Poslovni broj: P-277/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

STALNA SLUŽBA U LABINU

Labin, G. Martinuzzi br. 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Erici Golja, na prijedlog sudske savjetnice Franke Verbanac, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, zastupan po punomoćnici FB, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB 29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4, zastupan po punomoćniku Hrvoje Lui, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, nakon glavne rasprave zaključene 21. srpnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja FB, te punomoćnice tuženika Katje Rajačić, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, radi isplate, 21. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku TRIGLAV Osiguranje d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503 da isplati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 iznos od 5.219,72 EUR-a / 39.328,02 kn ( preračunato primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR -o ) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 15.6.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te plati trošak parničnog postupka, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, da tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB 29743547503 naknadi troškove postupka u iznosu od 1.024,67 EUR (tisuću dvadeset četiri eura i šezdeset sedam centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 15. lipnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi da se dana 22.12.1996. dogodila prometna nezgoda u kojoj je kao suputnik sudjelovao osiguranik tužitelja ĆB, kojom prilikom je zadobio teške tjelesne povrede. Prometnu nezgodu skrivio je osiguranik tuženika ĐB, koji je u vrijeme štetnog događaja upravljao osobnim vozilom marke Fiat, tip Ritmo, reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu VB, osiguranog kod tuženika po polici auto- odgovornosti broj 0049208. Protiv osiguranika tuženika ĐB proveden je kazneni postupak u kojem je donijeta presuda Općinskog suda u Puli posl. br. K-63/98 od 30.11.1998. kojom je isti oglašen krivim. Rješenjem tužitelja njegovu osiguraniku ĆB kod kojeg je zbog povrede izvan rada nastala profesionalna nesposobnost za rad, priznato je pravo na invalidsku mirovinu, po kojem osnovu Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Područni ured u Puli – Pola, još uvijek vrši isplate. Budući da tužitelj trpi štetu isplatom invalidske mirovine ĆB kao trajnog novčanog davanja, tužitelj je od tuženika potraživao naknadu štete za prethodna obračunska razdoblja, te je tuženik podmirio štetu nastalu tužitelju do 30.6.2020. Pred Općinskim sudom u Puli proveden je parnični postupak u predmetu ovdje tužitelja i tuženika, vezano za isti štetni događaj za prvo obračunsko razdoblje, u kojem je donijeta pravomoćna presuda posl. br. P-1227/05 kojom je, između ostalog, utvrđeno postojanje suodgovornosti u nastaloj šteti u omjeru 30% na strani osiguranika tužitelja a 70% na strani osiguranika tuženika. Predmet ove tužbe je šteta koja je tužitelju nastala isplatom invalidske mirovine osiguraniku ĆB u razdoblju od 1.7.2020. do 31.3.2023., a koja šteta prema Obračunu isplata od 12.6.2023. iznosi 5.219,72 EUR-a1 / 39.328,02 kn, koji iznos čini 70% ukupno isplaćenog iznosa od 7.456,75 eura / 56.182,88 kn, s osnova suodgovornosti. Tužitelj potražuje predmetnu štetu od tužitelja sukladno odredbama čl. 161. st. 1. i 2., a u svezi čl. 164. st.1. Zakona o mirovinskom osiguranje (NN RH br. 157/13), i to štetu koja obuhvaća novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu umanjenu za omjer suodgovornosti od 30%. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik navodi da priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju te odgovornost osiguranika tuženika u omjeru od 70% kako se i navodi u tužbi, a da osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Obveza tuženika da je propisana odredbama Zakona obveznim osiguranjima u prometu čl. 27. u kojoj stoji da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u tom smislu da se smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine da se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Da se predmetna odredba primjenjuje potvrđuje Rješenje VSRH REV 2140/2018 od 13/07/2022 kojim je ukinuta prvostupanjska i drugostupanjska presuda te je predmet vraćen na ponovno suđenje s uputom i obrazloženjem da je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u odlukama poslovni broj Rev 1060/12-2, Rev 454/08-2, Rev 1061/03-2, Rev 1067/12- 2, Rev-x 388/2018-2, Rev 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020. i drugima. Prema pravnom shvaćanju VSRH, za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u trenutku kada su izvršene isplate mirovina. Nastavno na navedeno ukazuje se da i VTS u svojoj odluci Pž-3459/2020 od 27/12/2021 preinačuje prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev HZMO-a s obrazloženjem da je odredbom čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a na tužitelju je teret dokazivanja visine iznosa koji bi eventualno bio osnovan. U citiranoj presudi jasno da stoji da u slučaju kada se radi o ozljedi izvan rada, tužitelj nema pravo na naknadu štete. U svakom slučaju , teret dokazivanja visine štete da je na tužitelju (imajući u vidu odredbe ZPP- a i ZOOP-a), jer se ista mora utvrditi sukladno odredbama čl. 27 ZOOP -a. Slijedom iznijetog predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška tuženiku s zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate.

3. Proveden je dokazni postupak u kojem su pročitani: zapisnik o očevidu (str. 4-8 spisa), presude (str. 9-13 i 18-21 spisa), rješenje (str. 14-16 spisa), obračun isplata (str. 22-36 spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Nije sporno da je osiguranik tužitelja ĆB doživio dana 22. prosinca 1996. prometnu nesreću, koju je skrivio ĐB, upravljajući osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka]. Nije sporno da je u vrijeme štetnog događaja automobil registarske oznake [registarska oznaka] bio osiguran kod tuženika Triglav osiguranje d.d., po polici broj [broj police]. S tim u vezi, nije sporno da je rješenjem tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Puli, broj 9109 od 13. lipnja 2003. priznato ĆB pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, koja je nastupila kao posljedica navedene prometne nesreće.

6. Iz obračuna isplata Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 12. lipnja 2023. utvrđeno je da je tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje svom osiguraniku na ime invalidske mirovine za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. isplatio iznos od 1.282,32 eura, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. iznos od 1.289,52 eura, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. iznos od 1.321,30 eura, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. iznos od 1.350,85 eura, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. iznos od 1.434,35 eura i od 1. siječnja 2023. do 31. ožujka 2023. iznos od 778,41 eura. Ukupno je dakle isplaćen iznos od 7.456,75 eura. Međutim, također je nesporno da osiguranik tuženika odgovoran u omjeru od 70 posto, pa nakon oduzimanja 30 posto ukupan iznos potraživanja tužitelja iznosi 5.219,72 eura .

7. U ovom predmetu sporno je pravno pitanje da li se u konkretnom slučaju, kako to tuženik tvrdi, primjenjuju odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP) , kojim je propisano da se stvarnom štetom smatra razmjerni iznos mirovine, koji se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu ili se primjenjuje čl. 161. st 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br.157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 19/22, dalje: ZMIO) kako to tvrdi tužitelj, koji zakon izričito propisuje da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

8. U konkretnom slučaju ovaj sud smatra da se primjenjuje ZOOP.

9. Kako tuženik nije štetnik, na temelju zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom motornog vozila obvezan je naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe – vozača, i to u okvirima obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, stoga se kao osiguratelj motornog vozila ne nalazi u istom pravnom položaju kao i sam vozač - štetnik, već može odgovarati samo u okviru odredbi ZOOP i njime preuzetih ugovornih obveza.

10. U odnosu na predmetno pitanje svoje je pravno shvaćanje iznio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Rev-2140/2018, u kojem je naveo kako je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u trenutku kada su izvršene isplate mirovina.

11. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Nadalje, prema st. 2. istog članka stvarnom štetom smatra se, između ostalog, i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, koji se sukladno st. 3. određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

12. Iz citiranih odredbi proizlazi da obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo onda ako je iznos mirovine oštećene osobe, koja je utvrđena rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i koja se isplaćuje u konkretnom slučaju, veći od iznosa mirovine koja bi bila priznata u slučaju povrede na radu.

13. Tužitelj u ovom postupku ne navodi, a niti dokazuje, sukladno odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP), da postoji (i da potražuje) razmjeran iznos mirovine koji predstavlja razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a od provođenja financijskog vještačenja je odustao. Slijedom navedenog, s obzirom da je na tužitelju teret dokazivanja, a da je on odustao od provođenja dokaza temeljem kojeg bi sud utvrdio navedenu razliku, odnosno visinu tužbenog zahtjeva, isti nije dokazao da mu je nastala stvarna šteta, kao ni visinu navedene štete, koja bi mu pripadala u razmjernom iznosu po odredbi iz čl. 27. st. 3. ZOOP-a, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, sve primjenom odredbe o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a, a u vezi sa čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a.

14. Tuženik je podnio zahtjev za naknadu troškova postupka, i to za sastav odgovora na tužbu iznos od 200,00 eura uvećano za PDV, za sastav podneska od 5.12.2023. iznos od 200,00 eura uvećano za PDV, za pristup ročištu 13.6.2024. iznos od 200,00 eura uvećano za PDV, za pristup ročištu 21.7.2026. iznos od 200,00 eura uvećano za PDV, te iznos pristojbi na odgovor na tužbu.

15. Na temelju čl. 154. st. 1. ZPP stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi parnične troškove. Na temelju čl. 155. st. 1. ZPP-a sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje postupka. S obzirom na navedeno, a kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka.

16. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, u nastavku: Tarifa) i čl. 155. ZPP -a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u visini od 5.219,72 eura, tuženiku su priznati troškovi zastupanja kod sastava odgovora na tužbu u visini od 200,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, za sastav podneska od 5.12.2023. u visini od 200,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, za zastupanje na ročištu od 13.6.2024. u visini od 200,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife te za zastupanje na ročištu od 21.7.2026. u visini od 200,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, a što ukupno iznosi 800,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.000,00 eura. Priznati su i mu troškovi sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 24,67 eura, sukladno Tbr. 1. st. 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja odgovora na tužbu (Narodne novine br. 37/23), i to iznos polovice pristojbe, budući da je tuženik bio u mogućnosti izvršiti uplatu pristojbe prilikom podnošenja podneska, u skladu sa člankom 7. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/18, 51/23). Time su tuženiku priznati troškovi u ukupnom iznosu od 1.024,67 eura.

17. Na priznate troškove postupka tužitelju pripadaju i zatezne kamate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a, uvećanoj za tri postotna poena.

18. Slijedom navedenog naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu 1.024,67 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. kolovoza 2026. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanoj za tri postotna poena.

U Labinu, 21. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Erica Golja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 dana od dana dostave presude. Žalba se ulaže putem ovoga suda, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelj

2. tuženik po pun.