Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-946/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Jadranki Matić, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja Grada Krka, Krk, Trg bana Josipa Jelačića 2, OIB: 12405095116, kojega zastupa punomoćnik Petar Petrinić, odvjetnik u Rijeci, protiv protivnika osiguranja SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi osiguranja, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-838/2026-5 od 24. travnja 2026., dana 21. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba predlagatelja osiguranja Grada Krka, Krk, Trg bana Josipa Jelačića 2, kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-838/2026-5 od 24. travnja 2026. u dijelu pod točkama IV. i VI. izreke te se kao neosnovan odbija zahtjev predlagatelja osiguranja na za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem je radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja, koju prema protivniku osiguranja ima na temelju izvršnog i konačnog rješenja [broj], [broj] od 28. kolovoza 2015. određeno osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini u vlasništvu protivnika osiguranja (točka I. izreke), određena je zabilježba ovršivosti tražbine iz točke I. izreke rješenja (točka II. izreke), određeno je da uknjižba založnog prava i zabilježba ovršivosti imaju učinak da se ovrha na toj nekretnini smije provesti i prema trećoj osobi koja tu nekretninu kasnije stekne (točka III. izreke), odbijen je zahtjev predlagatelja osiguranja za uknjižbom osiguranja po ovršnoj ispravi Hrvatske vode, Vodnogospodarska ispostava za mali sliv „[adresa], [broj], [broj] od 10. ožujka 2020. za iznos od 360,92 eura (točka IV. izreke), naloženo je zemljišno knjižnom odjelu prvostupanjskog suda da po primitku tog rješenja upiše uknjižbu založnog prava i zabilježbu ovršivosti tražbine te zabilježbu odbijenog prijedloga iz točke IV. izreke (točka V. izreke) i naloženo je protivniku osiguranja naknaditi predlagatelju osiguranja trošak postupka osiguranja u iznosu od 125,00 eura (točka VI. izreke).

2. Protiv tog rješenja, u dijelu pod točkama IV. i IV. izreke, žali se predlagatelj osiguranja ističući žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br.: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP). Predlaže da žalbeni sud uvaži žalbu i da preinači pobijano rješenje u skladu s navodima žalbe ili da ukine pobijano rješenje te da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak, a zahtjev i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjskim rješenjem, u pobijanom dijelu, odbijen je prijedlog predlagatelja osiguranja za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, na temelju ovršne isprave koju nije izdao predlagatelj osiguranja, već je izdana od strane pravne osobe Hrvatske vode.

5. Ispitujući pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja u tom dijelu ocijenjeno je da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. toga Zakona u vezi s čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona (Nar. nov. br.: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje: OZ), niti su ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 5. u vezi sa st. 1. te odredbe OZ-a.

6. Glede primjene materijalnog prava valja odgovoriti da prema odredbi čl. 16. st. 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva (Nar. nov. br.:, 153/09., 90/11., 56/13., 154/14., 119/15., 120/16., 127/17., 66/19., 36/24., dalje: ZFVG) naknadu za uređenje voda obračunavaju Hrvatske vode te je i naplaćuju, osim u slučaju iz čl. 17. tog Zakona. Naknada za uređenje voda obračunava se rješenjem o obračunu naknade za uređenje voda koje donose Hrvatske vode (st. 2.).

7. Odredbom čl. 17. st. 1. ZFVG-a propisano je da na nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, jedinice lokalne samouprave, uz tu naknadu, naplaćuju i naknadu za uređenje voda.

8. Člankom 7. Uredbe o visini naknade za uređenja voda (Nar. nov. br.: 82/10 i 108/13) propisano je da jedinice lokalne samouprave koje obračunavaju komunalnu naknadu, a čiji broj stanovnika prema važećem popisu stanovnika ne prelazi 2000 nisu dužne obračunavati i naplaćivati naknadu za uređenje voda uz komunalnu naknadu na način uređen odredbom čl. 17. ZFVG. Za obveznike na području tih jedinica lokalne samouprave obračun i naplatu naknade za uređenje voda obavljaju Hrvatske vode.

9. Daljnja iznimka od primjene odredbe čl. 17. ZFVG propisana je i odredbom čl. 8. Uredbe o visini naknade za uređenja voda, prema kojoj su, pod određenim uvjetima, Hrvatske vode ovlaštene preuzeti obračun i naplatu naknade za uređenje voda i od jedinica lokalne samouprave koje nisu izuzete od obveze obračuna i naplate naknade za uređenje voda prema čl. 7. te Uredbe.

10. Dakle, pod određenim uvjetima i za nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, obračun i naplatu ovlaštene su obavljati Hrvatske vode. Odnosno ZFVG različito propisuje postupak naplate, ovisno o tome jesu li rješenje kojim se obračunava vodna naknada donijele Hrvatske vode ili je rješenje o obračunu naknade za uređenje voda, uz određivanje komunalne naknade prema propisima o komunalnom gospodarstvu, postupajući prema odredbi čl. 17. st. 1. ZFVG, donijela jedinica lokalne samouprave.

11. Imajući stoga na umu navedeno i činjenicu da su u konkretnom slučaju rješenje iz točke IV. izreke donijele Hrvatske vode, a ne predlagatelj kao jedinica lokalne samouprave, to i po shvaćanju ovoga suda predlagatelj osiguranja, nije ovlašten za podnošenje prijedloga kakav je predmetni. Sukladno čl. 296. OZ-a, osiguranje kakvo je zatraženo u ovom predmetu, može tražiti ona osoba čija tražbina proizlazi iz ovršne isprave. Stoga, jer se u konkretnom slučaju radi o postupku osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava, u kojem tražbina iz ovršne isprave ne glasi na predlagatelja osiguranja, a ne o postupku određivanja i provedbe ovrhe, to, suprotno navodima žalbe, propisano čl. 72. st. 1. ZFVG, nije od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja.

12. Kako je sud prvoga stupnja pravilnom primjenom prava zakonito odlučio kao pod točkom IV. izreke, to primjene materijalnog prava kako ga je primijenio sud nije bila od utjecaja na konačni uspjeh predlagatelja osiguranja i time na odluku o troškovima postupka, na što se upire navodima žalbe. Stoga je i odluka o troškovima zakonita.

13. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

14. Trošak žalbe žalitelju nije priznat jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a).

U Zagrebu 21. kolovoza 2026.

Sutkinja

Jadranka Matić