Pn-1/2026-13

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji Zorani Matešić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv prvotuženice Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, Trg sv. Marka 2, 10000 Zagreb, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, drugotuženika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, OIB: 52966791065, Trg Nevenke Topalušić 1, Zagreb, kojeg zastupa Igor Radelić, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 9. srpnja 2026. u nazočnosti tužitelja osobno, zakonske zastupnice prvotutuženika i zamjenika punomoćnika drugotuženice, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. ZPP, 21. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja RE, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojim traži da mu prvotuženica Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 i drugotuženik Hrvatski zavod za socijalni rad, OIB: 52966791065 naknade neimovinsku štetu s osnova pretrpljenih duševnih boli u ukupnom iznosu od 6.636,14 eura/ 50.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 12. rujna 2021. odnosno od dana podnošenja ove tužbe, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO primjenom kamatne stope koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem godištu za tri postotna poena te sve daljnje troškove, uključujući sve sudske i odvjetničke troškove do konačnog namirenja i potraživanja, a sve to u roku od 15 dana.

II. Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 12. rujna 2021. preporučeno poštom podnio tužbu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu navodeći u tužbi kao prvotuženika Općinski građanski sud u Zagrebu i kao drugotuženika Centar za socijalnu skrb Zagreb , da bi nakon toga tužbu ispravio i naveo da tužbu podnosi protiv prvotuženice Republike Hrvatske i drugotuženika Centra za socijalnu skrb Zagreb, radi naknade neimovinske štete s osnova pretrpljenih duševnih boli i straha koje su on i njegov brat ZE pretrpjeli. U tužbi i tijekom postupka tužitelj navodi da tužbu podnosi protiv sudaca pojedinaca Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetnom postupanju u spisu poslovni broj R1 Ob 1475/20., a sve zbog zakonitosti tog sudskog postupka u donošenju jednostrane odluke bez prava na žalbu, imenovanju novog posebnog skrbnika i vraćanja poslovne sposobnosti ZE. Nadalje, navodi da otkad je ZE (njegov brat) od 1997. pa do dana podnošenja ove tužbe ( 27 godina) u sustavu socijalne skrbi da su svega dva puta socijalni radnici došli istom u posjet pa da se upravo u takvom njihovom postupanju "vidi koliko vode brigu" o ZE. Tužitelj ističe kako je ZE osoba sa stopostotnim invaliditetom i trajnim zdravstvenim posljedicama zbog kojih nije bio sposoban razumjeti značenje sudskih pismena, zbog čega smatra da je postupanje suda bilo protupravno. Također navodi kako su opisanim postupanjem povrijeđena prava zajamčena Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava te da je uslijed takvog protupravnog postupanja suda on i njegov brat pretrpio duševne boli i strah. Tužitelj traži naknadu neimovinske štete s osnova pretrpljenih duševnih boli u iznosu od 30.000,00 kuna, a s osnova pretrpljenog straha iznos od 20.000,00 kuna odnosno ukupan iznos od 50.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe pa do isplate, uz naknadu svih troškova parničnog postupka.

1.1. Tijekom postupka tužitelj je naveo da smatra da je on pretrpio duševne boli i strah zbog toga što je njegov brat djelomično lišen poslovne sposobnosti. Smatra da se njegovom bratu ZE nije trebala djelomično vratiti poslovna sposobnost jer on je 100% invalid, da želi da se što prije okonča ovaj predmet kako bi on svoju pravdu mogao zatražiti na Europskom sudu. Smatra da Općinski građanski sud nije vodio postupak po propisima. Isto tako je naveo da je podnio kaznenu prijavu protiv sutkinje Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ane Merlin Božičković i sudskog vještaka Gordana Makarića, te Općinskog građanskog suda u Zagrebu i Centra za socijalnu skrb za zločinačko udruživanje u nanošenju materijalne štete i uznemiravanja tužitelja i njegovog štićenika.

1.2. Na ročištu održanom 9. srpnja 2026. (list 207 spisa) tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev sukladno promjeni službene valute u Republici Hrvatskoj na način da je naveo da za sebe potražuje naknadu neimovinske štete s osnova pretrpljenih duševnih boli i straha u ukupnom iznosu od 6.636,14 eura[1] / 50.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 12. rujna ( kao dana podnošenja tužbe) pa do isplate, kao i da mu tuženici naknade sve troškove parničnog postupka.

2. Prvotuženica u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe kako Općinski građanski sud u Zagrebu nema stranačku sposobnost jer nije pravna osoba, već tijelo državne vlasti Republika Hrvatska te da sud ne može biti stranka u postupku, te ukazuje na postojanje neotklonjivog nedostatka stranačke sposobnosti prema članku 83. Zakona o parničnom postupku. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Predlaže tužbu odbaciti uz naknadu troškova parničnog postupka Republici Hrvatskoj.

3. Drugotuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi kako je drugotuženik postupao sukladno odredbama Obiteljskog zakona te da je postupak pokrenut zbog toga što Obiteljski zakon ne predviđa mogućnost potpunog lišenja poslovne sposobnosti. Ističe kako je tužitelj sve prigovore vezano uz navedeno mogao isticati u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem R1 Ob- 1475/20. Drugotuženik ističe kako tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete i za svojeg brata iako isti nije označen kao tužitelj u ovom postupku te kako iz tužbe nije razvidno kojim konkretnim radnjama je drugotuženik tužitelju navodno prouzročio štetu niti na čemu se temelji njegov zahtjev za naknadu ne štete. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška drugotuženiku.

3.1. Drugotuženik je tijekom postupka podneskom od 2. listopada 2023. (list 82 spisa) obavijestio sud da je Centar za socijalnu skrb prestao postojati te da je pravni slijednik drugotuženika Hrvatski zavod za socijalni rad, Trg Nevenke Topalušić 1, Zagreb, OIB: 52966791065.

4. Dana 15. listopada 2025. Općinski građanski sud je od Vrhovnog suda Republike Hrvatske dopisom zatražio svrsishodnu delegaciju navodeći da tužitelj u tužbi tvrdi da mu je šteta uzrokovana nezakonitim postupanjem sutkinje tog suda, a što predstavlja važan razlog da u ovom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud.

4.1. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gr 1-398/2025-2 od 24. listopada 2025. (list 167-168 spisa) određeno je da se za postupanje u ovom predmetu određuje Općinski sud u Velikoj Gorici.

4.2. Navedeni spis je 2. siječnja 2026. (list 170 spisa) dostavljen ovom sudu, te je ovaj sud tužitelju poslao rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gr 1-398/2025-2 od 24. listopada 2025., a kojeg je tužitelj zaprimio 27. veljače 2026.

4.3. Protiv navedenog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gr 1-398/2025-2 od 24. listopada 2025. tužitelj je dana 2. ožujka 2026. izjavio prigovor u kojem je naveo da on ne želi da u ovom predmetu postupa Općinski sud u Velikoj Gorici kao drugi stvarno nadležni sud iz razloga što se spis već trebao odavno okončati pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, a ne nakon toliko godina spis ustupati drugom nadležnom sudu tj. Općinskom sudu u Velikoj Gorici.

4.4. Navedeni prigovor je dostavljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske 6. ožujka 2026. (list 201 spisa), te je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Gr 1-398/2025-5 od 9. travnja 2026. odbacio kao nedopušten prigovor tužitelja RE protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gr 1-398/2025-2 od 24. listopada 2025. Navedeno rješenje dostavljeno je tužitelju 27. travnja 2026.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj R1 Ob-1475/20-5 od 11. veljače 2021. (list 9 i 190 spisa), rješenje Centra za socijalnu skrb Zagreb, podružnica Dubrava broj:534-116- 11/11-21-02 od 19. travnja 2021. (list 10 spisa), prigovor tužitelja Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, samostalni sektor za drugostupanjski postupak (list 15 spisa), rješenje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, samostalni sektor za drugostupanjski postupak broj:524-11-01/3- 21-2 od 25. siječnja 2021. (list 18 spisa), rješenje Centra za socijalnu skrb Zagreb, podružnica Dubrava broj:534-116-11/11-20-03 od 30. srpnja 2020. (list 24 spisa),

rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: R1-745/08 od 11. prosinca 2008. (list 26 spisa), rješenje Republičkog fonda socijalne zaštite, podružnica Susedgrad, Centar za socijalni rad broj: 07-94-2 od 28. prosinca 1994. (list 28-30 spisa), nalaz, ocjena, mišljenje o potrebi pomoći i njege (list 31 spisa), rješenje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, samostalni sektor za drugostupanjski postupak broj: 524-11-01/1-22-2 (list 71 spisa), povijest bolesti (list 74 spisa), priklop spisa R1 Ob-1475/20 , medicinsku dokumentaciju (list 88-106 spisa), nalaz i mišljenje o težini i vrsti invaliditeta-oštećenje funkcionalnih sposobnosti (list 120-123 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, područni ured Dubrava broj:139-116-09-09-25-8 od 10. siječnja 2025. (list 124 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, područni ured Dubrava broj:139-116-09-09-23-5 od 14. veljače 2023. (list 126-127 spisa), rješenje centra za socijalnu skrb, podružnica Dubrava broj: 534-116-11/01-18-3 (list 128-129 spisa) od 6. kolovoza 2018., rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj R1 Ob-1475/20-17 od 24. svibnja 2021. (list 132 spisa), povijest bolesti za ZE (list 152-158 spisa), ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između RE i IE od 21. siječnja 1991. (list 192-193 spisa), nalaz, ocjena i mišljenje o potrebi pomoći i njege od 30. svibnja 1989. za ZE (list 194-195 spisa), te nalaz i mišljenje o težini i vrsti invaliditeta – oštećenju funkcionalnih sposobnosti za ZE od 8. studenoga 2024. (list 196-198).

5.1. Nije izveden dokaz medicinskim vještačenjem jer je tužitelj na ročištu 9. srpnja 2026. (list (poleđina lista 208 spisa) izjavio da odustaje od medicinskog vještačenja i to iz razloga što smatra kako je sva medicinska dokumentacija o duševnim bolima dostavljena u spis te smatra kako se odluka može donijeti temeljem stanja spisa i bez navedenog vještačenja.

6. Ocjenom izvedenih dokaza u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispr., 57/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu ZPP) ovaj sud je utvrdio konačno uređeni tužbeni zahtjev tužitelja na ročištu 9. srpnja 2026. (list 207 spisa) neosnovan u cijelosti.

7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog pretrpljenih duševnih boli i straha zbog nezakonitog postupanja prvotuženice i drugotuženika.

8. Među strankama je sporno je li nastala neimovinska šteta tužitelju (duševne boli i strah), sporna je pasivna legitimacija prvotuženice tj. sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva odnosno sporno je, jesu li tuženici svojim postupanjima počinili protupravnu radnju uslijed čega bi zbog takvog njihovog postupanja tužitelj pretrpio neimovinsku štetu, te postoji li uzročna veza između postupanja tuženika i navodne štete.

9. Između strankama nije sporno da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-745/08 od **.**.2008. ZE, brat tužitelja lišen potpuno poslovne sposobnosti. Nadalje, između stranka nije sporno da je Općinski građanski sud u Zagrebu ZE, bratu tužitelja, rješenjem poslovni broj R1 Ob-1475/20-17 od 24. svibnja 2021. vratio poslovnu sposobnost koje je bio lišen rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 - 745/08 od 11. prosinca 2008., kao i to da je navedenim rješenjem ZE djelomično lišio poslovne sposobnosti . Isto tako nije sporno da je tužitelj prvotuženici Republici Hrvatskoj podnio zahtjev za mirno rješenje spora.

9.1. Nadalje između stranka nije sporno da je drugotuženik donio rješenje 19. travnja 2021. kojim je ZE imenovao posebnog skrbnika kojim ga je isti zastupao u izvanparničnom postupku R1 Ob -1475/20., te nije sporno da je u navedenom izvanparničnom postupku izvedeno psihijatrijsko vještačenje po vještaku psihijatru.

10. Nije osnovan prigovor prvotuženice Republike Hrvatske da nije pasivno legitimirana iz razloga što je tužitelj u prvotno podnesenoj tužbi kao prvotuženicu označio Općinski građanski sud u Zagrebu koji nema stranačku sposobnost. Naime, iako je tužitelj u prvotnoj tužbi kao provotuženika označio Općinski građanski sud u Zagrebu tužitelj je tužbu uredno ispravio na način da je kao prvotuženicu označio Republiku Hrvatsku. Time je otklonjen navedeni nedostatak u označavanju prvotuženice. Stoga okolnost da je u prvotnoj tužbi kao prvotuženica bio označen Općinski građanski sud u Zagrebu, sama za sebe, nije od utjecaja na pasivnu legitimaciju Republike Hrvatske u ovom postupku

10. 1. Isto tako se napominje da činjenica da sud kao državno tijelo nema stranačku sposobnost ne dovodi do nedostatka pasivne legitimacije Republike Hrvatske nakon što je tužitelj ispravkom tužbe kao prvotuženicu označio Republiku Hrvatsku . Naime, tužitelj svoje tvrdnje o protupravnom postupanju ne temelji na postupanju nekog drugog pravnog subjekta, već na postupanju suda u izvanparničnom postupku, konkretno na donošenju rješenja kojim je tužiteljevom bratu vraćen dio poslovne sposobnost. Kako se navodi tužitelja odnose na navodno nezakonit odnosno nepravilan rad općinskog suda kao državnog tijela eventualna odgovornost za štetu zbog takovog postupanja može teretiti Republiku Hrvatsku. Stoga je Republika Hrvatska u ovom postupku pasivno legitimirana, pa je prigovor prvotuženice u tom dijelu u cijelosti neosnovan.

11. Prema odredbi članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odredba članka 1046. ZOO-a propisuje da je šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

11.1. Pretpostavke odgovornosti za štetu koje moraju biti kumulativno ispunjene su subjekti odgovornosti za štetu, šteta, štetna radnja štetnika, protupravnost i uzročno - posljedična veza između štetne radnje i štete. Ako nedostaje makar i jedna od tih pretpostavki, do štete neće doći.

12. U konkretnom slučaju, u smislu odredbe članka 219. stavak 1. ZPP -a teret dokaza je na tužitelju da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev kao i da dokaže postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu. Na tužitelju je dakle da predloži dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njegova zahtjeva. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za uspjeh u parnici.

13. Uvidom u rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: R1 - 745/08 od 11. prosinca 2008. (list 26 spisa), ovaj sud je utvrdio da se ZE potpuno lišava poslovne sposobnosti.

14. Nadalje, uvidom u rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj R1 Ob - 1475/20-17 od 24. svibnja 2021. (list 132 spisa), pod točkom I. izreke utvrđeno je da se ZE vraća poslovna sposobnost koje je bio lišen rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: R1-745/08 od 11. prosinca 2008., dok je pod točkom II. izreke određeno da se ZE djelomično lišava poslovne sposobnosti u dijelu samostalnog raspolaganja novcem, imovinom, davanja izjava koje se tiču osobnih stanja (promjena prebivališta, odnosno boravišta, zastupanja pred javnopravnim tijelima), zaključivanju pravnih poslova te u pogledu mjera i radnji u odlučivanju o potrebi psihijatrijskog i drugog ambulantnog i bolničkog liječenja te institucijskog smještaja.

15. Uvidom u priklopljeni spis R1 Ob-1475/20 utvrđeno je da je Centar za socijalnu skrb Zagreb kao predlagatelj podnio Općinskom građanskom sudu prijedlog radi djelomičnog lišenja poslovne sposobnosti ZE, da je rješenjem od **.**.2010. ZE stavljen pod skrbništvo, a skrbnikom mu je imenovan brat RE. U prijedlogu je navedeno da je ZE osoba s trajnim oštećenjima u zdravstvenom stanju , da je u djetinjstvu prebolio meninogoencefalitis koji je izazvao zaostajanje u psihofizičkom razvoju., da se radi o osobi s umjerenom retardacijom, kao i to da je ZE osoba koje je teže kontaktibilan zbog oštećenja sluha i slabovidan.

16. Nadalje, uvidom u rješenje Centra za socijalnu skrb Zagreb od 30. srpnja 2020. ovaj sud je utvrdio da je ZE u navedenom postupku imenovana posebna skrbnica JE, dok je rješenjem podružnice od 19. travnja 2021. ista razriješena dužnosti posebnog skrbnika i ZE je imenovana posebna skrbnica REŽ.

17. Odredbom članka 557. stavak 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/2015, dalje OZ ) propisano je da je sud obvezan odluke o lišenju poslovne sposobnosti donesene prema prijašnjim propisima preispitati u izvanparničnom postupku radi vraćanja poslovne sposobnosti iz članaka 502. i 503. ovoga Zakona i to u razdoblju od 1. studenog 2015. do 1. studenog 2020. Dok je stavkom 2. istog članka propisano da je Hrvatski zavod za socijalni rad prebivališta, odnosno boravišta štićenika dužan po službenoj dužnosti pokrenuti postupak iz stavka 1. ovoga članka.

18. Nadalje, sukladno odredbi članka 234. stavak 2. OZ propisano je da osoba ne može biti u potpunosti lišena poslovne sposobnosti te se punoljetna osoba koja zbog duševnih smetnji ili drugih razloga nije sposobna brinuti o svojim pravima, potrebama ili interesima, ili koja ugrožava prava i interese drugih, može lišiti poslovne sposobnosti samo u tom dijelu, odnosno djelomično. Tom zakonskom odredbom napušten je raniji institut potpunog lišenja poslovne sposobnosti punoljetne osobe u cilju postizanje pravne zaštite odraslih osoba pod skrbništvom što je rezultat usklađenja domaćeg obiteljsko-pravnog zakonodavstva s Konvencijom UN o pravima osoba s invaliditetom("Narodne novine" – Međunarodni ugovori-broj 6/07, 3/08 i 5/08) koja je u Republici Hrvatskoj stupila na snagu 3. svibnja 2008.

19. Budući da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1- 745/08 od **.**.2008. ZE, brat tužitelja lišen poslovne sposobnosti, sud je sukladno članku 557. stavak 1. OZ bio dužan preispitati ranije doneseno rješenje radi vraćanja poslovne sposobnosti, u razdoblju od 1. studenog 2015. do 1. studenog 2020. Navedeno preispitivanje od strane općinskog građanskog suda nije bilo proizvoljno već je predstavljalo postupanje suda u okviru zakonom propisane obveze. Isto tako valja reći da sama činjenica da je sud naknadno revidirao svoje prethodno rješenje o oduzimanju poslovne sposobnosti ne predstavlja protupravno postupanje, već ostvarivanje procesne ovlasti suda da, kada za to postoje zakonom propisane pretpostavke, svoju raniju odluku izmjeni odnosno zamijeni novom odlukom.

19.1. Sama činjenica da je sud, postupajući u okviru svoje zakonske nadležnosti, preispitao ranije doneseno rješenje i donio novu odluku ne predstavlja dokaz nastanka neimovinske štete. Tužitelj nije dokazao da je upravo zbog tog postupanja pretrpio duševne boli niti je dokazao da postoji uzročno posljedična veza između odluke suda i štete koju potražuje.

19.2. Tužitelj nije dokazao postojanje neimovinske štete koju potražuje niti je naveo i dokazao u čemu se konkretno ta šteta sastoji. Naime, iz njegovih navoda nije moguće utvrditi koje je konkretne duševne boli pretrpio, u kojem intenzitetu i trajanju te koje su posljedice prema njegovim tvrdnjama nastale kao rezultat postupanja prvotuženice i drugotuženika. Iz provedenog dokaznog postupka također ne proizlazi postojanje uzročno posljedične veze između postupanja suda na koje tužitelj upire i navodne neimovinske štete.

19.3. Isto tako tužitelj tijekom postupka nije dostavio nikakvu medicinsku dokumentaciju vezanu za njegovo zdravstveno stanje i eventualne posljedice štetnog događaja, već isključivo medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na njegovog brata ZE. Stoga se iz tako priložene dokumentacije ne može utvrditi postojanje, opseg ni intenzitet neimovinske štete koju osobno pretrpio tužitelj odnosno nisu dokazane pretpostave odgovornosti prvotuženice za naknadu neimovinske štete.

20. Tužitelj navodi da mu je šteta nastala i zbog toga što je drugotuženik imenovao posebnog skrbnika. Međutim, takav navod sam po sebi nije dostatan za zaključak o protupravnom postupanju drugotuženika. Naime iz izvedenih dokaza proizlazi da drugotuženik nije samoinicijativno odlučio o potrebi postavljanja posebnog skrbnika već je posebnog skrbnika imenovao nakon što je od strane nadležnog suda u okviru izvanparničnog postupka, bio pozvan odnosno zatraženo je da ga postavi radi zastupanja osobe ZE u tom postupku. Slijedom navedenog postupanje dugotuženika predstavljalo je postupanje u okviru njegove zakonom propisane nadležnosti i po zahtjevu nadležnog suda. Sama činjenica da je drugotuženik donio akt koji je, postupajući po zahtjevu suda, imenovao posebnog skrbnika ne znači da je time prouzročio tužitelju štetu, niti tužitelj time dokazuje protupravnost takvog postupanja. Nadalje, tužitelj nije naveo niti dokazao u čemu bi se konkretno sastojala neimovinska šteta koju je pretrpio upravo zbog imenovanja posebnog skrbnika, niti je dokazao postojanje uzročno-posljedične veze između postupanja drugotuženika i navodne štete. Stoga nisu dokazane pretpostave odgovornosti drugotuženika za naknadu neimovinske štete.

21. Tužitelj je tijekom postupka odustao od predloženog medicinskog vještačenja , te nije dostavio medicinsku dokumentaciju koja bi se odnosila na njegovo vlastito zdravstveno stanje i eventualne posljedice predmetnog štetnog događaja. U spisu se nalazi medicinska dokumentacija koja se odnosi isključivo na njegovog brata ZE, a ne na tužitelja. Stoga se na temelju takve dokumentacije ne može utvrditi postojanje, opseg i intenzitet eventualne neimovinske štete koju je osobno pretrpio tužitelj. Pri tome sud nije mogao, umjesto tužitelja, nadomjestiti izostali dokaz odnosno nije mogao sam pribavljati i izvoditi dokaze radi utvrđivanja činjenica koje je tužitelj bio dužan dokazati u ovom postupku. Same tvrdnje tužitelja da je zbog donesenih odluka bio uznemiren, zabrinut i nezadovoljan ishodom upravnog i sudskog postupka iako su životno razumljive i shvatljive nisu dostatne odnosno, navedene činjenice ne predstavljaju dokaz nastanka duševnih boli ili straha koji bi opravdali dosudu pravične novčane naknade tužitelju s osnova neimovinske štete.

22. Slijedom svega navedenoga valjalo je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u ukupnom iznosu od 6.636,14 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 12. rujna 2021. tj. kao dana podnošenja ove tužbe pa do isplate i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

23 . Iako je tužitelj izgubio spor, te bi provotuženica i drugotuženik sukladno članku 154. stavak 1. ZPP imali pravo na trošak parničnog postupka. I to prvotuženica prema priloženom troškovniku (list 210 spisa) za trošak odgovora za mirno rješenje spora prema Tbr. 32. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/2023 107/2025 - dalje Tarifa) u iznosu od 100 bodova, za sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 8/1 tarife u iznosu od 100 bodova, te pristup na ročište 10. siječnja 2024. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 100 bodova i pristup na ročište 9. srpnja 2026. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 100 bodova odnosno ukupno 400 bodova. Cijeneći da je vrijednost jednog boda 2,00 eura prvotuženici bi pripadalo 800,00 eura. Dok bi drugotuženik prema priloženom troškovniku ( list 209 spisa) imao pravo na trošak za sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 8/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, za sastav podneska 2. listopada 2023. prema Tbr. 8/3 Tarife u iznosu od 25 bodova, za pristup na ročište 10. siječnja 2024. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, za pristup na ročište 14. listopada 2024. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, za sastav podneska 19. svibnja 2025. prema Tbr. 8/3 Tarife u iznosu od 25 bodova, za pristup na ročište 9. srpnja 20246. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 100 bodova odnosno ukupno 450 bodova, a cijeneći da je vrijednost jednog boda 2,00 eura drugotuženiku bi pripadalo 900,00 eura, a koji iznos je uvećan za trošak PDV od 25% i iznosi 225,00 eura odnosno ukupan iznos od 1.125,00 eura. Međutim, u konkretnom slučaju sud je ocijenio osnovanost i potrebitost zatraženih troškova postupka a imajući pritom u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja te je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka .

23.1. Naime, prilikom donošenja odluke o trošku parničnog postupka sud je osobito imao u vidu da je tužitelj neuka osoba koja tijekom postupka nije imala stručnu pravnu pomoć, kao i narav predmeta spora i okolnosti pod kojima je tužitelj pokrenuo postupak radi zaštite prava za koje je smatrao da su mu povrijeđena. Sud je naime vodio računa o zahtjevu pravičnosti i pravu na djelotvoran pristup sudu zajamčen člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ocjenjujući navedene okolnosti u njihovoj ukupnosti (financijsku situaciju tužitelja, pravnu nesigurnost u trenutku podnošenja tužbe, ozbiljnost predmeta i ponašanje stranaka tijekom postupka), sud smatra da bi obvezivanje tužitelja na naknadu troškova zastupanja prvotuženice i drugotuženika, neovisno o činjenici njegova neuspjeha u parnici, u konkretnim okolnostima predstavljalo nerazmjerno opterećenje i ograničenje prava na pristup sudu. Stoga je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, čime je postignuta pravična ravnoteža između legitimnog cilja zaštite pravosudnog sustava i prava stranaka na pristup sudu, sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava. Odluka o troškovima nije mehanički primijenjena, već je prilagođena specifičnostima ovog slučaja kako ne bi došlo do povrede prava tužitelja na pravično suđenje i pristup sudu, te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

Velika Gorica, 21. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Zorana Matešić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.