Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: P-704/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužitelja GH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Emici Milošević, odvjetnici u Zadru, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravnom odjelu, Zadar, Braće Vranjanina 8, radi ispravka upisa u zemljišnim knjigama, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 17. srpnja 2026. u nazočnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja, te zakonskog zastupnika tužene, dana 21. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ispravlja se zemljišnoknjižno stanje na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nove izmjere u površini od 105 m2, određeno rješenjem Općinskog suda u Zadru sadržanom u Zapisniku poslovni broj Z-6461/2008/267 od 10.2.2011., na način da se upisuje pravo vlasništva na navedenoj nekretnini na ime tužitelja GH, OIB: [osobni identifikacijski broj], za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tužene, temeljem ove presude, po njenoj pravomoćnosti, sve u roku od 15 dana.

II. Ispravlja se zemljišnoknjižno stanje na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere, u površini od 6299 m2, određeno rješenjem Općinskog suda u Zadru sadržanom u Zapisniku poslovni broj Z-6428/2008/787 od 24.11.2011., na način da se upisuje pravo vlasništva na navedenoj nekretnini na ime tužitelja GH, OIB: [osobni identifikacijski broj], za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tužene, temeljem ove presude, po njenoj pravomoćnosti, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju GH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova parničnog postupka iznos od 1.936,55 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. kolovoza 2026., kao dana presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako se prilikom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] tužena upisala kao vlasnik za cijelo čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nove izmjere, u površini od 105 m2, koja odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, a temeljem zapisnika broj Z-6461/2008/267 od 10.2.2011, protiv kojeg upisa je tužitelj pravovremeno podnio prigovor kod Naslovnog suda označen brojem Z- 17807/13, a koji je prigovor odbijen rješenjem pod navedenim poslovnim brojem od dana 22. listopada 2015. godine, te na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nove izmjere, u površini od 6299 m2 , koja odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, a temeljem zapisnika broj Z-6428/2008/787 od 24.11.2011., a protiv kojeg upisa je tužitelj pravovremeno podnio prigovor kod Naslovnog suda označen brojem Z- 17807/13, a koji je prigovor odbijen rješenjem pod navedenim poslovnim brojem od dana 22. prosinca 2015. godine. Tako, da je na temelju navedenih rješenja sud proveo upis za koji nisu bile ispunjene sve pretpostavke, pa zbog toga zemljišnoknjižno stanje da ne odgovara stvarnom stanju za predmetne nekretnine. Naime, tužitelj da je stvarni vlasnik predmetnih nekretnina za cijelo, te da je valjan osnov za stjecanje vlasništva za cijelo na istima stekao temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog između njega kao davatelja uzdržavanja i njegove majke CH kao primateljice uzdržavanja od 15.9.1999., potvrđen od strane suca Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem R2-691/99. CH predmetne nekretnine da je stekla nasljeđivanjem iza smrti supruga LH pok. G po Rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O- 378/65. Nasljednici LH, a žena CH i djeca LH SH, EH, ŽH i ŠH prije više od 50 godina su se podijelili na način da je svatko dobio za cijelo određene nekretnine, a CH između ostalih pripale su i predmetne nekretnine. Tužitelj da je sin CH i OH pok. ČH, s kojim je CH bila u zajednici nakon smrti prvog supruga LH, pa tako kako je i vidljivo iz povijesti posjeda u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nove izmjere prilikom II. revizije za k. o. [katastarska općina] kao posjednik je evidentiran otac tužitelja OH NH pok. ČH. Čest. zem. [katastarska čestica] [adresa] nalazi se u neposrednoj blizini kuće u vlasništvu tužitelja, tu se nalazila štala, ostaci koje su još vidljivi. Čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je u naravi oranica koja se oduvijek koristila, a koristi se i danas za sadnju nekad žitarica, a nekad povrtlarskih kultura. Prednici tužitelja, a obitelj LH da su u dugotrajnom mirnom savjesnom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina dugi niz godina, a preko stotinu godina svakako. Tužitelj da je shodno zakonskoj obvezi podnio tuženoj zahtjev za mirnim rješenjem spora, u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- Brig / u odluci netočno označena k. o. [katastarska općina], koji zahtjev je tužena odbila odlukom broj: N- DO-30/2025 od dana 27.2.2025., dok se u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije očitovala.

2. Tužena se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, te ističe kako tužitelj u bitnom u tužbi navodi kako je vlasništvo predmetne nekretnine stekao na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između njega kao davatelja uzdržavanja i njegove majke CH kao primateljice uzdržavanja. Majka tužitelja da je vlasništvo stekla nasljeđivanjem iza smrti svoga supruga LH dok je njezin pok. suprug iste stekao dosjelošću budući su iste nekretnine bile u njegovom mirnom, savjesnom te poštenom posjedu odnosno u posjedu njegovih prednika preko stotinu godina. Nadalje, da uvidom u zapisnike o osnivanju/preoblikovanju zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina] poslovni broj Z-17807/13 od 22. listopada 2015. i poslovni broj Z-17806/13 od 22. prosinca 2015. proizlazi kako je tužitelj sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige za nekretninu koje je predmetom ovog postupka, dok iz uvida u povijesne zk izvatke za predmetne nekretnine proizlazi kako tužitelj nije u rokovima određenim Zakonom o zemljišnim knjigama podnio tužbu radi ispravka. Naime, da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 16. i 17. rujna 2015. u Šibeniku broj: Su-IV-246/2015 usvojen zaključak da rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK. Budući da tužitelj nije podnio tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK, to je isti vezan rješenjem donesenim u završenom postupku obnove zemljišne knjige, a kojim je Republika Hrvatska upisana kao vlasnica predmetne nekretnine. Slijedom svega, a budući drži kako tužitelj nije dokazao svoje pravo vlasništva, predlaže Naslovnom sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te ga obvezati na plaćanje parničnog troška.

3. Sud je izveo dokaz uvidom u isprave priložene spisu i to u zapisnik sastavljen u ispravnom postupku s ročišta održanog povodom prigovora dana 22.11.2015. broj Z- 17807/13 (l.s. 5-6), zapisnik sastavljen u ispravnom postupku s ročišta održanog povodom prigovora dana 22.11.2015. broj Z-17806/13 (l.s. 7-8), izvadak iz BZP-a Zemljišnoknjižnog odjela ovog Suda zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 9), izvadak iz BZP-a Zemljišnoknjižnog odjela ovog Suda zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 10), izvode iz katastarskog plana (l.s. 11-12), zahtjev za mirno rješenje spora od 22.1.2025. (l.s. 13), Odluku ODO Zadar broj: N-DO-30/2025 od 27.2.2025. (l.s. 14), pravomoćno Rješenje o nasljeđivanju ovog Suda poslovni broj O-1578/2010 od 13.12.2010. (l.s. 15-16), Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 15.9.1999. potvrđen od strane ovog Suda pod poslovnim brojem R2-691/99, Ov-97/99 istog dana (l.s. 17-18), Rješenje o nasljeđivanju ovog Suda poslovni broj O-378/65 od 15.11.1965. (l.s.19-21), ovjerene Izjave BH i LH od 14.12.2023. (l.s. 22-23), ovjerene Izjave AH, TH i RH od 14.12.2023. (l.s. 24- 27), Povijest posjedovanja za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] DGU, PUK Zadar, Klasa: 930-04/23-05/835, Ur.broj: 541-24-02/18-24-3 od 21.11.2024. (l.s. 28-51), izvadak iz BZP-a Zemljišnoknjižnog odjela ovog Suda povijesni prikaz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 64), izvadak iz BZP-a Zemljišnoknjižnog odjela ovog Suda povijesni prikaz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 65), te je proveo očevid na licu mjestu uz sudjelovanje stalnih sudskih vještaka geodetske struke Frane Vlatkovića i Marka Gašparovića, a potom izvršio uvid u Nalaz i mišljenje sa skicom i fotografijama od 20.2.2026. (l.s. 80-85), izvršio uvid u spise ovog Suda pod poslovnim brojem Z- 17807/2013 (Z-16976/15) i Z-17806/2013 (Z-4133/16), proveo dokaz saslušanjem svjedoka VH, ČH i JH, te dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke ovog postupka.

4. Analizom svih izvedenih dokaza, a na temelju rezultata savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju cjelokupnog postupka, u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje ZPP) tužbeni zahtjev tužitelja ovaj Sud našao je osnovanim u cijelosti.

5. Predmet ovog spora zahtjev je tužitelja za ispravkom zemljišnoknjižnog stanja na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nove izmjere u površini od 105 m2, određenog Rješenjem ovog Suda poslovni broj Z-6461/2008/267 od 10. veljače 2011., te na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere u površini od 6299 m2, određenog Rješenjem ovog Suda poslovni broj Z-6428/2008/787 od 24. studenog 2011., na način da se upiše pravo vlasništva na navedenim nekretninama na ime tužitelja za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tužene, temeljem ove presude, po njenoj pravomoćnosti, sve u roku od 15 dana.

6. Tako, iz izvadaka iz BZP-a Zemljišnoknjižnog odjela ovog Suda, proizlazi kako je na kat. čest. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao vlasnica za cijelo upisana ovdje tužena, kao i što proizlazi kako je na kat. čest. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao vlasnica za cijelo upisana također ovdje tužena.

6.1. Također, iz povijesnih prikaza izvadaka iz BZP-a Zemljišnoknjižnog odjela ovog Suda ranije navedenih zk. uložaka, razvidno je kako je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bila upisana zabilježba prigovora u ispravnom postupku ovdje tužitelja na upis prava vlasništva na čest. br. 510 pod poslovnim brojem Z-16978/2015, kasnije brisana temeljem Zapisnika s ročišta održanog povodom prigovora dana 22. listopada 2015 pod poslovnim brojem Z-17807/13, kao i da je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bila upisana zabilježba prigovora u ispravnom postupku ovdje tužitelja na upis prava vlasništva na čest. br. 2213 pod poslovnim brojem Z-4133/2016, kasnije brisana temeljem Zapisnika s ročišta održanog povodom prigovora dana 22. prosinca 2015. pod poslovnim brojem Z-17806/13.

7. Prvenstveno se ističe da je na sastanku predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova RH održanog 16. i 17. rujna 2015. u Šibeniku (broj Su-IV-246/2015 od 17. rujna 2015.) zauzeto pravno shvaćanje koje glasi: „Rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK pa u prethodno navedenoj situaciji kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan. U situaciji kada se tužba temelji na drugačijem činjeničnom stanju (npr. takva stranka je naknadno tj. nakon okončanja zemljišnoknjižnog postupka stekla pravo vlasništva) uspjeh tužitelja ovisit će prvenstveno o tome je li ili ne dokazao tužbenu osnovu.“

7.1. Naime, uvidom u spise ovog Suda pod poslovnim brojem Z-17807/2013 (Z- 16976/15) i Z-17806/2013 (Z-4133/16), formirane povodom prigovora tužitelja na uknjižbu prava vlasništva u odnosu na predmetne kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] podnesenih u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina]/ [adresa], utvrđeno je kako su tužitelju na ročištima održanima dana 22. listopada 2015. i 22. prosinca 2015. odbijeni prigovori u ispravnom postupku, čime je stekao aktivnu legitimaciju za podnošenje ove tužbe za ispravak.

8. Nadalje, a obzirom na prigovor tužene kako tužitelj nije u rokovima određenim Zakonom o zemljišnim knjigama podnio tužbu radi ispravka, ističe se kako u konkretnom slučaju tužitelj traži zaštitu tužbom za ispravak temeljem odredbe čl. 197. stavak 2. Zakona o zemljišnim knjigama (Nar. Nov. broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 - dalje ZZK) koji je bio na snazi u vrijeme vođenja postupka obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]/ [adresa], kojom je bilo propisano da pravo tužbom zahtijevati ispravak prestaje protekom rokova određenih tim zakonom za podizanje brisovne tužbe, s tim da trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornoga upisa, odnosno od kad je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora. Nadalje, odredbom čl. 129. st. 1. ZZK bilo je propisano da je nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno, a st. 2. je bilo propisano da se brisovnoj tužbi ne može udovoljiti protiv osobe koja je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevaljanoga) prava prednika, osim: - ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od šezdeset dana od isteka roka za tu žalbu, odnosno, - ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od tri godine od kad je ta uknjižba bila zatražena.

8.1. Tako, ističe se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rješenju poslovni broj Rev-x 1097/2016-2 od 15. listopada 2019. izrazio pravno shvaćanje prema kojem: „…se tužba za ispravak može s uspjehom podnijeti u rokovima određenim za podizanje brisovne tužbe (čl. 197. st. 2. i 3. ZZK-a). Tako primjenom odredbe čl. 129. ZZK-a, protiv neposrednog stjecatelja, tj. osobe u čiju je korist proveden upis i njegovih univerzalnih sljednika ova se tužba može podići sve dok ionako pravo povrijeđeno upisom glede kojeg se zahtjeva ispravak ne bi prestalo. Ovo pravilo vrijedi i kada se tužba podnosi protiv trećeg stjecatelja koji je upisao svoje pravo izvodeći ga iz prednikova upisa glede koga se zahtjeva ispravak ako taj stjecatelj nije bio u dobroj vjeri. Tek u okolnostima kada se tužba za ispravak podnosi protiv osobe koja je u dobroj vjeri upisala svoje pravo izvodeći ga iz nevaljanog prednikovog upisa, tužba se s uspjehom može podići u rokovima u kojima se protiv poštenog trećeg stjecatelja s uspjehom može podići brisovna tužba u smislu odredbe čl. 129. st. 2. i čl. 197. st. 2. ZZK-a.“

8.2. Slijedom navedenog, neposredni stjecatelj predmetnih nekretnina je tužena kao osoba u čiju je korist proveden upis vlasništva predmetnih nekretnina i tužena te nekretnine nije otuđila trećim stjecateljima, pa bi se tužba za ispravak protiv tužene mogla podnijeti sve dok ionako pravo povrijeđeno upisom glede kojeg se zahtijeva ispravak ne bi prestalo. Stoga pravo na podnošenje tužbe za ispravak još uvijek traje, pa se zbog toga ne može smatrati da je u smislu gore izraženog pravnog shvaćanja, zauzetog na sastanku predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova RH održanog 16. i 17. rujna 2015. u Šibeniku, tužitelj vezan rješenjem donesenim u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]/ [adresa], a niti rokovima vremenski ograničen za podnošenje predmetne vrste tužbe, slijedom čega je kao neosnovan otklonjen prigovor tužene o nepravovremenosti ove tužbe.

9. Stoga, u konkretnom slučaju valjalo je utvrditi da li je Sud u ispravnom postupku donio valjanu odluku po podnesenom prigovoru ovdje tužitelju, s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava.

10. Radi identifikacije predmeta spora održan je uviđaju na licu mjesta, uz sudjelovanje stalnih sudskih vještaka geodetske struke Frane Vlatkovića i Marka Gašparovića, koji su sačinili skicu lica mjesta s fotografijama od 20. veljače 2026., na koju stranke nisu imale prigovora, ni primjedbi, te koju ovaj Sud u cijelosti prihvaća.

11. Naime, tužitelj tvrdi da je stekao valjan osnov za stjecanje vlasništva za cijelo na predmetnim nekretninama temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog između njega kao davatelja uzdržavanja i njegove majke CH kao primateljice uzdržavanja od 15.9.1999., dok je ona iste stekla nasljeđivanjem i diobom sa sunasljednicima iza smrti supruga LH pok. G po Rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O- 378/65, pa da se kako on, tako njegovi prednici nalaze u dugotrajnom mirnom savjesnom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina preko stotinu godina.

11.1. Tako, uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 15. rujna 1999. potvrđen od strane ovog Suda pod poslovnim brojem R2-691/99, Ov-97/99 istog dana, utvrđeno je kako je isti zaključen između ovdje tužitelja, kao davatelja uzdržavanja i CH ud. LH, kao primatelja uzdržavanja, kojim Ugovorom primateljica uzdržavanja ostavlja svome sinu, davatelju uzdržavanja, svu svoju imovinu naslijeđenu iza smrti LH, kako je to utvrđeno Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-378/65 od 15. studenoga 1965., kao i svu svoju drugu nepokretnu imovinu, a za što se davatelj uzdržavanja obvezuje doživotno uzdržavati primateljicu uzdržavanja, sukladno obvezama određenima čl. 2. predmetnog Ugovora.

11.2. Nadalje, iz pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju ovog Suda poslovni broj O- 1578/2010 od 13. prosinca 2010., proizlazi kako je isto doneseno iza smrti pok. CH rođ. 1913., a preminule 2010., kao i da je njezinim nasljednikom za cijelo na utvrđenoj ostavinskoj imovini proglašen njezin sin ovdje tužitelj, dok iz obrazloženja predmetnog Rješenja o nasljeđivanju proizlazi kako je ostaviteljica za života svojim nekretninama raspolagala ranije navedenim Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 15. rujna 1999.

11.3. Također, iz Rješenja o nasljeđivanju ovog Suda poslovni broj O-378/65 od 15. studenog 1965., proizlazi kako je isto doneseno iza smrti pok. CH LH pok. G, rođenog 1908. godine, a preminulog 1945. godine, kao i da su njegovim nasljednicima na utvrđenoj ostavinskoj masi proglašeni njegova supruga CH za 2/5 dijela, te njegova djeca SH, EH i UH, svaki za 1/5 dijela. Slijedom navedenog, a obzirom na tvrdnje tužitelja da su nasljednici iza pok. LH izvršili diobu nasljeđene imovine, izvršen je uvid u ovjerene Izjave BH, LH AH, TH i RH od 14. prosinca 2023., iz kojih proizlazi kako su isti pravni sljednici pok. IH i pok. SH, te kako znaju da su predmetne čestice pripale upravo CH u diobi nasljeđene imovine, kako oni ne polažu vlasnička prava na istima te imaju saznanja kako ih je naknadno stekao ovdje tužitelj temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojom priznaju pravo vlasništva za cijelo na istima.

11.4. Zaključno, uvidom u Povijest posjedovanja za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] DGU, PUK Zadar, Klasa: 930-04/23-05/835, Ur.broj: 541-24-02/18-24-3 od 21. studenog 2024., s prilozima, utvrđeno je kako su uspoređenjem novih i starih planova utvrdili da čest. 510 k. o. [katastarska općina] odgovara dijelu stare čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a za koju su podaci bili važećima do prihvaćanja podataka nove izmjere k. o. [katastarska općina] Briga 2013. godine. Tako pregledom najstarijih podataka kojima za k. o. [katastarska općina] (stara) raspolažu, a koji datiraju iz 1883., za čest. zem. [katastarska čestica] nalaze evidentiranu u starom posjedovnom listu broj 40 na ime fizičke osobe, a kako stanje ostaje neizmijenjeno do I. revizije te katastarske općine 1955., a kojom je utvrđena izmjena posjednika, pa je evidentirana Općenarodnom imovinom. II. revizijom k.o. Poljica 1986., da su izvršeni upisi na kat. čest. [katastarska čestica] u korist SH, ĆH, FH, NH, DH, [adresa], ZH. Zaključno da je spomenutom novom izmjerom formirana čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je izlaganjem evidentirana posjedom Republike Hrvatske.

12. Također, na okolnost stjecanja vlasništva predmetne nekretnine proveden je dokaz saslušanjem svjedoka VH, ČH i JH, čije iskaze ovaj Sud prihvaća u cijelosti kao istinite i uvjerljive, te međusobno suglasne, a radi se o osobama starije životne dobi, mještanima, kojima je osobno poznata predmetna nekretnina i koje nisu osobno zainteresirane za ishod ovog postupka.

12.1. Naime, svjedok VH, rođen 1957., nesrodan, iskazao je da poznaje tužitelja čitav svoj život, te ga je upoznao kao dijete upravo na ovoj oranici koja je predmet spora jer je to zemlja koja je uz zemlju njegove obitelji, a koje zemlje su radili, pa dok su iste obrađivali da su se njih dvojica igrali sa strane. Tako da zna da se ovaj predio zove "Ploče", te se nalazi oko dva kilometra prema zapadu od njihovih kuća, te zna da je to oduvijek bilo od JH, te da su ovu zemlju radili tužiteljeva majka CH i otac OH. Naime, pojašnjava da je Milkin prvi suprug preminuo u II. Svjetskom ratu, te se ona nakon preudala za oca tužitelja s kojim je imala dvoje djece GH i C, a ona je ovu zemlju naslijedila od tog svog poginulog muža, s kojim je imala četvero djece. Tako da je ovaj predio, predio sa vrlo plodnom zemljom, pa da su oni tu sadili žito, pšenicu, krumpir i kukuruz, te zna da su ovdje međe griblje, dok je s južne strane međa voša-zid od zemlje i živice, visok oko 1 metar. Također odredio bi da ova zemlja ima otprilike oko 5000 m2, možda i više. Kada mu se pokazuje Skica sudskog očevida iskazuje da je ta zemlja o kojoj je pričao upravo ova žuto označena oznake 2213, dok su ove parcele sa zapadne strane oznake 2214 i 2216 zemlje od njegovog strica, dok je njegova zemlja koju je on naslijedio zajedno s bratom oznake 2215. Kada ga se pita za drugu nekretninu koja se tiče ovog postupka, iskazuje da je to mala parcela koja se nalazi preko puta kuće tužitelja na kojoj je on napravio kanal za pregled automobila jer je po struci automehaničar, a misli da je to napravio negdje oko 1980. -ih, jer su tu prije njegovi roditelji imali štalu u kojoj su držali 15-ak ovaca i mali vrt, a kad su ih prodali GH je kupio kravu i tu je držao. Kada ga se pita, iskazuje da on nije čuo za nikakve sporove, da su se međusobno dogovorili i podijelili i djeca od CH iz prvog braka, a i naknadno GH i njegova sestra, te među njima koliko on zna nije bilo sporova. Na poseban upit zakonskog zastupnika tužene, svjedok je iskazao: da on ima OPG, te redovno koristi svoju nekretninu, oranicu koja je međašna kraj tužiteljeve jer je redovito obrađuje, tako da redovno vidi tužiteljevu nekretninu i može reći da je njegova obrasla, ali može se to s jačim traktorom u danu pokositi, te da je tužitelj radio ovu parcelu i nakon Domovinskog rata, ali kad ju je država uzela, prestao je to raditi, no ne može odrediti kada je to točno bilo, te da na ovoj nekretnini koja se nalazi preko puta Draganove kuće, nije bio već neko vrijeme, no zna da GH i dalje zna tamo popravljati aute; da zna da je BH, sin od IH, koji je bio sin CH iz prvog braka.

12.2. Svjedok ČH, sin pok. L, rođen 1947. u Poljicima, umirovljenik, nesrodan s tužiteljem, iskazao je da poznaje tužitelja od kada se rodio kao i njegovu obitelj te da zna koje su parcele predmet ovog spora, kao i da on Draganov susjed nekih 200 metara dalje čitav život. Naime je ova parcela prvo bila njiva i oranica, a kasnije pašnjak, no sada da je obrasla, a istu da je naslijedila Draganova majka CH i to od svog supruga LH, koji je poginuo u II. Svjetskom ratu. Naime, da su svi oni, obitelji LH, ČH, S, E i drugi, na tom predjelu dobili ove zemlje agrarom što je moralo biti početkom 1900. -ih. Naime, on da je bio gradonačelnik grada [adresa], te je pokrenuo postupak obnove zemljišne knjige za čitav taj predio pa tako i za ovu katastarsku općinu, te je tražio te agrarne odluke no nema ih u Državnom arhivu jer su mu rekli da je u ratu 1942. zapaljen ured u [adresa], te da je to sve izgorilo. Može točno opisati ovu nekretninu i to da ista ima između 5000- 6000 m2, kako bi oni rekli „velika je za dva dana oranja“, te su joj međe jednim dijelom griblje, jednim dijelom je međa voša, odnosno zemljana ograda, a u gornjem sjevernom dijelu postoji suhozid, te bi tu pošto je bio slijev, zimi tekla voda. Tako zna da su se djeca pokojne CH razdijelila te da nitko ne polaže prava na ovoj nekretnini već da je ovo pripalo GH, a i da se on razdijelio sa svojom sestrom C. Naime, CH da je imala u prvom braku četvero djece i to EH, SH, Ž i ŽH, a njegova sestra da se udala za pok. SH, tako da zna da među njima u obitelji nije bilo nikakvih sporova. U odnosu na drugu nekretninu može reći da je to parcela preko puta kuće tužitelja, a dijeli ih put, na kojoj je sada navoz, kanal za pregled vozila, no ranije da je tu bilo šumarište, odlagali su tu drva za ogrjev, te su u jednom dijelu imali ovce sa malim natkrivenim dijelom i dijelom vrt. On nije čuo za nikakve sporove oko ovih parcela, te bi se čulo u selu da je nešto bilo. Na poseban upit zakonskog zastupnika tužene, svjedok je iskazao: da mu je poznato na koji način tužitelj vrši posjed na predmetnim nekretninama, te kako je rekao ranije da se ovo obrađivalo, pa se nakon kosilo, a kao i svugdje nema više ni obrade zemlje, ni stoke, te je ova njiva obrasla, dok na ovoj preko puta kuće vidi da tužitelj parkira svoj auto.

12.3. Iz iskaza svjedoka JH, sina pok. Š, rođenog 1952., u Poljicima, umirovljenika, nesrodnog, proizlazi kako od rođenja poznaje tužitelja, jer su kuća do kuće u [adresa], gdje žive čitav život, a i njegova obitelj je sa njima djeljenik, jer je Draganova majka CH bila udana za njegovog strica LH, koji je poginuo u II. Svjetskom ratu. Tako da može reći da su se njegov otac Š i stric LH podijelili negdje još 1934. ili 1935., te je ova zemlja koju oni nazivaju u mjestu "Ploče", dok je u katastru zovu "Polja" ili "Pribara" pripala njegovog stricu LH. Nakon što je on poginuo, CH da je nesmetano nastavila koristiti i obrađivati ovu zemlju, te može reći da se ona nakon rata preudala za Draganovog oca, OH, koji je došao u vlaštvo, te su svi živjeli zajedno u domaćinstvu, a onda su CH i OH dobili GH i kćer C. Zna da su se CH i njezina djeca podijelili, te da je CH ovo radila skoro do smrti, a umrla je 2001., a nakon je to nastavio raditi GH. Tamo se sadilo žito, pšenica, kukuruz, a kasnije je bila ledina, te je on 2015. pitao GH da mu dozvoli da tamo zasadi lubenice, što mu je i dopustio. Sada da je to ledina, obraslo je, nitko više ništa ne obrađuje. Kada ga se pita za ovu parcelu preko puta kuće tužitelja, iskazuje da su tu njegovi majka i otac imali jedan mali vrt, te držali stoku, odnosno desetak ovaca, prasad i magarce, a kasnije da je GH tu izbetonirao i napravio kanal za pregled auta, a što je bilo prije Domovinskog rata. On nije čuo za ikakve sporove oko ove parcele, niti među njima djeljenicima, misli na Milkinu djecu iz prvog braka, niti je čuo da je itko stavljao prigovore u obnovi zemljišne knjige. Na poseban upit zakonskog zastupnika tužene, svjedok je iskazao: da je lubenice sadio na jednoj od predmetnih nekretnina samo tu jednu godinu, odnosno 2015.

13. Tužitelj u svom stranačkom iskazu, kojem ovaj Sud također poklanja vjeru nalazeći njegov iskaz u cijelosti suglasnim s iskazima svih saslušanih svjedoka, navodi kako ostaje kod tužbe, postavljenog tužbenog zahtjeva i svih navoda iznesenih u dosadašnjem tijeku postupka. Nadalje, da je ove zemlje stekao od svoje majke CH, koja mu ih je prenijela Ugovorom o doživotnom uzdržavanju jer ju je do smrti dogledao. Naime, majka da je preminula 2001., a Ugovor da su zaključili par godina ranije, no čitav život su živjeli zajedno, te se on oduvijek brinuo o njoj. Tako, da može reći da je ona ove zemlje naslijedila iza smrti svoga prvog supruga LH, koji je poginuo u II. Svjetskom ratu. Nadalje, da je ova manja parcela teren od oko 100 m2 u blizini njegove kuće, na kojoj je napravio kanal za aute jer sam po struci automehaničar, te je na istoj popravljao automobile više od 30 godina, dok je ova druga parcela veličine od oko 6300 m2, koju oni zovu "Ploče", koja je u naravi ranije bila oranica, a koju su dugi niz godina njegova majka CH i otac OH obrađivali, sijali su žito, pšenicu, kukuruz, ma u biti sve povrtne kulture. Sada da je to livada, jer ju je on prestao raditi od kad se upisala država, u biti samo je jedne godine jednom susjedu JH dao da na njoj posadi lubenice. Njegovoj majci da nitko nije osporavao vlasništvo ove parcele, a dugo godina da je to radila, a i kasnije ni njemu, sve do ovog spora. Kada ga se pita iskazuje da je ova veća parcela ograđena gribljama, u donjem dijelu da se nalazi put, a u gornjem još uvijek ima ostataka suhozida. Na poseban upit svoje punomoćnice, tužitelj je iskazao: da se ova manja parcela na kojoj je napravio kanal za popravak automobila, ranije koristila na način da je majka tu imala mali vrt u kojem je sadila pomidore, salate, te je tu bila i mala štalica u kojoj je jedno vrijeme držala ovce, magarce, a jedno kraće vrijeme i jednu kravu; da nakon što vrši uvid u skicu sudskog očevida, može reći da je parcela oznake 511 bila od njegovog brata EH kojeg je sada naslijedio njegov sin O, dok se na ovoj skici vidi i njegova stara kuća, i to na parceli oznake 509; da je njegova majka sa LH imala četvero djece, te su se svi među sobom dogovorili i podijelili, a njegovu majku da su pripale ove dvije parcele i još par drugih koje također nisu sporne, te na koje se on upisao; da čestica oznake 2213 graniči sa parcelom oznake 2212 koja je iste veličine kao i njegova, i koja je vlasništvo pok. MH, kojeg su zvali Č.

14. Naime, odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. Nov. broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje ZV), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

14.1. Odredbom čl. 115. st. 1. ZV propisano je da na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva, prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom, dok je st. 2. istog članka propisano da se na temelju pravnog posla ne može steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu. Zaključno, st. 4. istog članka propisano je da stjecanje vlasništva na temelju pravnog posla ne utječe na prava trećih koja postoje na toj stvari, osim ako je drukčije određeno zakonom radi zaštite onoga koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ili druge javne evidencije namijenjene spoznaji mjerodavnih podataka. Također se ističe kako je odredbom čl. 128. st. 1. ZV propisano da nasljednik stječe vlasništvo nasljeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drugačije određeno.

14.2. Zaključno, odredbom čl. 159. st. 1. ZV propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom, te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok iz st. 2. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, odnosno, kako propisuje st. 3. protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, ukoliko mu je posjed barem pošten. St. 4. navedene odredbe propisno je da samostalni posjed stvari u vlasništvu Republike Hrvatske treba trajati neprekinuto dvostruko vrijeme od onog propisanog st. 2. i 3. te odredbe. Slijedom navedenog, ističe se da stjecanje prava vlasništva dosjelošću predstavlja originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, posjedovanjem određene stvari kroz zakonom određeno vrijeme i pod uvjetom da takav posjed ima određenu kakvoću.

14.3. Odredbom čl. 388. st. 2. ZV propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih učinaka.

14.4. Nadalje je za istaći da je Republika Hrvatska potpisnik Konvencije o zaštiti ljudskih prava, a isto tako je od 2013. godine članica Europske Unije, zbog čega je u svom pravnom sustavu dužna primjenjivati Europsko pravo, pa prema tome i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i Protokole koji su sastavni dio te Konvencije, kao i odluke Europskog suda za ljudska prava. Europski sud za ljudska prava je već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji su se ticali stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, pa je tako donio odluke u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske iz 2009. godine, te u predmetima N i dr. protiv [adresa] i B protiv Republike Hrvatske iz 2016. godine, koje su po stavu ovoga Suda donesene u istom činjeničnom supstratu kao što je u ovom predmetu. Iz navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava, proizlazi da je Ustavni sud RH ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV-a zbog retroaktivnih učinaka i štetnih posljedica koje su iz toga proizlazile u odnosu na vlasnička prava trećih osoba koji bi zbog odredbe takvog zakona izgubili svoja prava na nekretninama, a koja su im oduzeta za vrijeme socijalističke vladavine. Međutim, u konkretnom predmetu proizlazi da nitko od trećih osoba, osim tužitelja ne polaže pravo vlasništva na predmetnim nekretninama i da bi isključivu korist od ukidanja ovog zakonskog članka imale javne vlasti koje bi stekle prava u pogledu predmetne nekretnine, zbog čega u konkretnom slučaju to nisu razlozi koji su potaknuli Ustavni sud RH da stavi izvan snage odredbu čl. 388. st. 4. ZV.

15. Tako, ovaj Sud, na temelju dokaza izvedenih u ovom postupku, nalazi utvrđenim da su predmetne nekretnine, koje utvrđuju i stalni sudski vještaci geodetske struke u svom nalazu i mišljenju, u posjedu tužitelja od kada ih je stekao zaključenjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sa majkom CH, a koja je iste stekla nasljeđivanjem svoga supruga pok. LH, te izvršenom diobom sa svojom djecom. Naime, o navedenom pravnom slijedu stjecanja predmetnih nekretnina koji se proteže kroz generacije obitelji LH, te se prenose nasljeđivanjem i diobama, iskazuju svi saslušani svjedoci, te svi iskazuju o obrađivanju predmetnih nekretnina, držanju stoke na njima, o njihovoj ograđenosti dijelom suhozidom, a dijelom gribljama i vošama, kao i da se nalaze u samostalnom, poštenom i mirnom posjedu prednika tužitelja zasigurno preko 100 godina, slijedom čega su se ispunili zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz navedene odredbe čl. 159. st. 4. ZV. Stoga se po ocjeni ovoga Suda može zaključiti i da su tužiteljevi prednici na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. Nov. broj 91/96), a koji se primjenjuje od 1. siječnja 1997. godine, postali vlasnicima predmetnog zemljišta stupanjem na snagu tog Zakona, jer su u već tom trenutku bili u neprekidnom poštenom posjedu preko 40 godina. Ta odredba Zakona o vlasništvu ostala je na snazi gotovo tri godine dok je nije ukinuo Ustavni sud RH 17. studenog 1999. godine. Pri tome, s obzirom na navode u Odlukama Europskog suda za ljudska prava, nevažno je za određivanje može li se u njihov zahtjev za utvrđenjem vlasnika nekretnine dosjelošću okvalificirati kao imovina zaštićena čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju vrijeme kada je tužitelj podnio tužbu, tj. da li ju je podnio prije ukidanja odredbe čl. 388. st. 4. ZV od strane Ustavnog suda RH ili ju je podnio kasnije. S obzirom na naprijed navedeno, može se zaključiti da je tužiteljev prednik temeljem izvorne verzije odredbe čl. 388. st. 4. ZV ex lege postao vlasnikom predmetne nekretnine i to 1. siječnja 1997. godine kada je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stupio na snagu. Također, u ovom predmetu nema nikakve naznake da bi ukidanjem odredbe čl. 388. st. 4. ZV nitko drugi osim javne vlasti stekao ikakva prava u pogledu predmetne nekretnine ili da bi neka druga stranka, osim tužiteljevog prednika ikada potraživala kakva prava nad tom nekretninom.

16. Slijedom svega naprijed navedenog, ovaj Sud drži osnovanim tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva da se ispravi zemljišnoknjižno stanje na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] određeno Rješenjem ovog Suda poslovni broj Z-6461/2008/267 od 10. veljače 2011., te na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] određeno Rješenjem ovog Suda poslovni broj Z-6428/2008/787 od 24. studenog 2011., na način da se upiše pravo vlasništva na navedenim nekretninama na njegovo ime za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tužene. Ovo stoga što Sud u ispravnom postupku nije raspravljao činjenice niti je imao u vidu odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenih knjižnih prava, pa kako se zemljišnoknjižno stanje u konkretnom slučaju razlikuje od stvarnog stanja na prijepornim nekretninama, to je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo prihvatiti kao osnovan u cijelosti, te odlučiti kao u izreci ove presude pod točkama I. i II.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP- a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br: 138/23), slijedom čega je tužitelju kao stranci koja je u cijelosti uspjela u ovom postupku, priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćnici – odvjetnici i to trošak sastava tužbe – 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), te trošak zastupanja na ročištima dana 2.10.2025., 24.2.2026., 2.6.2026. i 16.7.2026. – svaki po 100 bodova (Tbr. 9.t.1.), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, pripadajući PDV, te trošak predujma za provođenje očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke u iznosu od 550,00 EUR, trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 110,00 EUR, sveukupno iznosi 1.936,55 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove Presude.

Zadar, 21. kolovoza 2026.

S u t k i nj a

Iva Abfal

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po pun.,

2. Tuženoj po zz (na broj P-DO-83/2025).