REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6539/2022-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mireli Blažević, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupane po punomoćnici HCB odvjetnic iz Odvjetničkog društva Hanžeković i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 2. srpnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 21. kolovoza 2026., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), dalje ZPP-a,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, isplatiti tužitelju ĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2.663,48 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama na:

- 41,01 EUR od 9.2.2008.

- 41,83 EUR od 9.3.2008.

- 41,15 EUR od 9.4.2008.

- 40,11 EUR od 9.5.2008.

- 40,34 EUR od 10.6.2008.

- 40,28 EUR od 9.7.2008.

- 39,74 EUR od 9.8.2008.

- 40,33 EUR od 9.9.2008.

- 41,14 EUR od 10.10.2008.

- 42,70 EUR od 9.11.2008.

- 41,82 EUR od 9.12.2008.

- 43,57 EUR od 9.1.2009.

- 44,28 EUR od 10.2.2009.

- 45,19 EUR od 10.3.2009.

- 43,66 EUR od 9.4.2009.

- 70,40 EUR od 9.5.2009.

- 69,91 EUR od 9.6.2009.

- 69,83 EUR od 17.7.2009.

- 69,14 EUR od 9.8.2009.

- 69,80 EUR od 9.9.2009.

- 69,04 EUR od 10.10.2009.

- 69,33 EUR od 10.11.2009.

- 69,43 EUR od 9.12.2009.

- 70,71 EUR od 9.1.2010.

- 71,52 EUR od 9.2.2010.

- 71,37 EUR od 9.3.2010.

- 72,95 EUR od 9.4.2010.

- 73,79 EUR od 9.5.2010.

- 74,69 EUR od 9.6.2010.

- 77,31 EUR od 9.7.2010.

- 74,79 EUR od 10.8.2010.

- 80,75 EUR od 9.9.2010.

- 77,81 EUR od 10.10.2010.

- 56,55 EUR od 9.11.2010.

- 58,81 EUR od 9.12.2010.

- 61,41 EUR od 9.1.2011.

- 59,83 EUR od 9.2.2011.

- 59,27 EUR od 9.3.2011.

- 58,35 EUR od 9.4.2011.

- 60,03 EUR od 10.5.2011.

- 35,48 EUR od 9.6.2011.

- 35,78 EUR od 9.7.2011.

- 39,30 EUR od 9.8.2011.

- 36,00 EUR od 9.9.2011.

- 35,03 EUR od 9.10.2011.

- 3,46 EUR od 22.11.2011.

- 3,50 EUR od 22.12.2011.

- 3,50 EUR od 10.1.2012.

- 3,54 EUR od 9.2.2012.

- 3,54 EUR od 9.3.2012.

- 3,49 EUR od 11.4.2012.

- 3,51 EUR od 9.5.2012.

- 3,52 EUR od 9.6.2012.

- 3,48 EUR od 10.7.2012.

- 3,48 EUR od 9.8.2012.

- 3,40 EUR od 9.9.2012.

- 3,41 EUR od 10.10.2012.

- 3,44 EUR od 9.11.2012.

- 3,42 EUR od 9.12.2012.

- 3,42 EUR od 9.1.2013.

- 3,36 EUR od 9.2.2013.

- 3,35 EUR od 9.3.2013.

- 3,40 EUR od 9.4.2013.

- 3,32 EUR od 9.5.2013.

- 3,30 EUR od 9.6.2013.

- 3,26 EUR od 9.7.2013.

- 3,27 EUR od 9.8.2013.

- 3,27 EUR od 10.9.2013.

- 3,31 EUR od 10.10.2013.

- 3,28 EUR od 9.11.2013.

- 3,29 EUR od 10.12.2013.

- 3,25 EUR od 9.1.2014.

- 2,36 EUR od 9.2.2014.

- 2,37 EUR od 9.3.2014.

- 2,35 EUR od 9.4.2014.

- 2,33 EUR od 9.5.2014.

- 2,31 EUR od 10.6.2014.

- 2,32 EUR od 9.7.2014.

- 2,32 EUR od 9.8.2014.

- 2,32 EUR od 9.9.2014.

- 2,31 EUR od 10.10.2014.

- 2,32 EUR od 9.11.2014.

- 2,32 EUR od 9.12.2014.

- 2,32 EUR od 9.1.2015.

- 2,31 EUR od 10.2.2015.

- 2,30 EUR od 10.3.2015.

- 2,29 EUR od 9.4.2015.

- 2,28 EUR od 9.5.2015.

- 2,27 EUR od 9.6.2015.

- 2,26 EUR od 9.7.2015.

- 2,25 EUR od 9.8.2015.

- 2,24 EUR od 9.9.2015.

do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, isplatiti tužitelju ĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 10.110,27 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama na:

- 2,52 EUR od 9.11.2008.

- 14,12 EUR od 9.1.2009.

- 23,57 EUR od 10.2.2009.

- 35,36 EUR od 10.3.2009.

- 16,70 EUR od 9.4.2009.

- 12,75 EUR od 9.5.2009.

- 9,53 EUR od 9.6.2009.

- 9,36 EUR od 17.7.2009.

- 4,49 EUR od 9.8.2009.

- 9,98 EUR od 9.9.2009.

- 4,65 EUR od 10.10.2009.

- 7,36 EUR od 10.11.2009.

- 8,60 EUR od 9.12.2009.

- 18,82 EUR od 9.1.2010.

- 25,51 EUR od 9.2.2010.

- 24,80 EUR od 9.3.2010.

- 37,42 EUR od 9.4.2010.

- 44,45 EUR od 9.5.2010.

- 51,94 EUR od 9.6.2010.

- 72,62 EUR od 9.7.2010.

- 53,85 EUR od 10.8.2010.

- 100,38 EUR od 9.9.2010.

- 78,33 EUR od 10.10.2010.

- 76,04 EUR od 9.11.2010.

- 101,08 EUR od 9.12.2010.

- 129,51 EUR od 9.1.2011.

- 113,31 EUR od 9.2.2011.

- 108,06 EUR od 9.3.2011.

- 99,07 EUR od 9.4.2011.

- 117,75 EUR od 10.5.2011.

- 153,34 EUR od 9.6.2011.

- 159,96 EUR od 9.7.2011.

- 229,50 EUR od 9.8.2011.

- 166,17 EUR od 9.9.2011.

- 148,36 EUR od 9.10.2011.

- 151,70 EUR od 22.11.2011.

- 164,27 EUR od 22.12.2011.

- 165,87 EUR od 10.1.2012.

- 176,50 EUR od 9.2.2012.

- 176,03 EUR od 9.3.2012.

- 170,84 EUR od 11.4.2012.

- 174,74 EUR od 9.5.2012.

- 179,41 EUR od 9.6.2012.

- 172,47 EUR od 10.7.2012.

- 174,50 EUR od 9.8.2012.

- 160,92 EUR od 9.9.2012.

- 164,84 EUR od 10.10.2012.

- 173,67 EUR od 9.11.2012.

- 171,54 EUR od 9.12.2012.

- 174,86 EUR od 9.1.2013.

- 164,39 EUR od 9.2.2013.

- 163,14 EUR od 9.3.2013.

- 174,98 EUR od 9.4.2013.

- 161,62 EUR od 9.5.2013.

- 156,63 EUR od 9.6.2013.

- 151,61 EUR od 9.7.2013.

- 155,87 EUR od 9.8.2013.

- 158,27 EUR od 10.9.2013.

- 169,86 EUR od 10.10.2013.

- 165,66 EUR od 9.11.2013.

- 172,13 EUR od 10.12.2013.

- 164,24 EUR od 9.1.2014.

- 158,35 EUR od 9.2.2014.

- 161,11 EUR od 9.3.2014.

- 158,31 EUR od 9.4.2014.

- 155,81 EUR od 9.5.2014.

- 154,48 EUR od 10.6.2014.

- 156,57 EUR od 9.7.2014.

- 161,32 EUR od 9.8.2014.

- 165,10 EUR od 9.9.2014.

- 163,96 EUR od 10.10.2014.

- 169,93 EUR od 9.11.2014.

- 171,88 EUR od 9.12.2014.

- 172,44 EUR od 9.1.2015.

- 172,64 EUR od 10.2.2015.

- 172,64 EUR od 10.3.2015.

- 172,64 EUR od 9.4.2015.

- 172,65 EUR od 9.5.2015.

- 172,65 EUR od 9.6.2015.

- 172,65 EUR od 9.7.2015.

- 172,66 EUR od 9.8.2015.

- 172,66 EUR od 9.9.2015.

do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i nadoknaditi mu prouzročeni parnični trošak u iznosu 3.057,66 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke od 21. kolovoza 2026. do isplate, sve u roku 15 dana.

III Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužitelju ĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 7.848,69 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 28.01.2016. pa do isplate sve u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se do dana 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužitelju ĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.103,80 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 28.01.2016. pa do isplate sve u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se do dana 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“,

kao neosnovan.

IV Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u ukupnom iznosu 2.864,83 EUR sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od njihova dospijeća do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom, kao kreditorom, 8. prosinca 2005. sklopio Ugovor o kreditu broj 51400607-5102756070 kojim tuženik odobrava i stavlja na raspolaganje tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 155.200,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju tuženika, a tužitelj se iznos kredita obvezuje vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom. Navodi da stranke o sadržaju ugovornih odredbi nisu pojedinačno pregovarale, već je tuženik odredbe Ugovora o kreditu sastavio unaprijed u obliku standardiziranog ugovora. Odredbom čl. 8. Ugovora ugovorena je kamata u visini 4,50% godišnje, te je istim člankom ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno važećim odlukama banke. Predmetne odredbe Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je određena promjenjivost kamatne stope su nepoštene jer odluka o promjeni ugovorene kamate učinio ovisnom isključivo o volji jednog ugovaratelja, tuženika, iako istovremeno u sadržaju ugovora nije preciziran način utvrđivanja promjene kamatne stope niti su određeni egzaktni i jasno definirani parametri za promjenu kamatne stope, odnosno parametri o kojima ovisi kretanje visine kamatne stope tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, čime je tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja. Početno ugovorenu kamatnu stopu od 4,50% tuženik je mijenjao jednostranom odlukom koje postupanje je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja jer je tuženik jednostrano odredio obvezu tužitelja na koju tužitelj nije imao utjecaj, koju promjenu tužitelj nije mogao predvidjeti niti je pravilnost promjene kamatnih stopa mogao provjeriti, budući za isto nije bilo nikakvih egzaktnih kriterija. Odredbom čl. 3. i čl. 7 Ugovora o kreditu ugovorena je za tužitelja obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF), u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika važećem za CHF na dan plaćanja. Predmetne odredbe Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) su nepoštene i ništetne jer kako prilikom zaključenja ugovora, tako ni u pregovorima koji su prethodili zaključenju ugovora tužitelju nisu predočene informacije koje sadrže točne, nedvosmislene, jasne i razumljive kriterije na temelju kojih bi tužitelj mogao procijeniti rizik zaključenja ugovora s valutnom klauzulom u CHF te sve ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz navedenih ugovornih odredbi, a koje su uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. S okolnošću kako za korisnike kredita, ugovaranje valutne klauzule u švicarskom franku kao specifične valute, nosi značajnu opasnost tuženik je bio upoznat, pa stoga činjenica što tuženik nije o istome informirao tužitelja u vidu razumljivog upozorenja, već je isto prešutio, ukazuje kako je tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, a budući je među strankama ugovoren neizvjestan iznos glavnice kredita kojeg je tužitelj dužan vratiti tuženiku, dok je neizvjesna i cijena, budući je kamata plaća u istoj valuti, to je opisano ponašanje tuženika uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Navodi da su stranke 28. siječnja 2016. sklopile Aneks Ugovora o kreditu kojim je konvertiran kredit u valutu EUR. Poziva se na utvrđenja iz predmeta kolektivne zaštite potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 u kojem je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Ističe da je plaćao veći iznos mjesečno od onoga koji bi plaćao da je plaćao anuitete po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i tečaju CHF na dan korištenja kredita. Iako je konvertirao kredit, nije obeštećen slijedom čega ustaje s tužbom protiv tuženika i tužbenim zahtjevom konačno uređenom u podnesku od 30. srpnja 2025. traži isplatu 2.663,48 EUR, s osnove preplaćenog iznosa temeljem promjenjive kamatne stope, sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, 10.110,27 EUR, s osnove preplaćenog iznosa temeljem promjene tečaja u CHF, sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, 7.848,69 EUR s osnove razlike glavnice, sa zateznim kamatama od 28. siječnja 2016. do isplate. Na ročištu za glavnu raspravu 2. srpnja 2026. postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na način da ukoliko sud utvrdi da nije osnovan prvopostavljeni tužbeni zahtjev, tada potražuje iznos obračunatih zateznih kamata na preplaćenu glavnicu u visini 3.098,81 EUR sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe 12. lipnja 2019. do isplate, te obračunatog iznosa zateznih kamata s osnove promjene kamatne stope do dana konverzije u visini 1.831,47 EUR, sa zateznim kamatama od 12. lipnja 2019. do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini neprijepornim sklopljeni Ugovor o kreditu i Aneks br. 1. Ugovora o kreditu. Osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare. Navodi da je kredit konvertiran, te su sve uplate po obje osnove uzete u obzir prilikom izrade konverzije i uračunate za otplatu usporednog kredita u valuti EUR, u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tužitelj je stavljen u položaj kao da je od početka ugovornog odnosa koristio kredit u valuti EUR. Prihvaćanjem konverzije po izboru tužitelja stranke su riješile sve svoje pravne odnose, prije i poslije konverzije, na način propisan Zakonom. Ističe da su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Aneksom je promijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorna kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu koja se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR od sklapanja osnovnog ugovora. Potpisivanju Aneksa je prethodio prihvat izračuna konverzije i to nakon primitka svih zakonom propisanih informacija, omogućavanja provjere tih informacija te potvrde kalkulatora od strane ovlaštenog revizora. Tužitelj je, kao i svi potrošači, bio dovoljno informiran i svjestan da postoji određeni rizik prilikom podizanja kredita u valuti CHF. Osporava da bi na strani tužitelja nastala šteta, kao i da bi je tuženik prouzročio svojim postupanjem. U podnesku od 22. svibnja 2020. stiče prigovor radi prebijanja kojeg konačno specificira u podnesku od 8. kolovoza 2025. (stranica 473-480 spisa) s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta kada je tečaj CHF bio niži u odnosu na početno ugovoreni u ukupnom iznosu 767,27 EUR sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos od njegova dospijeća do isplate, te razlike u kamati u iznosu 2.097,56 EUR sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos od njegova dospijeća do isplate. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troška postupka.

3. Sud je proveo dokaze: pročitan je Ugovor o kreditu od 8. prosinca 2025. (stranica 17-23 spisa), plan otplate kredita (stranica 24-28 spisa), obavijesti banke o promjenama i otplatni planovi (stranica 29-34, 40-92 spisa), Aneks broj 1 Ugovora o kreditu od 28. siječnja 2016. (stranica 35-39 spisa), pregled prometa po kreditu (stranica 93-110 spisa), obrazac za prihvat izračuna konverzije (stranica 201-202 spisa), obavijest o izračunu konverzije (stranica 203-206 spisa), izračun konverzije na dan 30. rujna 2015. (stranica 207-210 spisa), tablica kredita (stranica 211-215 spisa), pisani iskaz ZC (stranica 258-259 spisa), financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. (stranica 413-538 i 525-526 spisa) te saslušanjem tužitelja (stranica 547-548 spisa).

4. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP-a.

5. Među strankama nije prijeporno:

- da su sklopile 8. prosinca 2005. Ugovor o kreditu broj 51400607-5102756070 za iznos 155.200,00 CHF protuvrijednost u kunama na dan puštanja kredita u tečaj,

- da je ugovorena redovna kamatna stopa od 4,50% godišnje, promjenjiva,

- da je rok otplate kredita je određen na dvanaest godina, s korištenjem kredita najkasnije do 23. prosinca 2005.,

- da je namjena kredita stambeni kredit za kupovinu nekretnine,

- da su sklopile Aneks br. 1. Ugovora o kreditu broj 5102560070, 28. siječnja 2016. kojim su stranke provele postupak konverzije iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR,

- da je tužitelj prihvatio izračun konverzije u kredit s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015., te da iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu na taj dan iznosi 78.496,59 EUR, kao i da iznos manjka 3.103,80 EUR.

6. Prijeporno je:

- jesu li odredbe navedenog Ugovora o kreditu, koje određuje promjenjivu kamatnu stopu i visinu mjesečnog anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF, ništetne, pa posljedično tomu,

- je li tužitelj preplatio svoje dugovanje po Ugovoru o kreditu do sklapanja Aneksa br. 1. Ugovora o kreditu 28. siječnja 2016. ,

- osnovanost i visina tužbenog zahtjeva,

- zastara tražbine tužitelja.

7. Na pravni odnos stranaka po Ugovoru o kreditu se primjenjuju odredbe čl. 81., 82., 85., 86. i 87., te 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br.96/2003), dalje u tekstu ZZP, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, a prilikom ocjene poštenosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi treba primijeniti čl. 5. Direktive 93/13/EEZ.

8. Tužitelj u svom iskazu navodi da je rješavao stambeno pitanje i otišao je kod tuženika, koji je bio njegova matična banka, kako bi se raspitao o uvjetima kredita. Nakon što je dostavio podatke o svojim prihodima, službenik tuženika mu je preporučio kredit u CHF, budući da njegovi prihodi odgovaraju tom kreditu. Pritom mu je napomenuo da se radi o stabilnoj valuti i da se većina kredita odobrava baš u toj valuti. Koliko se sjeća u to vrijeme nije ni bilo kredita u kunama, nego samo u EUR i CHF. Kredit u EUR mu nije ni ponuđen. Službenik banke ga nije upozorio na rizike koje preuzima na sebe ugovaranjem te valute, a isto tako, budući da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja je u to vrijeme isto bila uobičajena, nije mu objasnio na temelju kojih parametara, kada i zašto se ista mijenja. Može reći da uopće nije bio u poziciji da može pregovarati o bilo kojoj ugovornoj odredbi jer se radilo o unaprijed pripremljenom tipskom bankarskom ugovoru kojeg je mogao prihvatiti ili ne. Prihvatio je ponudu tuženika i uzeo kredit, i sjeća se da mu je prvi mjesečni anuitet iznosio 2.750,00 kuna, da bi već nakon godinu dana znatno porastao i u jednom razdoblju mu je čak bio viši od njegove mjesečne plaće. U međuvremenu je zasnovao obitelj i dobio dijete i bilo mu je teško otplaćivati kredit, te su im roditelji pomagali i zaduživali su se kako bi isti podmirili. Kada se pojavila mogućnost konverzije, istu je prihvatio jer je to vidio kao slamku spasa. U vrijeme ugovaranja kredita imao je završenu gimnaziju, a radio je kao prodajni predstavnik u jednom trgovačkom društvu. Kredit je u međuvremenu otplatio na način da je kupljeni stan koji je kupljen za 100.000,00 EUR prodao za 80.000,00 EUR kako bi zatvorio kredit i vratio dugove. Nije bio vlasnik obrta niti trgovačkog društva. Ugovor je pročitao i čak je pitao službenika tuženika za određena tumačenja, no međutim, odgovor je bio da su to tipski ugovori na čije odredbe nije moguće utjecati.

9. Sud prihvaća iskaz tužitelja jer je logičan i uvjerljiv te podudaran dokumentaciji u spisu. Slijedom navedenog je jasno da je tužitelj bio prosječan potrošač u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, jer je fizička osoba i sklapao je pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, uzevši u obzir namjenu tog Ugovora, a tuženik je bio dužan dokazati suprotno, što nije učinio. Zahtjev transparentnosti određuje da prosječan potrošač, koji je uobičajeno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može shvatiti konkretno funkcioniranje ugovorne odredbe i samim time na osnovi preciznih i razumljivih kriterija procijeniti potencijalno značajne ekonomske posljedice koje bi ta odredba mogla imati na njegove obveze, što je u konkretnom slučaju izostalo, jer tuženik uopće nije objasnio tužitelju što znači ugovaranje valute CHF, kao i rizike koje on preuzima na sebe, kao i na temelju kojih parametara i kada se mijenja kamatna stopa.

10. Među strankama nije prijeporno ni da je, sukladno čl. 502. a ZPP, vođen sudski postupak radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača - korisnika kredita protiv više banaka, među ostalim i tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, u kojem je sud donio presudu 4. srpnja 2013. posl.br. P-1401/2012., kojom je utvrđeno da je, među ostalim, tuženik, u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe, tako da je ugovorena valutna klauzula kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirao o svim bitnim parametrima za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, te je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na neizvjesnosti iznosa glavnice koju je potrošač u obvezi vratiti te jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje: ZZP/03), ovo u razdoblju do 6. kolovoza 2007., i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007., pa nadalje, protivno odredbama članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, dalje: ZZP/07), te suprotno odredbama u pojedinom razdoblju važećeg Zakona o obveznim odnosima.

11. Nadalje, prema utvrđenjima iz te presude, tuženik je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, tuženik, kao trgovac, i korisnici kredita, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali o pojedinim ugovornim odredbama, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, odnosno svim rizicima takvog pravnog posla, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na neizvjesnosti iznosa glavnice kredita kojeg je potrošač kao dužnik imao obvezu vratiti banci.

12. Sukladno članku 502.c ZPP, ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je u ugovorima o kreditu sklopljenima od strane tuženika kao kreditora, u razdoblju kada je sklopljen i prijeporni Ugovor, ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF, neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s tim da je tuženik u ovom postupku mogao dokazivati da je u konkretnom slučaju bilo pregovaranja oko spornih ugovornih odredbi, te da je tužitelj bio upozoren na sve rizike predmetnog pravnog posla, odnosno da su mu objašnjeni rizici koje preuzima na sebe ugovaranjem promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF.

13. Iz navedenog slijedi da su odredbe konkretnog Ugovora o kreditu koji su sklopile stranke, u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i obveza vezana za valutu CHF nepoštene i kao takve ništetne. Odredbom čl. 105. Zakona o obveznim odnosima Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine«, br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), dalje u tekstu ZOO, propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora u cijelosti, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora, ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, ali će ugovor ostati valjan, čak iako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora, u slučaju kada je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

14. Prema odredbama čl. 1065. ZOO, bitni sastojci ugovora o kreditu su obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom, slijedom čega, ništetnost odredaba o valutnoj klauzuli nije element bez kojeg ugovor o kreditu ne može opstati, jer je iznos kredita koji je tužitelju stavljen na raspolaganje utvrdiv u kunama i iznos koji je on morao vratiti prema otplatnom planu i bez te odredbe, pa ništetnost navedene odredbe nema za posljedicu ništetnost cijelog ugovora.

15. Sklapanjem Aneksa 1 Ugovoru, neravnoteža u pravima i obvezama otklonjena je za buduće razdoblje, jer je istim Dodatkom Ugovor konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR, što, međutim, ne znači da je tužitelj, uistinu i obeštećen kao da ništetnih ugovornih odredbi nije bilo, odnosno, ne znači da je u potpunosti doveden u pravni položaj u kojem bi bio da u predmetnom Ugovoru nije bilo nepoštenih i ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli. Naime, o pitanju postojanja pravnog interesa za pokretanje i vođenje parnica u kojima tužitelj ističe ništetnost ili traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu zaključenog u valuti CHF, a u slučajevima kada su stranke zaključile Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita, već se je izjasnio i VSRH u svojoj odluci od 12. veljače 2019. donesenoj u predmetu posl. br. Rev-2868/2018 povodom izvanredne revizije, u kojoj je postavljeno pitanje gubi li sklapanjem dodatka ugovora o kreditu korisnik kredita pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

16. Na tako izričito postavljeno pravno pitanje, navedeni sud je izrazio stav da sama činjenica da su stranke sklopile dodatak ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15, dalje ZID ZPK), kojim je izvršena konverzija kredita u valuti CHF u kredit uz valutnu klauzulu u valuti EUR, a kojim su u prethodno zaključenom ugovoru o kreditu izmijenili odredbe glede valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, i kojim su postigle sporazum o raspolaganju preplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu u valuti CHF ništetne. Ovo stoga što korisnik kredita i nadalje tvrdi da mu nije u cijelosti podmiren dug, odnosno da provedbom konverzije nije u potpunosti obeštećen glede posljedica koje su proizvele ništetne ugovorne odredbe, slijedom čega i postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatu, pri čemu treba imati u vidu i to da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, kao i da ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO. Isto stajalište je taj sud izrazio i u kasnije donesenoj odluci posl. br. Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.

17. Po utvrđenju ovoga suda, tužitelj, neovisno o zaključenom sporazumu o konverziji, ima pravni interes za pokretanje predmetne parnice, odnosno ovlašten je u istoj pozivati se na ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, odnosno tražiti utvrđenje njihove ništetnosti, kako bi na temelju toga ostvario zaštitu povrijeđenih prava za koja smatra da mu pripadaju, odnosno kako bi ostvario pravo na obeštećenje zbog primjene tih ništetnih odredbi, a takav zaključak je u skladu i s pravnim shvaćanjem izraženim i u odluci Suda EU, donesenoj 14. ožujka 2019. u predmetu C-118/17 (H protiv Erste bank Hungary), prema kojem shvaćanju odredbu čl. 6. st. 1. Direktive 93/13/EEZ o nepoštenim ugovornim odredbama uvijek treba tumačiti na način da nepoštene ugovorne odredbe nisu obvezujuće za potrošače, i to kao da nikada nisu postojale, tako da ne mogu imati učinak u odnosu na potrošača, sve to s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala. Stoga u situaciji kada su nepoštene ugovorne odredbe izmijenjene ili zamijenjene drugim odredbama s ciljem kako bi se neki ugovor održao na snazi, i to ne samo onda kada do toga dođe izravnom intervencijom zakonodavca, već i onda kada do toga dođe intervencijom ugovornih strana izvršenom temeljem neke zakonske odredbe, kao što je to ovdje slučaj, to nikako ne može imati za posljedicu smanjenje zajamčene pravne zaštite potrošača, što znači da potrošač u svakoj situaciji, pa tako i u konkretnom slučaju tužitelj, mora imati mogućnost uspostave, činjenično i pravno, one situacije u kojoj bi se nalazio da takva nepoštena odredba nije postojala, a osobito mora imati mogućnost ostvarivanja povrata koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njezinu štetu temeljem nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.

18. Konverzija kredita u valuti CHF, onako kako je uređena navedenim Zakonom odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, i niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na izvanugovorne odnose stranaka, kao što su restitucijski zahtjevi (stečeno bez osnove) temeljem ništetnih ugovornih odredbi. Konačno, treba imati u vidu i to da se tužitelj niti jednom odredbom sklopljenog Dodatka Ugovoru ne odriče prava zahtijevati potpuno obeštećenje temeljem ništetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu. Iz sadržaja Aneksa 2. Ugovora o kreditu na temelju kojeg je provedena konverzija ne proizlazi da bi tužitelj pristao slobodnom voljom, niti da je sporazumno s tuženikom, kako to tvrdi tuženik, pristao da se iznosi uplaćeni s osnove ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojima je bila regulirana valutna klauzula uračuna u Izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF od 30. rujna 2015., niti je tuženik na kojem je teret dokaza takvu činjenicu dokazao, niti je predložio provođenje dokaza na takvu okolnost. Nadalje tuženik nije dokazao niti je predložio provođenje dokaza na okolnost utvrđivanja da bi se tužitelj odrekao svojih prava da ostvaruje pravo na povrat uplaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe ugovora o kreditu tj. valutne klauzule za koju ugovornu odredbu je utvrđeno odlukama VTSRH i VSRH da je ništetna, niti je to utvrđeno njezinim iskazom, kojim dokazuje da ga je potpisao, jer nije imao izbora zbog povećanog iznosa mjesečnih anuiteta zbog rasta tečaja CHF. Ujedno se ističe kako čl. 19.c točka 4. ZID ZPK nije propisano da bi se uplate s osnova ništetnih ugovornih odredbi prilikom konverzije uračunavale u iznose uplaćene radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (čl.19. c. točka 4. ZID ZPK). U konačnici prema odredbi čl. 19.c. ZID ZPK točkom 1. -3. zakonodavac je propisao kako se konverzija provodi na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita (točka 1.), dočim u točki 2. čl. 19. c. ZID ZPK zakonodavac propisuje da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu te u točki 3. čl. 19.c. ZID ZPK propisano je da početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom.

19. Zaključno, s obzirom na ništetnost navedenih odredbi, tuženik ne bi imao pravo na naplatu svog potraživanja na temelju istih, odnosno, sukladno čl. 104. ZOO, bio bi dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim. Nadalje, i člankom 210. ZOO, koji uređuje institut stjecanja bez osnove, propisano je da je stjecatelj dužan vratiti dio imovine druge osobe koji je prešao u njegovu imovinu, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi, ako taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu. Pritom je za istaknuti da se tužitelj može pozivati na utvrđenja iz presude donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, iako ne potražuje naknadu štete, jer pravilnim tumačenjem odredbe članka 502. c ZPP, proizlazi da taj termin podrazumijeva sve vrste, odnosno oblike kompenzacija koje potrošač postavlja prema trgovcu, a ne samo zahtjeve za naknadu štete, jer on tvrdi da provedenom konverzijom nije u potpunosti obeštećen.

20. Kod donošenja ove odluke, sud je imao u vidu i presudu Suda Europske unije C-118/17 od 14. ožujka 2019. u kojoj je izraženo stajalište kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavim te zamijenjene novim odredbama da bi se održao postojeći ugovor na snazi ne može imati za učinak smanjenje zaštite zajamčene potrošačima, kao i stajalište Suda Europske unije u odluci broj C-452/18 od 9. srpnja 2020. u kojoj se navodi „…da članak 6.stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da mu se ne protivi mogućnost da odredba ugovora koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač, a za koju se u sudskom postupku može utvrditi da je nepoštena, valjano bude predmet ugovora o obnovi između tog prodavatelja robe ili pružatelje usluga i tog potrošača, kojim se potonji odriče učinka do kojih bi dovelo proglašavanje te odredbe nepoštenom pod uvjetom da to odricanje rezultat je slobodnog i informiranog pristanka potrošača…“. Nadalje se navodi „Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 u vezi s točkom 1. Pod točkom (q) njezina Priloga, kao njezin članak 6. stavak 1. treba tumačiti na način da odredba sadržana u ugovoru koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač kako bi razriješili postojeći spor, a kojom se potrošač odriče isticanja pred nacionalnim sudom zahtjeva koje bi mogao istaknuti da nema te odredbe, može se smatrati „nepoštenom“, osobito ako navedeni potrošač nije mogao raspolagati relevantnim informacijama koje bi mu omogućile shvaćanje pravnih posljedica koje za njega iz te odredbe proizlaze;..“

21. Također je sud imao u vidu i odluku VSRH poslovni broj Rev-457/2025 od 27. svibnja 2026.

22. Kako je prethodno navedeno, imajući u vidu sadržaj Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu koji su stranke sklopile, te odredbe čl. 19.c. ZID ZPK, kao i stajališta Europskog suda pravde, po utvrđenju ovoga suda, tužitelj osnovano zahtijeva povrat preplaćenih iznosa s osnove ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF. Kao što je prethodno navedeno i obrazloženo, tuženik, na kojem je teret dokaza, nije dokazao u tijeku ovog postupka, niti je dostavio dokaz, da bi se tužitelj odrekao svojeg prava na sudsku zaštitu u smislu da zahtijeva povrat pretplaćenih iznosa koji su predmet ovog spora, niti je dokazao da bi tužitelju predočio i informirao ga o ekonomskim posljedicama koje za njega nastaju u smislu da će obuhvatiti izračunom sve uplaćene iznose, pa i one koje je tužitelj uplatio na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u postupku konverzije.

23. Sklapanjem Aneksa ugovora o kreditu potrošač svojom voljom nije pristao s bankom urediti posljedice ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF na način da bi iste otklonili za razdoblje koje je prethodilo sklapanju Sporazuma o konverziji. To nije bila volja niti banaka, a niti je ZID ZPK/15 to predviđao i propisao, a niti se korisnik kredita dobrovoljnim sklapanjem Aneksa ugovoru o kreditu mogao odreći prava koja mu pripadaju temeljem posljedica nepoštenih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu do dana sklapanja Sporazuma o konverziji. Tim Sporazumom samo je redefiniran ugovorni odnos između korisnika kredita i banke „pro futuro“ i retroaktivno, ali time se nije rješavalo pitanje nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

24. To posebno iz razloga jer odredbe o valutnoj klauzuli ugovora u CHF u vrijeme provedbe konverzije nisu uopće bile utvrđene ništetnima u kolektivnom sporu (tek je presudom VTSRH posl. br. Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno između ostalog, da je tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući s istima ugovore o kreditima i koristeći ništetne ugovorne odredbe kojom je glavnica kredita vezana uz valutnu klauzulu u CHF, te je u odnosu na navedenu presudu odbijena revizija tuženice presudom VSRH posl. br. Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019.

25. Napominje se da je u vrijeme donošenja ZID ZPK/15 i sklapanja Sporazuma o konverziji na snazi bila odluka VSRH posl.br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. kojom je odbijena revizija tamo tužitelja i na koji način je u to vrijeme egzistirala pravomoćna odluka VTSRH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014 kojom je preinačena prvostupanjska odluka Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i odbijen zahtjev za utvrđenje ništetnosti devizne klauzule u CHF. Tek nakon odluke Ustavnog suda RH broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U- III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. kojom je Ustavni sud Republike Hrvatske djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja u kolektivnom sporu te ukinuo odluku VSRH posl. br. Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu kojim je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. došlo je do donošenja odluka i konačno tek u rujnu 2019. do jasno izraženog stajališta VSRH da je i devizna klauzula u Ugovorima o kreditu u CHF nepoštena i ništetna.

26. Stoga je jasno da ZID ZPK/15 nije mogao otklanjati posljedice ništetnosti devizne klauzule u CHF jer je ona u vrijeme donošenja tog zakona i posljedično tome u vrijeme sklapanja Sporazuma o konverziji bila pravomoćno utvrđena valjanom.

27. ZID ZPK izvršio je izjednačavanje korisnika kredita u CHF s korisnicima kredita u EUR, ali time je samo djelomično provedena i restitucija koja pripada korisnicima kredita u CHF za razdoblje od sklapanja osnovnog ugovora o kreditu pa do provedbe konverzije prema ZID ZPK/15, odnosno sklapanja Aneksa ugovoru o kreditu.

28. Nije sporna zakonitost i provedba bilo kojeg dijela konverzije sukladno ZID ZPK, međutim, posljedice tako provedene konverzije nemaju utjecaj na ugovorni odnos na način da bi otklonile ili izmijenile učinke ugovora o kreditu do dana sklapanja Aneksa ugovoru o kreditu, a samim time i učinke ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koji proizlaze iz presuda povodom kolektivne tužbe radi ništetnosti promjenljive kamatne stope i valutne klauzule u CHF. Tuženik nije dokazao da bi tužitelja informirao kako uplaćene iznose s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu će uračunavati u otplatu mjesečnih anuiteta („namirenje budućih anuiteta“) za kredit u valuti EUR koji su izračunati u otplatnom planu (simulirani otplatni plan) sve do 30. rujna 2015., niti da bi o istome postigao sporazum s tužiteljem.

29. Prema mjerodavnoj praksi Europskog suda pravde u predmetu C-186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju niti je dokazao da bi mu pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke. Stoga, po shvaćanju ovog suda, tužitelj, kao korisnik kredita u CHF koji je sklopio Aneks ugovora o kreditu, ima pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem ništetnih ugovornih odredbi isključivo u odnosu na razdoblje važenja ugovora o kreditu u CHF do dana provedbe konverzije sklapanjem Aneksa ugovoru o kreditu, a u vidu razlike preplate koja je dobivena konverzijom i one koja bi mu pripadala temeljem posljedica ništetnosti ugovora o kreditu u CHF.

30. Pri tome je sud imao u vidu pravno shvaćanje VSRH iz odluke posl. br. Rev- 457/2025 od 27. svibnja 2026. u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje da "Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.", no međutim, iz naprijed navedenih razloga ovaj sud je shvaćanja kako je obrazloženo u točkama 22. -29. obrazloženja ove presude.

31. U odnosu na istaknuti prigovor zastare ističe se da je VSRH u svojoj presudi poslovni broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. izrazio stajalište da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnog interesa potrošača dolazi do prekida zastare primjenom odredbe čl. 241. ZOO, te zastara pojedinačnih zahtjeva ove vrste počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Kondikcijski zahtjev zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina pa je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koja je podnesena 4. travnja 2012., prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka prekinula je zastarijevanje. Presuda u kolektivnom sporu u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF je postala pravomoćna 14. lipnja 2018. Individualnu je tužbu tužitelj u ovom predmetu podnio 12. lipnja 2019., dakle očito prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka za individualne restitucijske zahtjeve koji počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača. Osim toga, prilikom donošenja odluke o pitanju zastare u konkretnim predmetima treba cijeniti i da je Republika Hrvatska postala punopravnom članicom Europske unije 1. srpnja 2013., od kada pravo Europske unije čini dio njezinog pravnog poretka i mora se primjenjivati, dapače to pravo je nadređeno onom nacionalnom. Takva obveza primjene prava Europske unije postoji u odnosu na sve one pravne odnose koji su u području primjene prava Europske unije, a koji odnosi su nastali nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju.

32. Na okolnost preplaćenih iznosa anuiteta po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, izračuna ukupnih zateznih kamata koje su tekle na navedene iznose sve do dana konverzije, razlike glavnice prilikom vršenja konverzije, izračuna tzv. negativnih razlika u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po Darku Prpiću, stalnom sudskom vještaku.

33. Iz njegova nalaza i mišljenja proizlazi da ukupna razlika s osnove promjena kamatne stope za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 2.663,48 EUR. Ukupna razlika s osnove valutne klauzule za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 10.110,27 EUR. Ukupna razlika s osnove valutne klauzule za koje je nalazom utvrđen manje plaćeni iznos iznosi -764,27 EUR. Ukupna razlika iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa i tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita umanjena za razliku glavnice iz konverzije iznosi 59.135,95 HRK, odnosno 7.848,69 EUR. Iznos preostale glavnice prema konvertiranom EUR kreditu na dan konverzije 30. rujna 2015. iznosi 78.496,59 EUR što u kunskoj protuvrijednosti na dan konverzije iznosi 599.092,10 HRK. Iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom ugovorene kamatne stope i tečaja na dan isplate kredita iznosi 113.982,13 CHF što u kunskoj protuvrijednosti iznosi 539.956,15 HRK. Razlika između iznosa 599.092,10 HRK i iznosa 539.956,15 HRK je 59.135,95 HRK. Prema Aneksu uz Ugovor o kreditu utvrđen je manje plaćeni iznos tužitelja (manjak) po izvršenim uplatama po kreditu u CHF u odnosu na anuitete po kreditu u EUR, te iznosi -3.103,80 EUR. Ukupno zatezne kamate na razlike između kamata zbog promjene kamatne stope do 30. rujna 2015. iznose 1.831,47 EUR, a na razlike između anuiteta zbog promjene tečaja do 30. rujna 2015. iznose 3.098,81 EUR. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju člankom 19.c propisan je način izračuna konverzije kredita. Prilikom izrade simuliranog otplatnog plana u EUR za određivanje iznosa početne glavnice u EUR uzeta je početno odobrena glavnica kredita u CHF po primijenjenom tečaju na dan isplate kredita za CHF čime je dobiven iznos kunske protuvrijednosti početno odobrene glavnice kredita, na tako dobiven iznos kunske protuvrijednosti početno odobrene glavnice kredita primijenjen je EUR tečaj iste vrste važeći na dan isplate kredita te je tako dobivena početno odobrena glavnica kredita u EUR. Konverzijom kredita iz valutne klauzule u CHF u valutnu klauzulu u EUR su u izračun konverzije uzete sve uplate tužitelja. Iznos preplate koju tužitelj potražuje u ovom postupku također polazi od tih istih stvarnih uplata tužitelja za podmirenje obveze za anuitete u CHF. Prema Aneksu uz Ugovor o kreditu utvrđen je manje plaćeni iznos tužitelja (manjak) po izvršenim uplatama po kreditu u CHF u odnosu na anuitete po kreditu u EUR, te iznosi -3.103,80 EUR. S obzirom na odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju člankom 19.c kojim je propisan način izračuna konverzije kredita i primjenu EUR-skih kamatnih stopa na kredite koji su viši od CHF kredita nije moguće utvrđenu preplatu po Dodatku ugovora podijeliti na preplatu po osnovi promjenjive kamatne stope i na valutu. Prema Aneksu uz Ugovor kredita (list spisa 36) utvrđen je manje plaćeni iznos tužitelja (manjak) po izvršenim uplatama po kreditu u CHF u odnosu na anuitete po kreditu u EUR, te iznosi -3.103,80 EUR. Obračunate su zatezne kamate na razlike u kamatama s osnove promjene kamatne stope do dana konverzije, te iznose 1.831,47 EUR, obračunate su zatezne kamate na razlike u anuitetima s osnove primjene valutne klauzule do dana konverzije, te ukupno iznose 3.098,81 EUR, više plaćene razlike s osnove promjene kamatne stope iznose 2.663,48 EUR, više plaćene razlike u anuitetima s osnove promjene tečaja iznose 10.110,27 EUR, manjak utvrđen konverzijom iznosi 3.103,80 EUR. Ukupno I predstavlja zbroj više plaćenih razlika anuiteta s osnove promjene kamatne stope i tečaja i zateznih kamata obračunatih do konverzije na spomenute više plaćene razlike, uvećano za manjak utvrđen konverzijom i iznosi 20.807,83 EUR, razlika preostale glavnice po konverziji iznosi 7.848,69 EUR. Ukupno II predstavlja iznos Ukupno I uvećan za razliku preostale glavnice i iznosi 28.656,52 EUR, manje plaćene razlike anuiteta s osnove promjene tečaja iznose 764,27 EUR. Sveukupno predstavlja iznos Ukupno II umanjen za manje plaćene razlike anuiteta s osnove promjene kamatne stope i tečaja i iznosi 27.892,25 EUR. Ukupna razlika s osnove promjena kamatne stope za koje je Nalazom utvrđen manje plaćeni iznos iznosi -2.097,56 EUR.

34. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je detaljno obrazložen, stručan i izrađen na temelju cjelokupne relevantne dokumentacije, a ni stranke na isti nisu imale prigovora u pogledu njegova računskog dijela.

35. Kako je prihvaćen nalaz i mišljenje vještaka, to je usvojen tužbeni zahtjev i tužitelju dosuđen traženi iznos od 2.663,48 EUR na ime pretplate temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, te 10.110,27 EUR na ime pretplate temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, temeljem čl. 1111. ZOO-a.

36. Budući da je razlog ništetnosti prijepornih ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo njihova nepoštenost, tužitelju je, uz primjenu čl. 1115. ZOO- a, dosuđena zatezna kamata na pojedine iznose koji su plaćeni na ime ispunjenja nepoštenih ugovornih odredbi zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule tekućim od prvog idućeg dana od dana plaćanja u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO- a i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

37. Tužitelj potražuje i 7.848,69 EUR na ime razlike glavnice i 3.103,80 EUR s osnove utvrđenog manjka prilikom konverzije sa zateznim kamatama od 28. siječnja 2016.

38. Sud je odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu razlike glavnice, kao i za traženi iznos s osnove manjka utvrđenog konverzijom sa zateznim kamatama zbog sljedećih razloga zajedno s traženim zateznim kamatama na taj iznos zbog sljedećih razloga;

39. Nije prijeporno da je konverzija provedena sukladno odredbi čl. 19. c ZID ZPK. Tuženik je konvertirao glavnicu kredita u CHF u kunskoj protuvrijednosti u valutu EUR te je potom primijenio na tako konvertiranu glavnicu kamate na kredite. Tuženik je razliku preplaćenih iznosa koristio za zatvaranje budućih mjesečnih anuiteta. Kako tuženik nije konvertirao glavnicu kredita u visini koja je utvrđena na dan konverzije već je konvertirao glavnicu kredita u CHF koja je ugovorena i to na dan isplate kredita, te kako tužitelj nije bio u obvezi vratiti konvertiranu visinu glavnice utvrđene na dan konverzije u valuti CHF, to po shvaćanju ovog suda, tužitelj neosnovano zahtijeva isplatu razlike glavnice. Uostalom, sud je u ovoj pravnoj stvari dosudio tužitelju preplaćene iznose tako da je primijenjen tečaj CHF na dan isplate kredita, kao i početna kamatna stopa tijekom cijelog ugovornog razdoblja do dana konverzije pa kako su mu dosuđeni preplaćeni iznosi prema početnom tečaju za CHF i po početnoj kamatnoj stopi, te kako je tuženik proveo konverziju sukladno ZID ZPK, to on neosnovano zahtjeva preplaćeni iznos glavnice. Pri tome se ističe da je tuženik primijenio visinu tečaja kako je propisano čl. 19.c. ZID ZPK toč. 7. i 8. koja glasi: "7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

- stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

- iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka."

40. Kako je tuženik proveo izračun prema odredbi čl. 19. c. ZID ZPK, te kako nije bila obveza tuženika primjenjivati povoljniji tečaj, sud je odbio tužbeni zahtjev u tom dijelu.

41. Pri tome se ističe i da Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-I- 3685/2015. i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) kao i prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15.). Ustavni sud Republike Hrvatske u svom obrazloženju u bitnom navodi ."Ustavni sud, kada odlučuje o osnovanosti prijedloga za ocjenu suglasnosti osporenih odredaba ZID ZPK-a i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama u konkretnom slučaju, ostaje pri svom stajalištu, izraženom u rješenju od 11. studenoga 2016., da su ZID ZPK i Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama posebni zakoni ne-sistemskog karaktera s trajnim učinkom kojima su uvedene specifične interventne zakonske mjere javnopravnog karaktera donesene u cilju otklanjanja neravnoteže u vjerovničko-dužničkim odnosima u slučaju CHF kredita." (točke 17. do točke 33. rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske).

42. Samim time, kad se uzme u obzir što obuhvaća ova tzv. razlika glavnice, kako je prethodno obrazloženo tj. u biti je to valutna razlika, nije osnovan prigovor zastare za taj dio zahtjeva, sve kako je obrazloženo za neosnovan prigovor zastare za samu valutnu klauzulu u CHF.

43. Glede stava tuženika kako plaćene iznose zbog nepoštenosti i ništetnosti odredaba o CHF valutnoj klauzuli treba umanjiti za one iznose za koje je tužitelj platio manji anuitet zbog toga što su kamatna stopa i tečaj CHF bili niži od onoga na dan isplate (2.097,56 EUR razlika promjenjive kamatne stope i 764,27 EUR razlika s osnove valutne klauzule) ističe se da iz ZZP ne proizlazi da bi plaćanjem manjeg anuiteta u određenom vremenskom razdoblju trajanja ugovora tuženik zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ostvarivao pravo na povrat u smislu članka 323. stavak 1. ZOO-a jer se odredba čl. 96. stavak 1. ZZP- a odnosi samo na potrošače. Naime pravna osnova po kojoj je tužitelj plaćao nižu kamatnu stopu i niži tečaj nije otpala slijedom čega tuženik ne može iznos negativne razlike tražiti od njega u smislu odredbe članka 1111. ZOO-a, u istaknutom prigovorom radi prebijanja.

44. Zbog toga je utvrđeno da ne postoji tražbina tuženika u ukupnom iznosu 2.864,83 EUR sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od njihova dospijeća do isplate.

45. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 5. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora 23.726,24 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23).

46. Tužitelj je u cijelosti uspio s osnovom tužbenog zahtjeva, te u omjeru 54% s visinom, slijedom čega je njegov uspjeh u sporu 77%.

47. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT 250 bodova), zastupanje na ročištima održanim dana 18.2.2025. i 2.7.2026. (Tbr 9. toč. 1. OT 500 bodova), sastava podneska od 30.12.2019. i 30.7.2025. (Tbr 8. toč. 1. OT 500 bodova), odnosno 1250 bodova ili 2.500,00 EUR, trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost 650,00 EUR, što ukupno iznosi 3.125,00 EUR, koji trošak je umanjen za 23% odnosno za 718,75 EUR, tako da priznati trošak zastupanja tužitelja iznosi 2.406,25 EUR, čemu je pribrojen trošak plaćenog predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu 350,00 EUR, te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu 301,41 EUR, tako da ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 3.057,66 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

48. Budući da je tužitelj tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud mu je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 21. kolovoza 2026. do isplate.

49. Zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 21. kolovoza 2026.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od objave ove presude.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika