REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-287/2026-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Marije Garačić- Turković i Kornelije Kallay Blažeković kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jelene Busija, u kaznenom predmetu protiv optuženog BF, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-343/2026 od 17. srpnja 2026., u sjednici održanoj 20. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba optuženog BF odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon donošenja nepravomoćne presude kojom je optuženi BF proglašen krivim za počinjenje kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavaka 1. i 3. KZ/11, a kažnjiva po članku 139. stavku 3. KZ/11 i dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavaka 2. i 3. KZ/11, kažnjiva po članku 139. stavku 3. KZ/11, te je nakon utvrđenja pojedinačnih kazni zatvora na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i osam mjeseci, a na temelju članka 57. stavaka 1. i 2. KZ/11 optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda, na način da se od kazne zatvora na koju je osuđen izvršava osam mjeseci, a dio kazne u trajanju jedne godine neće se izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju pet godina po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, a ujedno mu je na temelju članka 73. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve ZF, kojoj se ne smije približiti na razdaljinu ispod 100 metara, niti je uznemiravati niti uhoditi, u trajanju tri godine od izvršnosti presude, pod točkom I. izreke je na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje: ZKP/08) optuženom PF produljen istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke je određeno da se u istražni zatvor optuženiku uračunava vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. travnja 2026. pa nadalje. Pod točkom III. izreke je određeno da istražni zatvor prema tom rješenju može trajati najdulje do pravomoćnosti presude, odnosno do upućivanja na izdržavanje kazne po pravomoćnoj presudi, ali ne dulje od isteka maksimalnog trajanja istražnog zatvora iz članka 133. stavak 3. ZKP/08.

2. Protiv navedenog rješenja, žalbu je podnio optuženik po branitelju Anđelku Jurešku, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti i odrediti mjere opreza, odnosno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

4. Žalba nije osnovana.

5. U odnosu na istaknute žalbene navode da u odnosu na odlučne činjenice nisu dani jasni i individualizirani razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora, čime se sadržajno ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, protivno prigovoru žalitelja, prvostupanjski sud je dao jasne i određene razloge u odnosu na kumulativno postojanje osnovane sumnje kao općeg uvjeta za primjenu istražnog zatvora, tako i za postojanje posebnih okolnosti koje upućuju na realnu i razumno predvidivu iteracijsku opasnost.

5.1. Protivno argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (nepotpuno se ne argumentira), prvostupanjski sud je imao u vidu okolnosti i način počinjenja terećenih kaznenih djela iz kojih proizlazi izrazita upornost i visok stupanj kriminalne volje u protupravnom postupanju, da se radi o počinjenju tri kaznena djela prijetnje koja su počinjena pod odlučujućim utjecajem alkohola i da iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka proizlazi da je kod optuženika dijagnosticirana štetna uporaba alkohola pod čijim utjecajem postaje nasilan, kao i da je prekršajno kažnjen zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti nasilja u obitelji počinjenog na štetu oca oštećenice. Sve navedeno u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti su one posebne okolnosti koje upućuju na realnu i razumno predvidivu iteracijsku opasnost pa je u svrhu prevencije te opasnosti pravilno produljen istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Samo se ukazuje žalitelju da pitanje zaposlenosti i potrebe uzdržavanja djece nisu okolnosti od odlučnog utjecaja na procjenu postojanja iteracijske opasnosti.

5.2. Po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je imao u vidu odredbu članka 95. stavka 1. ZKP/08 kojom je propisano da se ne primjenjuje teža mjera ukoliko se ista svrha može ostvariti i blažim mjerama. No, imajući u vidu sve gore navedeno, a naročito izraženu upornost i visok stupanj kriminalne volje u protupravnom postupanju, svrha koja se želi postići istražnim zatvorom se ne može ostvariti blažim mjerama pa tako niti mjerama opreza predloženim u žalbi. Za ukazati je žalitelju da je točno da je pravo na slobodu temeljno pravo svakog čovjeka, no u konkretnom slučaju javni interes preteže nad pravom pojedinca na slobodu.

5.3. Jednako tako neosnovano žalitelj prigovara da prvostupanjski sud nije vodio računa o načelu razmjernosti, jer da se istražni zatvor može pretvoriti u izdržavanje kazne zatvora, pri čemu žalitelj zanemaruje da optuženik nije osuđen na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, već na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci. Naime, kod procjene je li došlo do povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08, vodi se računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja je izrečena nepravomoćnom presudom te potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbu članka 133. ZKP/08 kojom je propisano maksimalno trajanje istražnog zatvora, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da dosadašnjim boravkom u istražnom zatvoru nije došlo do povrede načela razmjernosti, niti se istražni zatvor pretvorio u izdržavanje kazne zatvora.

6. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Velikoj Gorici, 20. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević