REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] R 5

Poslovni broj: Us I-1444/2026-8

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja RG, državljanina Islamske Republike Pakistan, s boravištem u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite Dugi Dol, kojega zastupa opunomoćenica Sara Japelj, odvjetnica u Zagrebu, Trnjanska 69, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za dublinski postupak, Zagreb, Sarajevska 41, radi međunarodne zaštite, 21. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za dublinski postupak KLASA: UP/I-216-03-/26-06/4183, URBROJ: 511-01-214-26- 20 od 16. srpnja 2026.

III. Predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem se dužan postupiti prema pravnom shvaćanju i primjedbama suda.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove spora u iznosu od 1.000,00 (tisuću) eura, u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za dublinski postupak KLASA: UP/I-216-03-/26-06/4183, URBROJ: 511-01-214-26-20 od 16. srpnja 2026., u točki I., odbačen je zahtjev tražitelja međunarodne zaštite HG, ovdje tužitelju, dok je točkom 2. rješenja određen transfer tužitelja u Helensku Republiku u roku od šest mjeseci od odluke Helenske Republike o prihvaćanju odgovornosti ili izvršnosti odluke u slučaju pokretanja upravnog spora. U obrazloženju rješenja tuženik u bitnom navodi da je tužitelj izrazio namjeru i podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu 24. lipnja 2026. u Prihvatnom centru za strance Obedišće Ježevsko, odnosno 26. lipnja 2026. u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Dugom Dolu, a da je dubinskom provjerom utvrđeno da je tužitelj prethodno 5. studenog 2020. registriran kao tražitelj međunarodne zaštite u [adresa], koja je prihvatila odgovornost za razmatranje zahtjeva putem informacijskog sustava DubliNet 14. srpnja 2026., zbog čega je sukladno odredbi članka 43. stavka 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine" broj 70/15, 127/17, 33/23, 17/25, 59/26, dalje: Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti) i članka 46. stavka 1. Uredbe (EU) 2024/1351 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o upravljanju azilom i migracijama, izmjeni uredbi (EU) 2021/1147 i (EU) 2021/1060 i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 604/2013 (dalje: Uredba (EU) 2024/1351) zahtjev tužitelja odbačen i određen transfer tužitelja u Helensku Republiku u roku od šest mjeseci.

2. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovome Sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja. U tužbi i naknadnom podnesku u bitnom navodi da u postupku nisu pravilno i potpuno utvrđene odlučne činjenice, da su počinjene postupovne povrede te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, posebno ističući prigovor izostanka procjene bi li transfer tužitelja doveo do stvarne opasnosti od nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja protivno članku 4. Povelje Europske unije o temeljnim pravima Europske unije br. 2016/C 202/02 (dalje: Povelja) i članku 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17). S tim u svezi ističe da tuženik nije utvrdio postojanje općepoznatih i sustavnih nedostataka u azilnom postupku i uvjetima prihvata u [adresa], koji se odnose na preopterećenost sustava, ograničene smještajne kapacitete, otežan pristup zdravstvenoj skrbi i dugotrajnost postupaka, zbog čega da druge države članice ne provode transfere u Helensku Republiku, pri čemu se poziva na članak na mrežnim stranicama

https://brusselssignal.eu/2025/12/germany-stops-return-of-asylum- seekers-to-greece-until-june-2026/. Nadalje navodi da se ti objektivni sustavni nedostaci kumuliraju s njegovim individualnim okolnostima, pri čemu ispravlja raniji navod iz zahtjeva te navodi da boluje od hepatitisa C, a ne hepatitisa B, zbog čega da mu je nužna svakodnevna terapija čiji bi prekid ili nemogućnost pružanja zdravstvene skrbi u državi prihvata mogli imati smrtni ishod i dovesti ga u stanje izuzetne materijalne oskudice. Nadalje navodi, pozivajući se na praksu Suda Europske unije u predmetu C-185/24 H (spojeni predmeti C-185/24 i C-189/24, H, presuda od 19. prosinca 2024.,) i Europskog suda za ljudska prava (presude T, M.S.S., M.B. i F.G. protiv Švedske), da je tuženik bio dužan po službenoj dužnosti ocijeniti navedene rizike na temelju ažuriranih podataka i individualnih okolnosti te pružiti valjano obrazloženje, kao i osigurati pojedinačna jamstva, što je u pobijanom rješenju u potpunosti propustio učiniti. Također ukazuje na protek vremena od registracije u bazi Eurodac i činjenicu da je boravio izvan područja EGP-a dulje od devet mjeseci, smatrajući da su time ispunjene pretpostavke iz članka 16. stavka 3. Uredbe (EU) 2024/1351 prema kojima je Republika Hrvatska odgovorna za razmatranje njegova zahtjeva. Nadalje navodi da mu je rješenjem tuženika od 25. lipnja 2026. ograničena sloboda kretanja smještajem u Prihvatilište u Dugom Dolu, zbog čega je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo odredivši rok za transfer od šest mjeseci umjesto roka od pet tjedana propisanog člankom 45. Uredbe. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka, uvidom u relevantna izvješća i sudsku praksu te saslušanjem tužitelja na okolnost njegova zdravstvenog stanja pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje.

3. Tuženik u detaljnom i opširnom odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije. Ističe da je pobijano rješenje zakonito i pravilno doneseno nakon pravilno provedenog upravnog postupka u kojem su utvrđene sve odlučne činjenice te pravilno primijenjeno materijalno pravo. Navodi da je u postupku nesporno utvrđeno, uvidom u sustav Eurodac, da je tužitelj prethodno registriran u [adresa] kao tražitelj međunarodne zaštite, slijedom čega je zatraženo njegovo ponovno prihvaćanje sukladno Uredbi (EU) 2024/1351, što je Helenska Republika i prihvatila dana 14. srpnja 2026. putem informacijskog sustava DubliNet, pa je zahtjev tužitelja pravilno odbačen primjenom Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te je određen transfer u odgovornu državu članicu. Osporavajući navode tužitelja o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i postojanju zapreka za transfer, tuženik naglašava načelo uzajamnog povjerenja među državama članicama te ističe da tužitelj nije naveo konkretne individualne okolnosti koje bi ukazivale na stvarnu opasnost od nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja u smislu članka 4. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. U odnosu na pozivanje na sudsku praksu Suda Europske unije i opća izvješća o stanju sustava međunarodne zaštite i uvjetima prihvata u [adresa], tuženik navodi da opća izvješća bez utvrđenih individualnih okolnosti nisu dostatna za zaključak o nedopuštenosti transfera.

4. Sud je održao ročište za raspravu 21. kolovoza 2026., na koje je pristupio samo tužitelj zastupan po opunomoćeniku, a kako je tuženik uredno pozvan, ročište je održano u njegovom odsustvu.

4.1. Tužitelj je na ročištu u bitnom izjavio da ostaje kod navoda iznesenih u tužbi.

5. Među strankama je u ovome sporu sporno je li pravilno odbačen zahtjev tužitelja za međunarodnom zaštitom i određeno njegov transfer u Helensku Republiku.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u isprave koje se nalaze u spisu ovoga upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Prema odredbi članka 43. stavka 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti kada je utvrđena odgovornost druge države članice Europskoga gospodarskog prostora za razmatranje zahtjeva sukladno Uredbi (EU) 2024/1351 zahtjev za međunarodnu zaštitu se odbacuje.

9. Nadalje, prema odredbama članka 36. stavka 1. točaka (b) i (c) Uredbe (EU) 2024/1351 država članica odgovorna na temelju te Uredbe obvezna je pod uvjetima utvrđenima u člancima 41. i 46. te Uredbe ponovno prihvatiti tražitelja ili državljanina treće zemlje ili osobu bez državljanstva za koje je ta država članica navedena kao odgovorna država članica na temelju članka 16. stavka 1. Uredbe (EU) 2024/1358; te ponovno prihvatiti prihvaćenu osobu koja je izrazila namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu ili koja nezakonito boravi u državi članici koja nije država članica koja ju je pristala prihvatiti u skladu s Uredbom (EU) 2024/1350 ili koja je odobrila međunarodnu zaštitu ili priznala humanitarni status u okviru nacionalnog programa preseljenja.

10. S tim u svezi je tuženik u obrazloženju osporenog rješenja i odgovoru na tužbu ustvrdio da je u postupku uvidom u sustav Eurodac nesporno utvrđeno da je tužitelj prethodno registriran u [adresa] kao tražitelj međunarodne zaštite, slijedom čega je zatraženo njegovo ponovno prihvaćanje sukladno Uredbi (EU) 2024/1351, što da je Helenska Republika i prihvatila dana 14. srpnja 2026. putem informacijskog sustava DubliNet.

11. Međutim, uz spis predmeta upravnog postupka tuženik nije dostavio ispis iz informacijskog sustava DubliNet za tužitelja, na koji se poziva u navedenim aktima, a ni bilo koji drugi dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je tužitelj prethodno registriran u [adresa] koja je prihvatila odgovornost za provođenje postupka, nego je tuženik uz odgovor na tužbu dostavio ispis iz informacijskog sustava DublinEx za osobu TG, odnosno za osobu različitu od tužitelja.

12. Stoga Sud osporeno rješenje nije mogao ocijeniti zakonitim.

13. Nadalje, u odnosu na tužbene navode valja istaknuti slijedeće.

14. Prema članku 16. stavku 3. Uredbe (EU) 2024/1351, na koju se poziva tužitelj, ako država članica ne može provesti transfer tražitelja u državu članicu koja je prvotno određena kao odgovorna jer postoje utemeljeni razlozi za vjerovati da bi tražitelj zbog transfera u tu državu članicu bio izložen riziku od stvarne opasnosti od kršenja temeljnih prava tražitelja koje predstavlja nečovječno ili ponižavajuće postupanje u smislu članka 4. Povelje, država članica koja provodi postupak utvrđivanja odgovorne države članice nastavlja razmatrati kriterije utvrđene u poglavlju II. ili klauzule utvrđene u poglavlju III. ovog dijela kako bi utvrdila može li se koju drugu državu članicu utvrditi kao odgovornu.

14.1. Člankom 4. Povelje, na koju se referira citira odredba propisano je da se nitko ne smije podvrgnuti mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni.

15. Iz presude Suda Europske unije C-185/24 H ne proizlazi da bi upravno tijelo u postupku odlučivanja o transferu bilo dužno po službenoj dužnosti ispitivati postoje li u državi u koju se provodi transfer sustavni nedostaci u postupku međunarodne zaštite i uvjetima za prihvat podnositelja međunarodne zaštite, kada tražitelj međunarodne zaštite to u postupku nije istaknuo ili kada ne postoje općepoznati poznati podaci o tome. Naprotiv u točki 33. navedene presude Sud Europske unije ističe da u kontekstu zajedničkog europskog sustava azila i, osobito, Uredbe Dublin III, valja pretpostaviti da je postupanje prema tražiteljima međunarodne zaštite u svakoj državi članici u skladu sa zahtjevima iz Povelje, Konvencije o statusu izbjeglica, te Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U nastavku Sud u točki 40. Sud, u bitnom, obrazlaže da je nacionalni sud, kada taj sud raspolaže elementima koje je tražitelj azila podnio s ciljem dokazivanja postojanja takve opasnosti, dužan na temelju objektivnih, pouzdanih, preciznih i ažuriranih podataka i s obzirom na standard zaštite temeljnih prava zajamčen pravom Unije ocijeniti postoje li u državi u koju se provodi transfer sustavni nedostaci u postupku azila i uvjetima za prihvat podnositelja azila, te da usto taj sud treba na vlastitu inicijativu uzeti u obzir i relevantne informacije koje su mu poznate. Prema shvaćanju ovoga Suda, iz navedenog proizlazi da nacionalni sud, a time i nacionalno upravno tijelo, nije dužno ispitivati i obrazlagati postoje li nedostaci u postupku i uvjetima za prihvat podnositelja međunarodne zaštite kada tražitelj azila to u postupku nije istaknuo ili kada ne postoje općepoznati poznati podaci o tome.

16. Nadalje, tužitelj navodi u tužbi kako je općepoznato da postoje sustavni nedostaci u azilnom postupku i uvjetima prihvata u [adresa], zbog čega da druge države članice ne provode transfere u tu države, pri čemu se poziva na članak na mrežnim stranicama https://brusselssignal.eu/2025/12/germany-stops-return-of- asylum-seekers-to-greece-until-june-2026/, koji se odnosi na Saveznu Republiku Njemačku.

16.1. Međutim, u navedenom članku je navedeno da je Savezna Republika Njemačka odgodila transfere tražitelja međunarodne zaštite u Helensku Republiku do lipnja 2026., odnosno do stupanja na snagu Pakta o migracijama i azilu, koji rok je u u međuvremenu istekao.

16.2. Osim toga, Savezni upravni sud Njemačke je u svojoj nedavnoj odluci od 9. lipnja 2026. (broj predmeta 1 B 25.25) iznio pravno shvaćanje da ne postoji opća zabrana deportacije u Helensku Republiku za neranjive muške osobe u postupku ostvarivanja prava na međunarodnu zaštitu.

17. Nadalje, iz dostupnih dokumenata Europske agencije za azil (EUAA) i nevladinih udruga, primjerice izvješća Europskog vijeća za izbjeglice i prognanike (ECRE) za Grčku iz rujna 2025., proizlazi da u postupku i prihvatu tražitelja međunarodne zaštite u [adresa] ima nedostataka, ali da oni nisu takvog intenziteta da bi ukazivali na opasnost od mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kazni u odnosu tražitelje za koje je određen transfer u tu zemlju.

18. Stoga, budući da tužitelj u postupku nije istaknuo prigovore o nedostacima u postupku i uvjetima za prihvat podnositelja međunarodne zaštite za Helensku Republiku, niti postoje općepoznate informacije o sustavnim nedostacima koji bi ukazivali na opasnost od mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kazni iz članka 4. Povelje, tuženik u osporenom rješenju nije bio dužan posebno obrazlagati zašto nije postupio po citiranom članku 16. stavku 3. Uredbe (EU) 2024/1351.

19. Nadalje, Sud dijeli shvaćanje tuženika da zdravstveno stanje tužitelja, odnosno bolest hepatitisa C na koje ukazuje tužitelj, nije takve naravi da bi sprječavalo da ga se vrati u Helensku Republiku i da bi transferom njegovo zdravstveno stanje bilo ugroženo, jer će jednaka zdravstvenu zaštita tužitelju biti omogućena u [adresa] kao i Republici Hrvatskoj, a ne radi se o bolesti zbog koje bi mu takav put ugrozio zdravlje.

20. I naposljetku, budući da za tužitelja nije određeno zadržavanje u smislu odredbe članka 54.a Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, nije bilo uvjeta da se za tužitelja odredi transfer u roku od 5 tjedana na temelju odredbe članka 45. stavka 3. Uredbe (EU) 2024/1351, već je tuženik pravilno odredio transfer u roku od šest mjeseci na temelju članka 46. Uredbe.

21. Međutim, kao što je ranije obrazloženo, budući da je tuženik uz spis predmeta upravnog postupka dostavio ispis iz informacijskog sustava DublinEx za pogrešnu osobu, Sud osporeno rješenje nije mogao ocijeniti zakonitim.

22. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, 39/26, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo je usvojiti.

23. Kako su odlučne činjenice utvrđene na razini vjerojatnosti koja isključuje svaku razumnu sumnju u njihovu istinitost, Sud je ostale dokazne prijedloge odbio kao suvišne.

24. Ukoliko je točno da je tužitelj registriran kao tražitelj međunarodne zaštite u [adresa], koja je prihvatila odgovornost za razmatranje zahtjeva putem informacijskog sustava DubliNet 14. srpnja 2026., tuženik će u ponovnom postupku ponovno donijeti rješenje kojim se zahtjev tužitelja odbacuje i određuje transfer u Helensku Republiku u roku od šest mjeseci, ali u eventualnom upravnom sporu mora uz odgovor na tužbu dostaviti ispis iz informacijskog sustava koji se odnosi na tužitelja.

25. Sukladno članku 151. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je vezano pravnim shvaćanjem i primjedbama ovoga Suda, izraženim u obrazloženju presude.

26. Tužitelj je zatražio naknadu troškova ovoga spora za zastupanje po odvjetniku, za sastav tužbe i pristup ročištu za raspravu, za svaku radnju po 500,00 eura, što ukupno iznosi 1.000,00 eura.

26.1. Prema odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

26.2. Prema članku 144. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.

27. Tužitelju je u cijelosti priznat trošak zastupanja kao osnovan, nužan i opravdan, te sukladan Tbr. 27. Odvjetničke tarife, stoga je tuženiku naloženo da mu naknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 1.000,00 eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.

28. Tužitelj je uz tužbu postavio zahtjev za odgodnim učinkom tužbe, međutim, kako je Sud poništio osporeno rješenje, odluka o odgodnom učinku je bespredmetna.

U Rijeci 21. kolovoza 2026.

S u d a c

dr. sc. Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točaka I. i II. ove presude žalba nije dopuštena.

Protiv točke III. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja o trošku odgađa izvršenje rješenja (članak 148. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).

Dostaviti:

- opunomoćenici tužitelja, odvjetnici Sari Japelj, Trnjanska cesta 69, Zagreb

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Upravi za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektoru za međunarodnu zaštitu, Službi za dublinski postupak,

Zagreb, Sarajevska 41