Poslovni broj 19 P.1118/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Ani Srhoj, u pravnoj stvari tužitelja UV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] zastupan po punomoćnici Slavici Butigan Boras, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika B2 KAPITAL d.o.o. OIB: 57509775367 iz Zagreba, Radnička cesta 41, zastupan po punomoćniku Zvonimiru Buterin, odvjetniku iz OD Buterin & Partneri iz Zagreba, radi proglašenja osiguranja nedopuštenim, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 1. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, 21. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenim osiguranje uknjižbom založnog prava na nekretnini u suvlasništvu tužitelja, upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, zemljišno knjižni odjel Dubrovnik, u zl.ul. 42 k. o. [katastarska općina] to na 273/438 idealnog suvlasničkog dijela, čest. ZGR. [katastarska čestica], u naravi kuća površine 165 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], u naravi vrt ( sve ZK tijelo II), temeljem Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva, javnobilježnički solemniziranog 05.07.2002. godine po javnom bilježniku Nikši Viđenu iz Dubrovnika pod posl.br. OU-690/02, zbog nastupa zastare.

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana isplatiti tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 21. kolovoza 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi proglašenja osiguranja nedopuštenim iz razloga nastupa zastare, sukladno čl. 50. st.1. Ovršnog zakona. U tužbi se navodi kako je je tuženik 6. kolovoza 2025. podnio prijedlog za osiguranjem novčane tražbine na temelju ovršne isprave, i to Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva, javnobilježnički solemniziranog 05.07.2002. godine po javnom bilježniku Nikši Viđenu iz Dubrovnika pod posl.br. OU-690/02 te da je rješenjem od 18. rujna 2025. Općinski sud u Dubrovniku prihvatio prijedlog tuženika radi osiguranja prisilnim založnim pravom na nekretnini, te odredio osiguranje uknjižbom založnog prava u korist tuženika na nekretnini u suvlasništvu tužitelja, upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, zemljišno knjižni odjel Dubrovnik, u zl.ul. 42 k. o. [katastarska općina] to na 273/438 idealnog suvlasničkog dijela, čest. ZGR. [katastarska čestica], u naravi kuća površine 165 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], u naravi vrt ( sve ZK tijelo II). Sukladno Ugovoru o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva od 5.07.2002. tražbina je nastala i postala dospjela najkasnije dospijećem zadnje rate dana 10.07.2007., a ovrha u stvarnosti nije započeta niti je zabilježba založnog prava upisana u zemljišne knjige u roku od 10 godina od dana utvrđivanja tražbine. Tuženik dana 6. kolovoza 2025., dakle točno nakon 18 godina od dospijeća zadnje rate kredita, odnosno 23 godine od dana sklapanja Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva, traži osiguranje uknjižbom založnog prava na nekretnini u suvlasništvu tužitelja. Kogentnom odredbom čl. 233. st.1. Zakona o obveznim odnosima izrijekom se navodi da tražbine utvrđene javnobilježničkim aktom zastarijevaju za deset godina, dok rok zastare počinje teći danom utvrđivanja tražbine javnobilježničkim aktom čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Kako je u konkretnom predmetu od dospijeća tražbine proteklo više od deset godina, tražbina je zastarjela te je uknjižba osiguranja temeljem zastarjele tražbine kao i sama ovrha prema njoj u cijelosti postaje nedopuštena. Slijedom navedenog, predlaže donošenje presude kako je naznačeno u izreci, uz naknadu troškova postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je tužba u cijelosti neosnovana. Uvodno, tuženik ukazuje da osim što je prigovor zastare neosnovan, odnosno da nije nastupila zastara predmetnog potraživanja, tužitelj pogrešno obrazlaže tijek zastarnog roka, odnosno pogrešno navodi da zastarni rok počinje teći od dana potpisivanja ugovora (05.07.2002.), a ne od dana ovršnosti predmetnog ugovora (06.01.2007.). Naime, ugovor iz kojeg proizlazi potraživanje (Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 9334/02, solemniziran po javnom bilježniku Nikši Viđenu iz Dubrovnika pod posl.br. OU-690/02) je otkazan 2006. godine nakon čega je predmetni ugovor 06.01.2007. postao ovršan. Odredbom čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, stoga je u konkretnom slučaju zastarni rok počeo teći 07.01.2007. Dakle, zastarni rok je počeo teći dospijećem same tražbine, odnosno u konkretnom slučaju slijedom ovršnosti predmetnog ugovora. Nakon ovršnosti predmetnog ugovora, raniji vjerovnik je 15.06.2009. podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave (cit. Ugovora o kreditu) temeljem kojeg prijedloga je naslovni sud 21.09.2009. donio rješenje o ovrsi posl.br. Ovr-978/2008, a pod kojim brojem se postupak nastavio voditi. Dakle, podnošenjem prijedloga za ovrhu protiv ovdje tužitelja zastarni je rok, sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, prekinut. Iz navedenog nesporno proizlazi kako je od dospijeća predmetne tražbine pa do podnošenja prijedloga radi osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini tužitelja zastarni rok bio prekinut te zastara predmetnog potraživanja nije nastupila. Povrh navedenog, tuženik je Izjavu o zapljeni na primanju ovjerenu 05.07.2002. po javnom bilježniku Nikši Viđenu iz Dubrovnika pod posl.br. OV-6261/02 (koja je izdana kao sredstvo osiguranja predmetnog potraživanja) radi naplate svog potraživanja dostavio i poslodavcu tužitelja 13.01.2021. čime je također došlo do prekida tijeka zastarnog roka. Slijedom iznesenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tužitelj se podneskom od 14. siječnja 2026. očitovao na odgovor tužbu da je u konkretnom slučaju, Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 9334/02, solemniziran je po javnom bilježniku Nikši Viđenu dana 05. srpnja 2002., raskinut 2006., te je po rješenju javnog bilježnika postao ovršan dana 6. siječnja 2007. Dakle, zastarni rok je počeo teći 07. siječnja 2007. Zakonom o obveznim odnosima u članku 233 stavak 1. propisano je :“ Sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili… javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina…“ Stoga je temeljni rok za ovu tražbinu je deset godina, što bi – ukoliko ga nitko ne prekine – dovelo do zastare 7. siječnja 2017. Tuženik podneskom navodi da je raniji vjerovnik 16.06.2009. godine podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave, a na temelju kojeg je sud donio rješenje o ovrsi dana 21.09.2009. god. Dakle, zastarni rok je prekinut prijedlogom za ovrhu od 15. lipnja 2009. (B2 Kapital je tada zatražio provođenje ovrhe na temelju ugovora o kreditu). Prekidanje za sobom povlači ponovno pokretanje desetogodišnjeg roka, od dana prekida dakle, od dana 15. lipnja 2009. I taj je rok istekao 15. lipnja 2019. Tuženik u prilogu podneska dostavlja i navodi Izjavu o suglasnosti za zapljenu primanja dostavljenu 13. siječnja 2021. kao još jedan prekid. Međutim, ta bi radnja sama po sebi imala učinak da je podnesena prije isteka 10 -to godišnjeg zastarnog roka 15. lipnja 2019. godine. Kada zastarni rok protekne niti jedna naknadna radnja ne može ga ponovno pokrenuti. Slijedom naprijed navedenog, tužitelj ukazuje da je od dana drugog prekida (15. lipnja 2009.) proteklo je više od deset godina (do 15. lipnja 2019.) bez daljnjih prekidnih radnji. Trideset i šest mjeseci kasnije, kad je banka u siječnju 2021. dostavila Izjavu o zapljeni, tražbina je već bila u zastari. Suđenje i novi prijedlog za osiguranje iz 2025. ne mogu spriječiti propast tražbine po zastari.

3. Tijekom postupka sud je pregledao i pročitao isprave dostavljene u spis, i to zaključak Općinskog suda u Dubrovniku od 3. studenoga 2025. poslovni broj Ovr- 318/2025 (stranica 4-7 spisa), rješenje Općinskog suda u Dubrovniku od 18. rujna 2025. poslovni broj Ovr-318/2025 (stranica 8-10 spisa), zahtjev za zapljenu primanja OV-6261/2002 od 13. siječnja 2021. (stranica 17-18 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga tuženika od 13. siječnja 2021. (stranica 19 spisa), izjavu o zapljeni na primanju od 5. srpnja 2002. (stranica 20-21 spisa), Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 9334/02, solemniziran po javnom bilježniku Nikši Viđenu dana 05. srpnja 2002. OU-690/02 (stranica 24-24 spisa) te je izvršen uvid u spise ovog suda poslovni broj Ovr-978/2008 i Ovr-318/2025.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenim osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini tužitelja.

6. Čitanjem i pregledom isprava iz spisa te spisa Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ovr-318/2025, utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je tužitelj UV uknjižen kao suvlasnik nekretnine kčbr. Zgr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je tuženik kao predlagatelj osiguranja 6. kolovoza 2025. podnio prijedlog radi osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na naprijed navedenoj nekretnini u vlasništvu tužitelja kao protivnika osiguranja, a na temelju ovršne isprave – Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 9334/02, solemniziran po javnom bilježniku Nikši Viđenu dana 05. srpnja 2002. OU-690/02,

- da je rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Dubrovniku od 18. rujna 2025. poslovni broj Ovr-318/2025 na temelju ovršne isprave Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 9334/02, solemniziran po javnom bilježniku Nikši Viđenu dana 05. srpnja 2002. OU-690/02, a radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja određeno osiguranje uknjižbom založnog prava na nekretnini u vlasništvu protivnika osiguranja u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je tuženik kao protivnik osiguranja izjavio žalbu protiv rješenja o osiguranju Općinskog suda u Dubrovniku od 18. rujna 2025. poslovni broj Ovr-318/2025,

- da je predlagatelj osiguranja, ovdje tuženik, osporio žalbene navode pa je protivnik osiguranja, ovdje tužitelj, zaključkom Općinskog suda u Dubrovniku od od 3. studenog 2025. poslovni broj Ovr-318/2025 upućen u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja osiguranja nedopuštenim iz žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 94/14, 73/17, 131/20 i 114/22 - dalje: OZ) – dakle ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

7. Prema odredbi članka 55. stavak 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024 - dalje: OZ) tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu. Sukladno odredbi članka 290. stavak 1. OZ-a na postupke osiguranja na odgovarajući način primjenjuju se odredbe OZ-a kojim je propisano postupanje u ovrsi. Dakle, kako je tužitelj upućen na parnicu radi razloga iz članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a, samo na tim razlozima može temeljiti tužbu, i to da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, radi čega je osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini tužitelja nedopušteno.

8. Tužitelj u bitnom smatra da osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini tužitelja nije dopušteno jer je nastupila zastara tražbine koja proizlazi iz ovršne isprave – Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 9334/02, solemniziran po javnom bilježniku Nikši Viđenu dana 05. srpnja 2002. OU-690/02.

9. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) odredbama članaka 214. – 216. propisuje da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, a nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

10. Među strankama nije sporno:

- postojanje tražbine ovdje tuženika prema ovdje tužitelju, temeljem Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 9334/02, solemniziran po javnom bilježniku Nikši Viđenu dana 05. srpnja 2002. OU-690/02,

- da je taj javnobilježnički akt stekao svojstvo ovršnosti dana 6. siječnja 2007.,

- da taj akt ima svojstvo ovršne isprave,

- da je zastara počela teći 7. siječnja 2007., kako to propisuje odredba članka 215. stavak 1. ZOO-a,

- da je zastara prekinuta podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju predmetne ovršne isprave 15. lipnja 2009. od strane prednika tuženika,

dok je sporno je li zastara nastupila.

11. Odredbom članka 233. stavak 1. ZOO-a propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare, dakle u konkretnom slučaju se primjenjuje rok zastare od 10 godina, koji je, što među strankama nije sporno, počeo teći 7. siječnja 2007.

12. Nadalje, odrebom članka 241. ZOO-a je propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, dok je odredbom članka 245. stavak 1. ZOO-a propisano da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

13. Sud je pregledao spis ovog suda poslovni broj Ovr-978/2008 te utvrdio da je prijašnji vjerovnik, nakon podnesenog prijedloga za privremenu pljenidbu od 6. studenoga 2008., podnio prijedlog za ovrhu na temelju predmetne ovršne isprave, a koji je putem pošte zaprimljen kod ovog suda 17. lipnja 2009. (u spisu nije razvidan datum predaje na poštu preporučeno ili omotnica pregledom koje bi se ta činjenica mogla utvrditi, ali među strankama nije sporan datum pokretanja ovršnog postupka podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju ovršne isprave – 15. lipnja 2009.) te da je 21. rujna 2009. doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-978/08. Time je 15. lipnja 2009. došlo do prekida zastare obzirom se radi o vjerovnikovoj radnji pred sudom radi ostvarenja tražbine, koja činjenica među strankama nije sporna. Ovrha je određena pljenidbom novčanih tražbina po ovršenikovim računima koje ima kod ovršenikova dužnika Hypo Alpe Adria Bank d.d. U spis je 21. prosinca 2009. zaprimljen podnesak Hypo Alpe Adria Bank d.d. kojim obavještavaju sud da je osnova unesena na teret računa ovršenika te se nalazi u redoslijedu neizvršenih naloga, a naplatu za sada nije moguće provesti iz razloga što ovršenik na računu nema novčanih sredstava. Nadalje, 28. travnja 2011. u spis je zaprimljen prijedlog ovrhovoditelja za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, o kojem nije donesena odluka niti je iza istog u spisu formalno donesena bilo kakva odluka.

14. S obzirom na to da je odredbom članka 245. stavak 5. u vezi stavka 4. ZOO -a propisano da kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka, a u konkretnom slučaju da je došlo do prekida zastare 15. lipnja 2009. podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju ovršne isprave koji se postupak vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem Ovr-978/2008, protivno tvrdnji tužitelja da je novi desetgodišnji rok krenuo teći 15. lipnja 2009. i istekao 15. lipnja 2019., valja reći da zastara nije ponovno počela teći jer ovršni postupak poslovni broj Ovr.978/2008 nije pravomoćno okončan, a što je utvrđeno pregledom tog spisa. Naime, prema odredbama članaka 72. i 73. OZ-a ovrha se obustavlja ili dovršava pod pretpostavkama iz tih odredaba (pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnoga prijedloga, provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe), a sud o načinu okončanja ovršnog postupka donosi odgovarajuće rješenje (članak 72. i članak 73. stavak 2. OZ). S obzirom na to da iz stanja spisa poslovni broj Ovr-978/2008 ne proizlazi da je sud donio rješenje o obustavi ili dovršetku ovrhe, to ovrha u ovršnom predmetu koji je započeo 2009. godine nije dovršena, a zastara nije počela ponovno teći jer ovršni postupak nije okončan na propisani način. Dakle, zastara koja je prekinuta podnošenjem prijedloga za ovrhu nije počela ponovno teći jer ovršni postupak nije okončan na neki od načina propisanim odredbama OZ.

15. Slijedom navedenih utvrđenja, zbog poduzimanja radnji tuženika koje dovode do prekida zastare u smislu odredbe članka 241. ZOO-a, a kako ovršni postupak nije pravomoćno okončan, niti je zastara ponovno počela teći, ovaj sud je ocijenio da je neosnovan tužiteljev prigovor zastare. Budući da tužitelj nije u postupku dokazao ispunjenje zakonskih pretpostavki iz članka 50. stavak 1. toč. 11. OZ-a za proglašenje osiguranja nedopuštenim, to je njegov tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

16. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP -a, te ih je sud odmjerio sukladno članku 155. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, te odredbe važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, 107/2025 dalje u tekstu: Tarifa). Kao potreban trošak tuženika za vođenje parnice, sud je utvrdio trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1.) i trošak zastupanja na ročištima od 13. svibnja 2026. i 1. srpnja 2026 (Tbr.9.t.1.), za svaku radnju po 50 bodova, dakle ukupno 150 bodova, što u skladu s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife iznosi 300,00 EUR-a, uz pripadajući PDV od 25%, sveukupno iznosi 375,00 EUR-a. Slijedom navedenog, naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 375,00 EUR-a u roku od 15 dana (točka II. izreke). Na dosuđeni parnični trošak tuženiku je priznato pravo na zatezne kamate temeljem odredbe čl. 151. st.3. ZPP-a.

U Dubrovniku 21. kolovoza 2026.

Sutkinja

Ana Srhoj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. punomoćnik tužitelja, uz rješenje o pristojbi za presudu

2. punomoćnik tuženika