve zakonske pretpostavke za postojanje izvanbračne zajednice pa tako navodi kako je postojala između ostalog ekonomska zajednica između nje i pok. JH te kako je imala punomoć po računima pokojnika, međutim tužiteljica svoje navode nije potkrijepila dokazima. Sudu nisu dostavljene punomoći koje tužiteljica navodi kao niti očitovanja Erste banke i Zagrebačke banke, a niti potvrde o uplatama navodnih računa za režije za kuću u [adresa] koje je plaćala tužiteljica za pok. JH, a na ročištu 10.7.2026. sud je upozorio stranke na posljedice tereta dokazivanja.

Posjed tužiteljice na predmetnoj nekretnini nedvojbeno nije niti postojao.

20. Prema čl. 236 Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19) osoba koju ne veže pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili zapis, a koja smatra da ima pravo kao nasljednik ili zapisovnik može to svoje pravo ostvarivati samo u parnici pa u tom smislu tužiteljica ima pravni interes za podnošenje tužbe.

Dakle, analizirajući sve provedene dokaze valja istaći da tužiteljica u ovom postupku nije dokazala da bi bila zakonska nasljednica iza pok. JH. Naime, prema čl. 8 st.2 Zakona o nasljeđivanju na temelju zakona ostavitelja nasljeđuje i njegov izvanbračni drug koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim. Izvanbračnom zajednicom u smislu ovog zakona smatra se životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka.

Sve što se događalo na dan pogibije JH ne upućuje na skladne odnose tužiteljice i istoga.

Tužiteljica nije dokazala da bi se radilo o životnoj zajednici neudane žene i neoženjenog muškaraca koji ne žive u drugoj izvanbračnoj zajednici ili koja je trajala najmanje tri godine niti je u toj vezi rođeno zajedničko dijete niti je dostavila ijednu ispravu iz koje bi se moglo zaključiti o postojanju njihove izvanbračne zajednice, a svakako ne postoji pravomoćna odluka o postojanju izvanbračne zajednice, a niti je dokazala "da je bila izvanbračna supruga pok. JH duže od šest godina neprekidno sve do smrti JH odnosno od 2012. pa nadalje sve do njegove smrti 30.12.2017." te nema mjesta takvom utvrđenju, a osobito uvažavajući naprijed spomenutu sudsku odluku o razvodu njezinog braka krajem 2014. godine. Da bi se odnos neudate žene i neoženjenog muškarca mogao izjednačiti s bračnom zajednicom, mora postojati visoki stupanj međusobne povezanosti izvanbračnih drugova uvjetovan intenzitetnom njihovih odnosa, što u pravilu podrazumijeva zajedničko stanovanje, zajedničku svakodnevnicu, zajedničke financije i intimnu odanost pa i namjeru da takva zajednica bude trajna jer upravo u takvoj zajednici izvanbračni drugovi zadovoljavaju složene životne potrebe. Svojstvo izvanbračne supruge nije dokazala pravomoćnom presudom kojom je sud utvrdio postojanje izvanbračne zajednice u času smrti ostavitelja niti bilo kakvim drugim ispravama u tom smislu iz kojih bi proizlazilo i da je pok. JH tužiteljicu smatrao izvanbračnom suprugom.

Prema tome, kako tužiteljica nije dokazala da je bila izvanbračna supruga pok. JH (njezini navodi su nedokazane tvrdnje nepotkrijepljene drugim relevantnim dokazima) nije niti zakonska nasljednica iza istoga, a niti parnični sud ima zakonsko ovlaštenje mijenjati ili preinačavati rješenje koje je doneseno u ostavinskom (izvanparničnom) postupku i koje je pravomoćno.

Parnični sud ne djeluje kao žalbeni sud za rješenje o nasljeđivanju, već donosi potpuno novu, samostalnu presudu.

Pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže samo one osobe koje su sudjelovale u ostavinskom postupku.

S obzirom da tužiteljica tvrdi da je izvanbračna supruga koja u postupku nije sudjelovala, to rješenje prema njoj nema nikakav pravni učinak.

Zbog toga u parnici ne može tražiti "izmjenu" tog rješenja na način kako to traži već eventualno utvrđenje da je ono bez učinka prema njoj. Međutim, u ovom postupku uopće nije dokazala da je tužiteljica u trenutku smrti JH bila u izvanbračnoj zajednici s istim te da je time stekla status zakonskog nasljednika. Slijedom svega navedenog ona nije niti suvlasnik u 1/3 dijela predmetne nekretnine niti samovlasnik predmetnih pokretnina kako to traži niti predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnine od 19.11.2020. gubi pravni učinak u odnosu do visine 1/3 suvlasničkog dijela.

Isto tako s obzirom na sve provedene dokaze nema nikakvog osnova za obvezivanje tuženika da joj isplate bilo kakav novčani iznos kako to traži u "kumuliranom tužbenom zahtjevu" jer ugovor o kupoprodaji nije sklopljen protivno nikakvim njezinim pravima.

Zbog svega navedenog valjalo je u cijelosti odbiti tužbene zahtjeve tužiteljice kao i "kumulirani" tužbeni zahtjev.

21. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154 st. 1 ZPP (VPS 101.000,00 kn/13.405,00 eur, notoran fiksni tečaj konverzije 1 eur = 7,53450 kn).

Tuženicima je priznat trošak

- sastava odgovora na tužbu od 5.5.2021. po Tbr 7/1 – 250 bodova

- zastupanja na ročištu 23.3.2022. po Tbr 9/2 – 125 bodova

- zastupanja na ročištu 24.2.2023. po Tbr 9/2 – 25 bodova tj. zatraženih 50,00 eur

- zastupanja na ročištu 28.1.2025. po Tbr 9/1 – 250 bodova

- sastava podneska 13.2.2025. po Tbr 8/1 – 250 bodova

- sastava podneska 30.10.2025. po Tbr 8/1 – 250 bodova

- zastupanja na ročištu 4.11.2025. po Tbr 9/1 – 250 bodova

- sastava podneska 25.11.2025. po Tbr 8/1 – 250 bodova

- sastava podneska 24.6.2025. zaprimljenog 25.6.26. po Tbr 8/1 – 250 bodova

- zastupanja na ročištu 10.7.2026. po Tbr 9/1 – 250 bodova

- naknada po Tbr 40- 20% - 860,00 eur

- PDV 25% 1.290,00 eur ili ukupni parnični trošak u iznosu od 6.450,00 eur

Trošak ročišta za objavu i uručenje presude nije priznat jer se ne smatra neophodnim troškom, a s obzirom da se presuda može preuzeti i u zgradi suda na dan objave, a ne samo na ročištu povodom objave presude. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 21. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

pun. stranaka

tužiteljicu zvati na sudsku pristojbu za presudu

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte