REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-4984/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković, uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Janković, radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, stranca ČTT, državljanina Turske, rođenog **.**.2004., radi sudske kontrole upravnog postupka, 21. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Potvrđuje se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Službe za granicu KLASA: UP/I-216-01/26- 03/829, URBROJ: 511-10-18-26-1 od 18. kolovoza 2026.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske dostavilo je 19. kolovoza 2026. svoje rješenje KLASA: UP/I-216-01/26-03/829, URBROJ: 511-10-18-26-1 radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja na temelju članka 216. stavka 4. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20., 114/22., 151/22., 40/25. i 55/26.) kojim je propisano da će se odmah po donošenju rješenja o smještaju upravnom sudu dostaviti spisi predmeta o smještaju u centar, a da će upravni sud u roku od pet dana od dana dostave spisa predmeta donijeti odluku kojom se rješenje o smještaju ukida ili potvrđuje.

2. Predmetnim rješenjem strancu ČTT, državljaninu Turske, rođenom **.**.2004., određuje se smještaj u Prihvatnom centru za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske jer postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske s time da ukupno vrijeme provedeno u Centru ne može biti duže od jedan mjesec, a teče od dana donošenja rješenja.

3. Člankom 212. Zakona o strancima propisano je da se u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja, povratka i dubinske provjere državljanina treće zemlje može smjestiti u centar ako se prisilno udaljenje, povratak i dubinska provjera ne mogu osigurati blažim mjerama (stavak 1.), s time da smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i povratak i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja i povratka koje se izvršavaju s dužnom pažnjom (stavak 2.). Nadalje, propisano je da se u smislu stavka 2. toga članka smatra da su aktivnosti radi prisilnog udaljenja i povratka u tijeku kada se poduzimaju radnje radi utvrđivanja identiteta državljana trećih zemalja, pribavljanja putnih isprava i putnih dokumenata (vize, liječnička dokumentacija, putna karta), organiziranja transporta te druge radnje koje se poduzimaju radi prisilnog udaljenja i povratka (stavak 3.) te da se u smislu stavka 2. toga članka smatra da se aktivnosti radi prisilnog udaljenja i povratka izvršavaju s dužnom pažnjom kada se radnje iz stavka 3. toga članka poduzimaju bez nepotrebnog odgađanja (stavak 4.).

4. Nadalje, člankom 214. Zakona o strancima propisano je da se državljanina treće zemlje može smjestiti u centar do šest mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 183. stavcima 2. i 3. toga Zakona (u daljnjem tekstu: rizik od izbjegavanja) /stavak 1./.

5. S time da okolnosti koje mogu upućivati na postojanje rizika od izbjegavanja iz stavka 1. toga članka su da:

- državljanin treće zemlje nema ispravu o identitetu ili putnu ispravu

- državljanin treće zemlje nema prijavljen boravak

- je državljanin treće zemlje izjavio da neće izvršavati ili da će onemogućavati izvršenje mjera za osiguranje povratka

- je državljanin treće zemlje u drugoj državi članici EGP-a pravomoćno osuđen za kazneno djelo

- je protiv državljanina treće zemlje u tijeku kriminalističko istraživanje ili kazneni postupak ili je pravomoćno osuđen za kazneno djelo u Republici Hrvatskoj

- državljanin treće zemlje ne izvršava ili nije izvršio rješenje o povratku

- državljanin treće zemlje ne izvršava ili nije izvršio obvezu odlaska u drugu državu članicu

- je državljanin treće zemlje nezakonito ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku

- prethodno ponašanje državljanina treće zemlje upućuje na to da bi mogao izbjegavati izvršenje obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske (stavak 2.).

6. Također, smatra se da postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske iz stavka 1. toga članka ako se utvrdi da:

- je državljanin treće zemlje odbio dati osobne ili druge podatke i dokumente ili je dao lažne podatke

- se državljanin treće zemlje poslužio krivotvorenom ili tuđom ispravom

- je državljanin treće zemlje odbacio ili uništio ispravu o identitetu

- je državljanin treće zemlje odbio dati otiske prstiju

- je državljanin treće zemlje silom ili prijevarom onemogućio prepratu u svrhu prisilnog udaljenja u zemlju u koju ga se prisilno udaljava

- se državljanin treće zemlje nije pridržavao obveza iz članka 213. stavka 1. ovoga Zakona

- je državljanin treće zemlje ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka

- je državljanin treće zemlje boravio u drugoj državi članici EGP-a iz koje je nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku izravno ili tranzitom kroz treću zemlju (nedopušteno sekundarno kretanje) /stavak 3/.

7. Iz zapisnika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačka, Policijske postaje Sunja broj: 511-10-08-26-1 od 16. kolovoza 2026. utvrđeno je da je stranac bez isprave o identitetu te da je izjavio da je napustio Tursku 9. kolovoza 2026. legalno zrakoplovom nakon čega je došao u Bosnu i Hercegovinu. Naveo je da ga je u Bosni i Hercegovini na aerodromu dočekala jedna njemu nepoznata muška osoba koja mu je pokazala da uđe u osobno vozilo. Dodao je da kada je s tom osobom došao do jedne kuće ista mu je pokazala da uđe unutra i da će tu biti dok ne dobiju dozvolu da krenu dalje na put. Napomenuo je da kada je ulazio u kuću taj agent mu je uzeo putovnicu i rekao da će biti kod njega. Iznio je da je nakon četiri dana došao agent po njega i još neke osobe koje su bile s njim u kući te su krenuli autom na put. Nastavio je da su se vozili u njemu nepoznatom smjeru te da su nakon nekog vremena došli do nekog poljskog puta gdje su izašli iz vozila i nastavili dalje pješice zajedno s agentom. Opisao je da su došli do šumskog dijela gdje je bio jedan drugi agent s kojim je ostao do mraka u šumi. Istaknuo je da im je taj dan po mraku, agent pokazao da pređu rijeku pješice te da će ih na drugoj strani čekati vozilo kojim će dalje na put prema Europi. Pojasnio je da kada je prešao na drugu stranu obale krenuo je po uputama agenta opet u šumu, a da kada je stigao na odredište vozila nije bilo. Iznio je da je čekao auto cijelu tu noć i dan u šumi i tek je drugo jutro vozilo stiglo po njega i ostale iz grupe s kojima je čekao. Nastavio je da je ušao u vozilo kojim je upravljala njemu nepoznata muška osoba s kojim nije imao nikakav razgovor niti joj je išta dodatno platio. Naveo je da ih je nakon što su se vozili oko 25 minuta zaustavila policija i odvezla u policijsku postaju. Dodao je da je krenuo u Njemačku kod rođaka i da je on po njegovom dolasku trebao uplatiti novce toj muškoj osobi koja ga je dočekala na aerodromu u Bosni i Hercegovini. Izjavio je da u Republici Hrvatskoj odnosno EGP nema regulirani status odnosno da u istoj nema rodbine niti poznanika. Iskazao je da nema odobrenje za boravak u drugoj članici, da ne postoje smetnje za prisilno udaljenje u Bosnu i Hercegovinu u pogledu njegove ugroze, zbog rasne, vjerske ili nacionalne pripadnosti.

8. Slijedom navedenog postoje okolnosti koje ukazuju na postojanje rizika od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske iz članka 214. stavka 2. alineja 1., 2. i 8. Zakona o strancima.

9. Nadalje, prema mišljenju suda prisilno udaljenje stranca ne može se u predmetnom slučaju osigurati primjenom blažih mjera iz članka 213. stavka 1. Zakona o strancima kojim je propisano se mjerama koje su blaže od smještaja u centar smatraju: 1. polog putnih isprava, putnih dokumenata i putnih karata, 2. polog određenih financijskih sredstava, 3. zabrana napuštanja određene adrese smještaja i 4. javljanje u policijsku postaju u određeno vrijeme. Naime, iz ponašanja stranca (nezakonito prešao granicu između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske te koristio usluge krijumčara) i njegovih prilika (nema ispravu o identitetu ni putnu ispravu, u Republici Hrvatskoj nema rodbine ni poznanika) utvrđeno je da se svrha smještaja u Centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, a to je prisilno udaljenje, ne bi mogla ostvariti navedenim blažim mjerama.

10. Konačno pravilno je odmjeren rok. Naime, prema rješenju o protjerivanju Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko- moslavačke, Službe za granicu KLASA: UP/I-216-04/26-01/4742, URBROJ: 511-10- 18-26-1 od 18. kolovoza 2026. predmetni stranac će se prisilno udaljiti u Bosnu i Hercegovinu ili, ako to nije moguće, u zemlju čiji je državljanin. Određeni rok ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatnom centru za strance sukladan je pravilu razmjernosti pri čemu se je imalo u vidu vrijeme potrebno za organizaciju prisilnog udaljenja te da stranac nema ispravu o identitetu ni putnu ispravu.

11. Slijedom navedenog na temelju članka 216. stavka 4. Zakona o strancima i članka 12. stavka 2. točke 5. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24. i 39/26.) odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 21. kolovoza 2026.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. ČT Zeren, Prihvatni centar za strance

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava sisačko- moslavačka, Služba za granicu

3. U spis