Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-227/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Sabini Dugonjić, u pravnoj stvari tužitelja NŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku DŽ, protiv tuženika HP - Hrvatska pošta d.d., OIB 87311810356, Jurišićeva 13, 10000 Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagreb, poslovni broj Pr-16630/2021-48 od 3. veljače 2026., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pr-16630/2021-51 od 24. veljače 2026., dana 21. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagreb, poslovni broj Pr-16630/2021-48 od 3. veljače 2026., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pr-16630/2021-51 od 24. veljače 2026. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. i II. izreke te pod točkom IV. izreke.

II. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagreb, poslovni broj Pr-16630/2021-48 od 3. veljače 2026., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pr-16630/2021-51 od 24. veljače 2026. u pobijanom dijelu pod točkom III. u kojem je tužitelj odbijen s parničnim troškom preko iznosa od 2.213,46 €.

III. Uvažava se žalba tužitelja i preinačuje navedena presuda u dijelu izreke pod točkom III. u dijelu kojim je tužitelj odbijen s parničnim troškom preko iznosa od 2.119,71 € do iznosa od 2.213,46 € (za iznos od 93,75 €), te sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 93,75 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. 1. Prvostupanjskom presudom u točki I. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 944,50 €, sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 197,32 € od dana 15. 08. 2020. do isplate, na iznos od 241,27 € od dana 15. 09. 2020. do isplate, na iznos od 219,32 € od dana 15. 10. 2020. do isplate, na iznos od 41,14 € od dana 15. 11. 2020. do isplate, na iznos od 139,27 € od dana 15. 06. 2021. do isplate te na iznos od 106,18 € kn od dana 15. 07. 2021. do isplate, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u svakom pojedinom bruto iznosu. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.119,71 € sa zateznim kamatama tekućim od 3. veljače 2026. do isplate. Nadalje, pod točkom III. izreke odbijen je tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 2.119,71 €, dok je pod točkom IV. izreke odbijen tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška kao neosnovanim.

1.2. Rješenjem o ispravku istog suda ispravljena je prvostupanjska presuda Pr- 16630/2021-48 od 3. veljače 2026. u obrazloženju, strana treća, točka 4., tako da umjesto: „sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan“ treba pisati: „sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan“.

2. Protiv navedene presude u dosuđujućem dijelu izreke pod točkom I. i II. te pod točkom IV. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 -Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima podredno ukinuti prvostupanjsku presudu u cijelosti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Isto tako, protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom III. kojim je odbijen za parnični trošak preko dosuđenog dijela od 2.119,71 € žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP te predlaže preinačiti odluku o parničnom trošku u smislu žalbenih navoda, a podredno da se pobijano rješenje o trošku ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalba tuženika je neosnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće između prosječne bruto plaće koju je primao prije predmetnog štetnog događaja i naknade plaće koju je primio za vrijeme bolovanja u razdoblju od 1. srpnja 2020. do 7. listopada 2020 te od 17. svibnja 2021. do 15. lipnja 2021., a u ukupno iznosu od 944,50 € s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od dospijeća do isplate.

6. Budući da se tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 944,50 €, valja istaknuti da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do 467. ZPP. U smislu odredbe čl. 458. ZPP, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. (čl. 467. st. 1. ZPP). Stoga ovaj sud nije cijenio žalbene navode koji svojim sadržajem odgovaraju žalbenim razlozima relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a kako to proizlazi iz žalbe.

7. U prvostupanjskom postupku nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP, a niti one koje žalitelj ističe. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi te se može ispitati, a niti razlozima presude, a ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

8. Iz stanja spisa proizlazi;

- da je dana 10. 03. 2011. prilikom obavljanja redovnog rada u poslovnici „HP-Hrvatske pošte d.d.“ u [adresa], nad tužiteljem izvršeno razbojništvo, za koje su odgovorni dva maskirana počinitelja, koji su tužitelju uz prijetnju vatrenim oružjem otuđili 4 poštanske vreće sa novcem i vrijednosnim pošiljkama dakle, nad tužiteljem prilikom obavljanja redovnog rada izvršeno je razbojništvo te je odgovornost tuženika utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-850/12 od 28.03.2013., a što među strankama nije sporno;

- da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da korekcijom u vidu niže vrijednosti boda koji se snizio 0,07 euro, nižeg bruto dodatka za prehranu koji snizio za 13,27 eur i nižeg uvećanja brutoplaće za minuli rad po osnovi godina radnog staža proizlazi da bruto izgubljena zarada za razdoblje srpanj 2020 – lipanj 2021. iznosi ukupno 944,50 €;

- da je na okolnost uzročno-posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i bolovanja tužitelja, izveden dokaz vještačenjem po vještaku medicine rada dr. Damiru Vodopivecu te je utvrđeno u nalazu i mišljenju da je tužitelj 10.03.2011. prilikom redovnog rada doživio oružano razbojstvo nakon čega se počeo psihijatrijski liječiti zbog akutne reakcije na stres. Navedenu bolest tužitelj je liječio ambulantno i bolnički putem Dnevne bolnice kako što je i u ovosudskom postupku utvrđeno primjerično od 13.07. do 04.09.2020. i od 17.05. do 11.06.2021., a psihijatar je u svojim nalazima opisivao psihijatrijsko stanje tužitelja kao nepromijenjeno, bio je psihomotorno tenzioniran, sniženog osnovnog raspoloženja, afektom slabije moduliran, kognitivne mnestičke funkcije djelovale su oštećene po miješanom modelu. Slijedom toga, vještak je utvrdio da je zbog navedenog tužitelj bio radno nesposoban koja nesposobnost je u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem, poglavito u utuženom razdoblju;

- da je zbog primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, vještak dao dopunsko pisano očitovanje od 25.6.2025. u kojem vještak utvrđuje da prema dostupnim Izvješćima o privremenoj nesposobnosti / spriječenosti za rad koja „pokrivaju“ period od 01.07.2020. do 07.10.2020., te od 17.05. do 15.06.2021. se može zaključiti da je razlog tih bolovanja isključivo psihička bolest tužitelja jer je tada psihijatar utvrđivao da je on imao panične atake, bio je anksiozan, napet, smanjene tolerancije na frustracije, odnosno simptome koji su se uklapali u sliku kroničnog PTSP-a uz trajne promjene ličnosti, odnosno da su tada bili prisutni klinički simptomi iz sva tri clustera kroničnog PTSP -a uz trajne promjene osobnosti na osnovi katastrofičnih iskustava. Konačno u tim periodima tužitelj se i bolnički liječio dok jedini dostupni podatak o bolesti slabinske kralježnice tužitelja je bol u istoj na koju se žalio krajem svibnja i početkom lipnja 2020., slijedom čega je vještak ostao u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja.

9. Slijedom toga, prvostupanjski sud je donio pobijanu odluku uz obrazloženje da je tijekom postupka temeljem provedenih dokaza utvrđeno da je osnovano potraživanje tužitelja kako je to uređeno podneskom od 21.3.2024. i na ročištu od 15.12.2025. obzirom da isti predstavlja potraživanje tužitelja s osnova naknade štete na radu u vidu izgubljene zarade u ukupno neisplaćenom iznosu od 944,50 €, a koji iznos tuženik nije osporavao u matematičkom izračunu, nego samo da bi bio obveznik uplate doprinosa, slijedom čega prvostupanjski sud odlučuje kao pod točkom I. izreke pobijane odluke.

10. Takve zaključke suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.

11. Odgovarajući na žalbene navode tuženika posebno valja istaknuti da je sud prvog stupnja prihvatio nalaz i mišljenje dr. medicine rada ABC, dajući za to jasne i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud, te decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja tako da je vještačenje provedeno potpuno u skladu s odredbama čl. 250-262 ZPP-a, dok se žalbeni navodi tuženika u bitnome svode na ponavljanje prigovora nalazu i mišljenju vještaka. Naime, vještak je u svom nalazu i mišljenju kao i dopunskom pisanom očitovanjima detaljno se očitovao koju je sve dokumentaciju imao na raspolaganju prilikom izrade nalaza i mišljenja te je na temelju navedenog utvrdio da je tužitelj 10.03.2011. prilikom redovnog rada doživio oružano razbojstvo nakon čega se počeo psihijatrijski liječiti zbog akutne reakcije na stres. Navedenu bolest tužitelj je liječio ambulantno i bolnički putem Dnevne bolnice kako što je i u ovosudskom postupku bilo utvrđeno od 13.07. do 04.09.2020. i od 17.05. do 11.06.2021., a psihijatar je u svojim nalazima opisivao psihijatrijsko stanje tužitelja kao nepromijenjeno, bio je psihomotorno tenzioniran, sniženog osnovnog raspoloženja, afektom slabije moduliran, kognitivne mnestičke funkcije djelovale su oštećene po miješanom modelu. Slijedom toga, vještak je utvrdio da je zbog navedenog tužitelj bio radno nesposoban koja nesposobnost je u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem, poglavito u utuženom razdoblju.

12. Tuženik u žalbenim navodima ističe da se u cijelosti protivio navodima zaključka predmetnih nalaza i mišljenja, a to iz razloga što vještak navodi kako je tužitelj bio radno nesposoban koja nesposobnost je u uzročno posljedičnoj vezi samo s predmetnim štetnim događajem, poglavito u utuženom razdoblju, no vještak nije uzeo u obzir činjenicu koja proizlazi iz medicinske dokumentacije tužitelja kako je tužitelj u spornom razdoblju imao zdravstvene tegobe povezane sa slabinskom kralježnicom te iste vještak uopće nije uzeo u obzir u svom zaključku odnosno vještak nije uračunao činjenicu kako i radi tih tegoba tužitelj nije bio radno sposoban u utuženom razdoblju.

13. Međutim, takvi navodi nisu osnovani. Naime, vještak je u svom pisanom očitovanju od 24. lipnja 2025. po prijedlogu tuženika, koji je izričito na ročištu 28. svibnja 2025. izjavio da ne traži usmeno očitovanje vještaka već pisano očitovanje, naveo da prema dostupnim Izvješćima o privremenoj nesposobnosti / spriječenosti za rad koja „pokrivaju“ period od 01.07.2020. do 07.10.2020., te od 17.05. do 15.06.2021. se može zaključiti da je razlog tih bolovanja isključivo psihička bolest tužitelja jer je tada psihijatar utvrđivao da je on imao panične atake, bio je anksiozan, napet, smanjene tolerancije na frustracije, odnosno simptome koji su se uklapali u sliku kroničnog PTSP-a uz trajne promjene ličnosti, odnosno da su tada bili prisutni klinički simptomi iz sva tri clustera kroničnog PTSP-a uz trajne promjene osobnosti na osnovi katastrofičnih iskustava. Konačno u tim periodima tužitelj se i bolnički liječio dok jedini dostupni podatak o bolesti slabinske kralježnice tužitelja je bol u istoj na koju se žalio krajem svibnja i početkom lipnja 2020., slijedom čega je ostao u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja.

14. Nakon pisanog očitovanja vještaka, tuženik je i nadalje ostao kod primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je u podnesku od 20. kolovoza 2025. predložio da se vještak ponovo pisano očituje na njegove primjedbe, ali nije predlagao pozivanje vještaka na usmeno očitovanje.

15. Međutim, kako su, dakle, ranije istaknuti prigovori otklonjeni, to sud prvog stupnja nije imao razloga ne prihvatiti nalaz i mišljenje vještaka, kao i njegovo dopunsko očitovanje za što je dao jasne i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud pri čemu valja posebno naglasiti da je vještak decidirano utvrdio da je razlog bolovanja u utuženom razdoblju isključivo psihička bolest tužitelja, slijedom čega, ni po stavu ovog suda nije bilo potrebno zatražiti daljnja očitovanja vještaka.

16. Ostale žalbene navode koji u svojoj naravi predstavljaju žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud nije razmatrao (čl. 476. st. 1. ZPP).

17. Nadalje, tuženik je žalbenim navodima isticao da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio naknadu štete u visini bruto iznosa plaća jer da tužitelj tužbenim zahtjevom ne zahtjeva isplatu plaće (ili naknadu plaće) već zahtjeva naknadu štete u vidu izgubljene zarade (plaće) radi činjenice što je bio na bolovanju.

18. U odnosu na žalbene navode da tužitelju ne pripada izgubljena zarada u bruto iznosu nego u neto iznosu, valja reći da radnik ima pravo na naknadu razlike u bruto iznosu jer se tek isplatom navedenog punog iznosa ostvaruje njegovo pravo na naknadu štete iz čl. 1085. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08). Naime, prema odredbi čl. 84. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) plaćom se smatra plaća u bruto iznosu. Imovina koju radnik stječe radom je bruto plaća radnika koja se sastoji od neto iznosa koji se isplaćuje radniku i od doprinosa iz plaće, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (tako i Vrhovni sud u Revr 1027/13-2 od 28. rujna 2016. i drugim odlukama), pa ako štetnik spriječi povećanje imovine oštećenika, šteta iznosi onoliko za koliko je u vrijeme nastanka štete, tužiteljeva imovina mogla biti povećana da nije bilo štetne radnje. Zato se visina štete utvrđuje prema visini bruto, a ne neto plaće radnika. (tako i Vrhovni sud u odluci Revr-603/13 od 12. srpnja 2017. te u odluci Revx -365/2018 od 18. veljače 2020.), slijedom čega su žalbeni navodi tuženika neosnovani jer se v isina štete utvrđuje prema visini bruto, a ne neto plaće radnika, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

19. U odnosu na daljnje žalbene navode, kojima se tužitelj upušta u ocjenu dokaza prvostupanjskog suda, predstavljaju prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1 ZPP, u vezi s odredbom čl. 8 ZPP. Međutim, navedeni se žalbeni razlozi ne mogu s uspjehom isticati, također sukladno odredbi čl. 467 st. 1 ZPP, te stoga isti nisu niti uzeti u razmatranje.

20. Odluka o parničnom trošku je pravilna kako po osnovi tako i visini, dok tuženiku ne pripada pravo na parnični trošak jer je izgubio parnicu (čl. 154. st. 1. ZPP.)

21. U odnosu na žalbene navode tužitelja, valja reći da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio odluku o troškovima na odredbi čl. 154.st.1. ZPP -a te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora i važećom odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22; 138/2023 - dalje: OT). Naime, omjer uspjeha stranaka u postupku se ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, slijedom čega je pravilno utvrdio da je tužitelj u odnosu na konačno postavljeni i sniženi tužbeni zahtjev uspio u cijelosti te mu u cijelosti pripada trošak u odnosu na vrijednost predmeta spora od 944,50 €.

22. Stoga je pravilno prvostupanjski sud odmjerio tužitelju trošak poduzetih odvjetničkih radnji prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Nadalje, u odnosu na žalbene navode da mu nije priznat trošak sastava podneska od 20.03.2023. kojim se tužitelj očitovao na podnesak tuženika od 15.02.2023., valja reći da je takav podnesak priznat tužitelju u iznosu od 75 bodova iako je prvostupanjski sud omaškom naveo da se radi o podnesku od 20.3. 2022. umjesto 20. ožujka 2023. (jer spisu ne prileži podnesak tužitelja od 20. 3.2022.).

23. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud podnesak od 21.03.2024. kojim se tužitelj očitovao na podnesak tuženika od 16.02.2024. ne ističući nove činjenice priznao u visini od 18,75 bodova, kao i trošak sastava podneska od 28.04.2025.. i 08.07.2025. jer se ne radi o obrazloženim podnescima prema kojima bi tužitelju pripadala naknada po Tbr. 8/1. Tarife.

24. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužitelju trošak za pristup na ročišta 08.02.2024., 26.11.2024. te 28.05.2025. po Tbr. 9/2 Tarife jer se na navedenim ročištima nisu izvodili dokazi već su odgođena jer je na njima zatražen rok radi očitovanja i sl.

25. Međutim, osnovano tužitelj u odnosu na pobijani dio odluke o troškovima postupka u dijelu kojim mu nije dosuđen daljnji trošak za pristup na ročište za objavu presude, upire na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 155. ZPP, u vezi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

26. Naime, tužitelju temeljem odredbe Tbr. 9/3 Tarife pripada nagrada za ročište na kojem se objavljuje presuda u visini od 50% nagrade iz Tbr. 7/1 Tarife. Budući da je tužitelj troškovnikom zatražio trošak zastupanja na ročištu za objavu presude kojem je i prisustvovao punomoćnik tužitelja dana 3. veljače 2026., valjalo je pobijani dio presude u tome dijelu preinačiti i tužitelju temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP dosuditi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 37,5 bodova odnosno 75,00 € uz PDV od 25% odnosno ukupno 93,75 € sukladno odredbi Tbr. 9/3 Tarife u vezi Tbr. 50. Tarife i u vezi Tbr. 42. Tarife.

27. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. i II. izreke te pod točkom IV. izreke te odlučiti kao pod točkom I. izreke presude, a isto tako odbiti žalbu tužitelja kao djelomično neosnovanu u pobijanom dijelu pod točkom III. u kojem je odbijen s parničnim troškom preko iznosa od 2.213,46 € pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke, dok je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP, valjalo preinačiti odluku o parničnom trošku u dijelu pod točkom III. izreke kojim tužitelju nije dosuđen trošak parničnog postupka preko iznosa od 2.119,71 € do iznosa od 2.213,46 € (za iznos od 93,75 €).

28. Odluka o troškovima žalbenog postupka tužitelja temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP, pri čemu je tuženik uspio samo u neznatnom dijelu u pogledu parničnog troška tako da mu nije mu priznat trošak žalbenog postupka te je odlučeno kao pod točkom IV. izreke.

29. Zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio te je stoga valjalo, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. V. izreke ove odluke.

U Zagrebu, 21. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Sabina Dugonjić