Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-325/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Marijani Jurenec kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici odvjetnici Miji Milaković, iz Koprivnice, protiv tuženice Općine Koprivnički Ivanec, OIB: 06545869317, [adresa], zastupane po punomoćniku odvjetniku Zoranu Švaci, iz Koprivnice, radi obvezno - ostalo, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 9. srpnja 2026. u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika OM, načelnika i z.z. tuženice KM i punomoćnika tuženice, na ročištu radi objave i uručenja odluke, na temelju odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu ZPP), 21. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Tužitelju MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], prestaje s danom podnošenja tužbe 7. studenog 2025. obveza plaćanja usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području općine Koprivnički Ivanec.

II. Dužan je tuženik nadoknaditi troškove ovog postupka."

II. Nalaže se tužitelju FM da tuženici Općini Koprivnički Ivanec naknadi trošak ovoga parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima koja na taj iznos teče od dana donošenja presude 21. kolovoza 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 7. studenog 2025. podnio tužbu protiv tuženice radi utvrđenja prestanka obveze plaćanja usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada, a tužbeni zahtjev je dopunjen na ročištu 5. veljače 2026. na način kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

1.1. U tužbi se navodi da je tužitelj upućen na tužbu nakon podnesenih prigovora na pristigle račune za plaćanje komunalnog otpada koji nije odvezen.

1.2. Tužitelj navodi da je osporavana Odluka o načinu i pružanju javnih usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Koprivnički Ivanec nije u skladu sa Zakonom o održivom gospodarenju otpadom i Uredbom o gospodarenju komunalnim otpadom. Navodi da iz mišljenja tajnika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja proizlazi da navedena Odluka u čl. 4. st. 3. pogrešno tumači pojam privremenog korisnika i poništava samu funkciju odredbi o fiksnom i varijabilnom dijelu u kontekstu privremenog korisnika usluge obzirom da Odluka propisuje obvezu najmanje jedne primopredaje miješanog komunalnog otpada u obračunskom razdoblju što je u potpunosti nezakonito. Nadalje, navodi da Odlukom nije propisana cijena za obveznu minimalnu javnu uslugu čime čl. 14. Odluke nije u skladu s člankom 30. st. 7. točka 6. Zakona i čl. 4. st. 1. toč. 7. Uredbe kojom je propisano da Odluka predstavničkog tijela mora sadržavati odredbe o cijeni obvezne minimalne javne usluge te prema mišljenju tajnika Ministarstva formiranje cijene javne usluge na način propisan Odlukom onemogućuje primjenu načela onečišćivač plaća i umanjuje važnost obračuna cijene javne usluge prema količini predanog miješanog komunalnog otpada za svakog pojedinog korisnika i takvo uređenje protivi se Zakonu i Uredbi jer se time zaobilaze ciljevi i svrha gospodarenja otpadom.

2. Tuženica je u odgovoru na tužbu predložila da sud odbije tužbu u cijelosti kao neosnovanu.

2.1. Tuženica navodi da je 31. srpnja 2021. stupio na snagu Zakon o gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj 84/2021) kojim je stavljen izvan snage dotadašnji Zakon o održivom gospodarenju otpadom te je čl. 76. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom propisana obvezna minimalna javna usluga, a to je iznos koji se osigurava radi ekonomski održivog poslovanja te sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu, a cijena obvezne minimalne javne usluge dio je cijene javne usluge.

2.2. Navodi se da je tuženica 28. siječnja 2022. donijela Odluku o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Koprivnički Ivanec kako bi uskladila svoje poslovanje sa Zakonom o gospodarenju otpadom te je navedenom Odlukom regulirano pitanje cijene javne usluge za komunalni otpad, a mišljenje Ministarstva na koje se tužitelj poziva odnosi se na Odluku 22/18 koja više nije na snazi. Tuženica navodi da je Odlukom o izmijeni i dopuni Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Koprivnički Ivanec od 13. lipnja 2022. izmijenjena regulativa vezana za ugovornu kaznu i zahtjev za odjavu korištenja javne usluge. Navodi da je Odluka u čl. 16. propisala cijenu javne usluge kao zbroj cijene obvezne minimalne javne usluge i cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada, a obvezna minimalna javna usluga je fiksni, nepromjenjiv dio cijene i naznačeno je u Cjeniku javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada koji je u primijeni od 1. srpnja 2022., a cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada je varijabilni dio javne usluge i ovisi o broju odvoza otpada. Tuženica navodi da je 1. rujna 2022. zbog uvođenja eura kao službene valute u Hrvatskoj na stranicama Komunalca d.o.o. objavljen cjenik javne usluge prikupljanja komunalnog otpada kojim su cijene iz cjenika od 1. srpnja 2022. pretvorene u EUR po fiksnom tečaju konverzije.

2.3. Tuženica se poziva na odredbu čl. 70. Zakona o gospodarenju otpadom kojim je definiran korisnik javne usluge na području pružanja usluge.

2.4. Navodi se da je sukladno čl. 16. Odluke tuženice korisnik javne usluge dužan platiti davatelju usluge mjesečni iznos cijene za obračunsko mjesto, a jedina iznimka koju Odluka propisuje je u slučaju ako je riječ o obračunskom mjestu na kojem se nekretnina trajno ne koristi u smislu čl. 71. Zakona o gospodarenju otpadom odnosno ako se nekretnina u razdoblju od najmanje 12 mjeseci ne koristi za stanovanje ili nije pogodna za stanovanje, boravak ili obavljanje djelatnosti odnosno nije useljiva. Stoga Odlukom, a ni Zakonom nije propisana mogućnost potpunog oslobođenja od plaćanja javne usluge komunalnog otpada na način kako je to tužitelj naveo u tužbenom zahtjevu.

2.5. Tuženica navodi da je Zakonom o gospodarenju otpadom i Odlukom tuženice propisana obvezna minimalna javna usluga koju su dužni naknaditi vlasnici nekretnine neovisno o količini predanog miješanog komunalnog otpada, a iz Odgovora na reklamaciju Komunalca d.o.o. proizlazi da se tužitelju naplaćuje isključivo obvezna minimalna javna usluga, a ne i varijabilni dio za predani miješani komunalni otpad.

2.6. Tuženica navodi da je 7. kolovoza 2023. zaprimila dopis tužitelja koji u bitnom sadrži isti zahtjev kao i predmetni tužbeni zahtjev, a u prilogu dopisa tužitelj je dostavio račun Komunalca iz kojeg je razvidno da je tužitelj obvezan isključivo na plaćanje obvezne minimalne javne usluge za spremnik od 80 litara. Navodi da je općinski načelnik 4. listopada 2023. dostavio odgovor na dopis tužitelja kojem je objašnjeno da postoji obveza na plaćanje obvezne minimalne javne usluge, a tužitelj je upućen na odredbe Odluke kojima su propisani kriteriji za sufinanciranje javne usluge odvoza komunalnog otpada te tuženica nije primila zahtjev tužitelja za sufinanciranje navedene javne usluge.

3. Radi utvrđenja relevantnih činjenica tijekom dokaznog postupka pročitan je spis predmeta ovog suda broj Pn-19/22, pročitane su priložene isprave: dopis Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske od 22.12.2020. (str. 3-7),odgovor na reklamaciju Komunalca d.o.o. Koprivnica od 8.10.2025. broj 2702/25 (str.8-9), rješenje HZMO Područni ured u Koprivnici od 27.1.2015. (str. 10-13), Odluka o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području općine Koprivnički Ivanec Općinskog vijeća Općine Koprivnički Ivanec od 28.1.2022. (str. 21-34), Dodatak I. Opći uvjeti pružanja javnih usluga sakupljanja komunalnog otpada (str. 35-36), Odluka o izmjeni i dopuni Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Koprivnički Ivanec Općinskog vijeća Općine Koprivnički Ivanec od 13.6.2022. (str. 39-40), Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada od 12.5.2022. (str. 41-44), prijedlog MM upućen Općini Koprivnički Ivanec od 5.8.2023. (str. 45-47) dopis Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske od 22.12.2020. (str. 48-52), račun broj R1-93130/40/1 od 3.7.22023. Komunalca d.o.o. Koprivnica (str- 53), dopis Općine Koprivnički Ivanec upućen FM od 4.10.2023. (str. 54- 55), izvadak iz BZP-a za nekretninu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (str. 70-71), izvod iz katastarskog plana (str. 72), izvršen je uvid u priloge tuženice (str. 73-86), pročitana je presuda ovog suda broj Povrv-156/21-17 od 26.7.2022. (str. 87-96), presuda Županijskog suda u Puli – Pola broj Gž-1267/22-2 od 28.11.2022. (str 97-102), presuda i rješenje ovog suda broj Povrv-100/23-39 od 22.5.2025. (str. 103-112), saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja, saslušan je načelnik i z.z. tuženice KM te svjedoci ČM i ŽM.

3.1. Odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje svjedoka ŠM jer je saslušanje navedenog svjedoka predloženo radi utvrđivanja činjenice koja nije relevantna za ovaj postupak.

4. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

5. Sud je u ovom postupku utvrđivao činjenice koje su stranke iznijele do zaključenja prethodnog postupka i izvodio dokaze koje su stranke predložile, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219. ZPP-a.

6. Tužitelj je u tužbi naveo da je upućen na predmetnu tužbu nakon podnesenih prigovora na pristigle račune za plaćanje komunalnog otpada koji nije odvezen te je kao dokaz naveo Odgovor na reklamaciju.

7. Čitanjem priloženog Odgovora na reklamaciju od 11. rujna 2025. Komunalca d.o.o. Koprivnica, Povjerenstva za reklamacije potrošača, broj 2702/25 od 8. listopada 20025. utvrđeno je da je Komunalac d.o.o. odbio reklamaciju FM, a iz obrazloženja proizlazi da se prigovor ne prihvaća jer se iznos za pražnjenje spremnika (varijabilni dio cijene) nije niti naplatio već je na računu vidljivo da je naplaćen iznos cijene koji se odnosi na cijenu obvezne minimalne javne usluge (fiksni dio cijene) za spremnik za miješani komunalni otpad od 80 litara. Također je navedeno da podnositelj reklamacije živi na području Općine Koprivnički Ivanec pa je za odlučivanje odlučna Odluka o dodjeli obavljanja javne usluge sakupljanja miješanog komunalnog otpada na području Općine Koprivnički Ivanec. U uputi o pravnom lijeku navedeno je da protiv Odluke Povjerenstava podnositelj reklamacije može pokrenuti sudski ili izvansudski postupak.

8. Nesporna je činjenica da tužitelj nije pokrenuo sudski postupak protiv navedene Odluke Povjerenstva za reklamacije potrošača Komunalca d.o.o. Koprivnica. Također je nesporno utvrđeno da je tužitelj u predmetu ovog suda poslovni broj Pn- 19/2022 podnio tužbu protiv Komunalca d.o.o. Koprivnica radi naknade štete zbog pretrpljenih duševnih boli i noćnih mora ali je navedenu tužbu povukao, na što je tuženik pristao, pa je sud rješenjem broj Pn-19/2022-9 od 13. rujna 2022. utvrdio da je tužba povučena.

9. Tužitelj se u tužbi poziva i na mišljenje državnog tajnika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja od 22. prosinca 2020. godine u predmetu nadzora zakonitosti Odluke o načinu pružanja javnih usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada, a povodom predstavke FM F kojom ukazuje na nezakonitost naplate javne usluge koja nije izvršena, a iz mišljenja koje je tužitelj dostavio uz tužbu proizlazi da je na temelju navoda iz predstavke Ministarstvo izvršilo uvid u odredbe Odluke o načinu pružanja javnih usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Koprivnički Ivanec (Službeni glasnik Koprivničko-križevačke županije broj 22/18) koju je Općinsko vijeće Općine Koprivnički Ivanec donijelo 30. studenog 2018. godine.

10. Nesporno je utvrđeno da je Općinsko vijeće Općine Koprivnički Ivanec 28. siječnja 2022. donijelo Odluku o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Koprivnički Ivanec (dalje Odluka) kojom se utvrđuje način prikupljanja miješanog komunalnog otpada, prikupljanja biootpada, reciklabilnog komunalnog otpada i glomaznog otpada, a u skladu sa Zakonom o gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj 84/21) te je stupanjem na snagu navedene Odluke prestala važiti Odluka o načinu pružanja javnih usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Koprivnički Ivanec. Također je utvrđeno da je Općinsko vijeće Općine Koprivnički Ivanec je 13. lipnja 2022. donijelo Odluku o izmijeni i dopuni Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Koprivnički Ivanec, kojom su izmijenjene odredbe o ugovornoj kazni i zahtjevu za odjavu korištenja javne usluge. Iz navedenog proizlazi da se dostavljeno mišljenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja od 22. prosinca 2020. godine ne odnosi na Odluku koja se primjenjivala u vrijeme podnošenja predmetne tužbe, a tužbenim zahtjevom tužitelj traži prestanak obveze plaćanja usluge s danom podnošenja tužbe.

11. Nesporna je činjenica da tužitelj stanuje na adresi [adresa], dakle na području Općine Koprivnički Ivanec te je i sam tužitelj naveo da na toj adresi stanuje kontinuirano od rođenja, a iz tužiteljevog iskaza proizlazi da u kući na navedenoj adresi živi u zajedničkom domaćinstvu sa suprugom ČM, što je ista potvrdila u svojem iskazu. Nije sporno ni vlasništvo predmetne nekretnine odnosno da su tužitelj i njegova supruga vlasnici, svaki u ½ dijela, nekretnine kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kako to proizlazi i iz priložene isprave.

12. Zakonom o gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj 84/21) i to odredbom čl. 70. propisano je u st. 1. da je korisnik javne usluge na području pružanja usluge (u daljnjem tekstu: korisnik usluge) vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine. Prema odredbi st. 2. čl. 70. citiranog Zakona korisnici javne usluge iz stavka 1. tog članka ovisno o načinu korištenja nekretnine, trajno ili povremeno, u svrhu stanovanja (vlasnici stanova, kuća, nekretnina za odmor) ili u svrhu obavljanja djelatnosti ili druge svrhe, razvrstavaju se u kategoriju: 1. korisnika kućanstvo ili 2. korisnika koji nije kućanstvo (drugi izvori komunalnog otpada).

12.1. Isto je propisano i odredbom čl. 3. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Koprivnički Ivanec od 28. siječnja 2022..

13. Odredbom čl. 70. st. 4. Zakona o gospodarenju otpadom propisano je da je korisnik usluge dužan:

1. koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika 2. omogućiti davatelju usluge pristup spremniku na mjestu primopredaje otpada kad to mjesto nije na javnoj površini

3. postupati s otpadom na obračunskom mjestu korisnika usluge na način koji ne dovodi u opasnost ljudsko zdravlje i ne dovodi do rasipanja otpada oko spremnika i ne uzrokuje pojavu neugode drugoj osobi zbog mirisa otpada

4. odgovarati za postupanje s otpadom i spremnikom na obračunskom mjestu korisnika usluge, te kad više korisnika koristi zajednički spremnik zajedno s ostalim korisnicima usluge na istom obračunskom mjestu odgovarati za obveze nastale zajedničkim korištenjem spremnika

5. platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi

6. predati opasni komunalni otpad u reciklažno dvorište ili mobilno reciklažno dvorište odnosno postupiti s istim u skladu s propisom kojim se uređuje gospodarenje posebnom kategorijom otpada, osim korisnika koji nije kućanstvo

7. predati odvojeno miješani komunalni otpad, reciklabilni komunalni otpad, opasni komunalni otpad i glomazni otpad

8. predati odvojeno biootpad ili kompostirati biootpad na mjestu nastanka

9. dostaviti davatelju usluge ispunjenu Izjavu o načinu korištenja javne usluge

10. omogućiti davatelju javne usluge označivanje spremnika odgovarajućim natpisom i oznakom.

14. Odredbom čl. 76. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom propisano je da je obvezna minimalna javna usluga iznos koji se osigurava radi ekonomski održivog poslovanja te sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu, a prema st. 2. citiranog članka cijena obvezne minimalne javne usluge dio je cijene javne usluge.

15. Oslobođenje plaćanja usluge propisano je odredbom čl. 70. st. 4. točka 5. Zakona o gospodarenju otpadom i to na način da se korisnik može osloboditi plaćanja iznosa cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje o na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi.

16. Prema odredbi čl. 71. Zakona o gospodarenju otpadom i to st. 1. nekretnina koja se trajno ne koristi je nekretnina koja se u razdoblju od najmanje 12 mjeseci ne koristi za stanovanje ili nije pogodna za stanovanje, boravak ili obavljanje djelatnosti odnosno nije useljiva, a prema st. 2. citiranog članka trajno nekorištenje nekretnine utvrđuje se na temelju očitovanja vlasnika nekretnine, a dokazuje se temeljem podataka očitanja mjernih uređaja za potrošnju električne energije ili plina ili pitke vode ili na drugi odgovarajući način uključujući očevid lokacije.

17. Odredbom čl. 16. Odluke tuženice propisano je da je korisnik javne usluge dužan platiti davatelju usluge mjesečno iznos cijene za obračunsko mjesto. Strukturu cijene javne usluge čini cijena obvezne minimalne javne usluge i cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada.

18. Prema odredbi čl. 20. Odluke kriteriji za određivanje korisnika usluge kategorije kućanstvo u čije ime Općina Koprivnički Ivanec preuzima obvezu plaćanja cijene za javnu uslugu definirani su tom Odlukom te Općina Koprivnički Ivanec može donijeti rješenje o oslobađanju korisnika usluge od plaćanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada te rješenje o sufinanciranju plaćanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada prema kriterijima koji su navedeni u navedenom članku Odluke.

19. Nesporna je činjenica da tužitelj od Općine Koprivnički Ivanec nije zatražio sufinanciranje javne usluge niti da ga Općina oslobodi obveze plaćanja javne usluge, kako to u svojem iskazu potvrđuje i sam tužitelj, već tužitelj smatra da je Općina Koprivnički Ivanec sama trebala promijeniti svoju Odluku i istom predvidjeti kućanstva koja nisu proizvođač otpada a što je prema tvrdnji tužitelja njegovo kućanstvo.

20. Iz citiranih odredbi Zakona o gospodarenju otpadom i Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Koprivnički Ivanec proizlazi obveza tužitelja kao nespornog vlasnika nekretnine na adresi [adresa], koristiti javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Koprivnički Ivanec te plaćati naknadu davatelju usluge i to fiksni dio odnosno cijenu obvezne minimalne javne usluge (koja je dio cijene javne usluge) ako otpad ne predaje, s tim da tužitelj ne bi bio u obvezi plaćanja usluge jedino ako se predmetna nekretnina trajno ne koristi kako je to propisano čl. 71. st. 1. i 2. Zakona o gospodarenju otpadom.

21. Tužitelj smatra da nije u obvezi plaćati navedenu javnu uslugu i tvrdi da nikakav otpad ne predaje koncesionaru Komunalcu d.o.o. Koprivnica odnosno ne odlaže u spremnik miješani ni biorazgradivi komunalni otpad ni bilo kakav drugi otpad niti je otpad ikad predavao na odvoz, već ga sam zbrinjava na način da dio otpada pretvara u kompost, dio u toplinsku energiju, željezo prodaje ili sam odvozi na otpad, s tim da tužitelj ne osporava da je njegovo domaćinstvo dobilo kantu za komunalni otpad zapremnine 80 litara. Navode tužitelja da navedeno domaćinstvo na odvoz ne predaje komunalni ni biorazgradivi otpad potvrđuje i tužiteljeva supruga ČM koja nesporno s tužiteljem živi u zajedničkom kućanstvu.

22. Nesporno je da je Komunalac d.o.o. Koprivnica odabrani koncesionar odnosno davatelj navedene javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Koprivnički Ivanec Ivanec. Iz iskaza svjedoka HM, zaposlenika Komunalca d.o.o. Koprivnica koji radi na pravnim poslovima, proizlazi da Komunalac od 2018. godine pruža navedenu uslugu u svakom domaćinstvu na području Općine, s tim da je od Općine dobio popis domaćinstava i nositelja kućanstava. Svjedok potvrđuje da je tužitelj zadužen za najmanju posudu - volumena 80 litara za miješani komunalni otpad, a obračun cijene usluge propisan je Zakonom o gospodarenju otpadom i odlukom Općine Koprivnički Ivanec prema kojima se cijena obračunava prema veličini posude – tzv. minimalna javna usluga odnosno fiksna naknada te količini predanog otpada – tzv. varijabilni iznos cijene, a korisnik koji ne predaje otpad dužan je plaćati fiksnu naknadu te je u konkretnom slučaju tužitelj zadužen za iznos koji se odnosi na obveznu minimalnu javnu uslugu odnosno fiksnu naknadu za posudu volumena 80 litara.

23. Iz iskaza z.z. tuženice KM proizlazi da je načelnik Općine Koprivnički Ivanec od svibnja 2021. te mu je poznato da je tužitelj Općini uputio zahtjev za poništenje Odluke o pružanju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Koprivnički Ivanec na što je tužitelju upućen dopis od 4. listopada 2023. u kojem je navedeno da ne postoje zakonske pretpostavke za poništenje navedene Odluke te je tužitelju ukazano na zakonske odredbe i odredbe Odluke i tužitelj je upućen da ako se nekretnina trajno ne koristi može o tome dostaviti dokaz te da može dostaviti podatke o primanjima članova kućanstva radi smanjenje obveze, no tužitelj nije dostavio nikakve dokaze o stanju nekretnine, njezinom korištenju, primanjima članova kućanstva niti je tražio sufinanciranje javne usluge te KM smatra da nema osnove da tužitelju prestane obveza plaćanja navedene usluge.

24. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza utvrđeno je da je na temelju Zakona o gospodarenju otpadom i Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Koprivnički Ivanec tužitelj dužan plaćati cijenu minimalne javne usluge, kako je to naprijed obrazloženo. Navedena obveza ne može se smatrati suprotnom načelu "onečišćivač plaća" koje je propisano Zakonom o gospodarenju otpadom kao jedno od temeljnih načela gospodarenja otpadom te se navedeno načelo primjenjuje i kod obvezne minimalne javne usluge, a fiksni dio cijene predstavlja sudjelovanje korisnika u troškovima uspostave i održavanja sustava gospodarenja otpadom. Postojanje fiksnog dijela cijene nije u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske. Činjenica da je tužitelj vlasnik obiteljske kuće u [adresa], podrazumijeva i obvezu tužitelja plaćati cijenu obvezne minimalne javne usluge neovisno o tome predaje li komunalni otpad, jer fiksna naknada ne ovisi o količini predanog otpada, već se varijabilni dio cijene odnosi na količinu predanog komunalnog otpada. Iz dostavljenih računa kao i iskaza svjedoka HM proizlazi da je u odnosu na tužitelja predmet zaduženja obvezna minimalna javna usluga za posudu od 80 litara odnosno fiksni dio cijene koji ne obuhvaća cijenu za količinu predanog komunalnog otpada te je i tužitelj potvrdio da mu Komunalac d.o.o. više ne izdaje račune za varijabilni dio cijene.

25. Budući da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za prestanak tužiteljeve obveze plaćanja cijene obvezne minimalne javne usluge kako je to naprijed obrazloženo, tužbeni zahtjev je odbijen.

25.1.Potrebno je istaknuti da bi stavljanje tužitelja u povoljniji položaj u odnosu na ostale korisnike navedene javne usluge na području Općine Koprivnički Ivanec, kako to tužitelj traži predmetnom tužbom, bilo u suprotnosti s ustavnim načelom jednakosti i ravnopravnosti koje je jamstvo demokratskog društva utemeljenog na vladavini prava i poštivanju ljudskih prava.

26. Budući da tužitelj nije uspio u postupku, primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen je i tužiteljev zahtjev da mu tuženica naknadi troškove postupka.

27. Iz obrazloženih razloga presuđeno je kao u točki I. Izreke ove presude.

28. Obje stranke su zatražile naknadu parničnih troškova.

29. Parnični troškovi tuženice utvrđeni su u iznosu od 1.375,00 eura, prema priloženom troškovniku (str. 128) i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) s obzirom na vrijednost predmeta spora od 1.327,22 eura. Odredbom čl. 19. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/18 i 51/23) propisano je da u parnicama u kojima je predmet spora izvršenje kakve radnje, trpljenje, nečinjenje, izjava volje, utvrđivanje postojanja ili nepostojanja određenog prava ili pravnog odnosa ili utvrđivanje istinitosti ili neistinitosti neke isprave kao vrijednost predmeta spora uzima se iznos koji tužitelj naznači u tužbi, ali ne manji od 1.327,22 eura. U konkretnom slučaju radi se o tužbi radi utvrđenja pa je vrijednost predmeta spora utvrđena na temelju odredbe čl. 19. Zakona o sudskim pristojbama odnosno u iznosu od 1.327,22 eura.

29.1.Parnični troškovi tuženice obuhvaćaju nagradu punomoćniku odvjetniku tuženice za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), za sastav podneska od 13. veljače 2026. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), za zastupanje na ročištima 5. veljače 2026., 7. svibnja 2026. i 9. srpnja 2026. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 1.), PDV u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 46.), pristup ročištu radi objave i uručenja odluke u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. točka 3), PDV u iznosu od 25,00 eura (Tbr. 46.).

29.2. Primjenom odredbi Zakona o sudskim pristojbama tuženici nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu jer tuženica nije obveznik plaćanja navedene pristojbe, kao ni trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu koji je u konkretnom slučaju preuranjen.

30. Sud je o troškovima postupka odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a te je naložio tužitelju da tuženici naknadi parnične troškove u cijelosti.

31. Na dosuđeni iznos parničnih troškova tuženici je dosuđena zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude do isplate, primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, 69/26).

32. Iz obrazloženih razloga odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

U Koprivnici, 21. kolovoza 2026.

Sutkinja

Marijana Jurenec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja pisanog otpravka odluke.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Odvjetnica Mija Milaković, Koprivnica

2. Odvjetnik Zoran Švaco, Koprivnica