Poslovni broj: P-1144/2025-12

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu Marija Gugić, u pravnoj stvari tužitelja: PN (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ines Žanetić, odvjetnica u Blatu, protiv tuženika: Općina Vela Luka (OIB 00935002462), Vela Luka, Obala 3 br. 19, koju zastupa općinska načelnica ŽN, bacc.oec., a nju po punomoći zaposlenica ON, mag. iur., i 2. Republika Hrvatska (OIB 52634238587), ODO Dubrovnik-Građansko upravni odjel Korčula, tuženici ad. 1 i 2 kao slijednici Opće narodne imovine s organom upravljanja Mjesni narodni odbor Vela Luka, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 23. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnica parničnih stranaka, na ročištu zakazanom radi objave odluke, 21. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj PN (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], vlasnik nekretnina katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] upisane po kulturi kao [adresa], maslinik površine 200m2, kčbr. [katastarska čestica] upisane po kulturi kao [adresa], maslinik površine 442m2 i kčbr. [katastarska čestica] upisane po kulturi kao [adresa], maslinik 1170m2 (1026m2+144m2) u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa se ovlašćuje tužitelj da temeljem ove presude zatraži i postigne upis uknjižbe prava vlasništva tako označenih nekretnina na svoje ime uz prethodno brisanje tog prava s imena prednika tuženika-upisa Opće narodna imovina s organom upravljanja pod Z- 96/49 u korist: Mjesni narodni odbor Vela Luka.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je u ovom sudu zaprimljena 21. studenog 2025. navodi se da je tužitelj stvarni vlasnik i posjednik nekretnina kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] koje u naravi predstavljaju poljoprivredno zemljište u predjelu [adresa] u [adresa]. Tako označene nekretnine da se pretežitim dijelom nalaze izvan građevinskog područja, te manjim dijelom unutar građevinskog područja iz kojeg razloga su u ovoj pravnoj stvari pasivno legitimirani temeljem zakona i Općina Vela Luka i Republika Hrvatska. Predmetne nekretnine da u naravi predstavljaju poljoprivredno zemljište - maslinik u ogradama u predjelu zv. [adresa] koje obrađuje predlagatelj od vremena kupnje. Vlasništvo i posjed predmetnih nekretnina da je tužitelj stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji od 10. veljače 2003. od CN rođ. IN, koje nekretnine su u vrijeme kupnje bile u sklopu jedinstvene tada matične nekretnine katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina je bila predmet agrarnog postupka i Agrarne presude Agr. 2388/31. Kasnije, tj. prije nekoliko godina je izvršena parcelacija na zahtjev svih suvlasnika predmetne čestice koja je provedena u katastru i u zemljišnim knjigama, te su ostali vlasnici već postigli uknjižbu na svojim česticama, a sada to isto želi napraviti i tužitelj. Inače da je prednica tužitelja CN rođ. IN predmetno zemljište stekla nasljeđivanjem i diobom u svojoj obitelji IN „ PNŽ“ iza smrti svoga oca pok. IN pok. IN (O.178/90), nakon čije smrti je s majkom i sestrom sklopila Diobenu nagodbu 2. studenog 1995. temeljem koje je CN pripalo u vlasništvo zemljište u predjelu Gradina. Prema kazivanju prodavateljice ovo zemljište potječe od njezina pok. djeda ŠN koji je temeljem agrarne presude stekao u vlasništvo predmetno zemljište sa svojim bratom, nakon čega su izvršene podjele i diobe u obitelji ŠN, te danas nije sporno da su predmetne tri čestice u vlasništvu i posjedu tužitelja koji je zajedno sa ostalim članovima obitelji ŠN „ PNŽ“, a nakon kupoprodaje, sudjelovao u parcelaciji i provedbi Geodetskog elaborata, koji je proveden temeljem ovosudne Presude P-976/15, kada su vlasnici preostalog dijela nekada jedinstvene ĉest.2430/1716 k. o. [katastarska općina] tražili se utvrditi vlasnikom i ovlaštenje na uknjižbu sa parcelacijom. Tada je izvršeno mjerenje ukupnog područja i usklađenje elaboratom. Od vremena opisane kupnje 2003. godine, dakle preko 20 godina tužitelj se nalazi u nesmetanom, zakonitom i poštenom posjedu predmetnog zemljišta, tako da je i dosjelošću stečeno vlasništvo na predmetnim nekretninama. Obzirom da postoji nesklad upisa u zemljišnim knjigama sa stvarnim stanjem na terenu, to tužitelj želi izvršiti uknjižbu i uskladiti stanje na terenu sa zemljišnim i katastarskim knjigama, sve obzirom na činjenicu da to njegova prednica nikada nije napravila.

2. Dana 2. ožujka 2026. zaprimljen je odgovor na tužbu tuženice ad. 2 Republike Hrvatske koja navodi kako se ne protivi činjeničnim navodima tužbe, ali predlaže izvođenje dokaza predloženih od strane tužitelja.

3. Dana 3. ožujka 2026. zaprimljen je odgovor na tužbu tuženice ad. 1 koja ne osporava činjenične navode tužbe, ali ističe da je teret dokaza na tužitelju.

4. U postupku je proveden dokaz čitanjem isprava priloženih spisu i to e- zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 3. rujna 2025., lokacijske informacije izdane od Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava Vela Luka KLASA: 350-05/25- 10/001266, URBROJ: 2117-23-3/4-25-0003 od 9. rujna 2025., izvoda iz katastarskog plana za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 21. studenog 2025., ugovora o kupoprodaji zaključenog 10. veljače 2003. između CN, kao prodavateljice s jedne strane, i tužitelja kao kupca s druge strane ovjereno u potpisu prodavateljice u uredu javnog bilježnika Markite Vojvodić pod br. OV-334/2003 10. veljače 2003., agrarne presude Agr-2388/31 i s tim u vezi agrarne skice, e- zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 21. studenog 2025., e-zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 21. studenog 2025., e-zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 21. studenog 2025., e-zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 21. studenog 2025., e-zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 21. studenog 2025., pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-178/90 od 30. listopada 1990. iza smrti IN pok. IN "Trofo" " P" i s tim u vezi Identifikacija izrađena od GN, dipl. ing. geod. 26. svibnja 2015., diobena nagodba zaključena između CN, RN i [adresa]. sve položeno u ovosudnoj zbirici isprava pod Z-2641/17, pravomoćne presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli posl. br. P-976/2015 od 2. srpnja 2015., rješenja DGU, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Ispostava za katastar nekretnina Blato KLASA: UP/I 932-07/21-02/72, URBROJ: 541-30-03- 01/1-21-2 od 23. lipnja 2021., izjave ovjerene u potpisu RN rođ. IN u uredu javnog bilježnika Sandre Marinović u Blatu pod br. OV-3116/2026 13. srpnja 2026., izjave ovjerene u potpisu CN u uredu javnog bilježnika Sandre Marinović u Blatu pod br. OV-3099/2026 od 10. srpnja 2026., potvrde-povijesti promjena na katastarskoj čestici izdane od DGU, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Odjela za katastar nekretnina Blato KLASA: 930-04/26-05/146, URBROJ:541-30-5/4-26-2 od 13. srpnja 2026., dopune-ispravka ugovora od 10. veljače 2003. ovjeren u potpisu CN i tužitelja u uredu javnog bilježnika Markite Vojvodić u Blatu pod br. OV- 981/2010 od 30. ožujka 2010., pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Kotarskog suda u Korčuli posl. br. O-78/62 od 7. travnja 1962. iza smrti IN pok. Ž saslušanjem svjedoka VN sina HN, HN sina IN i DN pok. O.

5. Ocjenom svih izvedenih dokaza zajedno i svakog izvedenog dokaza posebno, ovaj sud drži da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Predmetom postupka jest deklaratorni zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva nekretnina katastarske oznake kao u izreci te kondemnatorni zahtjev za trpljenje uknjižbe svog prava vlasništva. Iz sadržaja pravomoćne agrarne presude pod br. Agr.2388/31 od 5. svibnja 1939. (list spisa br. 2, prilog C) proizlazi da je prijavu radi razrješenja agrarnog odnosa podnio KN "Trofo" pok. BN. Istom je presudom podnesena prijava u cijelosti prihvaćena uz obrazloženje da je kmetski odnos nastao prije 11. siječnja 1878. te da se prijavljeno zemljište dodjeljuje UN "Trofo" pok. BN, IN "Trofo" pok. KN te baštinicima BN " PNŽ" pok. BN. U presudi je kao nekretnina koja se dodjeljuje u vlasništvo obrađivačima naznačena i čest. zem. [katastarska čestica] opisana kao pašnjak ukupne površine 4.928 m2 uz napomenu da ta nekretnina pripada za po 1/2 obrađivačima UN "Trofo" pok. BN i IN " PNŽ" pok. KN. Da su imenovani preuzeli posjed tako dosuđene nekretnine proizlazi iz činjenice što su, kako to proizlazi iz potvrde-povijesti promjena na katastarskoj čestici izdane od DGU, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Odjela za katastar nekretnina Blato KLASA: 930-04/26-05/146, URBROJ:541-30-5/4-26-2 od 13. srpnja 2026., revizijom katastra 1960. kao posjednici upisani upravo IN. KN i PNŽ udova AN. IN pok. KN je preminuo, a po pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju Kotarskog suda u Korčuli posl. br. O-78/62 od 7. travnja 1962. njegovim nasljednicima proglašeni su sin IN, sin KN, sin TN, kći NN, kći EN i kći SN. Međutim, u toč. II/ izreke označenog ostavinskog Rješenja ostavinska imovina nije popisana po katastarskim oznakama, već opisno time da se u ostavinsku imovinu ne navodi izrijekom zemljište u predjelu " [adresa]. Kraj činjenice da do 1991. u katastarskom operatu nije izvršeno brisanje posjednika pok. IN pok. KN, a 1991. su kao posjednici upisani nasljednici njegova sina IN (pok. IN) sud prihvaća kao istinite navode tužitelja temeljem kojih je utuženo zemljište kao dio nekoć matične kčbr. [katastarska čestica] temeljem zaključenog i reliziranog darovanja između IN kao darovatelja i IN pok. IN kao daroprimca pripalo potonjem. IN pok. IN preminuo je 1990., a njegovim nasljednicima po pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-178/90 od 30. listopada 1990. proglašeni su udova JN te kćerke CN i VN po 1/3 dijela Imenovane su od 1991. upisane kao posjednice predmetnog zemljišta. Iz priložene identifikacije položene u ovosudnoj zbirci isprava pod Z-2641/17 razvidno je i kako je preminula JN ud. IN koju su po polovinu dijela naslijedile prije imenovane kćerke, a kao ostavinska imovina identificirana je i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za 937/4338+937/4338 dijela time da je utanačeno da preostali suvlasnički udio pripada MN "Trofo". Između proglašenih nasljednica CN i RN rođ. MN još je 1995. razvrgnuta suvlasnička zajednica nekretnina, a iz sadržaja Diobene nagodbe od 2. studenog 1995., izjave ovjerene u potpisu RN rođ. MN u uredu javnog bilježnika Sandre Marinović u Blatu pod br. OV-3116/2026 13. srpnja 2026. kao i izjave ovjerene u potpisu CN u uredu javnog bilježnika Sandre Marinović u Blatu pod br. OV-3099/2026 od 10. srpnja 2026. proizlazi da je utuženo zemljište u sklopu nekadašnje kčbr. [katastarska čestica] pripalo CN. Tako temeljem nasljeđivanja i diobe u obitelji po očevoj lozi stečenim zemljištem CN raspolagala je ugovorom o kupoprodaji zaključenim 10. veljače 2003. ovjereno u potpisu prodavateljice u uredu javnog bilježnika Markite Vojvodić pod br. OV- 334/2003 10. veljače 2003. kao i dopunom-ispravkom ugovora od 10. veljače 2003. ovjereno u potpisu CN i tužitelja u uredu javnog bilježnika Markite Vojvodić u Blatu pod br. OV-981/2010 od 30. ožujka 2010., u korist tužitelja kao kupca.

7. Da se utužene nekretnine već godinama nalaze u isključivom i nesmetanom posjedu tužitelja koji se ogleda u obradi maslinika potvrđeno je iskazima saslušanih svjedoka. Sud je iskaze svjedoka ocijenio istinitim i uvjerljivim jer svoja saznanja crpe iz osobnog opažanja, njihovi iskazi se međusobno upotpunjuju, a neposrednim kazivanjem u sudu ostavili su dojam uvjerljivosti i dosljednosti.

8. Čitanjem presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli posl. br. P-976/2015 od 2. srpnja 205. utvrđeno je kako je u tako provedenom pravomoćno okončanom postupku utvrđeno vlasništvo tamo tužitelja FN, ČN, LN i ĐN na međašnom zemljištu koje je im je pripalo temeljem nasljedstva i diobe iza smrti pok. AN "Trofo" pok. C.

9. Rezimirajući rezultate ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud nalazi kako je pravni prednik prodavateljice CN preko svojih prednika stekao predmetne nekretnine razrješenjem agrarnih odnosa na temelju Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja (Narodne novine broj 138/1946 od 22. studenog 1946. godine), i to čl. 1. navedenog zakona kojim su ukinuti svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja i zemlja je prešla u slobodno vlasništvo obrađivača, te da je CN rođ. AN stekli pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću jer je preko svojih prednika bila u neprekinutom posjedu predmetnih nekretnina najkasnije od sredine prošlog stoljeća.

10. Odredbom čl. 388. ZV propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako nije drukčije određeno (st. 1.), a stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (st. 2.). Rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. toga članka, ali ne duže nego što bi trebao isteći rok određen tim zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu (st. 3.). Da bi se dosjelošću steklo vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, takav posjed treba imati zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje kroz zakonom određeno vrijeme, a posebice sposoban biti vlasnikom te stvari (čl. 159. st. 1. ZV). Odredbom čl. 18. st. 1. ZV propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja, ostaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet (st. 2.). Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (st. 3.).

11. Izvanredna dosjelost je inačica dosjelosti, za koju vrijedi u načelu ono što i za svaku redovitu dosjelost, ali specifičnost je u tome da se na taj način pravo vlasništva može steći u odnosu na samostalnog posjednika stvari čiji posjed nema sve pozitivne kvalitete, potrebne za dosjelost (redovnu), ako mu je posjed barem pošten, a traje znatno više vremena nego što se to traži za redovitu dosjelost. Poštenje se uvijek predmnijeva, ali ako posjed nije pošten odnosno ako je posjednik znao ili je morao znati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati stvar, ne dolazi u obzir nikakvo stjecanje prava vlasništva putem dosjelosti, pa niti putem izvanredne.

12. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo jedinice lokalne samouprave ili države iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz čl. 159. st. 3. ZV, odnosno 40 godina. Ova materija na jednak način bila je riješena i odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92 - dalje ZOVO) i OGZ. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban je samostalan, zakonit, istinit i pošten posjed ili barem samostalan pošten posjed. Poštenje posjednika se presumira (i samostalnost). Posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja (čl. 72. st. 1. ZOVO), odnosno ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed, čl. 18. st. 1. ZV). Istinit je posjed, u smislu čl. 18. st. 2. ZV, onaj koji nije pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom, a niti zlouporabom povjerenja. Posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (čl. 72. st. 2. ZOVO) pri čemu se savjesnost posjeda pretpostavlja (čl. 72. st. 3. ZOVO), odnosno posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje posjeda prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. st. 3. ZV). Prema st. 5. čl. 18. ZV posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Stoga, i po odredbama ZOVO i ZV poštenje posjednika se presumira, a tko tvrdi suprotno mora dokazati (konkretno tuženik). Istovjetno je bilo i za vrijeme važenja pravnih pravila OGZ paragraf 328 („Da li je način posjeda pošten ili nepošten presuđuje sudac u slučaju pravne rasprave. U dvojbi uzima se, da je posjed pošten.“), pa nepoštenje uvijek treba dokazati (ona strana koja tvrdi da je posjed nepošten, odnosno da nema kvalitetu poštenog posjeda).

13. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske slijedi: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba." Naime, čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima "Narodne novine" Republike Hrvatske, broj 53/1991 od 8. listopada 1991.) stavljen je izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Nadalje, Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. je u čl. 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8,. listopada 1991., bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Dana 17. studenoga 1999., Ustavni sud je ukinuo čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. (odluke br. U- I-58/1997, U-I-1235/1997. U-I-237/1997, U-I- 1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999. "Narodne novine", broj 137/99 od 4. prosinca 1999. Dakle, shodno uputi iz ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske bilo je potrebno pitanje dosjelosti sagledati u širem vremenskom periodu a ne samo u razdoblju do travnja 1941., dakle i u vrijeme nakon navedenog datuma do 8. listopada 1991. odredbom čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl. list 6/80, 36/90, “Narodne novine” 53/91) bilo je određeno da je zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu. Člankom 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ Republike Hrvatske, br. 53/1991 od 8. listopada 1991.) stavljen je izvan snage članak 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine („Narodne novine“ 91/96) je u članku 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Dana 17. studenog 1999. godine, Ustavni sud je ukinuo članak 388. st. 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. godine (odluke br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I- 237/1997, U-I- 1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999., „Narodne novine“, br. 137/99 od 4. prosinca 1999.), pa je u konačnici stav VSRH (uvažavajući i stav Europskog suda za ljudska prava izražen u odlukama npr. Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10.) da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

14. Odredbom čl. 28. ZOVO bilo je propisano da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina (st. 2.), a da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom dvadeset godina (st. 4.). Prema čl. 159. ZV dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (st. 1.). Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 2.), a samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 3.). Za stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretninama u vlasništvu države, jedinica lokalne samouprave i sa njima izjednačenim pravnim osobama potrebno je dvostruko vrijeme. Pravna pravila OGZ 1452-1477. određivala su u bitnom istovjetne pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću. Dakle, za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina nužno je bilo ispuniti rok od 40 godina (čl. 159. st. 4. ZV) barem savjesnog samostalnog posjeda, a cijeneći da su prednici tužitelja nekretninu posjedovali od 50-tih godina prošlog stoljeća, a što je i u skladu s iskazima svjedoka, to se od tada pa do 17. studenog 1999. navršilo vrijeme od 40 godina (najduže vrijeme) koje je bilo potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u vlasništvu države, odnosno jedinice lokalne samouprave. Zato su prednici CN pa i ona sama pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću. Tako stečeno pravo nije prestalo do dan danas već je na temelju valjanog pravnog posla-kupoprodaje preneseno na tužitelja. Prema odredbi čl. 130. st. 1 ZV-a, tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Kako se pravo vlasništva stečeno na orginarni način ostvaruje tužbenim zahtjevom na utvrđenje prava vlasništva i trpljenja upisa, to je sud usvojio takav tužbeni zahtjev pa je i presuđeno kao u izreci. Zbog toga je sud prihvatio postavljeni tužbeni zahtjev i ovlastio tužitelja na upis stečenog prava u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina] pa je i presuđeno kao u izreci.

15. Tužitelj nije zatražio ni popisao parnični trošak pa je u odnosu na izreku presude odluka o trošku izostala.

U Korčuli, 21. kolovoza 2026.

S u t k i n j a

Marija Gugić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).