REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27,

21000, Split

Poslovni broj: P-2805/2021-71

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Tihani Lovrić u pravnoj stvari tužitelja BG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Branki Brkić Nakić, odvjetnici u Šibeniku, protiv tuženika GG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Zoranu Aračiću, odvjetniku u OD Aračić&Silić j.t.d. Split, te protutužitelja GG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Zoranu Aračiću, odvjetniku u OD Aračić&Silić j.t.d. Split i protutuženika BG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Branki Brkić Nakić, odvjetnici u Šibeniku, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. srpnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja/protutuženika i punomoćnika tuženika/protutužitelja, na ročištu za objavu presude dana 21. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja/protutuženika u dijelu kojim od suda traži utvrđenje da su raskinuti Ugovori o zajmu (pozjamici) sklopljeni u Splitu dana 30. siječnja 2017. i dana 23. lipnja 2017. između tužitelja/protutuženika BG kao zajmodavca i tuženika/protutužitelja TG kao zajmoprimca.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja/protutuženika kojim od suda zahtijeva naložiti tuženiku/protutužitelju isplatiti tužitelju/protutuženiku iznos od 87.200,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 30. siječnja 2017.g. do konačne isplate, po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, obračunatoj do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate zareferentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 01.01.2023.g. pa nadalje uvećanjem referentne stope Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja/protutuženika u dijelu kojim od suda zahtijeva naložiti tuženiku/protutužitelju isplatiti tužitelju/protutuženiku iznos od 59.800,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 23. lipnja 2017. do konačne isplate po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, obračunatoj do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate zareferentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 01.01.2023.g. pa nadalje uvećanjem referentne stope Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te u dijelu kojim od suda zahtijeva naložiti tuženiku/protutužitelju isplatiti tužitelju/protutuženiku zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od 9.200,00 eura teče od 23. lipnja 2017. do 27. lipnja 2022.

IV Nalaže se tuženiku/protutužitelju isplatiti tužitelju/protutuženiku iznos od 9.200,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 28. lipnja 2022. pa do isplate prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V Odbija se tužbeni zahtjev tuženika/protutužitelja u dijelu kojim od suda traži utvrđenje da je ugovor o zajmu sklopljen dana 30. siječnja 2017. u Splitu između tužitelja/protutuženika i tuženika/protutužitelja djelomično ništetan, i to u dijelu koji se odnosi na isplatu zajma od 54.000,00 EUR-a od ukupnog iznosa od 99.000,00 EUR-a

VI Odbija se tužbeni zahtjev tuženika/protutužitelja u dijelu kojim od suda traži utvrđenje da je ugovor o zajmu sklopljen sklopljen dana 23. lipnja 2017. u Splitu između tužitelja/protutuženika i tuženika/protutužitelja djelomično ništetan, i to u dijelu koji se odnosi na isplatu zajma od 39.000,00 EUR-a od ukupnog iznosa od 69.000,00 EUR- a.

VII Utvrđuje se da je ugovor o zajmu sklopljen dana 27. siječnja 2016. u Zadru između tužitelja/protutuženika i tuženika/protutužitelja djelomično ništetan, i to u dijelu koji se odnosi na isplatu zajma od 54.000,00 EUR-a od ukupnog iznosa od 104.000,00 EUR-a.

VIII Nalaže se tužitelju/protutuženiku naknaditi tuženiku/protutužitelju, u roku od 15 dana, parnični trošak u iznosu od 9.228,48 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od presuđenja pa do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj-protutuženik (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi navodi da je sa tuženikom- protutužiteljem (dalje u tekstu: tuženik) sklopio ugovore o pozjamici (zajmu). Tako da je ugovorom o zajmu sklopljenim u Splitu dana 30. siječnja 2017. tuženiku pozajmio iznos od 99.000,00 eura s rokom otplate 5 godina. Navedenim ugovorom stranke da su ugovorile da će zajmoprimac – ovdje tuženik, vraćati zajam narednih pet (5) godina u mjesečnim obrocima od 900,00 eura, time da sveukupno ugovoreni iznos zajma tuženik mora vratiti najkasnije na dan 15. siječnja 2022. Nadalje, ugovorom o zajmu sklopljenim u Splitu dana 23. lipnja 2017. tužitelj da je pozajmio tuženiku daljnji iznos od 69.000,00 eura time da je tuženik dužan vratiti zajam najkasnije dana 15. lipnja 2023. Tuženik da je djelomično ispunio svoju obvezu po ugovoru o zajmu od 30. siječnja 2017. i to u iznosu od 11.800,00 eura, dok temeljem ugovora o zajmu od 23. lipnja 2017. uopće nije ispunio svoju obvezu, odnosno nije tužitelju vratio ništa od primljenog iznosa. Tužitelj još navodi kako su parnične stranke dana 27. siječnja 2016. sklopile ugovor o zajmu kojim je tužitelj kao zajmodavac pozajmio tuženiku kao zajmoprimcu iznos od 104.000,00 eura , a koji dug da je tuženik u potpunosti podmirio. Tuženik da je u cijelosti podmirio dug po ugovoru od 27. siječnja 2016., te je nastavio podmirivati dug po ugovoru od 30. siječnja 2017. kojeg je tek djelomično podmirio, kao što je prethodno navedeno. Stoga tuženik da duguje tužitelju po ugovoru od 30. siječnja 2017. preostali iznos od 87.200,00 eura, a po ugovoru od 23. lipnja 2017. da duguje cjelokupni iznos zajma u iznosu od 69.000,00 eura, dakle ukupno 156.200,00 eura. Tužitelj da se više puta usmeno obraćao tuženiku sa zahtjevom za isplatu predmetnog duga, ali se tuženik oglušio na tužiteljeve pozive. Tako da je putem punomoćnika uputio tuženiku dopis s izjavom o raskidu ugovora o zajmu od 30. siječnja 2017. i 23. lipnja 2017. i zahtjevom za isplatu. Navedeno pismeno da se vratilo neuručeno, ali tuženik da je 28. lipnja 2022. telefonski kontaktirao tužitelja kojom prilikom da je kazao kako nema namjeru podmiriti dugovanje po predmetnim ugovorima. Slijedom navedenoga, tužitelj od suda zahtijeva utvrditi ugovore o zajmu od 30. siječnja 2017. i 23. lipnja 2017. raskinutim te nalaganje tuženiku isplate iznosa od ukupno 156.200,00 eura sa zakonskom kamatom koja na iznos od 87.200,00 eura teče od 30. siječnja 2017. pa do isplate, a na iznos od 69.000,00 eura od 23. lipnja 2017. pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako je tužba neosnovana. Smatra da bi osnova novčanog potraživanja iz tužbe bili pravni poslovi koji su sklopljeni protivno prisilnim normama i moralu društva te da je tužitelj svojim postupanjem pri sklapanju takvih pravnih poslova prekršio i odredbe kaznenog zakona, odnosno počinio kazneno djelo iz članka 242. Kaznenog zakona. Tuženik da je u smislu prethodno navedenoga protiv tužitelja pred nadležnim Općinskim državnim odvjetništvom podnio kaznenu prijavu od 29. svibnja 2024. Naime, tuženik da je od tužitelja na ime zajma, u tri navrata, sveukupno i stvarno zaprimio novčani iznos od svega 125.000,00 eura, dok prikazani zbroj novčanih iznosa navedenih na priloženim potvrdama o primitku novčanih pozajmica netočno ukazuje da bi tuženik navodno zaprimio od tužitelja ukupno novčani iznos od 272.000,00 eura, a upravo razlika između stvarno zaprimljenog novčanog iznosa i novčanog iznosa iskazanom na naprijed spomenutim potvrdama da predstavlja nezakonito visoku i lihvarsku kamatu. Dakle, tužitelj da je navodio tuženika da potpisuje novčane pozajmice na iznose znatno veće od onih koje bi tužitelj stvarno pozajmio tuženiku koristeći i zloupotrebljavajući na taj način tuženikovo stanje nužde, teško materijalno stanje, nedovoljno iskustvo i lakomislenost. Među strankama da nije sporno da je tuženik novčani iznos od 116.750,00 eura vratio tužitelju, odnosno gotovo cijeli stvarni dug (uzevši u obzir da je tužitelj tuženiku stvarno pozajmio novčani iznos od 125.000,00 eura), a ističe i kako je tuženik imao određena potraživanja prema tužitelju, a koja su potraživanja dogovorno, tj. usmeno u cijelosti kompenzirana pa je stvarni dug tužitelja prema tuženiku zapravo nepostojan. Dakle, tuženik tvrdi da je primio manji iznos novca od prikazanog na potvrdama, a također ističe kako tužitelj ne može dokazati odakle bi pribavio iznos od 272.000,00 eura, odnosno ne može dokazati da je u trenutku pozajmljivanja zaista podignuo predmetni iznos s banke, već je ukupni iznos koje je tužitelj i/ili njegova supruga podignuli s banke na dan/a neposredno prije predaje iznosa tuženiku značajno manji (ukupno 125.000,00 eura). Predlaže sudu naložiti tužitelju dostavu Ugovora o kupoprodaji stana i bankovne izvode u periodu isplaćenih pozajmica kako bi se utvrdilo je li tužitelj ili netko od njegovih članova obitelji (supruga) na dane davanja zajma, ili neposredno prije, podignuo navodno pozajmljeni iznos novca, a pogotovo iznos u utuženom iznosu. Zaključno, tuženik ukazuje sudu na ništetnost pravnih poslova koje su osnova tužiteljeva potraživanja te opreza radi ističe prigovor zastare tužiteljeva potraživanja.

3. Rješenje donesenim na ročištu od 25. svibnja 2026. sud je ovom spisu pripojio spis ovog suda P-849/2026 radi zajedničkog raspravljanja i donošenja odluke, a sve s obzirom na suglasan prijedlog stranaka iznesen na ročištu od 30. travnja 2026.

4. U predmetu pod poslovnim brojem P-849/2026 ovdje tuženik, kao tužitelj traži od suda utvrđenje djelomične ništetnosti tri ugovora o zajmu sklopljenih 27. siječnja 2016., 30. siječnja 2017. i 23. lipnja 2017. između stranaka. Naime, ovdje tuženik tvrdi da bi sa ovdje tužiteljem sklopio tri pravna posla, u naravi ugovora o zajmu novca, naslovljena kao Potvrda o primitku novčane pozajmice i to dana 27. siječnja 2016. kada je ovdje tuženik navodno primio iznos od 104.000,00 eura, 30. siječnja 2017. kada je ovdje tuženik navodno primio iznos od 99.000,00 eura i 23. lipnja 2017. kada je ovdje tuženik navodno primio iznos od 69.000,00 eura. Ukupni navodno pozajmljeni novac temeljem predmetnih pravnih poslova da je bio 272.000,00 eura. U stvarnosti, ovdje tuženik da je od ovdje tužitelja primio ukupni iznos od 125.000,00 eura, a koji ukupni iznos je gotovo u cijelosti vraćen, što u ostalom među stankama da nije sporno. Ostatak iznosa od 147.000,00 eura da predstavlja lihvarsku kamatu, čime sve gore navedene pravne poslove podvodi pod zakonski opis zelenaškog ugovora iz članka 329. Zakona o obveznim odnosima. Predmetni pravni poslovi da su ništetni, sve jer egzistiraju okolnosti opisne u članku 329. Zakona o obveznim odnosima, odnosno jer je ovdje tuženik djelovao sa izrazitom lakomislenošću, koja je proizlazila iz činjenice da se sa ovdje tužiteljem poznaje gotovo čitav život, odnosno da su desetljećima bliski prijatelji, što mu je dalo lažnu sigurnost da kamata nikada neće biti naplaćena. Uzevši u obzir nerazmjer zaista pozajmljenog i prikazanog novca, odnosno ukupnu kamatu veću od 100 %, sve na relativno kratak period povrata, ovdje tuženik smatra kako je jasno da je ovdje tužitelj znao i morao znati da takav pravni posao nije zakonit ni moralan, odnosno da mu ne može pripadati pravo iz istog. Osim toga, ovdje tuženik smatra kako je razvidno da ugovori o zajmu sadržavaju nezakonito visoke kamate, odnosno veće od zakonom dopuštenih, što predmetne pravne poslove čini ništavnim i po općim pretpostavkama ništetnosti iz članka 322. Zakona o obveznim odnosima. Stoga predlaže ugovor o zajmu od dana 27. siječnja 2016. utvrditi djelomično ništetnim i to u dijelu koji se odnosi na isplatu zajma od 54.000,00 eura od ukupnog iznosa od 104.000,00 eura, zatim ugovor o zajmu od 30. siječnja 2017. utvrditi djelomično ništetnim u dijelu koji se odnosi na isplatu zajma od 54.000,00 eura od ukupnog iznosa od 99.000,00 eura te ugovor o zajmu od 23. lipnja 2017. utvrditi djelomično ništetnim u dijelu koji se odnosi na isplatu zajma od 39.000,00 eura od 69.000,00 eura.

5. U odgovoru na tužbu u predmetu pod poslovnim brojem P-849/2026 ovdje tužitelj, kao tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, smatrajući činjenične navode sadržane u tužbi neutemeljenim i nedokazanim. Također, istaknuo je prigovor zastare. Nadalje, ovdje tužitelj smatra kako nema govora da bi se u konkretnom slučaju radilo o zelenaškim ugovorima iz odredbe čl. 329. Zakona o obveznim odnosima. Naime, ovdje tuženik da nipošto nije lakomislena niti nedovoljno iskusna osoba. Upravo suprotno – ovdje tuženik da je visoko obrazovana osoba koja je dugo godina boravila u inozemstvu, vodila vlastite tvrtke i radila kao projekt menadžer na milijunskim projektima. Prema tome, smatra kako se radi o promućurnoj i snalažljivoj osobi. Ovdje tužitelj još ukazuje kako ovdje tuženik ne pruža nikakav uvjerljiv odgovora na pitanje zašto je pristao potpisati predmetna tri ugovora o zajmu kroz period od godine i pol, ukoliko je u njima bila ugovorena zelenaška kamata. Također, smatra kako u vrijeme sklapanja spornih ugovora, na strani ovdje tuženika nisu postojali niti objektivni elementi - stanje nužde ili teško materijalno stanje, a koji moraju biti ispunjeni da bi se radilo o zelenaškom ugovoru. Ovdje tuženik da je osoba iznadprosječnog imovinskog stanja, čiji je ustaljeni obrazac ponašanja pozajmljivanje velikih novčanih iznosa od raznih osoba kako bi sebi mogao priskrbiti luksuzan život. S druge strane, ovdje tužitelj da je osoba s mentalnim teškoćama, boluje od psihičke bolesti, nije radno sposoban te je u invalidskoj mirovini, a upravo da je ovdje tuženik taj koji je iskoristio teške životne okolnosti ovdje tužitelja. Slijedom navedenoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6.1. Protutužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. U dokaznom postupku pročitana je potvrda o primitku novčane pozajmice datirana na 30. siječnja 2017., potvrda o primitku novčane pozajmice datirana na 23. lipnja 2017. promet po tekućem računu u stranoj valuti HR68 2340 0093 2189 35566, potvrda o primitku novčane pozajmice datirana na 27. siječnja 2016., dopis punomoćnika tužitelja tuženiku datiran na 2. lipnja 2022., povratnica Hrvatske pošte, dopis punomoćnika tužitelja tuženiku datiran na 21. lipnja 2022., izvadak iz zemljišne knjige ZU 11438 k. o. [katastarska općina], potvrda Financijske Agencije, fotografija mobilnog uređaja marke "Panasonic", oglas o prodaji objavljen po Agenciji Biliškov nekretnine, Vanjski uvid u podatke JRO MUP RH za tuženika, izjavu tuženika datiranu na 13. rujna 2015., preslik putovnice tuženika, izjavu EG, medicinska dokumentacija svjedokinje VG, medicinska dokumentacija tužitelja, izvadak iz zemljišnje knjige [broj poduloška] ko [katastarska općina], pročitan je promet po računu tužitelja koji se vodio u Privrednoj banci Zagreb, pročitana je isplatnica Raiffeisen Bank od 12. lipnja 2014., isplatnica Banco Popolare od 24. studenog 2014., isplatnica Otp banke od 7. travnja 2015., isplatnica PBZ banke od 15. rujna 2015., isplatnica Veneto banke od 28. siječnja 2016., isplatnica PBZ banke od 7. srpnja 2016., izveden je dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka VG, ZG, ĆG te je pročitan spis Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, poslovni broj KP-DO-1292/2024 koji je kopiran i priložen spisu te spis ovog suda Ovr-2599/2023, koji je priklopljen spisu.

7.1. Nije izveden dokaz financijskim vještačenjem te saslušanjem svjedoka EG jer je tužitelj od njihovog provođenja odustao te na ročištu od 7. srpnja 2025. predložio zaključenje raspravljanja.

7.2. Sud nije razmatrao preslik spisa poslovni broj ZS-1027/07 jer je sudu dostavljen nakon zaključenja raspravljanja.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem raskinutim ugovora o zajmu (pozajmici) sklopljenih između stranaka dana 30. siječnja 2017. i 23. lipnja 2017. te zahtjev za isplatom iznosa od ukupno 156.200,00 eura uvećanih za zakonsku zateznu kamatu, dok je predmet protutužbenog zahtjeva utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o zajmu sklopljenih između stranaka 27. siječnja 2016., 30. siječnja 2017. i 23. lipnja 2017.

9. Među strankama nije sporno:

- kako je tuženik potpisao tri potvrde o primitku novčane pozajmice datirane na 27. siječnja 2016., 30. siječnja 2017. i 23. lipnja 2017.,

- kako je predmet zajma bio novčani iznos u valuti euro,

- kako je otplata zajma vršena u valuti euro.

9.1. Među strankama je sporno:

- jesu li predmetni ugovori o zajmu ništetni,

- postoji li tužiteljevo potraživanje i u kojoj visini,

- je li osnovan prigovor zastare.

10. Čitanjem Potvrda o novčanim pozajmicama datiranih na 27. siječnja 2016. (list 18-19 spisa), 30. siječnja 2017. (list 11 spisa) te 23. lipnja 2017. (list 12 spisa) sud je utvrdio kako su sadržajno slične. U njima se navodi da bi ovdje tuženik od tužitelja primio novčanu pozajmicu u valuti euro koju se obvezuje vratiti u sljedećih pet godina i to obročno, 60 obroka, svaki mjesec 900,00 eura do 15. u mjesecu te zatim ostatak zajma jednokratno u valuti euro. Dogovorena je uplata na devizni račun tužitelja, a kao garancija za mjesečnu uplatu dan je motocikl tuženika Yamaha Tmax.

10.1. Tako iz potvrde datirane na 27. siječnja 2016. (list 18-19 spisa) proizlazi da bi tuženik od tužitelja primio novčanu pozajmicu u vrijednosti od 104.000,00 eura. Da se pozajmicu obvezuje vraćati u sljedećih pet godina (zaključno s 27. siječnja 2021.) i to 60 obroka, svaki mjesec 900,00 eura do 15. u mjesecu sto sa 15. siječnja 2021. iznosi vrijednost od 54.000,00 eura, a ostatak od 50.000,00 eura da će se u cijelosti isplatiti na dan 15. siječnja 2021. Dogovoreno je da se obroci od 900,00 eura uplaćuju svakog 15. u mjesecu na devizni račun BG, a kao garancija mjesečne uplate je određen motocikl tuženika. Potpisi stranaka na pozajmici su ovjereni od strane javnog bilježnika Davora Miškovića pod brojem OV-371/2016.

10.2. Iz potvrde datirane na 30. siječnja 2017. (list 11 spisa) proizlazi da bi tuženik od tužitelja primio novčanu pozajmicu u vrijednosti od 99.000,00 eura. Da se pozajmicu obvezuje vraćati u sljedećih pet godina (zaključno s 30. siječnja 2022.) i to 60 obroka, svaki mjesec 900,00 eura do 15. u mjesecu sto sa 15. siječnja 2022. iznosi vrijednost od 54.000,00 eura, a ostatak od 45.000,00 eura da će se u cijelosti isplatiti na dan 15. siječnja 2021. Dogovoreno je da se obroci od 900,00 eura uplaćuju svakog 15. u mjesecu na devizni račun BG, a kao garancija mjesečne uplate je određen motocikl tuženika. Kao svjedoci su navedeni VG i ZG.

10.3. Iz potvrde datirane na 23. lipnja 2017. (list 12 spisa) proizlazi da bi tuženik od tužitelja primio novčanu pozajmicu u vrijednosti od 69.000,00 eura. Da se pozajmicu obvezuje vraćati u sljedećih pet godina (zaključno s 15. lipnja 2023.) i to 60 obroka, svaki mjesec 900,00 eura do 15. u mjesecu sto sa 15. lipnja 2023. iznosi vrijednost od 39.000,00 eura, a ostatak od 30.000,00 eura da će se u cijelosti isplatiti na dan 15. siječnja 2021. Dogovoreno je da se obroci od 900,00 eura uplaćuju svakog 15. u mjesecu na devizni račun BG, a kao garancija mjesečne uplate je određen motocikl tuženika. Kao svjedoci su navedeni VG i ZG.

10.2. Spisu predmeta Općinskog državnog odvjetništva, a koji spis je kopiran i priložen ovom spisu, prileži i potvrda o primitku novčane pozajmice datirana na 17. rujna 2015. (list 232 spisa) iz koje proizlazi da bi tuženik od tužitelja primio novčanu pozajmicu u vrijednosti od 36.100,00 eura. Da se pozajmicu obvezuje vraćati u sljedeće dvije godine (zaključno s 15. rujna 2017.) i obročno, svaki mjesec 400,00 eura do 15. u mjesecu, sto sa 15. rujna 2017. iznosi vrijednost od 9.600,00 eura, a ostatak od 26.500,00 eura da će se u cijelosti isplatiti na dan 15. rujna 2017. Dogovoreno je da se obroci od 400,00 eura uplaćuju svakog 15. u mjesecu na devizni račun BG, a kao garancija mjesečne uplate je određen motocikl tuženika i njegova garaža od 25m2 koja se nalazi u sastavu privatne kuće na adresi [adresa]. Na ispravi se ispod potpisa stranaka nalazi rukom napisana izjava sljedećeg sadržaja: "Ova potvrda o primitku je kompletna prebačena u potvrdu o primitku od **.**.2016. BG", ispod čega se nalazi nečitki potpis. Potpisi stranaka na pozajmici su ovjereni od strane javnog bilježnika Davora Miškovića pod brojem OV- 6596/2015.

11. Kao što je već kazano, tuženik je u postupku isticao da bi predmetni ugovori bili ništetni jer su protivni prisilnim propisima i moralu društva. Pritom konkretno navodi da bi od tužitelja primio ukupni iznos od 125.000,00 eura i to dana 27. siječnja 2016. iznos od 50.000,00 eura, dana 30. siječnja 2017. iznos od 45.000,00 eura te dana 23. lipnja 2017. iznos od 30.000,00 eura. Ostali iznosi navedeni u pozajmicama, a koji premašaju ove iznose da su u stvari lihvarska kamata. Dakle, tijekom postupka tuženik je isticao da bi predmetni ugovor bio ništetan pozivom na odredbu čl. 322. i 329. Zakona o obveznim odnosima.

12. Tijekom postupka među strankama nije bilo sporno da bi predmet sva tri ugovora o zajmu bio novčani iznos u valuti euro, koji je u toj valuti i predan tuženiku, a navedeno proizlazi i iz priloženih potvrda o novčanoj pozajmici te iskaza stranaka i svjedokinje VG koja saslušana na ročištu kazuje: "...mogu kazati da je svaki put novac stavljan u kuverte, a novčanice su bile apoena od 500 eura." Također, nije bilo sporno da je vraćanje zajma dogovoreno u valuti euro, a navedeno proizlazi i čitanjem ispisa prometa po tekućem računu stranoj valuti (list 13-17 spisa) te iskaza stranaka i svjedokinje VG koja saslušana na ročištu kazuje: "Godinu dana je tuženik vraćao po 900 eura mjesečno...". Tijekom postupka nije sporno niti to da je tuženik osoba koja ima prebivalište u [adresa], a navedeno je vidljivo i iz vanjskog uvida u podatke JRO MUP RH, koje podatke je tužitelj u podnesku od 8. siječnja 2024. sudu predložio provjeriti te iz preslika tuženikove putovnice koju je tužitelj predao na pripremnom ročištu (list 111 spisa). Također, nije bilo sporno niti to da je tužitelj osoba koja ima prebivalište u [adresa].

13. Prvenstveno valja reći da bi sklapanje navedenih pozajmica, odnosno zajma u stranoj valuti u vrijeme kada su iste sklopljene (27. siječnja 2016., 30. siječnja 2017. i 23. lipnja 2017.), bilo zabranjeno sukladno tada važećim odredbama čl. 15. i čl. 17. Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine" br. 96/2003, 140/2005, 132/2006, 150/2008, 92/2009, 153/2009, 133/2009, 145/2010, 76/2013, 52/2021; dalje u tekstu: ZODP), a što za posljedicu ima ništetnost istih sukladno čl. 322. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., 69/26.; dalje: ZOO). Iako tuženik tijekom postupka nije konkretno, isticao ovaj razlog ništetnosti, već se pozivao općenito na odredbu čl. 322. st. 1. i odredbu čl. 329. ZOO, na istu sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 327. ZOO).

14. Naime, pozajmljivanje strane valute, u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora o zajmu, nije dopušteno prema tada važećoj odredbi čl. 15. ZODP, koja je propisivala da su plaćanje i naplata u stranim sredstvima plaćanja te prijenosi deviznih sredstava između rezidenata te između rezidenata i nerezidenata u Republici Hrvatskoj dopušteni u slučajevima propisanima zakonom ili odlukom Hrvatske narodne banke. Također, prema tada važećoj odredbi čl. 17. ZODP kredite u stranim sredstvima plaćanja mogu rezidentima odobravati banke, dok ostali rezidenti ne smiju međusobno odobravati kredite u stranim sredstvima plaćanja. Iz navedene odredbe, „argumentum a contrario“, treba zaključiti, obzirom da Zakon o deviznom poslovanju ne propisuje mogućnost pozajmljivanja deviza između domaćih fizičkih osoba i između domaćih fizičkih i stranih osoba, da ugovor o zajmu deviza između navedenih osoba nije dopušten, te se slijedom toga, u smislu odredbe članka 322. stavka 1. ZOO-a takav ugovor smatra ništetnim.

15. U smislu ZODP-a, rezidentima se smatraju fizičke osobe s prebivalištem u [adresa] (čl. 2. st. 1. toč. 4. ZODP).

16. Kako nije bilo predviđeno da se devize mogu koristiti za davanje zajma između fizičkih osoba u Republike Hrvatske, takvo postupanje predstavlja zakonom propisanu nedozvoljenu radnju slijedom čega je ugovor o zajmu koji je protivan prisilnom propisu

- ništetan (čl. 322. st. 1. ZOO).

17. Odredbom članka 322. stavka 1. ZOO propisano je da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje drugačije. Nadalje, odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila po osnovi takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu.

17.1. Ovdje je za navesti kako je sud o ništetnosti predmetnih ugovora sklopljenih 30. siječnja 2017. i 23. lipnja 2017. (za koje tužitelj zahtjeva utvrđenje raskida i povrata primljenog), odlučio kao o prethodnom pitanju, jer sud sukladno odredbi čl. 327. ZOO na ništetnost pazi po službenoj dužnosti. Treba kazati da odredba članka 327. stavak 1. ZOO ne daje ovlaštenje sudu da postupa suprotno odredbi članka 2. stavak 1. ZPP- a, odnosno da odlučuje o onome što nije postavljeno u granicama zahtjeva koje su stranke u postupku istakle, ali to ne znači da sud nije ovlašten u smislu citirane odredbe članka 327. stavak 1. ZOO-a po prigovoru ugovorne strane kao zainteresirane osobe ili po službenoj dužnosti, a u okviru činjeničnih navoda tužbe i odgovora na tužbu, procijeniti valjanost spornog pravnog posla. Pri tome se valjanost spornog pravnog posla razmatra kao prethodno pitanje o čijem rješenju ovisi odluka suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva (tako i rješenje VSRH broj Rev-3357/18 od 26. listopada 2021. i Revd-4629/2022-2 od 14. prosinca 2022.).

18. S obzirom da su ugovori o zajmu od 30. siječnja 2017. i 23. lipnja 2017. utvrđeni ništetnim, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži od suda utvrđenje istih raskinutim, jer posljedice ništetnosti ugovora djeluju "ex tunc". (točka I izreke presude). Naime, u situaciji kada jedan od suugovaratelja ne ispuni preuzetu obvezu, druga strana ne može zahtijevati ispunjenje ugovorne obveze, jer je ugovor ništetan, tj. ne postoji pravna osnova za postavljanje takvog zahtjeva.

19. Nadalje, kako su predmetni ugovori o zajmu od 30. siječnja 2017. i 23. lipnja 2017. utvrđeni u potpunosti ništetnim, sud je odbio protutužbeni zahtjev kojim se traži iste utvrditi djelomično ništetnim. Naime, prema shvaćanju ovog suda, ugovor ne može istovremeno biti djelomično i u cijelosti ništetan (toč. V i VI izreke).

20. Međutim, kako je protutužbenim zahtjevom traženo utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o zajmu sklopljenog među strankama 27. siječnja 2016. (koji nije bio predmet tužbenog zahtjeva), a za koji je također utvrđeno da bi bio sklopljen u devizi euro, sud je u tom dijelu prihvatio protutužbeni zahtjev te odlučio kao pod točkom VII izreke. Pritom, je, s obzirom na prigovor tužitelja potrebno navesti kako pravo na isticanje ništetnosti ne zastarijeva (čl. 328. ZOO)

21. Posljedice ništetnosti propisane su odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a na način da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora.

21.1. Dakle, kako je sud utvrdio da bi ugovori o zajmu eura (obzirom na vrijeme kada su sklopljeni) između parničnih stranaka bili ništetni pravni poslovi, temeljem naprijed navedenog zakonskog propisa tuženik bi bio dužan vratiti tužitelju upravo iznose strane valute koju je i primio od tužitelja, odnosno bio bi dužan vratiti ono što mu je tužitelj i predao što u konkretnom slučaju znači povrat iznosa strane valute koji bi temeljem ništetnog ugovora primio. S obzirom da su ugovori o zajmu utvrđeni ništetnim tada je tuženik te iznose stekao bez valjane pravne osnove, u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a pa bi osnovom čl. 1115. ZOO-a bio dužan platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

21.2. S obzirom na izneseno potrebno je utvrditi ukupno koliki iznos zajma je tuženik primio od tužitelja s osnove sklopljenih ugovora.

22. Tijekom postupka tužitelj je tvrdio kako je tuženiku pozajmio ukupno 272.000,00 eura. Navedeni iznos da je pozajmio u tri navrata i to 27. siječnja 2016. iznos od 104.000,00 eura, 30. siječnja 2017. iznos od 99.000,00 eura te 23. lipnja 2017. iznos od 69.000,00 eura, dakle da je tuženiku pozajmio upravo iznose koji su navedeni u potvrdama o primitku novčanih pozajmica sa lista 11,12 i 18 spisa. Također, tvrdio je kako je zajam bio besplatan.

23. Tuženik pak tvrdi kako je na ime zajma od tužitelja primio ukupno 125.000,00 eura i to 27. siječnja 2016. kada je primio iznos od 50.000,00 eura, 30. siječnja 2017. kada je primio iznos od 45.000,00 eura te 23. lipnja 2017. kada je primio iznos od 30.000,00 eura. Također, tvrdi da je sa tužiteljem prvi ugovor o zajmu sklopio 17. rujna 2015., ali taj dug da je prebačen u ugovor o zajmu od 27. siječnja 2016. Sve ostalo, iznad iznosa od 125.000,00 eura, a što je navedeno u predmetnim pozajmicama da predstavlja uglavničenu kamatu.

24. Stoga je za potrebe utvrđivanja činjeničnog stanja sud prije svega analizirao stranačke iskaze te je njihove iskaze doveo u vezu sa ostalim izvedenim dokazima. Iskazi stranaka i svjedoka u obrazloženju ove presude nisu reproducirani zbog njihove opsežnosti, već je sadržaj tih iskaza iznesen samo u dijelovima koji se direktno tiču činjenica koje su sporne među strankama.

25. Po iskazu tužitelja sa tuženikom je sklopio tri ugovora o novčanoj pozajmici. Prva je bila 2016., a druga i treća 2017. 2016. tuženiku je pozajmio iznos od 104.000,00 eura, drugi put da mu je pozajmio iznos od 99.000,00 eura, a treći put iznos od 69.000,00 eura. Pozajmljeni novci su bili sredstva njegove supruge VG. Dio sredstava je dobila prodajom stana u [adresa], a dio je naslijedila od oca. Tuženikov prijedlog je bio da se u ugovor unese kako se dio novca vraća u ratama, a dio obročno. Ugovor je pisao tuženik i tužiteljeva supruga VG. Tuženik da je u cijelosti vratio pozajmljeni iznos po ugovoru iz 2016., a po prvom iz 2017. da je zajam vratio djelomično Po drugom ugovoru iz 2017. da nije vratio ništa. Uplate su vršene na njegov devizni račun u Privrednoj banci Zagreb i na račun njegove supruge na kojem je bio opunomoćenik. Kada je tužiteljeva supruga prizdravila, ona da je preuzela brigu oko povrata pozajmica jer on slabo poznaje matematiku, dok je njegova supruga ima u malom prstu. Osobno je sve ove novce iz pozajmica dao tuženiku. Novce bi prethodno izbrojala njegova supruga te ih stavila u kuvertu koju bi on potom predao tuženiku. Također, da je i tuženik izbrojao novce, a ugovor su ovjeravali i u bilježnika. Tako da je bilo i prvi i drugi i treći put. S tuženikom da je bio prijatelj od djetinjstva, te ga je molio da mu pozajmi novce radi pokretanja posla u Njemačkoj. Tuženik da je znao da je tužiteljeva supruga prodala stan u [adresa] jer je na njemu vršio radove renovacije, zato da ga je i pitao novce, znajući da ih ima.

25.1. Tužitelj je iskaz dao i u predmetu koji se vodi povodom kaznene prijave tuženika, tada je kazao još i to kako evidenciju povrata zajma vodi njegova supruga VG te da je tuženik do kraja 2020. godine vratio cca 116.000,00 i ostao mu dužan 156.000,00 eura. Također je kazao da bi supruga novce za pozajmicu na iznos od 69.000,00 eura podigla sa banke Banco Popolare, a dio da je imala u kući, dok je kasnije iskazivao da bi njegova supruga VG novac podizala sa bankovnog računa PBZ banke gdje posjeduju račun, a on da bi ga tuženiku predavao u kuverti i uvijek ispred supruge VG (list 252 i 253 spisa). Da bi mu tuženik vratio ukupno 116.000,00 eura, tužitelj je iskazivao i u svom iskazu danom u postupku pod poslovnim brojem Ovr-2599/2023 (list 104 spisa koji je u priklopu).

26. Po iskazu tuženika sa tužiteljem je sklopio četiri ugovora o pozajmici. Prvi je bio 17. rujna 2015., zatim 28. siječnja 2016., koji ugovor je objedinio prvi ugovor, zatim 30. siječnja 2017. i zadnji 23. lipnja 20107. Ukupno da mu je tužitelj pozajmio iznos od 125.000,00 eura. Iznos primljen po prvoj pozajmici od 17. rujna 2015. da je objedinjen u drugom tako da ukupno iznosi 50.000,00 eura, sljedeći je bio 45.000,00 eura, a zadnji je bio 30.000,00 eura. Vratio je 116.000,00 i nešto sitno eura, a u vraćeni iznos računa i vrijednost motocikla od 5.000,00 eura koji je prepisan tuženiku i za koji iznos su rate umanjene. Nije točno da bi on molio tužitelja da mu pozajmi novce, već je tužitelj njemu to prvi predložio kada je saznao da je u financijskim problemima. Kazao mu je kako njegova supruga VG ima oročena novčana sredstva od prodaje stana te da će ju nagovoriti da ih tuženiku pozajmi. Tužitelj da mu je na to kazao kako ima 9.000,00 eura slobodnih od oročene štednje te je iz tog razloga prva pozajmica bila 9.000,00 eura. I za sve ostale pozajmice tužitelj da bi njega prvi kontaktirao. Smatra da je to radio jer je vidio da uredno vraća dug. Ugovore nije on sastavljao, već ih je tužitelj donio rukom pisane, a on i je pretipkao na kompjuteru. Upitan zašto je potpisivao ugovore koji glase na veći iznos od onog kojeg je primio, tuženik je kazao kako je još prilikom potpisivanja prvog ugovora u javnobilježničkom uredu u Zadru kazao tužitelju da ovakav ugovor ne može proći jer je lihvarski radi kamata koje su bile napisane kao glavnica, ali tužitelj mu je kazao da se ne brine, da će se oni dogovorit i da to traži njegova supruga. Tuženik dalje navodi kako je sa tužiteljem bio prijatelj od njegove 22. godine života, tužitelj mu je bio kao član obitelji, boravio je kod njega na brodu, putovao je s njim u Pariz. Znao je da nije poremećena osoba te je mislio kako ga neće prevariti. S tužiteljem je imao načelni dogovor da će mu vratiti 125.000,00 eura koliko je primio i 40.000,00 eura na ime kamate za sve pozajmice. Takav dogovor su imali sve do pandemije korona virusom, ali smatra da tužiteljeva supruga nije željela prihvatiti dogovor, već je inzistirala da isplata ide kao što je navedeno u ugovorima. Tada da je on prestao plaćati i dobio dopis punomoćnice tužitelja kojim ga se upozorava na vraćanje zajma.

26.1. Tuženik je iskaz dao i u predmetu poslovnog broja Ovr-2599/2023 te u postupku koji se vodi povodom njegove kaznene prijave, te je u bitnom iskazivao da bi sa tužiteljem sklopio ukupno četiri pozajmice temeljem kojih da je pozajmio iznos od 125.000,00 eura, od čega je vraćeno oko 116.000,00 eura. Također, na ročištu od dana u spis je predao e-mail koji je uputio punomoćniku tužitelja (predmetni e-mail prileži i listu 44 priklopljenog spisa Ovr-2599/2023) dana 13. veljače 2023., a iz sadržaja kojeg proizlazi da bi tuženik tvrdio kako je na ime zajma primio iznos od 125.000,00 eura od kojeg iznosa je vratio iznos od 116.750,00 eura.

27. Po iskazu svjedokinje VG, supruge tužitelja, novci koje je tužitelj pozajmio tuženiku su bili njeni. Tuženik da je nagovorio njenog supruga da mu pozajmi novce, a ona da nije bila za to. Tuženika poznaje već dvadesetak godina, ali se sa njim nije družila. Prva pozajmica da je bila 27. siječnja 2016. na iznos od 104.000,00 i dogovoreno je kako će iznos vratiti u roku od 5 godina i to na način da će mjesečno plaćati iznos od 900,00 eura, a razliku do iznosa od 104.000,00 eura da će isplatiti jednokratno. Ugovor su pisali ona i tuženik, a tuženik je sam odredio iznos koji će mjesečno vraćati. Nije joj bio nerealan takav način otplate, prema kojem se kroz razdoblje od 5 godina vraća iznos zajma od 54.000,00 eura, a zatim jednokratno iznos od 50.000,00 eura jer joj je tuženik kazao kako ima dionice koje će prodati. Ona nije pitala o kojoj se tvrtki radi. Tuženik da je godinu dana uredno vraćao dug, zatim da je sačinjena nova pozajmica u siječnju 2017. na iznos od 99.000,00 eura. Korištena je ista špranca ugovora, samo su promijenjeni iznosi, a tuženik je ponovno sam odredio koliko će mjesečno vraćati. U lipnju 2017. tuženik je ponovno pozajmio novce od njenog supruga. Ovaj put je bio u pitanju iznos od 69.000,00 eura. Ponovno je korištena ista špranca, ponovno je sam tuženik odredio iznos koji će mjesečno vraćati. Prvi ugovor da je ovjeren kod javnog bilježnika, a druga dva nisu jer je tuženik tvrdio da će morati platiti ovjeru 5% pa je predložio da svjedoci budu ona i njegova supruga ZG. Kada je ugovore donio na potpis isti su već bili potpisani od strane njegove supruge, ona nije fizički sudjelovala u potpisivanju. Tuženik da je ova tri ugovora poštovao do mjeseca prosinca 2020. i to na način da je uplaćivao tri rate mjesečno. Svi pozajmljeni novci su bili njena novčana sredstva, a ona ih je prethodno podigla s banke. Upitana koliko prethodno kazala je da bi ih podigla oko godinu dana ranije, 2015. Te 2015. da je imala više od 270.000,00 eura i ne želi kazati gdje je te novce držala jer je to tajno mjesto. Primopredaja novaca je izgledala tako da bi svaki put novac bio stavljen u kuverte, novčanice su bile u apoenima od 500 eura. Prvi put je novce dala tužitelju i on ih je tuženiku predao kod javnog bilježnika u Zadru, a druga dva puta je ona bila prisutna. Tuženik da nije u potpunosti ispunio niti jedan od ova tri ugovora već je rate koje je uplaćivao po ova tri ugovora zbrojio i na taj način vratio 115.000,00 eura. Tuženik da se ponaša kao da su rate od 900,00 eura kamata, a ono što je trebao jednokratno isplatiti glavnica, ali to da nije točno. Svi iznosi koji su u potvrdama o primitku da su pozajmljeni tuženiku. Svjedokinji je ovo prvi i zadnji put da je nekome pozajmila novce, a odlučila ih je tuženiku besplatno pozajmiti jer je vidjela da mu je potrebno. Na upit suda u kojim bankama je imala otvorene račune i za koji iznos je prodala stan u [adresa], nije željela odgovoriti već je kazala neka odvjetnik prati put novca. Nakon što je svjedokinji predočena isprava sa lista 17 spisa – Prometi za tekući račun u stranoj valuti HR68 2340 0093 2189 3556 6, a koja je bila prilog tužbe, svjedokinja je kazala kako je ona pisala ono što je na tom listu ručno napisano, sve izuzev broja 240.500 koji se nalazi ispod razlomka. Dalje upitana koje je značenje napisanog, kazala je kako je tu računala kamate na tuženikov dug te da ne zna kako je došla do iznosa od 147.000,00. Za ovaj iznos od 84.600,00 pretpostavlja da predstavlja iznos koji je tuženik isplatio do dana kada je vršila računanje. Ispod gdje piše dug da predstavlja preostali dug tuženika na taj dan, a iznos od 125.000 da predstavlja uplaćeni iznos. Dalje upitana koju kamatu je računala, ako je zajam bio beskamatni, svjedokinja je kazala zakonsku zateznu. Na daljnji upit koje godine je to računala, kazala je da pretpostavlja da bi to bilo 2020., kad je tuženik prestao plaćati. Zaključno, upitana kako je uzela kamatu, kazala je da ni sama ne zna kako.

27.1. Svjedokinja je iskaz dala i u predmetu koji se vodi povodom kaznene prijave tuženika kada je kazala da bi pozajmljeni iznos od 272.000,00 eura suprug i ona posjedovali od 2015., a prethodno da bi ga podignuli s bankovnog računa PBZ i Veneto banke. Svjedokinja je još tom prigodom kazala kako je sveukupni iznos koji je tuženik po pozajmicama vratio 115.750,00 eura (list 256 spisa). Identičan iznos svjedokinja navodi i u iskazu danom u postupku pod poslovnim brojem Ovr-2599/2023 (list 125 spisa koji je u priklopu).

28. Po iskazu svjedokinje ZG, supruge tuženika, njen suprug je od tužitelja pozajmio iznos od 125.000,00 eura. Navedeni novci da su bili od VG. Na papirima da su bile napisane puno veće cifre te joj je poznato da bi njen suprug govorio tužitelju kako mu to, ako dođe do suda neće proći jer će biti jasno da je u pitanju lihvarski ugovor, a tužitelj da bi na to kazao: "Ma pusti, pusti, ja to radim radi VG..." Svjedokinja je još kazivala kako misli da je novac bio pozajmljivan u tri navrata, ne može se sjetiti je li bila nazočna u sva tri puta, ali je sigurna kako jednom na Viru je i da je tada novac predan u gotovini. Iskazivala je i kako su potpisi sa potvrda na listu 11 i 12 njeni. Kazala je kako je njen suprug vratio skoro sve što je pozajmio od tužitelja. Još je kazala i to da bi njen suprug i tužitelj bili prijatelji od suprugovih studentskih dana te da je ona tužitelja "naslijedila" kao suprugovog prijatelja. S njim da je provodila više vremena nego sa sestrama, često je bio njihov gost i imali su jako dobar odnos. Odnos između njenog supruga i tužitelja da se pogoršao u vrijeme pandemije korona virusom, kada je njen suprug kasnio s uplatama i kada je tužitelj počeo o njemu ružno pričati zajedničkim prijateljima.

29. Iskaz svjedoka ĆG sud nije posebno cijenio jer isti nije imao nikakvih neposrednih saznanja o spornoj činjenici, visini iznosa koji je tužitelj pozajmio tuženiku. Naime, svjedok je iskazivao o svojem ranijem poslovnom i privatnom odnosu s tuženikom, a što nije od važnosti za ovaj spor te o tome da bi mu se tužitelj požalio kako je tuženiku pozajmio veći iznos novca, koji mu tuženik nije vratio. O konkretnom iznosu zajma se nije očitovao.

30. Čitanjem prometa po računu u stranoj valuti HR68 2340 0093 2189 3556 6 (list 13-17 spisa), a koji je tužitelj priložio uz tužbu, sud je utvrdio kako je na listu 17, u gornjem desnom kutu rukom napisana brojka "147,000,00" ispod koje dalje piše "KAMATE" zatim brojka "62,400,00" ispod koje dalje stoji znak "+" te brojka "125,000,00" ispod koje je razlomačka crta te brojka "187,400,00". Također u donjoj polovici isprave rukom je napisano "KAMATE – 147.000,00", zatim "ISPLAĆENO – dio nečitak pa 84.600,00". Ispod navedenog se nalazi razlomačka crta pa riječ "DUG – 62,400,00 €" , zatim znak "+" te brojka 125,000,00 €". Ispod navedenoj je razlomačka crta te brojka 187.400,00. Ispod te brojke, napisana je brojka 240.500. Upitana na ročištu od 17. veljače 2026. svjedokinja VG je tvrdila da bi navedeno bio njen rukopis, sve osim brojke 240.500, te da je to pisala kada je računala kamatu na tuženikov dug. Iznos od 84.600 predstavlja iznos koji je tuženik isplatio na dan kad je vršila računanje, iznos ispod, kraj riječi "dug" da predstavlja preostali dug tuženika na taj dan, a iznos od 125 000 da predstavlja uplaćeni iznos. Iznos od 147 000 kraj riječi "kamata" da predstavlja iznos koji je dobila računajući zakonsku zateznu kamatu na tuženikov dug te se nije znala izjasniti kako je do njega došla.

30.1. Ovdje još za kazati kako je tužitelj iskazivao da bi upravo njegova supruga, svjedokinja VG, nakon što je prizdravila vodila računa o povratu pozajmice, jer je on slab s brojevima, a njegova supruga ih ima "u malom prstu". Uz to i stranke i svjedokinja VG su iskazivali kako bi pozajmljena sredstva bila novčana sredstva svjedokinje VG.

31. Čitanjem bankovnih izvoda Privredne banke Zagreb d.d. za tužitelja BG, sud je utvrdio kako je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2017. u spomenutoj banci imao redovni tekući račun otvoren 2. siječnja 2015. i zatvoren 5. siječnja 2015., zatim tekući račun u eurima i stranoj valuti, otvoren 11. lipnja 2014. i zatvoren 14. rujna 2022. te dva računa sa oročenjem, jedan otvoren 10. prosinca 2014. i zatvoren 1. travnja 2015. te jedan otvoren 12. lipnja 2014. i zatvoren

14. rujna 2015 (list 277 spisa).

31.1. Detaljnim pregledom dostavljenog prometa po računu broj HR68 2340 0093 2189 35566, a koji uvid je sud izvršio putem aplikacije eSpis jer format programa Exel u kojem je bankovni izvod dostavljen ne može biti pregledno ispisan, sud je utvrdio da bi tužitelj dana 14. rujna 2015. na račun primio uplatu u iznosu od 124.087,89 eura, za koju stoji naznaka "bezgotovinska isplata s računa oročenja" te da bi dana 15. rujna 2015. taj isti iznos od 124.000,00 eura podigao sa svojeg računa (redak 569 i 573. priloga oznake "CD" koji je dostavljen uz podnesak Privredne banke Zagreb d.d. od 18. svibnja 2026.). Upravo je 14. rujna 2015. tužitelj zatvorio račun oročenja PBZ premium štednja plus paket u valuti broj 20507710645 (list 277 spisa). Pregledom prometa po računu oročenja broj 20507710645 (prilog 4 koji je dostavljen uz podnesak Privredne banke Zagreb) vidljivo je kako je dana 14. rujna 2015. s tog oročenog računa tužitelja izvršena isplata iznosa od 124.087,89 eura upravo na račun tužitelja broj HR68 2340 0093 2189 35566.

31.2 Daljnjim pregledom tužiteljeva prometa po računu sud nije utvrdio nikakve veće priljeve. Priljevi su na račun tužitelja vršeni njegovim povremenim osobnim uplatama te mjesečnim uplatama tuženika koji variraju od 400,00 do 2.000,00 eura te jednom uplatom svjedokinje VG u iznosu od 3.440,00 eura (redak 779 priloga "CD"). Sveukupno je u razdoblju od 2. siječnja 2015. do 31. prosinca 2017. s deviznog računa tužitelja broj HR68 2340 0093 2189 35566 isplaćen iznos od 221.100,00 eura, dok je uplaćen iznos od 215.409,31 eura.

32. Čitanjem bankovnih izvoda Privredne banke Zagreb d.d. za svjedokinju VG, a za koju se tijekom postupka tvrdilo da bi bila vlasnica pozajmljenih novčanih sredstava, sud je utvrdio kako u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2017. u spomenutoj banci imala umirovljenički tekući račun otvoren 1. kolovoza 2016. i zatvoren 10. prosinca 2016. te umirovljenički tekući račun otvoren 24. studenog 2017. koji je aktivan do dana podnošenja dopisa banke (list 279 spisa).

32.1. Detaljnim pregledom dostavljenog prometa po računu broj [broj bankovnog računa], a koji uvid je sud izvršio putem aplikacije eSpis (prilog 5 uz podnesak koji je sudu dostavila Privredna banka Zagreb d.d.). Nadalje, pregledom dostavljenog prometa po računu broj [broj bankovnog računa] jer format programa Exel u kojem je bankovni izvod dostavljen ne može biti pregledno ispisan, sud je utvrdio da bi sveukupno ju razdoblju od 1. rujna 2016. do 10. prosinca 2016. s računa svjedokinje bio isplaćen iznos od 13.695,07 kuna, koliko je ujedno i iznos isplaćenih sredstava sa tog računa. Nadalje, pregledom dostavljenog prometa po računu broj [broj bankovnog računa] (prilog broj 6 uz podnesak koji je sudu dostavila Privredna banka Zagreb d. d.), sud je utvrdio kako je jedini promet po tom računu, u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2017. bila uplata Centra za socijalnu skrb u iznosu od 500,00 kuna.

33. Kao što je već kazano, nije sporno da su stranke sklopile više ugovora o zajmu te da su prilikom sklapanja istih potpisale potvrde o primitku novčane pozjamice. Takve potvrde predstavljaju privatne isprave, istinitost kojih tuženik osporava navodeći da bi primio manji iznos od onog navedenog u potvrdama i to iznos od 125.000,00 eura, a koji je skoro u cijelosti vratio. Tvrdi kako je isprave potpisao jer je lakomisleno smatrao da će se tužitelj, s kojim je bio dugogodišnji prijatelj, držati njihovog načelnog dogovora i od njega tražiti povrat samo stvarno primljenog iznosa uz koji mu je bio voljan isplatiti i zakonsku zateznu kamatu. Tužitelj s druge strane, tvrdi da bi upravo iznosi navedeni u pozajmicama bili iznosi koje je tuženiku pozajmio, ukupno 272.000,00 eura, od kojih mu je vraćen iznos od 115,800 eura. Stoga je sporna činjenica među strankama istinitost navedenih potvrda o novčanim pozajmicama.

34. Sveukupnom analizom prethodno izloženog sadržaja materijalnih dokaza u spisu te sadržaja iskaza stranaka i svjedoka sud je utvrdio sljedeće.

35. Dovodeći u vezu iskaze stranaka i svjedoka dane u ovom predmetu, kao i u predmetima pod poslovnim brojem Ovr-2599/2023 te u postupku koji je pokrenut povodom kaznene prijave koju je tuženik podignuo protiv tužitelja, isprave sa lista 13- 17 spisa, a koje je tužitelj priložio uz tužbu, te pregledani promet po računima tužitelja i svjedokinje VG, sud je utvrdio kako bi tuženik na ime zajma po sve tri pozajmice od tužitelja primio ukupno 125.000,00 eura te da ostatak od 147.000,00 eura za koje tužitelj tvrdi da bi tuženiku pozajmio nisu istom predani već su u potvrde o primitku novčane pozajmice uneseni kao glavnica, iako u stvari predstavljaju kamatu.

36. Navedeno sud zaključuje analizom prometa po tužiteljevom računu iz kojeg je vidljivo da bi dana 14. rujna 2015. sa svoje oročene štednje na svoj devizni račun uplatio iznos od 124.087.89 eura, koji je potom sutradan podigao s računa. Pritom je, među strankama bilo nesporno kako bi prva pozajmica bila izvršena dana 17. rujna 2015. (list 232 spisa). Osim navedenog po tužiteljevu računu nije u razdoblju kada su sklapane pozajmice bilo većeg priljeva. Također, pregledom prometa po računu svjedokinje VG sud nije našao dokaz većeg priljeva u razdoblju sklapanja predmetnih pozajmica. Još je za navesti kako je tužitelj tijekom postupka tvrdio da bi pozajmljena novčana sredstva bila vlasništvo svjedokinje VG, tako je tvrdila i svjedokinja, navodeći da bi sredstva dobila prodajom stana i nasljeđivanjem, međutim, sudu nije htjela kazati gdje je sredstva držala deponiranim, a tužitelj i svjedokinja su o toj činjenici kontradiktorno iskazivali u ovom postupku i u postupku koji se vodi povodom kaznene prijave tuženika. Tako je svjedokinja VG u ovom postupku kazala kako je novce prethodno podigla s banke i to negdje 2015. te da ih je držala na tajnom mjestu, a novac od prodaje stana da je primila na ruke, dok je u postupku koji se vodi povodom kaznene prijave kazivala kako su novce ona i suprug posjedovali od 2015., a prethodno da su podignuti s računa PBZ banke i Veneto banke (list 256 spisa). Tužitelj je pak u postupku koji se vodi povodom kaznene prijave iskazivao najprije da je dio novca svjedokinja VG podigla s računa Banco Popolare, a dio da je imala u kući (list 252 spisa), da bi potom kazao kako je sav novac njegova supruga VG podizala s bankovnog računa PBZ banke (list 253 spisa). Dakle, osim paušalnih navoda da bi novce koji su predmet pozajmice njegova supruga stekla kupoprodajom stana i nasljeđivanjem tužitelj nije znao točno kazati o kojim se iznosima radi, gdje su ti iznosi bili deponirani te kada su i sa koje banke podizani. Konačno, pregledom tužiteljevih računa proizlazi da bi predmetna sredstva od nepunih 125.000,00 eura bila oročena na tužiteljevo ime te da ih je u potpunosti podignuo sa oročenog računa dva dana prije sklapanja prve pozajmice pa sud poklanja vjeru tuženikovu iskazu u kojem navodi da bi se tužitelj, jer su bili dugogodišnji bliski prijatelji, njemu obratio sa zahtjevom da mu pozajmi novce i pomogne u financijskim poteškoćama.

36.1. Tijekom postupka tužitelj je tvrdio da bi mu, kao osobi sa mentalnim poteškoćama, bilo prezahtjevno pratiti tuženikove uplate, pa je evidenciju uplata na sebe preuzela njegova supruga VG, koja "matematiku ima u malom prstu". Kada je svjedokinji na ročištu predočena isprava sa lista 17 spisa, ista je kazala kako je navedeno napisala prilikom vršenja obračuna plaćenog od strane tuženika. Pritom je kazala kako broj od 147.000,00 koji se nalazi na dva mjesta uz riječ "kamate" (u gornjem desnom kutu i u donjem dijelu lista) predstavlja zakonsku zateznu kamatu na tuženikov dug. Pritom nije znala kazati kada je obračun radila niti kako je došla do spomenutog iznosa zakonske zatezne kamate od 147.000,00. Nakon što je detaljno analizirao promet po tekućem računu sa listova 13-17 spisa, sud je utvrdio kako se na istom nalaze samo uplate koje su u razdoblju od 1. siječnja 2016 do 15. listopada 2019. vršene na devizni račun tužitelja. Isprava je sačinjena dana 15. listopada 2019. u 11:14:51 sat u poslovnici PBZ banke Marul, Trg braće Radića 7, Split od strane BGR. Pritom je sud utvrdio kako bi spisu bile priložene i višestruke kopije te isprave pa se tako na listu 15 spisa nalazi prva stranica isprave, na listu 14 spisa druga stranica isprave, na listu 16 treća i ujedno posljednja stranica isprave. Na listu 13 spisa nalazi se kopija treće stranice isprave, dok se na listu 17 spisa nalazi kopija dijela treće stranice isprave. Pritom je vidljivo i da bi isprava sa lista 17 spisa bila sačinjena isti dana 15. listopada 2019., ali u drugoj poslovnici u Splitu, Pojišan, Poljička cesta 8 i od strane druge djelatnice. Kao što je već navedeno, na ispravi je vidljiv promet uplata po deviznom računu tužitelja te su na istima rukom podcrtani iznosi uplate vršeni po tuženiku i JG (tuženikovoj kćeri). Potom je u gornjem kutu svakog lista isprave vršen obračun tako zaprimljenih uplata, da bi konačno na listu 17 bilo napisano "Kamata" 147.000,00, uplaćeno 84.6000 te dug 62.400 plus 125.000 ukupno 187.400. Sud ne poklanja vjeru iskazu svjedokinje koja je kazivala da bi navedeni obračun vršila nakon što je tuženik prestao s uplatama, dakle u prosincu 2020. Da je to točno, bilo bi logično za obračun koristiti recentni ispis prometa po računu, a ne ovaj sačinjen 15. listopada 2019. Prema shvaćanju suda, upravo je u vrijeme kada je ispis i sačinjen, dakle 2019. i vršen obračun tuženikova duga. Stoga nije uvjerljivo pojašnjene svjedokinje da bi iznos pored riječi kamata predstavljao zakonsku zateznu kamatu (za koju nije znala objasniti metodu izračuna) jer je u postupku bilo nesporno da tuženik nije bio u zakašnjenju sve do prosinca 2020, a prema kazivanju tužitelja zajam je bio besplatan. Da je obračun vršen prije prosinca 2020., sud zaključuje i po tome što iznos za koji svjedokinja tvrdi da bi predstavljao uplaćeni iznos ne iznosi 115.800,00 eura, a koliko su svjedokinja i tužitelj tvrdili da bi tuženik do prosinca 2020. uplatio na ime zajma. Stoga je sud uvjerenja da bi iznos od 147.000,00 pokraj riječi "KAMATA" predstavljao kamatu koja je bila unesena u potvrde o novčanim pozajmicama i to baš na način na koji je tuženik iskazivao. Tako bi iz novčane pozajmice od 27. siječnja 2016. iznos od 54.000,00 eura predstavljao kamatu i ne bi bio isplaćen tuženiku, iz novčane pozajmice od 30. siječnja 2017. iznos od 54.000,00 eura predstavljao kamatu i ne bi bio isplaćen tuženiku, iz novčane pozajmice od 23. lipnja 2017. iznos od 39.000,00 eura predstavljao kamatu i ne bi bio isplaćen tuženiku. Upravo zbrajanjem ta tri iznosa dolazi se do iznosa od 147.000,00 eura.

37. U postupku ranijeg poslovnog broj P-849/2026 ovdje tužitelj je uz podnesak od 27. svibnja 2026. dostavio više bankovnih izvoda, a sve kao dokaz činjenice da bi u razdoblju kada su sačinjavane pozajmice, on i njegova supruga VG raspolagali većom količinom novca. Tako prilaže isplatnicu Raiffeisen Bank d.d. od 12. lipnja 2014., isplatnicu Banco Popolare d.d. od 24. studenog 2014., isplatnicu Otp banke d.d. od 7. travnja 2015. isplatnicu privredne banke Zagreb d.d. od 15. rujna 2015., isplatnicu Veneto banke d.d. od 28. siječnja 2016. te isplatnicu Privredne banke Zagreb d.d. od 7. srpnja 2016. (list 65-70 spisa P-849/2026).

37.1. Čitanjem isplatnice Raiffaisen Bank d.d. od 12. lipnja 2014. (list 65 spisa P- 849/2026) sud je utvrdio kako ista glasi na ime tužitelja te da je tog dana istom s računa isplaćen iznos od 28.000,00 eura.

37.2. Nadalje, čitanjem isplatnice SG od 24. studenog 2014. (list 66 spisa P-849/2026) sud je utvrdio kako ista glasi na ime tužitelja te da je tog dana istom s računa isplaćen iznos od 35.000,00 eura.

37.3. Čitanjem isplatnice Otp banke d.d. od 7. travnja 2015. (list 67 spisa P-849/26) sud je utvrdio kako je tog dana s računa VG po nalogu tužitelja isplaćen iznos od 160.000,00 eura.

37.4. Čitanjem isplatnice Privredne banke Zagreb d.d. od 15. rujna 2015. (list 68 spisa P-849/2026) sud je utvrdio kako se radi o isplati s deviznog računa tužitelja, koja isplata je već obrazložena pod točkom 27.1. presude.

37.5. Čitanjem isplatnice Veneto banke od dana 28. siječnja 2016. (list 69 spisa p- 849/2026) sud je utvrdio kako ista glasi na ime tužitelja te da je tog dana istom s računa isplaćen iznos od 75.000,00 eura.

37.6. Čitanjem isplatnice Privredne banke Zagreb d.d. od 7. srpnja 2016. (list 70 spisa P-849/2026) sud je utvrdio kako ista glasi na ime tužitelja te da je tog dana istom s računa isplaćen iznos od 10.000,00 eura, te da je riječ o deviznom računu tužitelja, promet po kojem je sud već obrazložio u točki 27.2. presude.

38. Vezano za dostavljenu dokumentaciju treba kazati kako s obzirom na nadnevak nastanka iste, te kontradiktorne iskaze tužitelja i svjedokinje VG o tome kada su, sa koje banke i koliko novca podignuli te uzimajući u obzir sve ostale povedene dokaze, iste ne dokazuju da bi tuženiku bio pozajmljen iznos od ukupno 272.000,00 eura. One prema shvaćanju suda, dokazuju upravo ono što na njima piše, da je određenog dana, određena količina novca isplaćena tužitelju, dok je sud ocjenom svih dokaza provedenih u postupku utvrdio da bi tuženiku na ime zajma bilo pozajmljeno ukupno 125.000,00 eura.

39. S obzirom da je u provedenom postupku utvrđeno da bi tuženik s osnove zajma po tri pozajmice od strane tužitelja primio ukupan iznos od 125.000,00 eura, a tužitelj je tijekom postupka tvrdio da bi mu bio vraćen iznos od 115.800,00 eura, sud je obvezao tuženika na isplatu iznosa od 9.200,00 eura, dok je u preostalom dijelu tužiteljev zahtjev za isplatom odbijen (toč. II, III i IV izreke).

39.1. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da bi isplatio skoro cijeli dug (spominjao je iznos od oko 116.000,00 eura), da je za platiti ostalo još nešto sitno, a što se može kompenzirati korištenjem njegove garaže od strane tuženika, ali navedeno korištenje i eventualni iznos kompenzacije, nije dokazao.

40. Nije osnovan tuženikov prigovor zastare jer prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

41. Ostaje još raspraviti tužiteljev zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata. S obzirom da su ugovori o zajmu koji su među strankama sklopljeni utvrđeni ništetnim, na povrat primljenih sredstava se primjenjuju odredbe o stjecanju bez osnove, koje sukladno čl. 1115. ZOO određuju, da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

41.1. Tužitelj je u spis dostavio opomenu pred tužbu od 2. lipnja 2022. te dostavnicu za navedeno pismeno, koja se vratila neuručena. Također, priložio je i opomenu pred tužbu datiranu na 21. lipnja 2022., a za koju tvrdi da bi tuženiku bila poslana redovnom poštom. Spisu prileži i fotografija mobilnog uređaja marke "Panasonic" na ekranu kojeg uređaja je vidljiv broj 00491520456224 te datum 28. Jun te vrijeme 12.18 (list 28 spisa). Tužitelj je tvrdio da bi to bio poziv koji mu je tuženik uputio nakon što je zaprimio opomenu pred tužbu, a kojom prigodom da je kazao kako dug neće vratiti. Uvidom u e-mail koji je tužitelj predao na ročištu, a koji i prileži spisu ovog suda poslovni broj Ovr- 2599/2023 na list 44 spisa sud je utvrdio kako se u istom tuženik obraća punomoćniku tužitelja te navodi "...u daljnjem tekstu spominjete naš razgovor od 28. lipnja 2022..." . Stoga je zaključak suda da bi tuženik zaista tog 28. lipnja 2022. saznao da tuženik od njega zahtjeva povrat zajma, te je to dan kada je prestao biti pošteni stjecatelj predmetnog iznosa od 9.200,00 eura.

42. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da ispuni obvezu od nadnevka 28. lipnja 2022. i od kojeg trenutka teku zatezne kamate, sukladno odredbi članka 29. st. 2. u vezi s člankom 22. st. 4. ZOO (toč. IV izreke presude) te ujedno odbiti tužiteljev zahtjev za isplatom zakonske zatezne kamate koja na iznos od 9.200,00 eura teče od 23. lipnja 2017. do 27. lipnja 2022. (točka III. izreke presude).

43. Odluka o zahtjevima stranka na naknadu troškova postupka temelji se na članku 151., članku 154. stavak 2., članku 155. i članku 164. ZPP-a.

44. S obzirom na djelomičan uspjeh stranaka u sporu, kako po tužbi, tako i po protutužbi, najprije je potrebno odrediti omjer njihova uspjeha.

45. Vrijednost predmeta spora u postupku po tužbi tužitelj je označio u iznosu od 155.949,30 eura, dok je vrijednost predmeta spora u postupku po protutužbi označena u iznosu od 147.000,00 eura. Stoga ukupna vrijednost predmeta spora iznosi 302.949,3 eura.

46. Tužitelj je u tužbenom zahtjevu uspio samo u dijelu koji se odnosi na povrat iznosa od 9.200,00 eura, slijedom čega sud, a s obzirom na označenu vrijednost predmeta spora, njegov uspjeh cijeni u visini od 6%.

46.1. S druge strane tuženik je s protutužbenim zahtjevom uspio samo u dijelu kojim se traži utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora od 27. siječnja 2016. i to za iznos od 54.000,00 eura, stoga sud, a s obzirom na označenu vrijednost predmeta spora njegov uspjeh cijeni u visini od 37 %.

46.2. Cijeneći tužiteljev i tuženikov uspjeh u tužbi i protutužbi, sud konačan uspjeh stranaka, a s obzirom na ukupnu vrijednost predmeta spora, cijeni za tužitelja u omjeru od 34,5 %, a tuženika u omjeru od 65,5 %. Kada se sukladno odredbi čl. 154. st.2. ZPP-a izvrši međusobni obračun, ostaje da bi tužitelj bio u obvezi naknaditi tuženiku trošak i to u omjeru od 31%.

47. S obzirom na vrijednost predmeta spora, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova tuženiku su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za sastav odgovora na tužbu iznos od 2.350,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 12. siječnja 2026., od 17. veljače 2026., od 30. travnja 2026., od 25. svibnja 2026. i od 7. srpnja 2026. za svaku radnju iznos od po 2.350,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), sastav podneska od 16. siječnja 2026., od 3. ožujka 2026. i od 9. lipnja 2026. za svaku radnju iznos od po 2.350,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife). Također, tuženiku je , kao potreban priznat i trošak sastava tužbe u predmetu ranijeg broja P-849/16 u iznosu od 2.350,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife) te podnesak od dana 13. ožujka 2016. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8/4 Tarife) što ukupno daje iznos od 23.550,00 eura. Navedeni iznos potrebno je uvećati za zatraženi PDV, čime se dolazi do iznosa od 29.437,50 eura te zatraženi trošak sudske pristojbe u iznosu od 331,81 euro, dakle ukupno 29.769,31 eura.

47.1. Tuženiku nije obistinjen zatraženi trošak zastupanja na ročištu od 29. listopada 2024., ovo jer je sukladno odredbi čl. 122.a ZPP stranka koja traži povrat u prijašnje stanje dužna protivnoj stranci naknaditi troškove postupka izazvane propuštanjem i odlučivanjem o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje neovisno o ishodu spora. Također tuženiku nije obistinjen trošak sastava žalbe na rješenje suda od 24. studenog 2025., ovo jer je o tom zahtjevu mjerodavan odlučiti viši sud prilikom ispitivanja njene osnovanosti.

47.2. Kada se izvrši obračun, sukladno odredbi čl 154. st. 2. ZPP tužitelj je u obvezi naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 9.228,48 eura.

48. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u točki VIII izreke.

Split, 21. kolovoza 2026.

Sudac

Tihana Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis