REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Čakovcu
Ruđera Boškovića 18
40000 Čakovec
Poslovni broj: Pn-140/2025-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Ivani Starčević, u pravnoj stvari tužitelja LI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Neli Pilipović Ramušćak, odvjetnici iz Varaždina, Vatroslava Lisinskog 6, protiv tuženika MEĐIMURSKE VODE d.o.o., OIB: 81394716246, Ulica Matice Hrvatske 10, 40000 Čakovec, zastupanog po punomoćnici LID, mag. iur., zaposlenici tuženika, radi povišenja rente, VPS:
1.080,00 EUR, nakon zaključene glavne rasprave na ročištu održanom dana 6. srpnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Nele Pilipović Ramušćak i punomoćnice po zaposlenju tuženika, LID, dana 21. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže tuženiku MEĐIMURSKE VODE d.o.o., OIB: 81394716246, Ulica Matice Hrvatske 10, 40000 Čakovec, da tužitelju LI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], umjesto dosadašnje rente od 119,45 EUR (900,00 HRK) mjesečno, počevši od dana podnošenja tužbe — 17. lipnja 2025.
— pa nadalje, isplaćuje uvećanu rentu za tuđu pomoć i njegu u mjesečnom iznosu od 383,40 EUR (slovima: tristoosamdesettri eura i četrdeset centi), svakog 10. u mjesecu za tekući mjesec na račun tužitelja, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na dospjele a neplaćene obroke od dana dospijeća svakog obroka do isplate po stopi od 5,40% godišnje u razdoblju od 10. rujna 2026. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Nalaže se tuženiku MEĐIMURSKE VODE d.o.o., OIB: 81394716246, Ulica Matice Hrvatske 10, 40000 Čakovec, da tužitelju LI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati razliku između dosadašnje rente (119,45 EUR) i uvećane rente dosuđene pod točkom I. ove izreke (383,40 EUR), za razdoblje od dana podnošenja tužbe (17. lipnja 2025.) do dana donošenja ove presude (21. kolovoza 2026.), u ukupnom iznosu od 3.695,30 EUR (= 14 cjelovitih obroka × 263,95 EUR), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude — 21. kolovoza 2026. — do isplate, po stopi od 5,40% godišnje, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III. Nalaže se tuženiku MEĐIMURSKE VODE d.o.o., OIB: 81394716246, Ulica Matice Hrvatske 10, 40000 Čakovec, da tužitelju LI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi parnične troškove u ukupnom iznosu od 443,14 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. kolovoza 2026. kao dana donošenja presude pa do isplate po stopi od 5,40% godišnje, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Odbija se daljnji zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 761,68 EUR-a sa zateznom kamatom.
Obrazloženje
1. Tužitelj LI bivši je zaposlenik tuženika Međimurske vode d.o.o. koji je na radu pretrpio tešku ozljedu dana 13. lipnja 2000. godine — opekotine glave, vrata i ruku III. kategorije na 30% površine tijela uslijed strujnog udara i požara. Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovnog broja Gž R- 109/2015-4 od 10. prosinca 2015. (dalje: Prijašnja presuda), kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovnog broja P-262/15-87 od 19. svibnja 2015., utvrđeno je da tužitelju s osnova tuđe nestručne pomoći i njege trajno pripada doživotna renta u iznosu od 900,00 HRK (119,45 EUR) mjesečno, počevši od 1. lipnja 2015. Opseg potrebne pomoći utvrđen je na 2 sata dnevno (60 sati mjesečno), a kao njezin pružatelj utvrđena je tužiteljeva supruga, koja tu pomoć pruža unutar zajedničkog kućanstva kao nestručna osoba. Satnicu od 15,00 HRK Županijski sud u Varaždinu je utvrdio primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku (slobodna ocjena) uz obrazloženje da je takva cijena sata prihvaćena i u sudskoj praksi.
2. Tužba za povišenjem rente s osnova tuđe nestručne pomoći i njege podnesena je 17. lipnja 2025. Tužbom je inicijalno zatražena satnica od 6,00 EUR, a podneskom od 22. svibnja 2026. tužbeni zahtjev je usklađen s Dopunom nalaza i mišljenja vještakinje Sonje Rebernik, dipl.oec. od 26. veljače 2026. te je zatražena satnica od 7,13 EUR (ukupno 427,80 EUR/mjes.).
3. Između stranaka je nesporno:
- Tuženik je uzrokovao ozljedu na radu tužitelju te je pravomoćno utvrđena odgovornost i visina rente Prijašnjom presudom.
- Tuženik uredno isplaćuje dosuđenu rentu od 119,45 EUR/mjes.
- Tužitelju nestručnu obiteljsku pomoć pruža supruga unutar zajedničkog kućanstva, 2 h dnevno (60 h/mjes.) — opseg i karakter pravomoćno su utvrđeni.
- Od 2015. do 2025. došlo je do promjene ekonomskih okolnosti i pada realne vrijednosti dosuđene rente.
- Vještakinja Rebernik, naručena od strane tuženika, izradila je Osnovni nalaz i Dopunu nalaza koji su oboje uneseni u spis.
4. Između stranaka je sporno:
- Koji je metodološki mjerodavan kriterij za određivanje tržišne vrijednosti sata nestručne obiteljske pomoći — CPI, prosječna neto satnica NKV radnika ili drugi parametar?
- Je li primjena podataka DZS-a za Međimursku županiju s korektivnim rasponom za NKV radnike metodološki prihvatljiva?
- Koji raspon iz Dopune nalaza primijeniti — gornji (7,13 EUR/h), najniži (5,64 EUR/h) ili medijalni (6,39 EUR/h)?
- Je li Dopuna nalaza metodološki valjana unatoč tome što podaci o plaćama za IV. tromjesečje 2025. nisu bili objavljeni od strane DZS-a?
5. U dokaznom je postupku sud izvršio uvid u isprave spisa (list 1-80). Nije bilo daljnjih dokaznih prijedloga. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, "Službeni list SFRJ" br. 4/1977., 36/1977., 36/1980., 6/1980., 69/1982., 43/1982., 58/1984., 74/1987., 57/1989., 20/1990., 27/1990., 35/1991., "Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008.; 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u većem dijelu.
6. Vještakinja Rebernik pristupila je određivanju primjerene satnice za pružanje njege u dva navrata — u Osnovnom nalazu i naknadnoj Dopuni nalaza. U Osnovnom nalazu pošla je od polazne satnice od 1,99 EUR/h te je procijenila koliko bi ona bila danas, primjenom četiri različite metode usporedbe. Prvom metodom pratila je rast cijena potrošačke košarice (CPI) od 2015. do 2025. godine, koji iznosi 35,47%, pa bi usklađena satnica iznosila 2,70 EUR/h, odnosno 161,78 EUR mjesečno. Drugom metodom uzela je u obzir rast prosječnih neto plaća u Republici Hrvatskoj, prema čemu bi satnica iznosila 3,87 EUR/h, što daje 232,32 EUR mjesečno. Trećom metodom kao referentnu točku koristila je minimalnu plaću za 2025. godinu (970,00 EUR bruto), iz koje proizlazi neto satnica od 4,63 EUR/h, odnosno 277,80 EUR mjesečno. Četvrtom metodom primijenila je koeficijent za radno mjesto njegovatelja koji stupa na snagu 1. rujna 2025., pri čemu neto satnica iznosi 6,18 EUR/h, a to odgovara 370,80 EUR mjesečno.
U Dopuni nalaza vještakinja je koristila konkretne podatke Državnog zavoda za statistiku o prosječnim neto plaćama zaposlenih u Međimurskoj županiji za 2025. godinu — za prvo tromjesečje 1.297,00 EUR, za drugo 1.331,00 EUR i za treće 1.343,00 EUR. Na te podatke primijenila je korektivni raspon od 70% do 85%, koji odgovara tržišnoj vrijednosti rada NKV radne snage, a dobiveni iznos podijelila je s 160 radnih sati mjesečno. Prema najnižoj granici raspona (70%) satnica iznosi 5,64 EUR/h, to jest 338,40 EUR mjesečno; prema najvišoj (85%) satnica iznosi 7,13 EUR/h, odnosno 427,80 EUR mjesečno. Kao središnji, medijalni iznos vještakinja je utvrdila satnicu od 6,39 EUR/h, što odgovara 383,40 EUR mjesečno.
7. Tuženik osporava visinu predloženog povišenja i u tu je svrhu iznio četiri prigovora.
Prvim prigovorom tuženik tvrdi da je jedini ekonomski i pravno utemeljeni parametar za usklađenje rente indeks potrošačkih cijena. Vještakinja je primjenom te metode utvrdila kumulativni rast od 35,47% u razdoblju od 2015. do 2025. godine, što je polaznu satnicu od 1,99 EUR/h povisilo na 2,70 EUR/h, odnosno na 161,78 EUR mjesečno. Tuženik smatra da upravo taj iznos tužitelja stavlja u isti ekonomski položaj u kakvom je bio u trenutku donošenja prijašnje presude i da time naknada štete ispunjava svoju svrhu — ništa više od toga nije potrebno.
Drugim prigovorom tuženik dovodi u pitanje primjenu kriterija tržišne satnice NKV radnika. Ističe da supruga tužitelja ne pruža pomoć kao profesionalnu djelatnost, ne prima plaću, ne plaća poreze, doprinose ni prireze, ne snosi troškove prijevoza i nije ni u kakvom radnom odnosu. Njezino angažiranje temelji se isključivo na obiteljskoj solidarnosti i po tuženiku se ta vrsta pomoći ne može poistovjetiti s radom osobe koja rad nudi i prodaje na tržištu rada. Prema tuženiku, primijeniti tržišnu NKV satnicu u takvom slučaju znači precjenjivati stvarnu ekonomsku vrijednost pružene pomoći. Trećim prigovorom tuženik osporava pouzdanost statističke osnove na kojoj počiva Dopuna nalaza. Napominje da su DZS-ovi podaci o prosječnim neto plaćama u Međimurskoj županiji bili dostupni samo za prva tri tromjesečja 2025. godine, pa su zaključci vještakinje za cijelu 2025. godinu prema tuženiku nepotpuni i projicirani, a sud svoju presudu ne bi smio temeljiti na podacima koji nisu konačni ni potpuni. Četvrtim prigovorom tuženik osporava opravdanost primjene gornje granice korektivnog raspona, to jest satnice od 7,13 EUR/h koja odgovara 85% prosječnih neto plaća. Tužitelj se za primjenu tog, njemu najpovoljnijeg raspona poziva na pogoršanje zdravstvenog stanja, ali tuženik tome prigovara. Opseg potrebne pomoći pravomoćno je utvrđen prijašnjom presudom i, kako tuženik naglašava, eventualno pogoršanje zdravstvenog stanja zahtijeva posebno medicinsko vještačenje — a tužitelj tako nešto nije predložio, pa se na pogoršanje ne može pozivati.
Uz sve navedene prigovore, u podnesku od 1. lipnja 2026. tuženik je podredno
— dakle za slučaj da sud ne prihvati njegovu temeljnu poziciju — izjavio da pristaje na dosudu u visini najnižeg iznosa iz Dopune nalaza od 338,40 EUR mjesečno (satnica 5,64 EUR), ili pak na medijalni iznos od 383,40 EUR mjesečno (satnica 6,39 EUR).
8. Sukladno odredbi članka 1096. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i izmjene; dalje: ZOO), sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju Prijašnje odluke. Renta s osnova tuđe pomoći i njege poseban je oblik naknade štete iz članka 1095. stavka 2. ZOO-a koji predviđa plaćanje rente u slučaju trajnog povećanja troškova potrebnih za podmirivanje oštećenikovih potreba.
9. Tuženik je u ovom postupku postavio pitanje zašto se u 2025. godini primjenjuje drugačiji kriterij od onog koji je sud 2015. primijenio. Odgovor je sljedeći: ne radi se o promjeni kriterija nego o tome što isti kriterij u novom postupku ima drugačiji sadržaj i drugačiju primjenu. Naime, Županijski sud u Varaždinu je u Prijašnjoj presudi iz 2015. satnicu od 15,00 HRK utvrdio primjenom čl. 223. ZPP-a — slobodnom ocjenom, uz napomenu da „tužitelj nije dokazao da bi postojala osoba koja bi pružala pomoć i njegu niti cijenu te tuđe pomoći i njege" te da je ta cijena „prihvaćena i u sudskoj praksi". Taj sud time nije propustio primijeniti ispravan kriterij — nije ga mogao primijeniti jer za to nije bilo dokaza. Slobodna ocjena po čl. 223. ZPP-a je supsidijarna metoda: primjenjuje se tek kada primarni kriterij nije dokaziv.
10. Primarni kriterij koji je utvrdio i koji danas primjenjuje Vrhovni sud Republike Hrvatske definiran je u odlukama Rev-333/00, Rev-674/03 i potvrđen u Rev- 1948/2018-2 i Rev-4496/2019-2 te glasi: visina naknade s osnova tuđe nestručne pomoći i njege utvrđuje se prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu — a ako takva osoba ne postoji, primjenjuje se slobodna ocjena suda.
11. Dakle, taj kriterij nije ni uveden ni promijenjen u ovom sporu — on je bio primjenjiv i 2015. godine, ali tada za njega nije bilo dokaza. U ovom postupku vještakinja je upravo taj kriterij primijenila: utvrdila je neto cijenu sata rada NKV osobe sposobne pružiti takvu uslugu u Međimurskoj županiji. Niti Zakon o obveznim odnosima niti Zakon o parničnom postupku ne propisuju koji od parametara (CPI, minimalna plaća, plaća NKV radnika) valja uzeti — to je utvrdila sudska praksa Vrhovnog suda kao metodološki princip koji se odmjerava s obzirom na sve okolnosti koje valja uzeti u obzir prilikom donošenja odluke iz čl. 1096. ZOO-a.
12. Preostalo je ocijeniti koji od metodoloških parametara što ih je vještakinja primijenila istinski odražava tržišnu vrijednost nestručne pomoći u Međimurskoj županiji u 2025. godini. Prigovor tuženika da je jedini legitiman parametar indeks potrošačkih cijena sud ne prihvaća. CPI mjeri kako se mijenjaju cijene roba i usluga u potrošačkoj košarici — prehrambenih proizvoda, energenata, stanarine — ali ne govori ništa o tome koliko vrijedi sat rada nestručnog radnika. U analiziranom desetogodišnjem razdoblju od 2015. do 2025. tržište rada u RH doživjelo je strukturne pomake koji su sasvim odvojeni od kretanja cijena: ubrzani rast minimalnih i prosječnih plaća, emigracija radne snage i ulazak u eurozonu podigli su cijenu nestručnog rada znatno brže od inflacije. Da se primijenila isključivo CPI metoda, satnica bi iznosila 2,70 EUR/h — a to je iznos koji je u 2025. godini ispod zakonske minimalne neto satnice. Svrha instituta povišenja rente iz čl. 1096. ZOO-a nije da tužitelju nominalno nadoknadi inflaciju, nego da mu i nadalje ostane na raspolaganju ekonomski ekvivalentna naknada u realnom smislu. I cijenu člana rada obitelji treba s ekonomskog stajališta promatrati u navedenom smislu, budući da se radi o radu za koji bi taj član obitelji mogao zaraditi novac pružajući istu njegu osobi koja nije član obitelji. Primjena isključivo CPI-a stoga taj cilj ne bi postigla.
13. Niti prosječna neto plaća svih zaposlenih u RH nije pravi referent. U taj prosjek ulaze i plaće visoko obrazovanih stručnjaka, menadžera i slično — pa je za nestručnu obiteljsku pomoć previsok. Mjerodavan je onaj radnik koji bi na lokalnom tržištu rada pružio ekvivalentnu nestručnu pomoć — dakle NKV (nekvalificirani) radnik. Iz tog razloga vještakinja je u Dopuni nalaza s republičkog prosjeka prešla na regionalni prosjek za Međimursku županiju i na njega primijenila korektivni faktor za NKV razinu.
14. Parametar minimalne plaće ide u suprotnu krajnost — minimalna plaća je zakonski donji prag kojim se štite radnici od eksploatacije, a ne tržišna cijena rada. U praksi je stvarna tržišna zarada NKV radnika viša od minimalne plaće, pa bi ta metoda podcjenjivala realnu vrijednost pomoći.
15. Parametar koeficijenta za radno mjesto njegovatelja u sustavu socijalne skrbi vještakinja je s pravom prikazala, ali sud ga ne primjenjuje. Radno mjesto njegovatelja u registriranoj ustanovi pretpostavlja posebnu izobrazbu, regulirani radni odnos, formalno zaposlenje i institucionalni okvir — a tužiteljeva supruga ne ispunjava ni jedan od tih uvjeta. Njezina pomoć je nestručna, pruža se unutar zajedničkog kućanstva i nema obilježja radnog odnosa, pa bi primjena tog koeficijenta odvela u previsok iznos koji ne odražava narav konkretne pomoći.
16. Istom logikom valja odbaciti i cjenik Centra za pomoć u kući kao referentan za ovaj slučaj. Centar pruža profesionalnu, tržišno organiziranu uslugu putem licenciranih gerontodomaćica, a cjenik koji obuhvaća troškove plaće, poreza, doprinosa, prijevoza i odgovornosti ustanove automatski uključuje sve one stavke koje tužiteljeva supruga ne snosi. Takva usporedba nije primjerena.
17. Što se tiče prigovora o nepotpunosti statističkih podataka, ni taj prigovor nije osnovan. Vještakinja nije imala na raspolaganju konačne godišnje podatke za 2025. zato što u trenutku izrade Dopune nalaza (veljača 2026.) oni jednostavno nisu bili objavljeni. Primjena tromjesečnih prosjeka DZS-a za I.–III. tromjesečje 2025. metodološki je prihvatljiva aproksimacija, i to transparentno obrazložena. Razlika između tromjesečnih prosjeka za 2025. iznosi svega 46,00 EUR, što govori o stabilnim kretanjima koja ne bi bitno promijenila krajnji izračun. Sud je ovlašten na temelju čl. 223. st. 1. ZPP-a procijeniti iznos koji je pravičan s obzirom na dostupne i verificirane podatke.
18. Jednako tako, prigovor o pogoršanju zdravstvenog stanja ne može biti metodološki argument za odabir višeg raspona unutar financijskog vještačenja. Opseg potrebne pomoći — dva sata dnevno, nestručna obiteljska pomoć — pravomoćno je utvrđen prijašnjom presudom i nije predmet ponovnog ispitivanja u ovom postupku. Eventualno pogoršanje zdravstvenog stanja i povećanje opsega pomoći može se dokazivati jedino novim medicinskim vještačenjem, a tužitelj ga nije predložio. Primjena maksimalnog raspona od 85% bez tog dokaza vodila bi do neosnovanog obogaćenja tužitelja na teret tuženika, što je suprotno naravi instituta naknade štete.
19. Vještakinja je u Osnovnom nalazu dokumentirala da je kumulativni rast cijene rada između 2015. i 2025. bio 3,2 do 3,6 puta veći od dosuđene satnice, a svaki od četiriju metodoloških parametara pokazuje porast koji višestruko premašuje inflacijski prirast od 35,47%. Pretpostavka znatne promjene okolnosti iz čl. 1096. ZOO-a stoga je nesumnjivo ispunjena, i sam tuženik to izrijekom prihvaća u oba podneska.
20. Uzimajući sve navedeno u obzir, sud je ocijenio da jedini metodološki opravdan i konkretnim podacima potkrijepljen referent jest regionalni prosjek neto plaća Međimurske županije s korektivnim rasponom za NKV razinu. Medijalni iznos od 6,39 EUR/h, odnosno 383,40 EUR mjesečno, temelji se na verificiranim DZS-ovim podacima; uvažava regionalni kontekst lokalnog tržišta rada; primjenom korektivnog faktora objektivno uzima u obzir razliku između prosjeka svih zaposlenih i nestručnih radnika; tuženik ga je podredno prihvatio u podnesku od 1. lipnja 2026. kao jednu od prihvatljivih opcija; koherentan je s vještačenjem koje tuženik sam nije osporio u metodološkom smislu; i odražava realnu tržišnu vrijednost nestručnog rada bez pretjerivanja koje bi rezultiralo neosnovanim obogaćenjem. Taj iznos stoga u cijelosti odgovara svrsi koju institut povišenja rente treba ispuniti.
21. Sukladno odredbi članka 1096. ZOO-a, renta se može povećati za ubuduće — od dana podnošenja zahtjeva. Tužba je podnesena 17. lipnja 2025., pa tužitelju uvećana renta pripada od tog datuma. Razlika između dosadašnje (119,45 EUR) i uvećane rente (383,40 EUR) iznosi 263,95 EUR po obroku. Od prvog obroka koji dospijeva 10. srpnja 2025. do obroka koji dospijeva 10. kolovoza 2026. dospjelo je 14 cjelovitih obroka = 14 × 263,95 EUR = 3.695,30 EUR, koji se dosuđuju odjednom u roku od 15 dana.
22. Visina naknade za tuđu nestručnu pomoć i njegu u ovom postupku utvrđena je prema cijenama u 2025./2026. godini — to jest, prema cijenama na dan presuđenja — na temelju Dopune nalaza vještakinje Sonje Rebernik koja se koristila podacima DZS- a za tržišnu satnicu NKV radne snage u Međimurskoj županiji za 2025. godinu. Kako je naknada štete utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja ove presude, tek se tim trenutkom određuje točan broj novčanih jedinica na koje glasi obveza tuženika te tek tada nastupa dospjelost tog iznosa i stvaraju se pretpostavke za zakašnjenje dužnika. Stoga, sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. u svezi s čl. 21. Zakona o obveznim odnosima te pravnom shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revx-366/2013-2 od 9. siječnja 2014. — koje je primijenio i Županijski sud u Varaždinu u presudi broj Gž R-109/2015-4 od 10. prosinca 2015. u predmetu između istih stranaka — zakonske zatezne kamate na ukupni iznos dospjelih a neisplaćenih obroka od 3.695,30 EUR teku od dana donošenja ove presude, 21. kolovoza 2026., do isplate, po stopi od 5,40% godišnje (referentna stopa ESB-a od 1. srpnja 2026. = 2,40% + 3 pp), s klauzulom promjene za buduća polugodišta. Na tekuće obroke rente dosuđene pod točkom I. izreke — koji dospijevaju nakon donošenja ove presude — kamate teku od dospijeća svakog pojedinog obroka, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, po stopi od 5,40% godišnje s klauzulom promjene, kao što je određeno u izreci pod točkom I. i II.
23. Tužitelj je tužbom od 17. lipnja 2025. zatražio uvećanu rentu od 360,00 EUR mjesečno (satnica 6,00 EUR). Nakon što je izrađen nalaz vještakinje, podneskom od 22. svibnja 2026. uskladio je zahtjev s nalazom i zatražio iznos od 427,80 EUR mjesečno (satnica 7,13 EUR). Takva izmjena nije preinaka tužbe u smislu koja bi zahtijevala pristanak tuženika, nego ona dopuštena o kojoj govori čl. 191. st. 2. ZPP-a
— tužitelj, naime, zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe (konkretno: izrada vještačkog nalaza s novim ekonomskim podacima) iz iste činjenične osnove zahtijeva drugu novčanu svotu, pa se tuženik takvoj preinaci nije mogao protiviti. Predmet spora i činjenična osnova ostali su nepromijenjeni kroz cijeli postupak — radilo se uvijek i isključivo o traženom povišenju rente s naslova tuđe nestručne pomoći i njege zbog promijenjenih ekonomskih okolnosti iz čl. 1096. ZOO-a usklađen je samo novčani iznos unutar tog istog zahtjeva i te iste osnove.
24. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, prema kojima ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a taj je zahtjev glasio na razliku od 308,35 EUR mjesečno (427,80 − 119,45 EUR). Od toga je sudom dosuđena razlika od 263,95 EUR mjesečno (383,40 − 119,45 EUR), što znači da je tužitelj uspio s 85,6 % zahtjeva, a tuženik u preostalom dijelu od 14,4 %. Prema mehanizmu iz čl. 154. st. 2. ZPP-a, od postotka stranke koja je više uspjela oduzima se postotak stranke koja je manje uspjela: 85,6 % − 14,4 % = 71,2 % — u tom omjeru tužitelju se dosuđuje naknada njegovih ukupnih priznatih parničnih troškova.
25. Podnesak od 15. prosinca 2025. i podnesak od 24. ožujka 2026. nisu sadržavali nove činjenične navode, nove dokaze niti procesno relevantne odgovore na navode tuženika — nisu dakle bili nužni za razjašnjenje predmeta ni za pripremu rasprave, pa se naknada za te dvije radnje ne dosuđuje (zajedno 375,00 EUR). Podnesak s usklađenjem zahtjeva od 22. svibnja 2026. nije bio unaprijed dostavljen tuženiku, nego je uručen tek na samom ročištu od 25. svibnja 2026. za koje je tužitelju ionako priznat trošak zastupanja; dosuđivanje posebne nagrade uz već priznat trošak ročišta značilo bi dvostruko vrednovanje iste procesne radnje, pa se i ta stavka ne prihvaća (187,50 EUR). Glede sudske pristojbe na tužbu, tužitelj je prijavio iznos od 39,82 EUR, ali je iz spisa vidljivo da je stvarno platio samo 19,91 EUR — naknada se može dosuđivati samo do visine stvarno učinjenog izdatka, pa se pristojba na tužbu prihvaća u iznosu od 19,91 EUR. Nakon ovih korekcija, ukupni priznati troškovi tužitelja iznose 622,41 EUR (sastav tužbe 187,50 EUR + ročište 25.5.26. - 187,50 EUR + ročište 6.7.26. - 187,50 EUR + pristojba na tužbu 19,91 EUR + pristojba na presudu 40,00 EUR). Primjenom utvrđenog omjera od 71,2 % tužitelju pripada 443,14 EUR. O trošku je odlučeno kao pod toč. III. izreke.
U Čakovcu 21. kolovoza 2026.
Sutkinja: Ivana Starčević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka presude, nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda, u pisanom obliku u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Žalba se može predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije navedene u čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike koji su ispunili uvjete za pristup tom sustavu.
DNA:
— punomoćnici tužitelja
— tuženiku neposredno
