Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Psp-25/2025-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Dubravki Kraljić, u pravnoj stvari tužitelja LU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Bojani Marčelan, odvjetnici iz Varaždina, protiv 1. tuženika TU, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženice LUF, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Nadi Milić, odvjetnici iz Zagreba, radi smetanja posjeda, nakon zaključene glavne javne rasprave 9. srpnja 2026. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika te objave rješenja 21. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da su tuženici TU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i LUF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] smetali tužitelja LU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u:

- posljednjem mirnom posjedu stvari – dijela nekretnine čkbr. [katastarska čestica], Banjšćina sa 466 m2, od čega dvorište 409 m2 i zgrada za povremeni boravak, Varaždin Breg, Banjšćina 298 sa 57 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 4.50 x 3.15 m2, koji je na Skici izmjere koja čini sastavni dio Vještačkog nalaza stalnog sudskog vještaka za geodetske poslove Dražena Pintarića od 12.mj. 2025. godine omeđen crvenom punom linijom i označen crvenim slovom P, a koji dio nekretnine je korišten za svrhu parkiranja vozila i

- posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti staze koja u svojoj ukupnoj širini između 0,98 i 1.12 m prolazi dijelom preko nekretnine označene kao čk.br. 1369/3, Banjšćina sa 466 m2, od čega dvorište 409 m2 i zgrada za povremeni boravak, Varaždin Breg, Banjšćina 298 sa 57 m2, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (poslužna nekretnina), a dijelom preko nekretnine čkbr. [katastarska čestica] Vinograd Banjšćina sa 514 m2 upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( katastarska oznaka 1369/6) odnosno između linija trsova koje su na Skici izmjere koja čini sastavni dio Vještačko nalaza stalnog sudskog vještaka za geodetske poslove Dražena Pintarića od 12 mj. 2025. godine označene crvenom iscrtkanom linijom, sve za korist nekretnine čkbr. [katastarska čestica] (katastarska oznaka čk.br. 1369/5) koja u naravi predstavlja vinograd Banjšćina, površine 705 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (povlasna nekretnina) i posljednjem mirnom posjedu prava služnosti provoza i parkiranja na dijelu nekretnine označene kao čk.br. 1369/3, Banjšćina sa 466 m2, od čega dvorište 409 m2 i zgrada za povremeni boravak, Varaždin Breg, Banjšćina 298 sa 57 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 4.50 x 3.15 m2, koji je na Skici izmjere koja čini sastavni dio Vještačkog nalaza stalnog sudskog vještaka za geodetske poslove Dražena Pintarića od 12. mj. 2025. godine omeđen crvenom punom linijom i označen crvenim slovom P, a za korist tužitelja LU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na način da su neutvrđenog dana tijekom srpnja 2025. godine, a što je tužitelj saznao 13.07.2025. godine zamijenili lokot na metalnom lancu kojim su zatvorena dvokrilna vrata metalne ograde (na Skici izmjere označeno zelenom bojom), kojom je sa sjeverne strane ograđena nekretnina čk.br. 1369/3 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], bez da su tužitelju predali ključ brave novog lokota, te mu tako onemogućili prolaz vozilom do površine korištene za parkiranje vozila dimenzija 4.50 x 3.15 m2, koji je na Skici izmjere koja čini sastavni dio Vještačkog nalaza stalnog sudskog vještaka za geodetske poslove Dražena Pintarića od 12. mj. 2025. godine omeđen crvenom punom linijom i označen crvenim slovom P i ograničili prolaz pješke i onemogućili prolaz gurajući tačke do nekretnine čkbr. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (katastarska oznaka čk.br.1369/5) pravcem staze koja prolazi dijelom preko nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a dijelom preko nekretnine čkbr. [katastarska čestica] upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (katastarska oznaka 1369/6) odnosno između linija trsova širine između 0,98 i 1.12 m, koje linije trsova su na Skici izmjere koja čini sastavni dio Vještačko nalaza stalnog sudskog vještaka za geodetske poslove Dražena Pintarića od 12 . mj. 2025. godine označena crvenom iscrtkanom linijom.

II. Nalaže se tuženicima TU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i LUF, [adresa], [osobni identifikacijski broj] da tužitelju LU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vrate: posjed stvari - dijela nekretnine čkbr. [katastarska čestica] i posjed prava stvarne služnosti, kako su isti opisani pod točkom I. izreke ovog rješenja na način da uspostavi stanje kakvo je bilo prije smetanja opisanog pod točkom I. izreke rješenja tako da tužitelju predaju ključeve brave novog lokota kojim je zatvorena metalna ograda ispred nekretnine čk.br. 1369/3 Banjšćina sa 466 m2, od čega dvorište 409 m2 i zgrada za povremeni boravak, Varaždin Breg, Banjšćina 298 sa 57 m2, upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (na Skici izmjere označeno zelenom bojom), te im se ujedno zabranjuje svako takvo ili slično smetanje ubuduće."

II. Nalaže se tužitelju LU da tuženicima TU i LUF u roku od 15 dana naknadi parnične troškove u iznosu od 962,50 EUR (devetsto šezdeset dva eura i pedeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj LU podnio je 18. srpnja 2025. kod ovoga suda tužbu protiv

1. tuženika TU i 2. tuženice LUF u kojoj navodi kako je on vlasnik i posjednik nekretnine čkbr. [katastarska čestica] vinograd Banjšćina, površine 705 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Predmetna nekretnina u katastru je označena kao čkbr. [katastarska čestica], a u naravi predstavlja klijet i vinograd koji tužitelj redovito obrađuje posljednjih 50 godina. Tuženici su vlasnici i posjednici nekretnine čkbr. [katastarska čestica] Banjšćina sa 466 m2, od čega dvorište 409 m2 i zgrada za povremeni boravak, Varaždin Breg, Banjšćina 298 sa 57 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koju su kupili u svibnju 2025. od MU te su se 14. svibnja 2025. uknjižili kao vlasnici nekretnine.

1.2. Tužitelj i prednik tuženika NU sporazumno su, prije više od 50 godina, ustanovili pravo služnosti staze na teret nekretnine tuženika u korist nekretnine tužitelja, s obzirom na to da nekretnina tužitelja nije imala pristup na javni put, a ni danas ga nema. Navedeno pravo poštivali su i svi budući vlasnici nekretnine čkbr. [katastarska čestica] – GU, a nakon njegove smrti i kći MU. Pravo služnosti se izvršavalo travnatom stazom koja se proteže pravcem uz među između istočnog dijela nekretnine čkbr. [katastarska čestica] i zapadnog dijela nekretnine čkbr. [katastarska čestica], širine oko 1,20 m i dužine oko 20 do 30 m. Služnost se izvršavala neprekidno od 1974. godine i to na način da je tužitelj tom stazom prolazio pješke ili istom gurao tačke kojima je prevozio sve potrebno za izgradnju klijeti ili obradu vinograda. Pri tome je tužitelj svoj automobil parkirao na nekretnini čkbr. [katastarska čestica], koje pravo je s NU ugovorio sporazumom od 25. veljače 1974. Navedeno pravo parkiranja poštivao je i GU i njegova obitelj odnosno isto se poštivalo sve do svibnja 2025. kada su tuženici stupili u posjed nekretnine čkbr. [katastarska čestica]. Nekretnina čkbr. [katastarska čestica] bila je neograđena s prednje sjeverne strane te je tužitelj isprva pravo služnosti izvršavao na način da je parkirao auto na dogovorenoj površini nekretnine čkbr. [katastarska čestica] od kuda je prolazio opisanom stazom do svoje nekretnine. Nakon nekog vremena nekretnina čkbr. [katastarska čestica] ograđena je dvokrilnom željeznom ogradom na kojoj su se željezna krila zatvarala željeznim lancem s lokotom. Tužitelj je osobno postavio željezne stupove i ogradu (jedno krilo ograde financirao je tadašnji vlasnik GU, a stupove i drugo krilo tužitelj) te je GU tužitelju predao ključ navedenog lokota kako bi mogao parkirati vozilo te prolaziti nekretninom čkbr. [katastarska čestica] radi pristupa na svoju nekretninu čkbr. [katastarska čestica].

1.3. Tužitelj u tužbi navodi da je 3. lipnja 2025. pokušao ključem otvoriti lokot na željeznoj ogradi, no utvrdio je da je zamijenjen novim lokotom, a tuženici mu nisu predali ključ brave novog lokota. Na navedeni način tuženici su tužitelja potpuno onemogućili u izvršavanju prava posjeda na stvari - parkiranjem vozila na nekretnini čkbr. [katastarska čestica] te ga grubo ograničili u izvršavanju prava služnosti staze budući da se tužitelj sada, ukoliko želi pješke doći do svoje nekretnine, mora provlačiti kroz 40-tak cm širok otvor između željeznog stupa ograde i zida susjedne nekretnine. Tužitelj kroz taj otvor nema mogućnosti unijeti sve potrebno za obradu vinograda (motorna šprica, bačve u vrijeme berbe itd.) niti više može prevesti tačke. Tužitelj je odmah drugi dan, dakle 4. lipnja 2025., tuženicima poslao dopis s pozivom na mirno rješenje spora koji su tuženici primili 7. lipnja 2025., no kako na predmetni dopis nije primio nikakav odgovor, tužitelj se 2. lipnja 2025. poslužio pravom samopomoći tako da je prerezao postojeći lokot na željeznoj ogradi nekretnine tuženika te ga zamijenio novim lokotom, s time da je tuženicima ostavio poruku kojom ih je obavijestio što je učinio i gdje je ključ od lokota. Te zgode s tužiteljem su bili PU i SU. Iako su uredno primili dopis tužitelja od 3. lipnja 2025., a niti jedan tuženik nije se ogradio od počinjenog smetanja posjeda, iako je smetanje počinjeno na korist oba tuženika. Kad je tužitelj u nedjelju 13. srpnja 2025. želio ponovo pristupiti na svoju nekretninu kroz nekretninu tuženika koristeći ključ nove brave lokota, utvrdio je da su tuženici ponovno zamijenili lokot ne ostavivši mu ključ brave lokota, tako da je tužitelj ponovo spriječen u pristupu svojoj nekretnini i korištenju prava parkiranja.

1.4. Slijedom navedenog tužitelj smatra da su mu tuženici samovlasno oduzeli posjed dijela nekretnine čkbr. [katastarska čestica] koji je koristio za parkiranje vozila i posjed prava stvarne služnosti staze preko nekretnine čkbr. [katastarska čestica] koji ne može vratiti dopuštenom samopomoći pa ovom tužbom, sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima traži zaštitu svojeg posljednjeg mirnog posjeda stvari – dijela nekretnine tuženika čkbr. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine oko 6 m2 korištene za svrhu parkiranja vozila i posljednjeg mirnog posjeda prava stvarne služnosti staze preko iste nekretnine tuženika, a za korist nekretnine tužitelja čkbr. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tako da se utvrdi čin smetanja naveden u tužbi, naloži tuženicima da tužitelju vrate posjed stvari – dijela nekretnine čkbr. [katastarska čestica] i posjed prava stvarne služnosti na način da se uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo prije smetanja tako da tužitelju predaju ključeve brave novog lokota i da se tuženicima zabrani svako takvo ili slično smetanje ubuduće.

2. Prije nego što je tužba dostavljena tuženicima podneskom od 24. srpnja 2025. tužitelj dopunjuje tužbeni zahtjev tako da, uz naprijed navedeni tužbeni zahtjev, traži zaštitu i posljednjeg mirnog posjeda prava služnosti provoza i parkiranja na dijelu nekretnine tuženika čkbr. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

3.1. U odgovoru na tužbu tuženici navode kako su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja neutemeljeni te se istima u cijelosti protive. Prvenstveno ističu prigovor prekluzije na podnošenje tužbe te predlažu da sud, zbog proteka prekluzivnog roka od 30 dana iz čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odbije odnosno odbaci predmetnu tužbu kao nedopuštenu. Naime, kako to i sam tužitelj u tužbi ističe, za navodno smetanje njegovog posjeda tužitelj je saznao najkasnije 3. lipnja 2025. kada je pokušao otvoriti lokot na ogradi tuženika i ući u dvorište tuženika, dok je tužba podnesena 18. srpnja 2025., znači nakon isteka prekluzivnog roka od 30 dana. Ističu da je i dopuna tužbe podnesena nakon isteka prekluzivnog roka pa istu treba odbaciti.

3.2. Nadalje navode da, suprotno neistinitim i netočnim navodima tužitelja, tužitelj ne može polagati nikakva prava na nekretninu tuženika pozivajući se na stanje upisa predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama i u katastru zemljišta na kojoj ne postoje nikakva stvarna prava niti prava trećih osoba, te se pozivaju i na Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 7. svibnja 2025. u kojem prednica tuženika (prodavateljica MU) jamči tuženicima kao kupcima da je stečena nekretnina slobodna od svakog tereta, stvarnih prava trećih osoba ili ograničenja, kao i da neće biti nikakvog uznemiravanja niti ograničavanja vlasničkih prava kao i prava posjeda stečene nekretnine po bilo kojoj osnovi, te na ispravu pod nazivom “Očitovanje“ od 25. veljače 1974. Tuženici navode da su 14. svibnja 2025. stupili u samostalan, miran i neometan posjed predmetne nekretnine te ju tako i koristili, a pritom ni tužitelj niti itko drugi nije osporavao i/ili smetao njihov posjed pa stoga osporavaju navod tužitelja da bi smetali tužitelja u njegovom navodnom “posljednjem mirnom posjedu". Tuženici navode da su bili prisiljeni 11. srpnja 2025. prijaviti postupanja tužitelja odnosno neovlašteno mijenjanje lokota brave na dvorišnoj ogradi te da je tužitelj nakon upozorenja djelatnika MUP-a prestao s neovlaštenim postupanjima na nekretnini tuženika, a koja protuzakonita postupanja u tužbi pokušava prikazati kao dopuštenu samopomoć.

3.3. Tuženici ističu da su u dobroj vjeri stekli predmetnu nekretninu na kojoj ne postoje nikakva stvarna prava trećih osoba pa stoga , sve i da je nekakva služnost i postojala, a o čemu oni nisu imali saznanja, služnost je temeljem čl. 243. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prestala u trenutku njihova stjecanja predmetne nekretnine. Tuženici ujedno ukazuju da tužitelj u tužbi navodi kako se radi o smetanju njegovog posjeda dijela nekretnine u vlasništvu tužitelja iz čega proizlazi kako neosnovano smatra da ima pravo na suposjed dijela nekretnine tuženika, dok nakon toga navodi da se radi o pravu parkiranja na nekretnini u vlasništvu i posjedu tuženika, pa je već i zbog toga zahtjev tužitelja netočan i pogrešno postavljen te kao takav u cijelosti neosnovan. Tuženici dodatno ukazuju kako je neistinit navod tužitelja da nema drugu mogućnost pristupa svojoj nekretnini i/ili parkiranja vozila jer mu je pristup njegovoj nekretnini moguć s više strana, a posebice slobodnim i utabanim putem preko parcele koja se nalazi iznad parcele tužitelja (čkbr. [katastarska čestica]), kao što postoji i mogućnost parkiranja na drugim mjestima.

3.4. Stoga predlažu odbaciti predmetnu tužbu, podredno odbiti tužbeni zahtjev.

4.1. U podnesku od 23. rujna 2025., kojim se očitovao na odgovor na tužbu, tužitelj ispravlja činjenični opis tužbe tako da umjesto datuma "2. lipnja 2025.", za koji navodi kao dan kada se koristio pravom samopomoći, ima stajati "2. srpnja 2025." kako to proizlazi i iz e-maila tužitelja upućenog njegovoj punomoćnici 2. srpnja 2025., a što se i kronološki slaže s činjeničnim navodima i dokazima. Nadalje, navodi da su ga, nakon što se 2. srpnja 2025. koristio pravom samopomoći, tuženici 11. srpnja 2025. prijavili policiji te je 13. srpnja 2025. utvrdio da je lokot ponovno zamijenjen, a 18. srpnja 2025. podnio tužbu. U odnosu na istaknuti prigovor prekluzije navodi da je korištenjem pravom samopomoći prekinut rok od 30 dana iz čl. 21. st. 3. ZVDSP, pa je rok za zaštitu prava sudskim putem ponovo počeo teći 14. srpnja 2025. budući da su tuženici, nakon što su utvrdili da se tužitelj koristio pravom samopomoći, 13. srpnja 2025. zamijenili lokot. Kako u razdoblju od 14. srpnja do 18. srpnja 2025. kada je podnesena tužba nije protekao rok od 30 dana, tužitelj smatra neosnovanim prigovor prekluzije dodajući i da je dopuna tužbe od 24. srpnja 2025. također podnesena unutar prekluzivnog roka od 30 dana. Tužitelj nadalje tvrdi da su tuženici znali za postojanje predmetne služnosti tim više što su tužitelja i prije kupnje nekretnine vidjeli da prolazi spornom stazom te su o tome s njim razgovarali prije sklapanja ugovora o kupoprodaji te tužitelj sve do pisanja tog podneska uz znanje tuženika pristupa na svoju nekretninu preko nekretnine tuženika provlačeći se kroz uski otvor od 40 cm pri čemu mu tuženici nikada nisu uputili nikakav prigovor ili na drugi način pokušali zašti titi posjed svoje nekretnine. Tuženici, dakle, toleriraju prolaz tužitelja, samo ga onemogućuju u izvršavanju punog opsega postojeće služnosti staze, dok mu pravo parkiranja potpuno uskraćuju. Tužitelj navodi i kako nema pristup na svoju nekretninu kroz nekretninu čkbr. [katastarska čestica].

4.2. U odnosu na navode tuženika kako nije jasno koje pravo tužitelj štiti, tužitelj navodi da je u tužbenom zahtjevu od 24. srpnja 2025. zbog povrede svojeg prava na parkiranje na nekretnini tuženika zatražio zaštitu posjeda stvari – dijela nekretnine tuženika koji koristi za parkiranje i posjeda prava služnosti provoza i parkiranja, a to s obzirom na različitu sudsku praksu kad je u pitanju pravo parkiranja na tuđoj nekretnini.

5. U podnesku od 15. listopada 2025. (i sadržajno istovjetnom podnesku od 16. listopada 2025.) tuženici navode da tužitelj manipulira s danom saznanja za smetanje navodnog posjeda navodne stvarne služnosti te je proturječan vlastitim navodima i dokazima. Iz pisma priloženog tužbi kojeg je uputio tuženicima proizlazi da je za navodno smetanje saznao najkasnije 3. lipnja 2025., a iz sadržaja istog proizlazi da je saznanja imao već u svibnju, a najkasnije 3. lipnja 2025. Smatra da naknadne prepravke datuma saznanja ukazuju na proturječnost vlastitih navoda tužitelja. Čin koji tužitelj naziva dopuštenom samopomoći po stavu tuženika nema niti jednu karakteristiku koji bi ga činio dopuštenom samopomoći, već ga tuženici smatraju provalom. Navode da su, nakon što je policija obavila očevid, skinuli lokot otključavanjem i postavili svoj lokot jer je riječ o njihovom dvorištu. Ističu da nisu suglasni s bilo kakvom služnošću prolaza što su tužitelju eksplicitno i izjavili uz traženje da se makne s njihove zemlje, što je tužitelj tada i učinio, a korištenje okolnosti da tuženici u predmetnoj nekretnini ne stanuju, već je riječ o njihovoj kući za odmor zbog čega možda nemaju pregled nad kretanjem tužitelja na njihovoj zemlji, ne znači da su dali na to pristanak. Smatraju da tužitelj miješa institute smetanja posjeda i nužnog prolaza koji se ne mogu rješavati istim tužbenim zahtjevom, a niti je navod o nužnosti prolaza istinit jer kao poslužne nekretnine za nužni prolaz pješice, što je jedino moguće s obzirom na lokaciju nekretnine, mogu poslužiti najmanje tri nekretnine te tuženici uočavaju da tužitelj i prelazi preko one koja je najlogičnija i to nekretnine na kbr. 302 koja se nalazi direktno iznad njegove parcele. U odnosu na priloženo "očitovanje" sačinjeno po ranijem vlasniku nekretnine ističu da niti iz istog ne proizlazi da bi tužitelj imao prava koja sada traži od tuženika jer to očitovanje nema stvarnopravni karakter, već je očito riječ o dogovoru susjeda, uvjetnom i do opoziva, a u istom je naglašeno da se usluga ne odnosi na buduće kupce i da se njome ne stječe nikakvo pravo zbog čega ne može biti riječ o stvarnoj služnosti pa posljedično niti o posjedu iste. Tuženici navode i da je dosjelost druga osnova po kojoj tužitelj pokušava dokazati svoj navodni mirni posjed prava pri čemu ista, čak i da je postojala, nema utjecaja na prava tuženika. Navode da je prodavateljica nekretnine jasno izrazila svoj stav prema tužiteljevim pravima, a s istom su se tuženici susreli u tri navrata: na potpisu predugovora i ugovora te na primopredaji nekretnine, dok se komunikacija u vezi s kupoprodajom nekretnine odvijala između tuženika i sina prodavateljice UU te njegove supruge TUF. Osim što tvrde da je tužba nepravodobna, tuženici tvrde da je ista i nerazumljiva te nepodobna za raspravljanje , zbog čega istu predlažu odbaciti zbog nepravodobnosti, a podredno odbiti zbog neosnovanosti.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju u spisu, proveo je očevid na licu mjesta te mjerničko vještačenje, pročitao nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka Dražena Pintarića od 28. siječnja 2026. (sa skicom), izvršio uvid u spis broj P-617/2025, saslušao svjedoke ĆU, BU, SU, PU, KU, VU, MU i ZU te parnične stranke.

7. Nakon provedenog mjerničkog vještačenja tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 3. veljače 2026. te je na ročištu za glavnu raspravu od 9. srpnja 2026. ispravio i oznaku nekretnine čkbr. [katastarska čestica] tako da umjesto z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] stoji z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tako da tužbeni zahtjev glasi kao u izreci presude.

8. Temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje zaštite njegovog posljednjeg mirnog posjeda stvari – dijela nekretnine tuženika čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 4,50 x 3,15 m korištenog za parkiranje vozila i posljednjeg mirnog posjeda prava stvarne služnosti staze širine između 0,98 i 1,12 m koja prolazi dijelom iste nekretnine tuženika (a dijelom i preko nekretnine čkbr. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), za korist nekretnine tužitelja čkbr. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] odnosno posljednjeg mirnog posjeda prava služnosti provoza i parkiranja na dijelu nekretnine tuženika čkbr. [katastarska čestica] površine 4,50 x 3,15 m za korist tužitelja LU, a kako to proizlazi iz tužbenog zahtjeva iz podneska od 3. veljače 2026.

10.1. Prema odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV) osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari njezin je posjednik, a sukladno čl. 10. st. 4. ZV posjednikom se smatra i osoba koja svoju faktičnu vlast ima u pogledu dijela neke stvari premda taj dio ne bi mogao biti samostalnim objektom stvarnih prava, poput sobe ili druge prostorije u stanu i sl. Sukladno čl. 10. st. 5. ZV s posjedom stvari izjednačeno je faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari.

10.2. Prema čl. 186. st. 1. ZV stvarna služnost je stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti. Sukladno čl. 16. st. 3. ZV kad posjednik jedne nekretnine po sporazumu s posjednikom druge nekretnine učini glede te druge nekretnine nešto što njezin posjednik inače ne bi trebao trpjeti, pa to taj otrpi, posjed prava stvarne služnosti činiti to glede druge nekretnine, kao poslužne, nastao je u korist prve nekretnine, kao povlasne, a sukladno st. 6. istog članka posjed prava stvarnih služnosti uspostavljen u korist određene nekretnine kao povlasne prelazi zajedno s posjedom te povlasne nekretnine na stjecatelja kad ona bude predana drugome u posjed.

10.3. Odredbom čl. 21. st. 1. ZV propisano je da onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Prema odredbi čl. 21. st. 3. ZV pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja. Nadalje, odredbom čl. 22. st. 1. ZV propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Prema čl. 22. st. 2. ZV sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu. Isto tako, prema čl. 441. ZPP raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

10.4. Slijedom navedenog, aktivno legitimiran za traženje posjedovne zaštite jest posljednji mirni posjednik (dijela) stvari odnosno prava stvarne služnosti i to protiv pasivno legitimirane osobe koja je počinila čin smetanja (oduzela tužitelju posjed ili ga na drugi način smetala u posjedovanju), odnosno osobe koja je dala nalog za smetanje ili u čijem je interesu počinjeno smetanje, a on se od toga nije ogradio. Na tužitelju je teret dokaza činjenice da je bio posljednji mirni posjednik stvari odnosno prava (time da posjed postaje miran protekom rokova propisanih u čl. 21. st. 3. ZV za zaštitu posjeda) te čina smetanja. Kako je rečeno, iz naprijed navedenih zakonskih odredbi proizlazi da posjed prava ima osoba koja faktično izvršava sadržaj prava stvarne služnosti glede neke nekretnine, pri čemu je u posjedovnoj parnici isključeno raspravljanje o pravu na posjed ili pravnoj osnovi posjeda, zbog čega u ovom sporu nisu od važnosti navodi tuženika kojima oni ukazuju na to da su stekli nekretninu neopterećenu bilo kakvim teretima odnosno služnosti (koje nisu upisane u zemljišnoj knjizi i katastru), odnosno da tužitelju ne pripada nikakvo pravo na posjed (dijela) nekretnine kao ni pravo na posjed stvarne služnosti odnosno da je ista, ukoliko je i postojala, prestala temeljem čl. 243. ZV, zbog čega sud nije utvrđivao te okolnosti. Drugim riječima, u posjedovnoj parnici relevantno je jedino je li tužitelj posljednji mirni posjednik odnosno izvršava li faktično sadržaj prava stvarne služnosti glede nekretnine (posjed prava) odnosno faktičnu vlast na stvari ili njezinom dijelu (posjed stvari odnosno dijela stvari) bez obzira ima li na to pravo. Također valja reći da u posjedovnoj parnici nije od važnosti niti činjenica, pa tako niti navodi tuženika o tome ima li tužitelj mogućnosti pristupa s javnog puta do svoje nekretnine na neki alternativni način odnosno preko drugih nekretnina, a ne preko predmetne nekretnine tuženika budući da se ne radi o tužbenom zahtjevu usmjerenom na određivanje nužnog prolaza u smislu čl. 191. i čl. 224. ZV, kao ni o zahtjevu za ukidanje nužnog prolaza odnosno služnosti puta u smislu čl. 242. st. 2. ZV.

11.1. Prema navodima tužbe i odgovora na tužbu n ije sporno da je predmetna nekretnina čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu i posjedu tužitelja, a čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu i posjedu tuženika koju su isti kupili u svibnju 2025. od ranije vlasnice MU te da se radi o djelomično susjednim nekretninama.

11.2. Nije sporno da se, a kako to proizlazi i iz izvoda katastarskog plana priloženog uz tužbu te je sud utvrdio i na očevidu na licu mjesta, nekretnina tuženika čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u naravi vikend objekt s vinogradom) nalazi uz javnu prometnicu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je nekretnini tuženika uz javnu prometnicu susjedna čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a iza nje se u nastavku pruža nekretnina tužitelja čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (također vikend objekt iza kojeg se pruža vinograd), da jugoistočno od vinograda tuženika nekretnina tužitelja međaši s nekretninom tuženika, te nekretnina tužitelja nema neposredan pristup na navedenu javnu prometnicu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Također je nesporno te utvrđeno na licu mjesta da se na nekretnini tuženika nalaze, gledano s javne prometnice, metalna dvokrilna vrata, a uz istočni dio nekretnine tuženika između spomenutih metalnih vrata i škarpe susjedne čestice čkbr. [katastarska čestica] nalazi se uski prolaz od oko 40 cm.

12. Prvenstveno je sporno pitanje proteka rokova za posjedovnu zaštitu propisanih u čl. 21. st. 3. ZV odnosno prekluzije prava na sudsku zaštitu koju tužitelj traži. Sporno je i je li tužitelj imao posljednji mirni posjed stvari odnosno prava čiju zaštitu traži tužbom.

13. S obzirom na istaknuti prigovor prekluzije, ističe se da se u tužbi i tužbenom zahtjevu kao čin smetanja posjeda tužitelja zbog kojeg on traži posjedovnu zaštitu navodi zamjena lokota na metalnom lancu na vratima ograde u srpnju 2025. (a koja radnja izvršena po tuženicima nije sporna), pa je valjalo utvrditi je li tužitelj podnio tužbu u propisanom roku od 30 dana od saznanja za upravo taj čin smetanja i počinitelja (a najkasnije 1 godinu od nastalog smetanja, sve sukladno čl. 21. st. 3. ZV). Budući da i sami tuženici navode da su lokot na vratima ograde zamijenili 11. srpnja 2025., dakle potvrđuju navod tužbe da je taj čin izvršen u srpnju 2025., a tužba je podnesena 18. srpnja 2025. te dopunjena 24. srpnja 2025., to sud utvrđuje da do podnošenja tužbe i dopune tužbe nije prošao rok od 30 dana niti od poduzimanja tog čina, pa tako niti od saznanja tužitelja za isti. Naime, neovisno o tome što su tuženici u jednom navratu već i prije srpnja 2025. također stavili novi lokot na ogradi, ne radi se o istom događaju, već o dva zasebna događaja, a upravo događaj zamjene lokota iz srpnja 2025. tužitelj u tužbi navodi kao čin smetanja posjeda pri čemu je sud vezan tužbenim zahtjevom i činjeničnim navodima tužbe. Stoga, kako od tog događaja koji tužitelj navodi kao č in smetanja pa do podnošenja tužbe (i njezine dopune) nije protekao subjektivni rok od 30 dana od saznanja tužitelja za taj čin i počinitelja (a svakako ni objektivni rok od jedne godine od nastalog navodnog smetanja), to je sud ocijenio da nije nastupila prekluzija tužiteljevog prava na zaštitu posjeda koju traži ovom tužbom. Međutim, kako je ranije rečeno, da bi ostvario tu sudsku zaštitu, tužitelj mora dokazati da je prije nastalog smetanja bio posljednji mirni posjednik stvari odnosno prava, a koji mu posjed postaje miran protekom ovih rokova propisanih za posjedovnu zaštitu (čl. 21. st. 3. ZV). Stoga je valjalo utvrditi upravo ovu, među strankama spornu činjenicu, je li tužitelj prije događaja (smetanja) od 11. srpnja 2025. bio posljednji mirni posjednik.

14. Na ovu spornu okolnost provedeno je saslušanje svjedoka i parničnih stranaka.

15. Svjedoci ĆU, BU, SU, PU, KU i VU u bitnome suglasno u svojim iskazima navode da je tužitelj dugi niz godina, još od vremena kada je raniji vlasnik nekretnine čkbr. [katastarska čestica] (sada u suvlasništvu tuženika) bio GU, po dogovoru s imenovanim ranijim vlasnikom nekretnine koristio dio čkbr. [katastarska čestica] radi parkiranja te uskim prolazim uz vikend objekt preko te nekretnine pristupao do svoje nekretnine, a za što nije koristio nikakav drugi prilaz te je u dogovoru sa sada pokojnim GU zajednički s njim ostavio ogradu na čkbr. [katastarska čestica] od koje je imao ključ te je i nakon toga koristio dio nekretnine čkbr. [katastarska čestica] radi parkiranja kao i radi pristupa do svoje nekretnine. Na isti način nastavio je koristiti nekretninu čkbr. [katastarska čestica] i nakon smrti GU odnosno u vrijeme kada je vlasnica nekretnine bila njegova nasljednica – kći MU. Pri tome svi od navedenih svjedoka suglasno iskazuju da je tužitelj bio u dobrim odnosima i s GU i kasnije obitelji MU te da u pogledu ovakvog načina korištenja njihove nekretnine nikada nitko od imenovanih vlasnika nije prigovarao, a situacija u pogledu ovakvog načina korištenja nekretnine promijenila se s dolaskom tuženika kao novih vlasnika. Iskaze svih ovih svjedoka u pogledu ovdje navedenih okolnosti sud smatra vjerodostojnima budući da se radi o svjedocima koji o tome imaju neposredna osobna saznanja budući da već dugi niz godina ili imaju svoje vlastite nekretnine u neposrednoj blizini (svjedokinja ĆU i BU) ili pak osobno dolaze na nekretninu tuženika (svjedoci SU – tužiteljeva supruga, KU – tužiteljeva kći, PU – tužiteljev šogor i VU – tužiteljeva sestra), te su u svim bitnim ovdje navedenim okolnostima njihovi iskazi u cijelosti suglasni. Osim toga, svjedokinje ĆU i BU sud ne smatra niti osobno zainteresiranima za ishod ovog spora jer nisu ni u kakvim rodbinskim odnosima s nekom od stranaka, štoviše iz zapisnika broj P-617/2025-24 od 8. srpnja 2026. (u koji je spis sud izvršio uvid po prijedlogu tuženika radi utvrđenja vjerodostojnosti iskaza svjedoka u ovom postupku) te u njemu sadržanog iskaza svjedokinje BU proizlazi da ona s tuženikom niti nije u kontaktu, s njime ne razgovara više od 40 godina, pa tim više sud ne nalazi nikakav razlog za njezinu bilo kakvu pristranost u korist tužitelja. Također valja reći da, usporedbom iskaza istih svjedoka danih u predmetu broj P-617/2025 sud ne nalazi bitne razlike s iskazima danim u ovom postupku, a zbog kojih bi utvrdio da se radi o nevjerodostojnim iskazima, uz razliku što su u postupku broj P-617/2025 samo djelomično iskazivali o istim okolnostima, a djelomično su iskazivali i o pitanjima koja se tiču vodovodnih instalacija koje su predmetom tog postupka, a nisu od važnosti za ovaj postupak.

16. Iskazi svjedokinje MU (ranije vlasnice čkbr. [katastarska čestica] koja je tu nekretninu prodala tuženicima) i ZU (njezinog supruga) od iskaza ranije navedenih svjedoka razlikuju se utoliko što oni iskazuju da im nije poznato da bi postojali kakvi dogovori između ranijeg vlasnika - pokojnog GU odnosno da ne postoje dogovori između njih i tužitelja u smislu parkiranja i prolaza tužitelja preko njihove nekretnine (ranije nekretnine GU) iako ne negiraju da je tužitelj na taj način i koristio njihovu nekretninu, no iskazuju da je to činio isključivo na svoj zahtjev i uz njihovu izričitu dozvolu kada su oni bili prisutni na nekretnini , dok im nije poznato na koji je način tužitelj pristupao na svoju nekretninu i parkirao kada oni nisu bili prisutni. Osim toga, i ovi svjedoci potvrđuju da su s tužiteljem bili u normalnim odnosima te niti jedan od njih ne iznosi navode da bi ikada i bilo kojom prilikom tužitelju prigovorili zbog spomenutog načina korištenja njihove nekretnine, štoviše potvrđuju da su tužitelju, kada bi bili prisutni na nekretnini, dozvolili da prođe nekretninom i parkira vozilo. Valja reći da sud ne ocjenjuje uvjerljivima navode ovih svjedoka kako između tužitelja te ranijeg vlasnika CU nije postojao sporazum o opisanom načinu korištenja njegove nekretnine (kasnije i nekretnine MU kao njegove nasljednice) kao i da ne znaju na koji je način tj. kojim putem tužitelj inače, kada oni nisu bili prisutni na svojoj nekretnini, pristupao na svoju nekretninu, a to budući da su svi ostali svjedoci o tome imali saznanja uključujući i svjedoke susjede, pa je neuvjerljivo da sama vlasnica nekretnine koja se koristi na taj način i koja je i sama dozvoljavala takav način korištenja svoje nekretnine, o tome ne bi imala saznanja. Osim toga, s obzirom na konfiguraciju terena i položaj nekretnina (pad terena prema nekretnini tužitelja koja se nalazi niže od susjednih nekretnina koje se nalaze uz javnu cestu te nema direktan pristup na istu) na licu mjesta jasno je vidljivo kako tužitelj mora na svoju nekretninu pristupiti preko navedenih susjednih nekretnina uz javnu cestu, te je osim toga na nekretnini čkbr. [katastarska čestica] vidljiva i utabana pješačka staza, kako je to sud i utvrdio na očevidu na licu mjesta. Razlog za ovakav iskaz svjedoka MU i ZU sud vidi u njihovoj zainteresiranosti upravo za te okolnosti s obzirom na činjenicu da je MU ZU kao prodavateljica tuženicima jamčila da nekretnina nije opterećena pravima trećih osoba, kako je to vidljivo i iz samog ugovora o kupoprodaji nekretnine, a iz iskaza svih saslušanih osoba koje su bile neposredno prisutne prilikom primopredaje nekretnine 14. svibnja 2025. ne proizlazi da bi između tužitelja, iako je i on tamo bio kratko prisutan, i tuženika te prodavatelja nekretnine o tome bilo riječi, pa to potvrđuje navode tuženika da s navedenim okolnostima pristupanja tužitelja na svoju nekretninu i parkiranja na nekretnini čkbr. [katastarska čestica] tada nisu bili upoznati.

17. Iz svih naprijed navedenih iskaza proizlazi da je do razdoblja kada su tuženici postali suvlasnici i stupili u posjed nekretnine čkbr. [katastarska čestica] tužitelj neometano i bez ikakvog protivljenja ranijih vlasnika ove nekretnine parkirao svoje vozilo na njihovoj nekretnini i istom prolazio do svoje nekretnine te je time faktično izvršavao posjedovne radnje koje navodi u tužbi. Međutim, kako je rečeno, situacija se promijenila dolaskom tuženika kao novih vlasnika čkbr. [katastarska čestica]. U tom smislu valja reći da je sud kao nedvojbenu utvrdio slijedeću kronologiju događaja:

- da su tuženici stupili u posjed nekretnine čkbr. [katastarska čestica] njezinom primopredajom od ranije vlasnice MU **.**.2025. (što proizlazi i iz Zapisnika o primopredaji nekretnine od 14. svibnja 2025.) i iskaza stranaka

- da su nakon stupanja u posjed nekretnine tuženici promijenili bravu tj. lokot na metalnoj ogradi koja ograđuje njihovu nekretninu od javnog puta, a da tužitelju nisu predali novi ključ, čime mu je onemogućeno parkiranje na njihovoj nekretnini te je tužitelj bitno ograničen i u pristupu do svoje nekretnine s obzirom na preostali 40-ak cm široki prostor između ograde i zida susjedne nekretnine koji onemogućava normalan prolaz

- da je tužitelj s obzirom na prednje navedeno tuženicima uputio dopis od 3. lipnja 2025., koji su tuženici primili 7. lipnja 2025. (kako to proizlazi iz dokumentacije u spisu kao i iskaza stranaka) kojim, s obzirom na onemogućen prolaz do svoje nekretnine, traži od tuženika da mu isto omoguće, na koje traženje tuženici tužitelju nisu odgovorili (tuženici navode da su navedeni dopis proslijedili UU , s kojim su prethodno komunicirali u pogledu kupoprodaje nekretnine, radi odgovora na taj dopis)

- da je tužitelj 2. srpnja 2025. prerezao postojeći lokot na željeznoj ogradi na nekretnini tuženika i zamijenio ga novim lokotom o čemu je tuženicima ostavio poruku i ključ novog lokota (kako to proizlazi iz rukom pisane obavijesti te fotografija priloženih uz tužbu te iskaza stranaka i svjedoka SU i PU koji su bili prisutni tom prilikom (ovdje valja reći da sud smatra kako su osnovani navodi tužitelja da je u tužbi omaškom naveden datum ovog događaja kao "2. lipnja 2025." te da se zapravo radilo o događaju od 2. srpnja 2025., budući da isto logički proizlazi iz ove kronologije događaja kao i e-mail poruke tužitelja upućene njegovoj punomoćnici 2. srpnja 2025. s priloženim fotografijama)

- da su tuženici 11. srpnja 2025. dolaskom na nekretninu utvrdili da je lokot zamijenjen o čemu su obavijestili i policiju (kako to proizlazi iz Potvrde PU Varaždinske, PP Varaždin od 13. kolovoza 2025. te iskaza tuženika) te su istoga dana, po vlastitim navodima (iz podneska od 15. listopada 2025.), tuženici stavili novi lokot, a za što je tužitelj, kako navodi u tužbi, saznao 13. srpnja 2025., te upravo navedeni čin u tužbi navodi kao čin smetanja svojeg posjeda zbog kojeg traži sudsku zaštitu.

18. Sporno je da li je tužitelj prije spomenutog čina koji kao čin smetanja posjeda navodi u tužbi (promjena lokota u srpnju 2025. od strane tuženika) imao posljednji mirni posjed. Nedvojbeno je da je prije navedenog čina tužitelj 2. srpnja 2025. prerezao lokot koji su prethodno stavili tuženici (čime su mu onemogućili izvršavanje dotadašnjeg posjeda koji je nesmetano izvršavao dugi niz godina prije no što su tuženici postali suvlasnici nekretnine), a sporno je da li je time dana 2. srpnja 2025. tužitelj primjenom instituta dopuštene samopomoći (čl. 27. ZV) ostvario zaštitu svojeg posjeda u kojem se slučaju smatra i da posjed koji je posjedniku bio oduzet nije prestao niti je bio prekinut (čl. 21. st. 5. ZV). Iako kod toga tuženici prigovaraju da za dopuštenu samopomoć nisu bile ispunjene pretpostavke u smislu čl. 27. st. 1. ZV, valja reći da je odredbom čl. 27. st. 3. ZV propisano da je posjednik, ostvari li svoje pravo na zaštitu posjeda putem samopomoći kad nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 1. ovog članka zaštitio svoj posjed, ali odgovara za štetu koju je pritom nanio. Međutim, prema čl. 27. st. 1. ZV i za dopuštenu samopomoć vrijede isti rokovi koji su propisani u čl. 21. st. 3. ZV, dakle, rok od 30 dana od dana saznanja za čin smetanja i počinitelja (a najkasnije godinu dana od nastalog smetanja). U tom smislu relevantnom se ukazuje sporna činjenica kada je tužitelj saznao za smetanje svog posjeda prvim mijenjanjem lokota na ogradi od strane tuženika koji su to učinili nakon stupanja u posjed kupljene nekretnine (primopredajom od 14. svibnja 2025.).

19. Tako tužitelj u tužbi navodi da je za to saznao 3. lipnja 2025., te u svom iskazu navodi da prije tog dana nije imao problema odnosno da je u jednom navratu prije toga naišao na zaključana vrata od ograde, ali su bila zaključana starim ključem od kojeg je imao primjerak pa ih je otključao, a o čemu iskazuje i tužiteljeva supruga SU koja navodi da su još nekih 14 dana od kada su došli novi vlasnici oni mogli otključati ogradu ključem koji su imali od ranije. S druge strane tuženici tijekom postupka navode kako je tužitelj saznanja o navodnom smetanju imao već u svibnju 2025. te iskazuju da su sve brave, uključujući na ogradi prema cesti promijenili, kao normalno postupanje nakon što se kupi nekretnina, prvi ili najkasnije sljedeći vikend nakon primopredaje nekretnine (14. svibnja 2025.), a svakako prije kraja svibnja. Pri tome iskazuju i o događaju iz svibnja 2025., 10-ak dana od primopredaje kada su prvi puta prespavali u svojoj nekretnini, te o dolasku tužitelja u jutarnjim satima, pri čemu 1. tuženik koji je tada neposredno komunicirao s tužiteljem iskazuje da mu je tužitelj tom prilikom spominjao svoju nekretninu niže dolje i neki put na što ga je on uputio da se obrati prodavateljima nekretnine, a kao povod za ovaj događaj tuženici smatraju upravo promjenu brava (iako tužitelj i njegova supruga iskazuju da se radilo o posjeti radi dobrosusjedskih odnosa, no da su tada još mogli ući na nekretninu tuženika) . Nadalje, 2. tuženica iskazuje da ju je krajem svibnja nazvao UU jer ga je tužitelj zamolio da bi se tuženici s njime nešto dogovorili u pogledu te staze . Kod toga valja reći da svjedokinja MU iskazuje da je tužitelj 25. svibnja 2025. zvao njezinog sina UU koji je pomagao oko kupoprodaje i rekao mu da ne može na svoju parcelu, a što zna po tome jer joj je sin ispričao o tom razgovoru, a točan datum tog razgovora zapamtila je jer joj je taj datum rekao sin ovih dana kad su razgovarali, a misli da ga on ima negdje zapisano, te osim tog telefonskog razgovora tužitelj kasnije nije zvao njezinog sina. I svjedok ZU iskazuje da mu je sin rekao da je 2. tuženica s njim telefonski razgovarala, iako ne može tvrditi tko je koga zvao, a povod je bio problem u vinogradu te ga je zvala 23. ili 24. svibnja 2025. ili dan nakon toga, kada je ovog svjedoka zvala i tužiteljeva supruga da ne mogu na svoju parcelu, a taj je datum svjedok zapamtio po tome što su se u to vrijeme nalazili na obiteljskom izletu u Iloku. Valja reći da i svjedokinja SU u svom iskazu navodi kako je nakon što je promijenjen lokot ona zvala ZU na što joj je on samo rekao da je to UU prodao te da on tu ne može ništa, a da se nakon toga više nisu čuli. Navedeni iskazi 2. tuženice i svjedoka MU i ZU koji, kako to iskazuju, nisu ni u kakvom kontaktu s tuženicima nakon izvršene kupoprodaje niti su s njima na bilo koji način komunicirali vezano uz ovaj sudski spor i davanje iskaza, pa i iskaz svjedokinje SU, koji su iskazi podudarni u pogledu telefonske komunikacije (sadržaja, vremena i osoba) ukazuju na točnost navoda tuženika kako je tužitelj već krajem svibnja bio onemogućen u pristupu na svoju nekretninu odnosno na nekretninu tuženika radi parkiranja na način kako je to ranije činio te je o tome već i tada imao saznanja. Stoga sud utvrđuje da je tužitelju protekao rok od 30 dana od saznanja za čin smetanja (prvo mijenjanje lokota od strane tuženika) i počinitelja da bi ostvario pravo na zaštitu posjeda dopuštenom samopomoći mijenjanjem lokota na ogradi dana 2. srpnja 2025.

20. Slijedom navedenog, sud je ocijenio da u trenutku mijenjanja lokota od strane tuženika 11. srpnja 2025. tužitelj nije bio u posljednjem mirnom posjedu čiju zaštitu traži ovom tužbom zbog čega je ocijenio neosnovanim njegov tužbeni zahtjev te je isti odbio.

21.1. Odluka o naknadi troškova postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP pa je tako tužitelj koji je u cijelosti izgubio spor dužan tuženicima naknaditi parnične troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

21.2. Kao troškove potrebne za vođenje parnice sud je tuženicima priznao jednokratnu nagradu za zastupanje koja obuhvaća četiri radnje (i to odvjetničku nagradu za sastav odgovora na tužbu, zastupanje na pripremnom ročištu 22. listopada 2025., zastupanje na očevidu 11. prosinca 2025. i sastav podneska od 12. svibnja 2026.) u iznosu od 500,00 EUR sukladno tbr. 7. st. 1. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023; dalje: Tarifa), dok je nagrada za daljnje radnje, koje je sud ocijenio potrebnima za vođenje postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, tuženicima dosuđena temeljem tbr. 2. st. 2. Tarife u visini od 50 bodova odnosno 100,00 EUR za svaku od radnji i to za zastupanje na ročištima 2. lipnja 2026. i 9. srpnja 2026.

21.3. Nisu priznati zatraženi troškovi odvjetničke nagrade za sastav podneska od 28. srpnja 2025. budući da se radi o podnesku dostavljenom putem e-maila osobno od strane tuženika, a ne o podnesku njihovog punomoćnika pa stoga tuženici nemaju za isti pravo na naknadu po odvjetničkoj tarifi (čl. 155. st. 2. ZPP). Iz istog razloga nisu priznati ni zatraženi troškovi odvjetničke nagrade za sastav podneska od 16. listopada 2025. i od 17. listopada 2025. budući da se radi o sadržajno istovjetnim podnescima (podnesak je 16. listopada 2025. najprije dostavljen putem e-maila neposredno od strane tuženika, a potom je sljedećega dana i dostavljen putem e-komunikacije po njihovoj punomoćnici), no kako je rečeno, radi se o istom podnesku u kojem tuženici uvodno navode kako sukladno čl. 89. ZPP samostalno daju svoje očitovanje kako bi smanjili troškove postupka, dakle i sami ističu da su osobno sačinili taj podnesak, pa se tako ne radi o podnesku sačinjenom po njihovom punomoćniku za koji bi punomoćnik imao pravo na nagradu po odvjetničkoj tarifi. Nadalje, nije priznat niti trošak odvjetničke nagrade za sastav podneska od 1. lipnja 2026. budući da podneska s tim datumom u spisu nema, iako postoji podnesak od 29. svibnja 2026., no istim tuženici samo obavještavaju o promjeni punomoćnika, a promjena punomoćnika je okolnost na strani tuženika za koju tužitelj nije dužan snositi troškove (analognom primjenom odredbe čl. 156. st. 1. ZPP). Nisu priznati niti troškovnikom zatraženi troškovi vještačenja te pristojbi na tužbu i presudu budući da tuženici nisu snosili niti jedan od tih troškova niti su to bili dužni jer se radi o troškovima na strani tužitelja.

21.4. Na taj način tužiteljima su priznati ukupni parnični troškovi u iznosu od 700,00 EUR sa zatraženim uvećanjem od 10% za drugozastupanog u iznosu od 70,00 EUR sukladno tbr. 40. toč. 1. Tarife te sa zatraženim PDV u iznosu od 192,50 EUR sukladno tbr. 46. Tarife odnosno sveukupni iznos od 962,50 EUR koji im je dužan naknaditi tužitelj i to sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP.

U Varaždinu 21. kolovoza 2026.

Sutkinja

Dubravka Kraljić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćnici Bojani Marčelan, odvjetnici iz Varaždina

2. Tuženici po punomoćnici Nadi Milić, odvjetnici iz Zagreba