Poslovni broj: Povrv-3658/2024-7
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ani Ćurković Dražić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Verice Brebrić Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. iz Zagreba, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499 zastupan po opunomoćeniku Matiji Potočnjaku, odvjetniku iz OD Potočnjak & partneri, protiv tuženika STANOGRAD, Stambeno- graditeljska zadruga u stečaju iz [adresa], OIB: 48821947982, zastupan po opunomoćeniku Nini Markovinović-Belamarić, stečajnoj upraviteljici, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 06. srpnja 2026., u prisutnosti VČ, odvjetničke vježbenice iz OD Potočnjak & partneri i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 20. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Viktorije Nikolić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-383/2023. od dana 25. lipnja 2024. te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija.
II. Odbija se u cijelosti tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.
Obrazloženje
1. Povodom ovršnog prijedloga tužitelja od 29. rujna 2023. javni bilježnik Viktorija Nikolić iz Zagreba izdao je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-383/2023. dana 25. lipnja 2024., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 165,55 EUR sa zateznim kamatama uz naknadu troška ovršnog postupka.
2. Predmetno potraživanje tužitelj temelji na vjerodostojnoj ispravi - Izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, a isto se odnosi na neplaćene naknade za komunalnu uslugu opskrbe vodom za nekretninu na adresi u [adresa], za razdoblje od rujna 2020. do studenog 2021..
3. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, sada odgovor na tužbu, u kojem pobija rješenje o ovsi, ističe da nije vlasnik niti jedne nekretnine, a iz dostavljenog rješenje nije razvidno o kojoj se nekretnini radi, odnosno koju se nekretninu tereti za dug.
4. Povodom prigovora tuženika, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv- 3658/2024-2 od 1. rujna 2025., predmetno rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage, u dijelu kojim je određena ovrha te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, u smislu odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22., u daljnjem tekstu: OZ).
5. U tijeku postupka izvođenje dokaza sud je izvršio uvid u Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 13. rujna 2023. (list 15 i 46 spisa), uvid u kupca (list 43 spisa), uvid u mjerno mjesto (list 44 spisa), preslike računa (list 47 do 74 spisa).
6. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22. , 114/22., 155/23. i 146/25., u daljnjem tekstu: ZPP), te je utvrđeno da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade za pruženu komunalnu uslugu opskrbe vodom prostoru na adresi u [adresa], šifra dužnika 3893183, mjerno mjesto 1024758 za razdoblje od rujna 2020. do studenog 2021..
8. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje vodne usluge i naknade, sporna je pasivna legitimacija tuženika te osnov i visina potraživanja.
9. Uvidom u Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga stanje na dan 12. rujna 2023. sud je utvrdio da se utuženo potraživanje odnosi na dospjele mjesečne obroke za pružene vodne usluge i naknade na adresi u [adresa], za koje postoji nepodmireno dugovanje za utuženo razdoblje u ukupnom iznosu od 165,55 EUR.
10. Sukladno čl. 3. st. 1. toč. 6. Zakona o vodnim uslugama („Narodne novine“ br. 66/19. – dalje ZVU) korisnik vodnih usluga je vlasnik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu, a gdje je primjenjivo autocisternom ili na drugi način, isporučuje voda za ljudsku potrošnju, iz koje se otpadna voda, neizravno ili izravno, ispušta u građevine za javnu odvodnju odnosno vlasnik individualnog sustava odvodnje; ako vlasnika te nekretnine nije moguće utvrditi, korisnik vodnih usluga je posjednik te nekretnine odnosno individualnog sustava odvodnje; korisnik vodnih usluga je i drugi isporučitelj vodnih usluga kada je to uređeno ZVU-om
11. Nadalje, sredstva cijene vodnih usluga prihod su isporučitelja vodnih usluga, a obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga (čl. 42. st. 1. ZVU-a). Cijena vodne usluge sastoji se od fiksnog i varijabilnog dijela te je visina fiksnog dijela cijene određena Odlukom o cijenama vodnih usluga od 13. veljače 2012.
12. Odredbom čl. 86. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga ("Službeni glasnik grada Zagreba" broj 17/13., dalje Opći uvjeti) propisano je da se količina pružene usluge opskrbe pitkom vodom utvrđuje vodomjerom, a cijena usluge obračunava se prema očitanoj potrošnji metara kubičnih i to petnaestodnevno, jednom mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosno jednom godišnje, ovisno o kategoriji korisnika usluga odnosno potrošnje te da isporučitelj samostalno utvrđuje dinamiku očitanja za svaku kategoriju potrošnje odnosno korisnika usluga.
13. Odredbom čl. 88. Općih uvjeta propisano je da korisnici usluga količinu isporučene vodne usluge plaćaju prema cijeni vodne usluge utvrđenoj važećom odlukom o cijeni vodnih usluga isporučitelja, a u slučaju izmjena cijene vodne usluge isporučitelj usluge će na svojoj internet stranici, putem sredstava javnoga priopćavanja ili na drugi uobičajeni način o tome obavijestiti korisnike usluga.
14. Odredbom čl. 97. Općih uvjeta propisano je da korisnik plaća uslugu na temelju računa koji se ispostavljaju petnaestodnevno, mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosno jednom godišnje, a prema količini pružene usluge, važećoj cijeni i načinu obračuna za pojedinu kategoriju korisnika.
15. Uvidom u preslike računa sa lista 47 do 74 spisa utvrđeno je da se dostavljeni računi ne odnose na razdoblje na koje se odnosi utuženo potraživanje, koje je utuženo na temelju vjerodostojne isprave, već na kasnija razdoblja (2022. i 2023. godinu). Utuženo potraživanje sukladno Izvatku iz poslovnih knjiga odnosi se na razdoblje od rujna 2020. do studenog 2021. stoga se podaci iz Izvatka iz poslovnih knjiga (brojevi računa, datumi dospijeća i iznosi računa) i dostavljenih računa ne podudaraju ni po brojevima računa, ni po datumu dospijeća, ni po iznosu računa
16. Nadalje, članak 221. a ZPP-a propisuje da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, dok je čl. 461.a st. 3. ZPP-a propisano da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom na sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, a na što je tužitelj bio upozoren u rješenju ovog suda poslovni broj Povrv-3658/2024-2 od 1. rujna 2025.. S obzirom da je tuženik osporio rješenje o ovrsi u cijelosti, to je na tužitelju bio teret dokaza u smislu odredbe čl. 219. st. 1. i čl. 221. a ZPP-a, odnosno da dokaže po kojoj osnovi je tuženik u obvezi platiti tužitelju utuženi iznos, a što isti nije učinio.
17. Temeljem navedenog, a budući da je teret dokazivanja u ovom postupku isključivo na tužitelju, sud je ocijenio da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik ili korisnik nekretnine na adresi u [adresa], niti da mu je sukladno Općim uvjetima ispostavljao račune za navedene usluge. Naime, nakon što je tuženik istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, te osporavao osnov i visinu potraživanja, tužitelj je morao dokazati da je upravo tuženik obveznik plaćanja utuženog iznosa, a tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je sa tuženikom imao sklopljen Ugovor o korištenju bilo kakve komunalne usluge na navedenoj adresi, niti da je uslugu tuženiku pružio, niti da je tuženiku ispostavljao račune prema količini pružene usluge, važećoj cijeni i načinu obračuna. Naime tužitelj je u spis dostavio samo izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, a tuženik poriče da bi imao bilo kakav ugovorni odnos s tužiteljem, to sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi tu odlučnu činjenicu koju je tuženik osporio te je stoga, primjenom odredbe čl. 221.a ZPP-a, o njoj zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja. Naime, nakon što je tuženik istaknuo prigovor na rješenje o ovrsi i vjerodostojnu ispravu na temelju koje je rješenje o ovrsi izdano, tužitelj je morao dokazati da je upravo tuženik obveznik plaćanja utuženog iznosa, budući da je teret dokazivanja u ovom postupku isključivo na tužitelju. Naime, računi koje je tužitelju dostavio u spis (list 47 od 74 spisa) ne odnose se na razdoblje na koje se odnosi utuženo potraživanje, već na kasnije razdoblje (2022. i 2023. godinu). Utuženo potraživanje sukladno Izvatku iz poslovnih knjiga odnosi se na razdoblje rujna 2020. do studenog 2021. stoga se podaci iz Izvatka iz poslovnih knjiga (brojevi računa, datumi dospijeća i iznosi računa) i dostavljenih računa ne podudaraju ni po brojevima računa, ni po datumu dospijeća, ni po iznosu računa.
18. Ovdje valja naglasiti da izvaci iz poslovnih knjiga, te uvidi u kupca i mjerno mjesto koje je odstavio tužitelj predstavljaju internu dokumentaciju tužitelja koja nije dostatna za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari, posebno s obzirom na navode tuženika iz prigovora. Naime, izvadak iz poslovnih knjiga nije javna isprava u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a već samo vjerodostojna isprava kako ju definira čl. 31. st. 1. OZ-a na temelju koje se može odrediti ovrha sukladno odredbi čl. 22. istog Zakona. U slučaju osporavanja takve isprave, kao što je u konkretnom slučaju, vjerodostojnost iste bio je dužan sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a dokazati tužitelj odgovarajućim ispravama osnovom kojih su podaci uneseni u tu knjigovodstvenu karticu, odnosno u izvod iz poslovnih knjiga, a što tužitelj priloženim i provedenim dokazima nije učinio.
19. Prema odredbi članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO), propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjene, dok je čl. 65. st. 1. istog Zakona propisano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjene obveze, a dužnik ju je dužan ispuniti. U ovom slučaju tužitelj nije dokazao da je tuženik u utuženom razdoblju, a niti prije tog razdoblja bio u bilo kakvom poslovnom odnosu sa tužiteljem, odnosno da je bio vlasnik ili korisnik nekretnine u [adresa], za koju tužitelj potražuje vodnu uslugu i naknadu, niti za koje mu je uredno ispostavljao račune, stoga nije dužan niti podmiriti, odnosno platiti utuženo potraživanje.
20. Imajući u vidu odredbu čl. 3. i 42. ZVU i čl. 9. ZOO-a, sud je ukinuo platni nalog kako je navedeno u točki I. ove presude i odbio tužbeni zahtjev tužitelja, jer osnovanost novčane tražbine ničim nije dokazana.
21. Kako je tužbeni zahtjev iz gore navedenih razloga odbijen, sud druge dokazi i navode stranaka nije posebno cijenio niti obrazlagao.
22. Budući je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, sud je temeljem odredbe čl.154. st. 1. ZPP-a u cijelosti odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka, te je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
U Zagrebu, 20. kolovoza 2026.
Sudac:
Ana Ćurković Dražić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave presude.
Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku uz pristojbu na presudu u iznosu od 30,00 EUR
2. tuženiku po stečajnom upravitelju