REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-320/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kornelije Kallay Blažeković kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Jelene Busija kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog NN, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog NN, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici od 16. lipnja 2026. broj K-87/2026-19, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 20. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog NN kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog NN, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.
2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio optuženi UN putem branitelja Marka Kezunovića, odvjetnika u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom ukinuti istražni zatvor i optuženiku odrediti mjere opreza.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije u pravu žalitelj kada smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Žalitelj ne označava koji bi od oblika bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08. navodno bio ostvaren, niti argumentira u čemu bi se ista sastojala, a to se ne može razabrati niti iz sadržaja žalbe.
6. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Sud prvog stupnja je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, koja se žalbom ne osporava, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. te nesvrhovitosti njegove zamjene jamstvom ili drugim blažim mjerama.
7. Nasuprot prigovorima žalitelja, a po ocijeni ovog suda, ispunjeni su i posebni uvjeti za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da na strani optuženika i nadalje postoji razborito predvidiva opasnost da bi on, u slučaju puštanja na slobodu, mogao postati nedostupan nadležnim tijelima Republike Hrvatske, upravo u cilju izbjegavanja kaznenog progona.
7.1. Naime, prema podacima u spisu predmeta, optuženik je državljanin Sirijske Arapske Republike, a prijavljeno prebivalište ima u [adresa]. Optuženik u Republici Hrvatskoj nema prijavljeno niti prebivalište niti boravište niti ga bilo koja druga okolnost osobne, imovinske, obiteljske ili poslovne prirode veže za područje Republike Hrvatske. Razvidno je kako je optuženik u Republiku Hrvatsku došao radi počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv i u cilju stjecanja imovinske koristi počinjenjem kaznenog djela za koje se teret i. Pored toga, prvostupanjski sud je pravilno vodio računa i o visini kazne koja je propisana za kazneno djelo koje se inkriminira optuženiku, u trajanju od tri do dvanaest godina, što je moguća dodatna motivacija za napuštanje područja Republike Hrvatske. Izloženo opravdava daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv obojice optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.
7.2. Ukupnost svih ovih pravilno utvrđenih okolnosti, žalitelj očito neopravdano zanemaruje kada naglašava podatak o odobrenom optuženikovom boravku na teritoriju Europske Unije, u Republici Austriji. Premda se radi o državi koja je članica Europske unije te je moguća primjena europskog uhidbenog naloga, ističe se žalitelju kako se utvrđena opasnost od bijega optuženika ne odnosi isključivo na države članice Europske unije, a postojanje europskog uhidbenog naloga nije zakonom predviđena blaža mjera kojom se ostvaruje svrha istražnog zatvora. Pored toga, ovaj institut niti ne predstavlja garanciju otklanjanja utvrđene opasnosti od bijega, nego prisilnu mjeru osiguranja optuženikove nazočnosti, a istim bi bilo znatno otežano provođenje ovog kaznenog postupka, a pri tomu je razvidno da je optuženik državljanin države koja nije članica Europske unije.
7.3. Isto tako, paušalna žalbena tvrdnja o optuženikovoj namjeri trajnog nastanjenja na području Europske unije, nije okolnost koja bi, imajući u vidu ostale utvrđene okolnosti koje upućuju na opasnost od optuženikove nedostupnosti, dovela u sumnju pravilnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika. To tim više kada se ima u vidu da je optuženik, prema činjeničnom opisu kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, pokušao pobjeći službenicima policije prilikom zaticanja i zaustavljanja, te je tek naknadno pronađen i uhićen.
8. Zato je, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. radi opasnosti od bijega i njegove nedostupnosti. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, za sada, ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., odnosno mjerama opreza ili jamstvom, pa tako niti onima koje se u žalbi predlažu, kako je to pravilno otklonio i sud prvog stupnja.
9. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovo vijeće, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 20. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća:
Kornelije Kallay Blažeković
