Poslovni broj: P-1075/2023-33

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U KRAPINI

Krapina, Trg dr. Mirka Dražena Grmeka 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini po sucu Barbari Čuček kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Lana Humljak Gugić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473 sa sjedištem u [adresa], koju zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica u Odvjetničkom uredu Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 15. srpnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice Luke Tadijana, odvjetnika iz Zagreba, 21. kolovoza 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se odredba čl. 1. ugovora o kreditu br. 3207983394/06, kreditna partija 7103425612, od 1. prosinca 2006. u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF ništetnom.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473 sa sjedištem u [adresa], da tužiteljici DĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime zatezne kamate na preplaćene iznose s osnove primjene valutne klauzule do dana konverzije, isplatiti iznos od 3.109,11 EUR (slovima: tri tisuće sto devet eura i jedanaest centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem tužiteljica traži na dosuđeni iznos od 3.109,11 EUR (slovima: tri tisuće sto devet eura i jedanaest centi) zakonske zatezne kamate od 30. rujna 2015. do 12. lipnja 2023.

IV. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 9.276,68 EUR (slovima: devet tisuća dvjesto sedamdeset šest eura i šezdeset osam centi) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2015. do isplate.

V. Utvrđuje se da je tuženik dužan tužiteljici nakaditi parnični trošak u iznosu od 531,10 eura (slovima: petsto trideset jedan euro i deset centi), a tužiteljica tuženiku trošak u iznosu od 125,00 eura (slovima: sto dvadeset pet eura), slijedom čega je tuženik Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473 sa sjedištem u [adresa], dužan naknaditi tužiteljici DĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 406,10 eura (slovima: četiristo šest eura i deset centi ) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 21. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog

troška kao neosnovan.

VII. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba za iznos od 18.888,34 eura (slovima: osamnaest tisuća osamsto osamdeset osam eura i trideset četiri centa) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama povučena.

II. Dopušta se preinaka tužbe od 15. srpnja 2026.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 1. prosinca 2006. s tuženikom sklopila ugovor o kreditu br. 3207983394/06, kreditna partija 7103425612 s valutnom klauzulom, kojim je u čl. 1. ugovorena valutna klauzula za koju tvrdi da je nepoštena i ništetna ugovorna odredba s obzirom da je tuženik tužiteljicu, iako mu je bilo poznato da se radi o najrizičnijoj valuti, nagovorio na sklapanje citiranog kredita uvjeravajući ju da je isti za nju najpovoljniji. Tužiteljica navodi da ju tuženik prije zaključenja i u vrijeme zaključenja citiranog ugovora nije upozorio na rizičnost tečaja CHF, iako je o rizičnosti tečaja tuženik itekako imao i morao imati saznanja. Tužiteljica nadalje navodi da je navedeno postupanje tuženika rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana koja se ogleda u jednostranom divljanju tečaja CHF na štetu tužiteljice te je time kreditor postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o platnom prometu te Zakona o obveznim odnosima. Tužiteljica navodi da nikada ne bi sklopila predmetni ugovor o kreditu da je znala da se radi o najrizičnijem tečaju. Tužiteljica navodi da je oštećena za iznos u visini od 28.165,02 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koji iznos potražuje tužbom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio tužbene zahtjeve u pogledu pravne osnove, visine, kao i činjenice i razloge kojima je tužiteljica obrazložila tužbu. Protivio se dokaznom prijedlogu za provođenje financijskog vještačenja i svim ostalim predloženim dokazima navodeći da se spor vodi u vezi pravnog pitanja. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije podnošenja tužbe. Tuženik navodi da tužiteljica nije dokazala da je potrošač niti da je sredstva kredita koristila isključivo za potrošačke svrhe te nije navedena namjena kredita. Budući da se svrha ne podrazumijeva, tuženik navodi da je na tužiteljici teret dokaza u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, koji izričito propisuje, da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Tuženik navodi da je tužiteljica odvjetnica pa samim time nije prosječni potrošač niti predmetni ugovor o kreditu predstavlja potrošački ugovor. Tuženik je naveo da je predmetni ugovor o kreditu konvertiran prema odredbama ZID ZPK/15 jer su stranke 21. siječnja 2016. sklopile dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita sa CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom. Sve tužiteljičine uplate i s osnova svakog povišenja CHF kamatne stope tijekom otplate i s osnove svakog povišenja CHF tečaja tijekom otplate uzete su u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene su, odnosno uzete u obzir prilikom izrade konverzije i uračunate za otplatu usporednog EUR kredita u skladu s odredbama ZID ZPK/15. Sukladno odredbi čl. 19.d. navedenog zakona, prije objave kalkulatora konverzije banka je bila dužna pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna prema čl. 19. c ZID ZPK/15 te je takvo mišljenje bila dužna objaviti na svojim mrežnim stranicama, pa stoga postoji zakonska presumpcija da je izračun izvršen u skladu sa zakonom, a to je potvrdio i neovisni revizor. Tuženik je naveo da je konverzija kredita nastupila na temelju očitovanja volje tužiteljice koja se kreditno zadužila uz valutnu klauzulu u CHF da se njezin kredit konvertira u kredit u kunskoj protuvrijednosti EUR, a nakon što je od tuženika dobila zakonom propisane i iscrpne podatke za donošenje informirane odluke o tome hoće li, ili neće prihvatiti konverziju, uključujući i podatak o pretplatama iz razdoblja primjene valutne klauzule u CHF i promjenjive kamate u brojčanom iznosu, tužiteljica je sklopila dodatak ugovoru o kreditu, čime je stavljena u položaj kao da je od početka kredit denominiran u EUR i izjednačen je s položajem potrošača koji su se zadužili kreditom u EUR, sukladno odredbama ZID ZPK/15. Sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu između stranaka nastao je pravni odnos, kojeg je zakonodavac imao u vidu kada je tužiteljici ponudio mogućnost konverzije, koju joj banka nije mogla uskratiti. Preplata po osnovi promjena tečaja CHF također je uzeta u obzir kod konverzije kredita na način kako je to propisano odredbama ZID ZPK/16. Tuženik se poziva na presudu suda EU C-567/20, kao i na rješenje Vrhovnog suda posl. br. Gos 1/2019 od 4. ožujka 2020. Tuženik navodi da je Ustavni sud potvrdio ustavnost ZID ZPK/15 dok je Vrhovni sud ocijenio kako su sporazumi o konverziji sklopljeni na osnovi ZID ZPK/15 valjani i imaju pravne učinke. Tuženik nadalje navodi da ukoliko sud ipak odredi izvođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, tuženik predlaže da u tom slučaju vještak prilikom izračuna uzme u obzir i preplatu priznatu tužiteljici prilikom provođenja konverzije u iznosu od 15.196,08 kn. Također, u slučaju da sud odredi izvođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, tuženik predlaže da vještak prilikom izračuna uzme u obzir te izrazi i tzv. „negativne razlike“, odnosno one slučajeve u kojima je tužiteljica manje platila u odnosu na početni otplatni plan. Slijedom navedenog tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužiteljici da tuženiku podmiri parnične troškove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

3. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužiteljica je podneskom od 17. prosinca 2025. precizirala tužbeni zahtjev tako da potražuje iznos od 9.276,68 eura po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni mjesečni više uplaćeni iznos, što se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe, prema pravnom shvaćanju Sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021. u kojem se navodi da je smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a zbog čega je valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja pod točkom I.

4. Budući da je tužiteljica povukla tužbu nakon što se je tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, za povlačenje tužbe potreban je njegov pristanak na temelju odredbe iz čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., proč. tekst 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP). Tuženik je u podnesku od 30. lipnja 2026. pristao na povlačenje tužbe pri čemu je određeno zatražio trošak.

5. Tužiteljica je na glavnoj raspravi od 15. srpnja 2026. na koju je tuženik uredno pozvan precizirala tužbeni zahtjev tako da potražuje iznos od 9.276,68 eura po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2015. te na ime zateznih kamata na mjesečne iznose razlika po osnovi promjene tečaja, obračunane za razdoblje od prvog dana nakon dana plaćanja pa do 30. rujna 2015., potražuje iznos od 3.109,11 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2015.

6. Budući da je tužbeni zahtjev povećan po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, radi se o preinaci tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a. Prema odredbi čl. 190. st. 1. ZPP-a, tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Prema stavku 2. navedenog članka, iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Prema stavku 8. navedenog članka, ako je tužba preinačena na ročištu na kojem tuženik koji je uredno pozvan ne dođe, a izostanak ne opravda, sud neće odgoditi ročište, već će o preinaci odlučiti neovisno o tome što se tuženik nije izjasnio o preinaci. Ocjenjujući da prije provođenja financijskog vještačenja tužiteljica nije mogla postaviti precizirani tužbeni zahtjev, sud utvrđuje da je tužiteljica u konkretnom slučaju mogla preinačiti tužbu te je, sukladno odredbi čl. 190. st. 3. i 8. ZPP-a, sud dopustio preinaku tužbe od 15. srpnja 2026. smatrajući da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama i odlučio kao u izreci ovog rješenja pod točkom II.

7. U dokaznom postupku sud je pročitao je ugovor o namjenskom kreditu broj: 3207983394/06, kreditna partija 7103425612 od 1. prosinca 2006. (list 7-16 spisa), dodatak ugovoru o kreditu od 21. siječnja 2016. (list 17-37 spisa), obavijest o izračunu efekata konverzije (list 25 spisa), dodatak ugovoru o kreditu od 26. travnja 2017. (list 29-31 spisa), izvršio je uvid u promete po kreditu/specifikaciju uplata po predmetnom kreditu (list 38-48), početni otplatni plan po kreditu (list 49-60 spisa), mišljenje KPMG Croatia d.o.o. za reviziju od 14. 11. 2015. (list 92-94 spisa), izračun konverzije na dan 30. rujna 2015. (list 97-101 spisa), informativni sažetak izračuna konverzije na dan 30. rujna 2015. (list 103 spisa), pregled otvorenih stavki po kreditu na dan 30. rujna 2015. (list 105 spisa), prijedlog izmjene ugovora o kreditu (list 107 spisa), izlist iz imenika odvjetnika (list 109 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo, računovodstvo i financije mr. sc. Zrinku Ručeviću iz društva Ručević vještačenja d.o.o. iz Zagreba od 19. studenog 2025. (list 208-216 spisa) te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice.

8. Sud je odbio dokazi prijedlog tužiteljice kojim je predložila saslušanje svjedoka DĆ jer je činjenično stanje u pogledu statusa tužiteljice kao potrošača bilo dovoljno utvrđeno.

9. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

10. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

11. Iz isprava u spisu je vidljivo, a nije ni sporno:

- da su stranke 1. prosinca 2006. sklopile ugovor o namjenskom kreditu, broj: 3207983394/06, kreditna partija 7103425612, kojim je tužiteljici odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti od 127.500,00 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važeće na dan isplate kredita (čl. 1. ugovora), na rok oplate 30 godina (čl. 3. ugovora), a kao namjena kredita ugovorena je kupnja stana (čl. 6. ugovora),

- da je člankom 2. ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po naprijed navedenom ugovoru promjenjiva, sukladno odluci tuženika, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,40 % godišnje (čl. 2. st. 1. ugovora),

- da je člankom 7. ugovoreno da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti u kunskoj protuvrijednosti od 631,98 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF,

- da su tijekom otplate kredita odlukom kreditora u više navrata promijenjene kamatne stope te se mijenjao i tečaj CHF prema kojem su se obračunavali anuiteti,

- da su stranke 21. siječnja 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu, temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15., dalje: ZID ZPK/15.), a na način da je tužiteljičin kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a kojim su promijenili ugovorene odredbe u pogledu valutne klauzule i ugovorene kamatne stope iz osnovnog ugovora i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita,

- da je konverzija i izračun iste proveden sukladno ZID ZPK/15,

- da je prema izračunu konverzije od 30. rujna 2015. tužiteljica uplatama po kreditu u CHF preplatila konvertirani kredit u EUR za iznos od 15.196,08 kuna.

12. Sporno je:

- jesu li za ovu parnicu uopće relevantne odluke trgovačkih sudova na koje se tužitelj poziva,

- ima li tužiteljica svojstvo potrošača po navedenom ugovoru o kreditu,

- visina tužbenog zahtjeva za isplatu te

- je li, neovisno o navedenom, nastupila zastara za glavnične iznose s kamatama.

13. Osim toga, sporna su, u bitnome, prvenstveno pravna pitanja, odnosno jesu li ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli te kakvi su učinci sklopljenog dodatka ugovoru o kreditu kojim je provedena konverzija kredita, neovisno o eventualnoj ništetnosti navedenih ugovornih odredbi.

14. Neosnovan je navod tuženika da zbog toga što je s tužiteljicom sklopio konverziju sukladno odredbama ZID ZPK/15. tužiteljica više nema pravni interes zahtijevati isplatu stečenog bez osnove po ništetnim odredbama ugovora o kreditu, jer je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci, poslovni broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. izrazio shvaćanje da sama činjenica da su stranke sklopile Sporazum o konverziji kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenjene u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. U istoj odluci jasno je navedeno da korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga eventualno ostvarivao svoja prava za koja smatra da mu pripadaju. Radi navedenog ovaj sud je ovlašten utvrđivati ništetnost odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope po jednostranoj odluci banke i odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula jer, tužiteljica kao korisnik kredita i nadalje tvrdi da provedbom konverzije nije u potpunosti obeštećena glede posljedica koje su proizvele ništetne ugovorne odredbe.

15. Prema odredbi čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03.) važećeg u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, a prema 2. točki, trgovac je svaka osoba koja nudi ili sklapa pravne poslove, odnosno nastupa na tržištu u okviru svog zanimanja, ili djelatnosti.

16. Na temelju iskaza tužiteljice sud je utvrdio da je zaključila ugovor o kreditu radi kupnje stana. Službenica u banci ponudila joj je sklapanje ugovora o kreditu, uz valutu CHF, iako je željela zaključiti ugovor o kreditu uz valutu u EUR, međutim kada joj je službenica u banci predočila otplatni plan za jednu i drugu vrstu kredita, mjesečni anuiteti za kredit uz valutu u CHF-u bili su niži za 800,00 kn, zbog čega je odlučila zaključiti ugovor o kreditu uz valutu CHF. Kako je po zanimanju odvjetnik, zna da banka ne želi mijenjati pojedine odredbe ugovora i ugovor je bio ponuđen po principu "uzmi ili ostavi". Nakon otprilike 2 ili 3 mjeseca od početka otplate kredita mjesečni anuiteti kredita počeli su rasti. Telefonskim putem pitala je službenicu u banci je li postoji mogućnost izmjene ugovora, a ona joj je odgovorila da mora nastaviti otplaćivati anuitete jer će u protivnom doći do prisilne naplate. U jednom trenutku otplate kredita mjesečni anuitet se gotovo udvostručio. Kada je stupio na snagu zakon kojim je omogućena konverzija takvih kredita, službenica u banci ju je nazvala i pitala da li prihvaća konverziju ugovora o kreditu i ona je na to pristala s obzirom da je željela da joj banka vrati preplaćene iznose po kreditu. Službenica u banci nije ju upozorila na rizičnost valute u CHF-u, već joj je rekla da se svi korisnici kredita odlučuju za takvu vrstu kredita.

17. U kolektivnom sporu u kojem je Trgovački sud u Zagrebu donio presudu broj P1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. (glede promjenjive stope ugovorne kamate) i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. (glede valutne klauzule), a koje su potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015., te Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., a kojim pravomoćnim presudama je utvrđeno da su banke, a među njima i tužena, u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, tako da je ugovarana redovna kamata po promjenjivoj stopi koja se utvrđuje jednostranom odlukom kreditora, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nisu pojedinačno pregovarali o navedenoj odredbi, niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i načini izračuna tih parametra koji utječu na odluku kreditora o visini stope kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čime su banke postupale protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima, i sklapajući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

18. Prema odredbi čl. 138.a ZZP/07, važećeg u vrijeme pokretanja postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odluka suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. ovog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ovog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Odgovarajuću odredbu sadrži i čl. 126. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 19/22. i 59/23., dalje: ZZP), važećeg u vrijeme pokretanja ove parnice.

19. Prema odredbi čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se pozvati na pravno utvrđenje iz kolektivnog spora, te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a što je tužitelj u ovoj parnici i učinio pa su takvi prigovori tuženika neosnovani.

20. Iskaz tužiteljice sud ocjenjuje neposredno uvjerljivim i nema ga razloga ne prihvatiti. Iz tog iskaza proizlazi da je ugovor sklopila u svojstvu potrošača, a da je tome tako sasvim je jasno i iz samog teksta ugovora o kreditu. Naime, u njemu je tužiteljica navedena kao fizička osoba, bez ikakvog spominjanja nekakve njezine poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja, a namjena kredita člankom 6. određena je „kupnja stana“, pa je očito neosnovano tuženikovo dovođenje u pitanje dokazivanja je li tužiteljica sredstva kredita koristila isključivo za potrošačke svrhe. Zbog toga su i tužiteljica i tuženik vezani pravnim shvaćanjima iz navedene parnice za zaštitu kolektivnih interesa i prava.

21. Kako je tužiteljica sklopila predmetni ugovor o kreditu u svojstvu potrošača i kako je namjena ugovora bila potrošačka, na predmetni slučaj primjenjuju se citirane odredbe ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača. Stoga je sud, a pozivom na utvrđenja u parnicama naprijed citiranim iz kolektivnih sporova, utvrdio da su nepoštene i ništetne odredbe konkretnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula. Navedene odredbe predmetnog ugovora o kreditu uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

22. Pri tome se navodi da je sud i iz iskaza tužiteljice, utvrdio da je tuženik sklapajući predmetni ugovor o kreditu koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe sklapanjem ugovora o potrošačkom kreditiranju – ugovora o kreditu tako da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tog ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

23. Što se posljedica ništetnosti tiče, iako odredbe ZZP-a spominju samo postupke radi naknade štete, logično je da se odnose i na ostale postupke radi ostvarivanja prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača pa i, kao u ovom slučaju, parnice radi povrata stečenog bez osnove zbog ništetnosti ugovornih odredbi.

24. Pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi i stranka se na ništetnost može pozivati i prigovorom u parnici ili isticanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti, radi čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

25. Obzirom da je utvrđena ništetnost dijela odredbi ugovora o kreditu u pogledu valutne klauzule, to tužiteljici pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa zbog navedenih ništetnih odredbi ukoliko nije u cijelosti obeštećena izvršenom konverzijom.

26. ZID ZPK/15 imao je za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati korisnicima kredita u CHF, odnosno u kunama vezano za tečaj CHF, isti položaj u odnosu na korisnike kredita u valuti EUR. Na temelju odredbi čl. 19.b i čl. 19.c koji su dodani čl. 1. ZID ZPK/15 proizlazi da vjerovnik i dužnik uređuju svoje odnose u pogledu valute obveze i kamatne stope za cijelo razdoblje od sklapanja kredita pa nadalje (na način da se korisnik kredita dovodi u isti položaj kao da je ugovor o kreditu sklopio uz valutnu klauzulu u EUR) s time da se razlika između više uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u EUR računa kao preplata, kojom se ovisno o okolnostima slučaja postupa sukladno dodanoj odredbi čl. 19.c st. 5. ZID ZPK/15.

27. Odredbe Glave II. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP/14) koji uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovoru unose zakonske odredbe prisilne prirode odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku jer to prijeći odredba čl. 49. st. 5. ZZP/14.

28. Sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15 kojim su stranke iznova od dana sklapanja ugovora o kreditu uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, na valjan način, ugovoren među strankama, prestala je obveza tuženice (čl. 160. ZOO) na povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, a koja bi obveza proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (čl. 1111. st. 1. ZOO) i ti, više plaćeni iznosi, nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženice. ZID ZPK/15 je u odredbama čl. 19.d i čl. 19.e propisao detaljnu, jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora, pa je tužiteljica kao potrošač bila u prilici još prije sklapanja Aneksa Ugovora proučiti njegove odredbe.

29. U skladu s navedenim, primjena posebnog propisa (ZID ZPK/15) derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Aneksom Ugovora o kreditu, a na način kako je to određeno u ZID ZPK/15.

30. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svoj odluci poslovni broj: Rev-457/2025- 21 od 27. svibnja 2026. zauzeo je sljedeće pravno shvaćanje:

"Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji."

31. Sukladno navedenom, dat je i zadatak sudskom vještaku za financije.

32. Na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo, računovodstvo i financije mr. sc. Zrinka Ručevića od 19. studenog 2025. (list 208-216 spisa) sud je utvrdio da je kredit iskorišten 28. prosinca 2006., s kojim danom je srednji tečaj HNB-a za valutu CHF iznosio 4,589816 kn za 1 CHF, pa je iznos kredita od 127.500,00 CHF iskazan u protuvrijednosti kuna iznosio 585.201,54 kn, odnosno 77.669,59 EUR. 21. siječnja 2016. tužiteljica i tuženik zaključili su Dodatak Ugovoru o kreditu, sa sljedećim osnovnim elementima: na dan 30. rujna 2015. nedospjela glavnica konvertiranog kredita u EUR iznosila je 69.276,31 EUR, prema izračunu konverzije od 30. rujna 2015. korisnica je uplatama po kreditu u CHF preplatila konvertirani kredit u EUR za iznos 15.196,08 kn. Uvidom u dostavljeni pregled promjena kamatnih stopa po kreditu, utvrđeno je kako je u razdoblju otplate kredita kamatna stopa mijenjana. Za odgovaranje na postavljene zadatke sudski vještak je u nalazu dao otplatni plan kojeg je primijenio kreditor u razdoblju otplate kredita te je iskazao razlike u visini obveza tužiteljice po osnovi promjene tečaja (stupac 'k'), na način da se obveza koja je stvarno bila obračunana i plaćena (stupac 'd') pomnoži razlikom tečajeva (onog stvarno primijenjenog na dan svake pojedine uplate i početnog tečaja važećeg na dan korištenja kredita). Ako se promatraju samo iznosi koje je tužiteljica više platila tada: razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1.2.2007.) do izračuna konverzije (30.9.2015.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, iznosi ukupno 9.276,68 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'k'' Tabele 1 iz nalaza (pozitivni iznosi razlika). Zatezne kamate na mjesečne iznose razlika po osnovi promjene tečaja, obračunane za razdoblje od prvog dana nakon dana plaćanja pa do 30. rujna 2015., iznose 3.109,11 EUR. Nakon obračuna zateznih kamata na mjesečne iznose razlika po gore navedenoj osnovi, za razdoblje od dana plaćanja pa do 30.9.2015., kao i nakon uračunavanja efekata konverzije, preostalo dospjelo potraživanje s danom 30.9.2015. (manje priznati iznos preplate) iznosi 10.368,92 EUR (9.276,68 EUR glavnice i 1.092,24 EUR dospjelih nepodmirenih zateznih kamata). Ako se promatraju svi iznosi (i pozitivni i negativni, prebijeno) tada: razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1.2.2007.) do izračuna konverzije (30.9.2015.), a koja proizlazi iz razlike izmenu tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, iznosi ukupno 9.071,67 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa); pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'k'' Tabele 1 iz nalaza (svi iznosi). Zatezne kamate na mjesečne iznose razlika po osnovi promjene tečaja, obračunane za razdoblje od prvog dana nakon dana plaćanja pa do 30. rujna 2015., iznose 2.903,44 EUR. Nakon obračuna zateznih kamata na mjesečne iznose razlika po gore navedenoj osnovi, za razdoblje od dana plaćanja pa do 30.9.2015., kao i nakon uračunavanja efekata konverzije, preostalo dospjelo potraživanje s danom 30.9.2015. (manje priznati iznos preplate) iznosi 9.958,24 EUR (9.071,67 EUR glavnice i 886,57 EUR dospjelih nepodmirenih zateznih kamata).

33. Tužiteljica nije imala prigovor na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tuženik u podnesku od 30. lipnja 2026. prigovarao na nalaz i mišljenje.

34. Na temelju odredbe iz čl. 153. st. 3. ZPP-a sud nije usmeno saslušao vještaka na raspravi zbog prigovora na nalaz i mišljenje vještaka koje je iznio tuženik u podnesku od 30. lipnja 2026., zbog toga što tuženik nije predujmio trošak za provođenje ovog dokaza u roku što ga je odredio sud. Sud je rješenjem od 1. srpnja 2026. te 6. srpnja 2026. tuženiku naložio da u roku od 3 dana od dana dostave rješenja, a najkasnije prije održavanje glavne rasprave zakazane za 15. srpnja 2026. uplati predujam u iznosu od 136,00 eura kako bi se sudski vještak mogao usmeno očitovani na naprijed iznesen prigovore. Također, u navedenom rješenju sud je upozorio tuženika da će odustati od provođenja dokaza ukoliko tuženik u određenom roku ne uplati predujam.

35. Sud je nalaz i mišljenje ocijenio stručnim i objektivnim te ga prihvaća u cijelosti, dok je u odnosu na pravna pitanja ovaj sud svoj stav obrazložio u ovom obrazloženju te je sukladno tome i određen zadatak vještačenja.

36. Tužiteljica je na glavnoj raspravi od 15. srpnja 2026., precizirala tužbeni zahtjev, i to prema varijanti ako se promatraju samo iznosi koje je tužiteljica više platila.

37. U pogledu tzv. negativnih razlika treba reći da prema pravnom shvaćanju izraženom u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-549/2023-4. od 18. prosinca 2023.: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita". Kod toga prošireno vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ističe da se protutužba i procesnopravni prigovor radi prebijanja mogu staviti do zaključenja prethodnog postupka. Tuženik u ovoj parnici u pogledu tzv. negativnih razlika nije istaknuo određen prigovor prijeboja prije zaključenja prethodnog postupka niti prigovor radi prebijanja, niti materijalnopravni prigovor prijeboja niti protutužbenog zahtjeva pa je sukladno tome osnovan zahtjev tužiteljice postavljen upravo prema varijanti kada se promatraju samo više plaćeni iznosi.

38. Dakle, provedenom konverzijom, nije uspostavljena ravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno tužiteljica nije obeštećena, jer je iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da unatoč provedenoj konverziji i dalje ostaje dug tuženika na ime zateznih kamata na mjesečne iznose razlika po osnovi tečajnih razlika.

39. Prema odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., dalje: ZOO), koji se, s obzirom na vrijeme sklapanja ugovora (1. prosinca 2006.), u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbi iz čl. 1163. st. 1. i čl. 1165. tog Zakona, u slučaju ništavosti ugovora svaka strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Prema čl. 324. st. 1. ZOO-a, ništavost neke odredbe ne povlači ništavost ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Posljedica ništavosti navedenih odredbi jest i primjena odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a, prema kojoj kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa u odnosu na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u pogledu valutne klauzule za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.

40. Sud je utvrdio da preplata tužiteljice na ime zatezne kamate na mjesečne iznose razlika po osnovi tečajnih razlika, obračunane za razdoblje od dana plaćanja pa do 30. rujna 2015. bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji, iznosi 3.109,11 eura. Sukladno navedenom, točkom II. izreke usvojen je tužbeni zahtjev u zatraženom iznosu od 3.109,11 eura, a točkom IV. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 9.276,68 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2015.

41. Zatezne kamate na iznos dospjelih zateznih kamata mogu se zahtijevati kada prestane glavno potraživanje, iz čega proizlazi da se kamate obračunate za određeno vremensko razdoblje mogu utužiti u apsolutnom iznosu i na njih se tražiti procesne kamate samo ukoliko je prestalo glavno novčano potraživanje iz kojeg proizlaze te kamate pa tužiteljici pripada zatezna kamata na iznos obračunatih zateznih kamata u iznosu od 3.109,11 eura. Zatezna kamata na dospjele nepodmirene zatezne kamate u iznosu od 3.109,11 eura temeljem čl. 29. ZOO-a i čl. 31. st. 2. ZOO- a tužiteljici je dosuđena od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovom isplatom odnosno od podnošenja tužbe 13. lipnja 2023., zbog čega je valjalo odbiti samo dio tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem tužiteljica traži na dosuđeni iznos od 3.109,11 eura zakonske zatezne kamate od 30. rujna 2015. do 12. lipnja 2023., zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. i III. izreke ove presude.

42. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Naime, ZZP/09 (kao ni onaj raniji, a ni sada važeći ZZP) odredbe o zastari ne sadrži te se primjenjuju opće odredbe ZOO- a. Tražbine zbog povrata stečenog bez osnove zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godine iz čl. 225. ZOO-a. Prema odredbi čl. 241. ZOO-a, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Prema odredbi čl. 140. ZZP/09, pokretanje ili vođenje postupka pokrenutom na temelju članka 131. ovog Zakona ne sprečava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama ovog Zakona ili drugim propisima koji su navedeni u članku 131. ovog Zakona, prouzročena štete da pokretne pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe kojoj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen po utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokretne bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarivanje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u ovom ili drugim zakonima. Odgovarajuću odredbu sadrži i čl. 126. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 19/22., dalje: ZZP/22.), važećeg u vrijeme pokretanja ove parnice. No, o učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesene u skladu s čl. 131. ZPP-a na prekid zastarnog roka izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju, poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. Pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u navedenoj odluci jest da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. S obzirom da se radi o odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenoj u pogledu tzv. izvanredne revizije iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, svrha koje je upravo jedinstvena primjena prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, takvim shvaćanjem je i ovaj sud vezan. Povodom ustavne tužbe podnesene protiv navedene presude Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-2922/2018 od 20. veljače 2020. zaključuje da "ovdje spornom pitanju prekida roka zastare Vrhovni sud pristupio imajući u vidu svrhu instituta zastare s jedne strane, te svrhu sustava kolektivne zaštite potrošača s druge strane, uravnotežujući suprotstavljene interese s jedne strane potrošača kao vjerovnika te s druge strane podnositeljice kao dužnika. Stoga Ustavni sud ne nalazi ništa očito nerazumno ili proizvoljno u pravnom shvaćanju Vrhovnog suda iznesenom u ovdje osporenoj presudi." Tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012 podnesena je 4. travnja 2012., čime je došlo do prekida zastare.

43. Prema odredbi čl. 245. st. 3. ZOO-a, kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe … zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Prethodno navedeno pravno shvaćanje potvrđeno je i objedinjenim pravnim shvaćanjem donesenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. pod točkom 4.

44. U konkretnom slučaju, budući da se radi o zahtjevu zbog ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, zastara je ponovno počela teći od 15. lipnja 2018. zbog presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž- 6632/1017 kojom je o tome pravomoćno završen kolektivni spor, pa bi zastarni rok istekao 15. lipnja 2023. tako da zastara u ovom slučaju očito nije nastupila, a tužba u ovom predmetu je podnesena 13. lipnja 2023. čime je zastara ponovno prekinuta.

45. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, budući da su stranke djelomično uspjele u parnici.

46. O troškovima tužiteljice uzrokovanim delegacijom predmeta bit će odlučeno posebnim rješenjem.

47. Sa zahtjevima za isplatu tužiteljica je uspjela s 11,04% (VPS: 28.165,02 eura, s obzirom da je tuženik u podnesku od 30. lipnja 2026. pristao na povlačenje tužbe pri čemu je određeno zatražio trošak), a u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva tužiteljica je uspjela u cijelosti pa tako prosječni uspjeh tužiteljice u parnici ukupno iznosi 55,52%, a tuženikov 44,48%. Sukladno tome, tužiteljici je priznato 11,04% (55,52%-44,48%) troškova zastupanja potrebnih za vođenje parnice, a zahtjev tuženika za naknadu troškova je odbijen u cijelosti. Tužiteljici su, kao potrebni priznati troškovi: sastava tužbe prema Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.), koja se primjenjuje temeljem odredbe Tbr. 52. st. 3. ove Tarife, u zatraženom iznosu od 100 bodova, sastav podneska od 18. prosinca 2025. prema Tbr. 8/1 u zatraženom iznosu od 100 bodova, sastav podneska od 5. srpnja 2026. u kojem predlaže odgodu ročišta prema Tbr. 8/4 u iznosu od 25 bodova, zastupanje na ročištu od 11. prosinca 2024. i 15. srpnja 2026. prema Tbr. 9/1 u zatraženom iznosu od 100 bodova, za svaku od navedenih radnji te zastupanje na ročištu od 27. svibnja 2025. prema Tbr. 9/5 u iznosu od 50 bodova što zajedno iznosi 475 bodova, odnosno, prema vrijednosti boda od 2,00 eura iz Tbr. 54. iznosi 950,00 eura. Navedeni troškovi priznati su joj razmjerno uspjehu od 11,04 %, odnosno u iznosu od 104,88 eura, čemu valja dodati PDV u iznosu od 26,22 eura. Osim troškova zastupanja, tužiteljici su priznati troškovi vještačenja u iznosu od 400,00 eura jer je navedeni trošak bio nužan za donošenje odluke u ovom predmetu. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podneska od 28. kolovoza 2025. uz kojeg tužiteljica dostavlja dokaz o poslovnoj spriječenosti pristupa tužiteljice na ročište od 27. svibnja 2025. te ujedno obavještava sud da zbog poslovnih obveza i boravka u Dubrovniku nije u mogućnosti pristupiti na ročište zakazano za 10. rujna 2025. jer je isto mogla dostaviti na ročištu od 27. svibnja 2025. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podneska od 18. lipnja 2026. uz koji tužiteljica dostavlja dokaz o uplati predujma za vještačenje jer nije bio potreban za vođenje ovog postupka, budući da sud ima uvid u izvršena plaćanja. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podneska od 5. srpnja 2026., zaprimljen 10. srpnja 2026. u kojem tužiteljica navodi da se protivi svim navodima tuženika sadržanim u posljednjem podnesku, ističe da svojim prigovorima tuženik nije doveo u pitanje nalaz i mišljenje te ujedno predlaže da vještak izračuna kamate na preplaćene iznose iskazane od dana sklapanja ugovora pa do 30. rujna 2015. jer nije bio potreban za vođenje ovog postupka jer je navedeno izračunato u nalazu i mišljenju sudskog vještaka Zrinka Ručevića od 19. studenog 2025. Tužiteljici nije priznat trošak za ročište za objavu presude jer na isto nije pristupila. Tužiteljici nije priznat trošak preliminarnog vještačenja u iznosu od 200,00 eura radi izračuna visine potraživanja, koji je sačinjen po zahtjevu tužiteljice prije pokretanja parničnog postupka, jer se ne radi o trošku koji je nužan za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, a koji stav je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi, poslovni broj: Rev-111/2024 od 23. listopada 2024. Budući da je tužiteljica oslobođena plaćanja pristojbi na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18. i 51/23., dalje: ZSP), tužiteljici nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu.

48. Tuženik je zatražio naknadu troškova za zastupanje na ročištu od 27. svibnja 2025., neovisno o ishodu spora, jer je ročište na kojem je trebala biti saslušana tužiteljica odgođeno zbog tužiteljičinog hitnog poslovnog puta. Prema odredbi čl. 156. st. 1. ZPP-a, stranka je dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio. U konkretnom slučaju, tužiteljica je poziv za glavnu raspravu dostavljen 11. travnja 2025. te je tužiteljica imala dovoljno vremena obavijestiti sud da zbog poslovnog puta nije u mogućnosti pristupiti na zakazanu glavnu raspravu, a što je dokumentirala tek uz podnesak od 28. kolovoza 2025. Prema ocjeni ovog suda, tuženik osnovano smatra da je odgoda glavne rasprave od 27. svibnja 2025., zapravo posljedica tužiteljičinog nepravovremenog obavještavanja suda. Slijedom navedenog, tuženik ima pravo na naknadu troška zastupanja na glavnoj raspravi od 27. svibnja 2025. prema Tbr. 9/5 u iznosu od 50 bodova odnosno 100,00 eura, čemu valja dodati PDV u iznosu od 25,00 eura odnosno ukupno 125,00 eura.

49. Prijebojem dosuđenih troškova stranaka, tuženik je dužan nadoknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 406,10 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom sukladno odredbi iz čl. 29. ZOO-a, zbog čega je odlučeno kao pod točkom V. izreke ove presude, dok je tužiteljica odbijena s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška kao neosnovan, zbog čega je odlučeno kao pod točkom VI. izreke ove presude.

50. Na trošak je tužiteljici dosuđena i zatezna kamata od presuđenja na cjelokupni iznos troškova, na temelju odredbe iz čl. 151. st. 3. ZPP-a, zbog čega odlučeno kao pod točkom V. izreke ove presude.

U Krapini 21. kolovoza 2026.

S u d a c:

Barbara Čuček

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove je presude dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog.

DOSTAVITI:

1. Lana Humljak Gugić, odvjetnica iz Zagreba, Lana Humljak Gugić, odvjetnica iz Zagreba, Pod zidom 5, putem e-Oglasne ploče

2. Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Porobija i Porobija j.t.d. sa sjedištem u Zagrebu, Galleria Importanne, Iblerov trg 10/VII, putem e- Oglasne ploče