Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Gž Ovr-260/2026-2
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku, po sucu Dragi Grubeši, u ovršnom predmetu 1. ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB 57509775367, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o., Zagreb i 2. ovrhovoditelja Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupanog po punomoćniku Branimiru Škurli, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o. Zagreb, protiv 1. ovršenika MM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. ovršenice NM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici u Zagrebu, radi ovrhe, rješavajući žalbu 1. ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1187/2019-77 od 21. svibnja 2026., 21. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
I. Žalba 1. ovrhovoditelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1187/2019-77 od 21. svibnja 2026. u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke
II. Prvoovrhovoditelju se ne dosuđuje trošak sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
"I. Upućuje se 1. i 2. ovršenik da u roku 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja pokrenu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga ništetnosti ugovornih odredaba sadržanih u ovršnim ispravama - Ugovora o namjenskom kreditu od 20. studenog 2006. [broj] kreditna partija: ... potvrđen od strane javnog bilježnika Željke Maroslavac, broj ovjere OU-2555/2006 i Dodatka Ugovoru o kreditu od 15. rujna 2011. potvrđen od strane javnog bilježnika Željke Maroslavac broj ovjere OU-33917/2011 te Ugovora temeljem zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju konverzija tražbine uz valutnu klauzulu u CHF u valutnu klauzulu u EUR, sklopljen dana 01.02.2016 godine potvrđen od strane javnog bilježnika Radojke Galić broj ovjere OV-1071/16 te o pokrenutoj parnici obavijestiti ovaj sud.
II. Odgađa se ovrha do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom pod posl. br. P-197/2023 ili do pravomoćnog okončanja parničnog postupka na koji su 1. i 2. ovršenik upućeni ovim rješenjem, ovisno o tome koji postupak bude ranije pravomoćno okončan, s tim da će sud nastaviti s provedbom ovrhe u ovoj pravnoj stvari u slučaju da u određenom roku ovršenici ne pokrenu parnicu na koju su upućeni točkom I. ovog rješenja.
III. Odbija se zahtjev 2. ovrhovoditelja za davanje jamčevine kao neosnovan."
2. Ovo rješenje suda prvog stupnja pod toč. II. izreke pravovremeno podnesenom žalbom pobija 1. ovrhovoditelj zbog svih zakonom dopuštenih razloga, s prijedlogom da se rješenje suda prvog stupnja pod toč. II. izreke ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na daljnji postupak i naknadi trošak sastava žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Nasuprot žalbenim navodima 1. ovrhovoditelja rješenje suda prvog stupnja sadržava valjane i iscrpne razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka da se ne bi moglo ispitati, pa stoga sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., u daljnjem tekstu: ZPP).
5. Sud prvog stupnja je utvrdio da je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr -1187/2019-4 od 29. listopada 2019. određena ovrha na nekretninama 1. i 2. ovršenika uknjižena u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (E-278), stana na IV. katu, površine 66,96 m2, [adresa], da su ovrhovoditelji – založni vjerovnici B2 Kapital d.o.o. i Zagrebačka banka d.d. (dva ovrhovoditelja), zatim da su podneskom od 11. siječnja 2023. 1. ovršenik i 2. ovršenik predložili odgodu ovrhe, jer su u predmetu P -197/2023 podnijeli tužbu radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog 25. srpnja 2006. i njegovog Dodatka – Sporazuma temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju – konverziji tražbine uz valutnu klauzulu CHF u valutnu klauzulu EUR sklopljenog 1. veljače 2016. između Zagrebačke banke d.d. kao kreditora s jedne strane i EM kao korisnika kredita s druge strane, te 1. i 2. ovršenika kao založnih dužnika, te su se pozvali na pravna shvaćanja zauzeta u presudi Suda Europske unije poslovni broj C-407/18 u predmetu od 26. lipnja 2019.
6. Sud prvog stupnja uvažavajući praksu Suda Europske unije je zaključio da bi se primjena čl. 65. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka USRH, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje: OZ) protivila Direktivi Vijeća o nepoštenim uvjetima 93/13/EEZ s gledišta načela djelotvornosti, kada bi se ispitale dodatne pretpostavke za odgodu ovrhe (nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete), jer bi pravna zaštita koju bi potrošač ostvario naknadno (u slučaju uspjeha u parničnom postupku) bila nepotpuna, nedovoljno i neučinkovito sredstvo zaštite protiv korištenja nepoštene odredbe, jer bi time ostvario zaštitu aposteriori u vidu novčane naknade štete, te da nacionalni propis treba tumačiti s pravom Unije tako da nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu na temelju ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposrednog izvršivog javnobilježničkog akta mora ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene i to bilo po prijedlogu potrošača ili po službenoj dužnosti u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a, te da potrošač ne mora dokazivati da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.
7. Nadalje, sud prvog stupnja je odluku o osnovanosti prijedloga ovršenika za odgodu ovrhe utemeljio na zaključku donesenom na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. koji glasi: U ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, ovršni sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor ništetne ugovorne odredbe, te nakon uvida u ugovore o namjenskom kreditu od 28. veljače 2006. i 20. studenoga 2006. i Anekse (Sporazume) od 1. veljače 2016. zaključio da osnovni ugovori sadržaju odredbe o valutnoj klauzuli CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi, odredio odgodu ovrhe do pravomoćnog okončanja parničnog postupka poslovni broj P-197/2023.
8. U žalbi 1. ovrhovoditelj prigovara zakonitosti rješenja suda prvog stupnja i to: 1. da ovršenici nisu dokazali vjerojatnost postojanja nenadoknadive i teško nadoknadive štete u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, 2. da je ovršni sud mogao o ništetnosti ugovora o kreditu odlučiti kao o prejudicijalnom pitanju u ovrsi.
9. Na žalbene navode 1. ovrhovoditelja valja odgovoriti da ovršenici nisu morali dokazivati postojanje nenadoknadive ili teško nadoknadive štete jer je sud prvog stupnja pravilno zaključio da prema praksi suda Europske unije o primjeni Direktive Vijeća 93/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ne moraju dokazivati postojanje nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, te da ovršni sud ne može ispitivati u okviru prejudicijalnog pitanja (čl. 12. st. 1. ZPP-a) ništetnost ugovora o namjenskom kreditu jer se kroz načelo formalnog legaliteta u ovršnom postupku potrošaču ne može dati djelotvorna pravna zaštita.
10. Nastavno, na žalbene navode valja odgovoriti da ukoliko pravomoćnom odlukom bude prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti cijelog ugovora i njegovih aneksa, ovršenik može u smislu čl. 53. OZ-a podnijeti žalbu nakon proteka roka obzirom da je tražbina prestala na temelju činjenice koje su nastale u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku sastavljanja, potvrđivanja i ovjeravanja javnobilježničke isprave, odnosno, ukoliko bude pravomoćno utvrđena samo djelomična ništetnost ugovora o kreditu, time će ispunjenje tražbine biti djelomično izmijenjeno, pa utoliko postoje opravdani i razumni razlozi da se prihvati prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.
11. Stoga je valjalo odbiti žalbu 1. ovrhovoditelja i potvrditi rješenje suda prvog stupnja pod toč. II. izreke (čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s čl. 21. OZ-a).
12. U nepobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke rješenje suda prvog stupnja ostaje neizmijenjeno.
Osijek, 21. kolovoza 2026.
Sudac
Drago Grubeša
