Poslovni broj: Povrv-150/2026-
(ranije F205/2019)
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI
STALNA SLUŽBA U KRKU
Bodulska 2/d, 51500 Krk
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Crikvenici – Stalna služba u Krku, po sutkinji Tini Gorički, u pravnoj stvari tužitelja B2 KAPITAL d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Buterin & Posavec d.o.o. Zagreb, protiv tuženika FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 6. srpnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 21. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Jelene Tus iz Novog Vinodolskog poslovnog broja Ovrv-529/2018 od 6. kolovoza 2018., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku u roku od osam dana isplatiti tužitelju iznos od 159,35 EUR/1.200,61 HRK, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 143,27 EUR/1.079,46 HRK od 7. lipnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje prema odredbi čl. 29. st. 2 ZOO-a.
II. U preostalom dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju ovršni trošak u visini od 59,73 EUR/450,00 HRK i predvidive troškove u iznosu od 30,69 EUR/ 231,25 HRK, platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Jelene Tus iz Novog Vinodolskog poslovnog broja Ovrv-529/2018 od 6. kolovoza 2018., ukida se.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 877,84 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Ovaj postupak započeo je kao ovršni postupak podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave te je javni bilježnik i donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave 6. kolovoza 2018. protiv kojeg je međutim ovršenik podnio pravodobni prigovor pa je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
2. U prilog tužbenom zahtjevu, tužitelj u podnesku od 11. veljače 2019. godine navodi da su raniji vjerovnik, Hrvatska poštanska banka d.d. i tuženik kao korisnik, sklopili 6. listopada 2011. Ugovor o tekućem računu broj 3290332497, što je osnov potraživanja. Ugovorom o ustupu i prijenosu tražbine od 14. studenog 2017. godine sklopljenim između Hrvatske poštanske banke d.d. kao ustupitelja i B2 KAPITAL d.o.o. kao stjecatelja, tužitelj da je stekao potraživanje koje Hrvatska poštanska banka d.d. ima prema tuženiku. Hrvatska poštanska banka d.d. da je obavijestila tuženika o kupoprodaji plasmana i o novom vjerovniku kojemu potraživanje treba podmiriti, slijedom čega da je tuženik nedvojbeno znao za postojanje i visinu duga, a tužitelj da je ovlašten zahtijevati naplatu svog potraživanja sudskim putem. Ukoliko bi tuženik ustrajao kod osporavanja visine potraživanja predlaže provesti knjigovodstveno – financijsko vještačenje. U izvatku iz poslovnih knjiga da su naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze pa da izvadak iz poslovnih knjiga sadrži sve što je propisano čl. 31 st. 2. Ovršnog zakona. Tvrdi da Ovršni zakon ne propisuje obvezu ovrhovoditelja da upozorava dužnika o postojanju njegovog dugovanja, a uostalom tuženik da je bio obaviješten o prijenosu potraživanja te je tom obavijesti pozvan iznos isplatiti primatelju tražbine. Predlaže platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u cijelosti održati na snazi i naložiti tuženiku plaćanje troškova parničnog postupka.
3. Tuženik u prigovoru, sada odgovoru na tužbu, osporava osnov potraživanja navodeći da nije dužnik prema tužitelju niti je prema istom imao ikakav financijski odnos. Izvod iz otvorenih stavki da prema tužitelju ima dug od 1.079,46 HRK/ 143,27 EUR i kamate od 121,15 HRK/ 16,08 EUR da je nezakonit i netočan. Prigovara izvatku iz poslovnih knjiga navodeći da u istome nije naveden niti jedan od datuma od kada počinje dug niti datum kada bi trebao biti plaćen a niti postotak ugovorne ni zakonske kamate. Predlaže kontrolu poslovanja tužitelja. Tvrdi da mu je ovrhovoditelj bio dužan poslati barem jednu opomenu.
3.1. Na ročištu 18. ožujka 2019. u odnosu na obračun kamata koji je dostavljen po ispisu tekućeg računa navodi da je riječ o kamatama koje nemaju glavnicu i koji dug on nije učinio i da je tekući račun zatvoren već 8 godina pa pojašnjava da ga nije on zatvorio nego je tekući račun zatvorila banka i o tome mu je dostavila obavijest odnosno pismo no koje on nije sačuvao.
3.2. Na ročištu 28. studenog 2023. tuženik je istaknuo prigovor zastare navodeći "da se spominje 2011. godina", kojeg je tužitelj osporio navodeći da je zastara prekinuta podnošenjem prijedloga za ovrhu, a kao početak tijeka zastarnog roka se ne računa 2011. budući da ugovor o tekućem računu nije otkazan.
4. U ovom je postupku bila donesena presuda poslovnog broja Povrv-205/2019- 25 od 4. svibnja 2023. kojom je u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Jelene Tus iz Novog Vinodolskog poslovnog broja Ovrv-529/2018 od 6. kolovoza 2018., međutim povodom žalbe tužitelja Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, rješenjem Gž-587/23-2 od 9. listopada 2023. ukinuo je navedenu presudu i predmet vratio na ponovni postupak, s uputom da se na zahtjev vještaka mogu izvoditi i novi dokazi kako bi se utvrdile okolnosti koje su važne za stvaranje mišljenja vještaka, s uputom da će sud u ponovnom postupku, ukoliko to ocijeni potrebnim, odrediti financijsko vještačenje, nakon čega će donijeti novu odluku.
5. Sud je proveo dokaze čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od 7. lipnja 2018. (list 4 spisa), Ugovora o tekućem računu od 6. listopada 2011. (list 17-18 spisa), Ugovora o ustupu i prijenosu tražbina zaključenog između Hrvatske poštanske banke d.d. i tužitelja 14. studenoga 2017. (list 18-26 spisa), obavijesti Hrvatske poštanske banke d.d. upućene tuženiku od 9. veljače 2017. (list 27-28 spisa), prometa računa broj 3290332497HRK (list 28-33 spisa) i dopisa Hrvatske poštanske banke d.d. (list 46 spisa). Proveden je i dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost visine potraživanja.
6. Čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od 7. lipnja 2018. (list 4 spisa) utvrđeno je da je u poslovnim knjigama tužitelja evidentiran dug tuženika po partiji broj 3290332497 (što je broj tekućeg računa), prethodnog vjerovnika Hrvatske poštanske banke d.d., u ukupnom iznosu od 1.200,61 HRK/159,35 EUR na dan 7. lipnja 2018., pri čemu glavnica iznosi 1.079,46 HRK/143,27 EUR, a zatezna kamata do 7. lipnja 2018. 121,15 HRK/16,08 EUR.
6.1. Čitanjem Ugovora o tekućem računu zaključenog u [adresa] 6. listopada 2011. između Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb (banka) i tuženika (klijent) (list 17-18 spisa) utvrđeno je da se istim banka obvezala otvoriti klijentu ovdje tuženiku tekući račun broj 3290332497, kao i voditi tekući račun prema uvjetima tog ugovora i Općih uvjeta poslovanja Hrvatske poštanske banke d.d. za transakcijske račune i obavljanje platnih usluga za fizičke osobe. Klijent se obvezuje osigurati priljev sredstava za redovno poslovanje po tekućem računu, a banka se obvezuje provoditi naloge za plaćanje u skladu sa važećim propisima i Općim uvjetima poslovanja. Banka obračunava i naplaćuje kamate i naknade za otvaranje i vođenje tekućeg računa te pružanje ostalih platnih usluga u skladu s odredbama Općih uvjeta poslovanja. Klijent može u svakom trenutku otkazati ugovor, a isti se smatra otkazanim u trenutku kada banka primi otkazno pismo klijenta. Banka može otkazati ugovor u skladu s odredbama Općih uvjeta poslovanja. Klijent je osobito dužan po prestanku važenja ugovora ispuniti svoje obveze iz točke 169. Općih uvjeta poslovanja. Opći uvjeti poslovanja sastavni su dio ugovora. Potpisom ugovora klijent potvrđuje da je upoznat s odredbama Općih uvjeta poslovanja i da pristaje na njihovu primjenu.
6.2. Čitanjem ugovora o ustupu i prijenosu tražbina zaključenog 14. studenog 2017. između Hrvatske poštanske banke d.d. kao ustupitelja i ovdje tužitelja kao primatelja (list list 18-26 spisa) utvrđeno je da se u istom navodi da su ustupitelj i primatelj 23. prosinca 2016. sklopili ugovor o kupoprodaji plasmana kojim su se sporazumjeli o kupnji i prodaji prenesenih plasmana, a ugovorom od 14. studenog 2017. definiraju određene termine, utvrđuju da je ustupitelj ustupio primatelju prenesene plasmane a primatelj prihvatio takav ustup, da je primatelj platio ustupitelju punu kupoprodajnu cijenu, da ustupitelj na primatelja prenosi sve tražbine utvrđene u ovršnim ispravama navedenim u popisu ovršnih isprava koji čini sastavni dio ugovora od 14. studenog 2017. U preslici dijela popisa plasmana (list 24 spisa) naveden je kao dužnik tuženik sa svojim osobnim identifikacijskim brojem s osnova broja računa 3290332497, s dugovanjem od 1.084,97 HRK / 144,00 EUR na dan 28. prosinca 2016.
6.3. Čitanjem obavijesti Hrvatske poštanske banke d.d. upućene tuženiku od 9. veljače 2017. (list 27-28 spisa) utvrđeno je da je tuženik obaviješten o ustupu potraživanja i zatvaranju računa od strane banke.
6.4. Čitanjem prometa po računu za predmetni tekući račun (list 28-33 spisa) utvrđeno je da je od 4. rujna 2013. na računu broj 3290332497 negativan saldo uslijed izostanka uplata a nastanka troška vođenja računa, aktivnih kamata, naknade za m- banking uslugu i naknade za internet bankarstvo. Naknada za m-banking uslugu i internet bankarstvo prestala se naplaćivati u lipnju 2015. te su dalje naplaćivani samo trošak vođenja računa i akt. kamata. S danom 4. prosinca 2016. potraživanje Hrvatske poštanske banke po osnovi negativnog salda na tekućem računu iznosilo je 1.079,46 HRK /143,27 EUR.
6.5. Čitanjem dopisa Hrvatske poštanske banke d.d. od 20. srpnja 2020. (list 46 spisa) utvrđeno je da tuženik nije podnio zahtjev za raskid ugovora o tekućem računu broj 3290332497.
7. Iz nalaza i mišljenja vještakinje proizlazi da su nakon posljednje uplate sredstava 3. rujna 2013. u iznosu od 50,00 kn, na računu evidentirana terećenja po osnovi bankarskih naknada i to: troška vođenja računa, naknade za m-banking uslugu, naknade za Internet bankarstvo i obračuna kamata, a u izostanku uplata stanje računa prelazi u negativni saldo koji je s vremenom povećava uslijed daljnjeg obračuna naknada i kamata. Prema stanju evidentiranom na izvodu, na dan 28. prosinca 2016. negativni saldo na računu iznosi -1.079,46 kn/143,27 EUR. Dugovanje da je nastalo postupnim obračunom bankarskih naknada i troškova vođenja računa u razdoblju nakon prestanka uplata sredstava, što je dovelo do formiranja negativnog salda koji čini osnovu predmetnog potraživanja. Takva terećenja da predstavljaju redovite i uobičajene naknade koje banka obračunava korisniku računa sukladno ugovornom odnosu i općim uvjetima poslovanja. Vještakinja smatra da je iskazano stanje duga realno i vjerodostojno. Vještakinja je pregledala i iskazano potraživanje u poslovnim knjigama tužitelja prema kojem glavnica iznosi 1.079,46 kn/ 143,27 EUR a zatezne kamate 121,15 kn/16,08 EUR i izvršila kontrolu obračunate kamate te utvrdila da je kamata pravilno obračunata (odstupanje od 0,08 kn da se odnosi na korištenje različite aplikacije za obračun zateznih kamata). U nastavku daje tablicu kojom je ona došla do iznosa od 121,07, s time što je naznačeno da se radi o eurima što je greška u pisanju jer se radi o kunama (vidljivo iz dijela nalaza - mišljenje i zaključak). Vještakinja nije smatrala potrebnim tražiti dodatnu dokumentaciju. Sukladno zadatku vještačenja izvršila je obračun zakonske zatezne kamate te ukupno potraživanje na dan 6. kolovoza 2018. godine iznosi 1.212,58 kn (160,94 EUR). Trenutak dospjelosti obveze proizlazi iz nastanka negativnog salda na računu, a prema raspoloživoj dokumentaciji dugovanje je u cijelosti evidentirano najkasnije na dan 28. prosinca 2016. godine.
7.1. Stranke su uredno zaprimile nalaz i mišljenje vještakinje i nisu iznijele primjedbe na istog, a sud istog cijeni sveobuhvatnim, uvjerljivim, nepristranim, stručnim i temeljenim na mjerodavnim ispravama.
8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku, sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan i to kako će biti obrazloženo.
9. Predmet spora je potraživanje tužitelja koje ima prema tuženiku temeljem ugovora o cesiji kojim ga je stekao od ranijeg vjerovnika, banke, koja je s tuženikom imala zaključen ugovor o tekućem računu. Radi se o povremenim tražbinama u smislu čl. 226. ZOO-a te sukladno odredbi čl. 215 ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a što u konkretnom slučaju znači od prvog dana po dospijeću utuženog iznosa, odnosno otkaza ugovora o tekućem računu. Iz navoda samog tuženika proizlazi da on nije otkazao ugovor već je tekući račun zatvorila banka i o tome mu je dostavila obavijest no on ju nije sačuvao. Banka se u dopisu od 17. srpnja 2020. (list 46 spisa) očitovala samo da tuženik nije podnio zahtjev za raskid ugovora, dok nije dostavila podatak kada je ona zatvorila račun, ali u dopisu na listu 27 spisa navodi se da je to nakon ustupa, a i iz samog prometa po računu može se zaključiti da je to bilo najranije u prosincu 2016. Obzirom da je predmetni prijedlog za ovrhu podnesen 6. kolovoza 2018., a predmetna tražbina je dospjela za naplatu u prosincu 2016. to nije protekao zastarni rok od tri godine pa je prigovor zastare kojeg je iznio tuženik neosnovan.
10. Tužitelj je dostavljenom dokumentacijom dokazao osnov svoje tražbine a izvatkom iz poslovnih knjiga i prometom po tekućem računu te financijskim vještačenjem i visinu. Tuženik je u utuženom razdoblju bio u ugovornom odnosu s prednikom tužitelja, čime je preuzeo i sve obveze proistekle iz tog obveznog odnosa, te je sukladno odredbi čl. 1013. ZOO-a i odredbama samog ugovora o tekućem računu koji je sklopljen na neodređeno vrijeme, imao mogućnost isti raskinuti ukoliko više nije imao potrebu za korištenjem usluga banke, a što nije učinio i zanemario je pravo banke na naplatu naknada za vođenje tekućeg računa i drugih troškova, a koje banka upisuje u svoju korist na tekući račun sukladno čl. 1014. st. 1. i 2. ZOO-a te je tuženik sve do prosinca 2016. bio u obveznom odnosu s prednikom tužitelja, pa je bio dužan i ispunjavati obveze koje proizlaze iz tog ugovornog odnosa. Banka je, a na što je ovlaštena sukladno čl. 80 ZOO-a prenijela na tužitelja svoje potraživanje, a za što sukladno čl. 82 ZOO-a nije potreban pristanak dužnika, već samo obavijest o tome. Slijedom navedenog obzirom na utvrđen osnov i visinu potraživanja valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke to jest budući da se radi o postupku koji se vodi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, istog održati na snazi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju glavnicu s kamatama obračunatim do 6. lipnja 2018. te daljnje zatezne kamate tekuće od 7. lipnja 2018. do isplate.
11. S obzirom da je ovršni postupak nakon izjavljivanja prigovora protiv rješenja o ovrsi nastavljen kao parnični postupak, svi troškovi koji su nastali tijekom ovršnog postupka, smatraju se troškovima ovog parničnog postupka pa je iz tog razloga točkom II. izreke platni nalog u dijelu koji se odnosi na naknadu troškova ovršnog postupka ukinut te je točkom III. izreke odlučeno o naknadi troškova cjelokupnog postupka.
12. O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Tužitelju su kao osnovani priznati troškovi koji se sastoje od nagrade za zastupanje profesionalnog punomoćnika i to:
- trošak sastava prijedloga za ovrhu u visini od 50,00 EUR temeljem Tbr. 11 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje u tekstu Tarifa),
- trošak sastava podneska od 11. veljače 2019. u visini od 50,00 EUR temeljem Tbr. 8/1 Tarife,
- trošak zastupanja na ročištu 18. ožujka 2019. u iznosu od 50,00 EUR temeljem Tbr. 9/1 Tarife,
- trošak zastupanja na ročištu 20. ožujka 2023. u iznosu od 50,00 EUR temeljem Tbr. 9/1 Tarife,
- trošak sastava žalbe u iznosu od 62,50 EUR temeljem Tbr. 10 Tarife,
- trošak zastupanja na ročištu 28. studenog 2023. u iznosu od 50,00 EUR temeljem Tbr. 9/1 Tarife,
- trošak zastupanja na ročištu 6. srpnja 2026. u iznosu od 50,00 EUR temeljem Tbr. 9/1 Tarife,
što ukupno iznosi 362,50 EUR, na koji iznos je obračunat PDV temeljem Tbr. 46 Tarife koji iznosi 90,63 EUR, pa ukupni trošak zastupanja po odvjetniku iznosi 453,13 EUR.
12.1. Tužitelju su priznati i trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 13,27 EUR/100,00 kn temeljem čl. 6 i 8 Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine" br. 8/11., 112/12., 114/12., 131/20), trošak sudske pristojbe na presudu u visini od zatraženih 13,27 EUR, kao i trošak predujma za vještačenje u iznosu od zatraženih 398,17 EUR, tako da ukupni troškovi koje je tuženik dužan naknaditi tužitelju iznose 877,84 EUR.
U Krku 21. kolovoza 2026.
Sutkinja:
Tina Gorički
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu. Žalba se podnosi ovome sudu pisano a o žalbi odlučuje županijski sud.