Poslovni broj: Usž-4617/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Močić, odvjetnik iz Splita, Domovinskog rata 29/a, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, OIB: 76767369197, radi povrata sredstava, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1800/2024-7 od 6. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 20. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1800/2024-7 od 6. kolovoza 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-1034-08/24-01/601, urbroj: 525-04/125-24-3 od 17. lipnja 2024. i za poništenje Odluke o povratu sredstava Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, klasa: 440-12/18-06- 03-01/5060, urbroj: 343-1504/01-24-014 od 11. travnja 2024., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih u članka 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine“ 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda - dalje: ZUS), tj. zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava.

Dalje u žalbi tužitelj navodi kronologiju događaja i opisuje slijed radnji poduzetih u postupku, pri čemu iscrpno ističe razloge zbog kojih smatra da je uslijed niza propusta sud donio nezakonitu odluku, kojoj nedostaje i valjano obrazloženje. Smatra da mu je sud uskratio sudsku zaštitu prava i pravnih interesa, tj. da je došlo do povrede načela pravičnosti. Prije svega smatra da rok za isplatu druge (konačne) rate nije prekluzivne naravi, što znači da je i nakon isteka roka imao pravo ispuniti ugovorenu obvezu, a Agencija je imala pravo zahtijevati ispunjenje te obveze, a u protivnom, ukoliko zahtjeva povrat isplaćenih sredstava, bila je dužna tužitelju kao korisniku ostaviti primjereni naknadni rok za ispunjenje obveze, što nije učinila. Dodaje i druge razloge koji se tiču njegovih zdravstvenih teškoća, odnosno da je osoba lošeg zdravstvenog stanja i visoke starosne dobi.

Zaključno, tužitelj smatra da je u predmetnom slučaju riječ o formalističkom pristupu, bez uvažavanja stvarnog stanja stvari i specifičnosti konkretnih okolnosti. Ukazuje na povredu ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje, a u vezi toga i na kriterije koje su javnopravna tijela i sudovi dužni uvažavati, a koji jamče ostvarivanje tog prava, uključujući i pravo na jednakost oružja kao njegovog sastavnog elementa. S time u vezi se tužitelj poziva na sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava i stajališta koja su iznesena u konkretnim predmetima koje navodi (presuda donesena u predmetu Perić protiv Hrvatske od 27. ožujka 2008., zahtjev broj: 34499/06 i dr.).

Tužitelj predlaže da ovaj Sud na temelju odredbe članka 135. stavka 2. ZUS -a, donese odgovarajuću odluku, tj. da otkloni nedostatke i riješi meritorno o stvari na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, sukladno žalbenim navodima, uz nalaganje obveze tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora. Podredno predlaže da se prvostupanjska presuda poništi i predmet vrati sudu na ponovno suđenje. Tužitelj u žalbi traži i naknadu troškova žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost pobijane presude, kao i postupka koji joj je prethodio u granicama žalbenih razloga, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud je ocijenio da žalbeni navodi kojima se pobija presuda nisu osnovani, niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je osporenim tuženikovim rješenjem od 17. lipnja 2024. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv odluke o povratu sredstava od 11. travnja 2024., kojom je tužitelj, kao korisnik, obvezan u roku od 30 (trideset) dana od zaprimanja te odluke vratiti iznos od 7.378,56 eura/55.593,75 kn (točka I. izreke), u roku i na način koji su pobliže definirani u točki II. izreke. Prema točki III. i IV. te odluke tužitelj može prije isteka roka za povrat sredstava određenog u odluci podnijeti zahtjev za plaćanje duga na rate te se navodi da žalba podnesena protiv odluke ne odgađa njezino izvršenje.

7. Dalje iz podataka spisa kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužitelj s Agencijom za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje: Agencija) sklopio Ugovor o financiranju, klasa: 440-12/18-06-03-01/5060, urbroj: 343- 1501/01-19-003 od 2. prosinca 2019. na temelju kojem mu je dodijeljena potpora u iznosu od 111.187,50 kn. Navedeni Ugovor je sklopljen sukladno članku 32. stavku 4. točki a) Pravilnika o provedbi tipa operacije 6.1.1. "Potpora mladim poljoprivrednicima", i tipa operacije 6.3.1. "Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. – 2020. („Narodne novine“ 21/2018. – dalje: Pravilnik) i poglavlju 13. točki 1. alineji a) Natječaja za provedbu tipa operacije 6.3.1. "Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava" od 27. lipnja 2018., uz izmjene od 29. kolovoza 2018. (prva), od 5. veljače 2019. (druga), od 25. veljače 2019. (treća) i od 4. prosinca 2019. (četvrta), koje su objavljene na mrežnim stranicama Agencije za plaćanja (dalje: Natječaj). Tužitelju je dana 18. prosinca 2019. isplaćena prva rata potpore u iznosu 55.593,75 kn. Dalje proizlazi da je na temelju Zaključka Vlade Republike Hrvatske donesenog na sjednici održanoj dana 17. ožujka 2020., te obavijesti objavljene na mrežnim stranicama Agencije za plaćanja dana 19. ožujka 2020., a vezano uz mjere Ministarstva poljoprivrede za pomoć sektoru, s ciljem ublažavanja negativnog utjecaja korona virusa, korisnicima mjera Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske došlo do odgađanja rokova koji su preuzeti Ugovorom o financiranju za 90 dana, tj. navedeni rok je bezuvjetno produljen do dana 2. ožujka 2023., što nije sporno. Također nije sporno niti da tužitelj, kao korisnik, do navedenog datuma nije podnio zahtjev za isplatu druge konačne rate, zbog čega je Agencija donijela odluku o povratu sredstava (iznosa od 7.378,56 eura/55.593,75 kn), pozivom na mjerodavne odredbe Zakona o poljoprivredi („Narodne novine“ 118/18., 42/20., 127/20., 52/21. i 152/22.), Pravilnika i Natječaja, koji su pobliže navedeni u obrazloženju prvostupanjske presude.

8. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da tužitelj u roku od 36 mjeseci od sklapanja Ugovora o financiranju, tj. do 2. prosinca 2022. nije podnio Zahtjev za isplatu druge (konačne) rate potpore, niti u roku produženom navedenim Zaključkom Vlade Republike Hrvatske.

9. Dakle, iz navedenog proizlazi da je tužitelj prihvatio obveze iz navedenog Ugovora, tj. da je bio dužan podnijeti zahtjev za isplatu druge rate potpore, ali u određenom roku, niti u produženom roku koji je istekao dana 2. ožujka 2023. nije podnio zahtjev za isplatu druge (konačne) rate potpore.

10. Prvostupanjski sud u osvrtu na tužbene prigovore navodi da je tužitelj s osnove zdravstvenog stanja mogao tražiti produljenje roka za podnošenje zahtjeva za isplatu druge (konačne) rate sukladno članku 14. stavku 14.3. Priloga 3. Natječaja, prema kojem se u iznimnim i opravdanim situacijama, provedba trajanja projekta može produljiti za najviše 12 mjeseci, ali je tužitelj zahtjev podnio tek 2. svibnja 2024., odnosno nakon donošenja odluke o povratu.

11. Prvostupanjski sud je za iznesene zaključke i stajališta dao valjane, dostatne i relevantne razloge, tj. razložno obrazloženje zbog čega je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, potvrdivši time tuženikovo rješenje zakonitim. Ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjska presuda zakonita, kako s osnove utvrđenog činjeničnog stanja, tako i s osnove primjene mjerodavnog prava, tj. mjerodavnih odredaba propisa pobliže navedenih u toj presudi.

12. U osvrtu na žalbene navode valja reći da prvostupanjski sud tijekom upravnog spora nije učinio bilo kakve propuste koji bi utjecali na donošenje pravilne i zakonite odluke niti je svojim postupanjem tužitelju uskratio mogućnost ostvarivanja njegovih procesnih prava, tj. nije na bilo koji način tužitelja doveo u lošiju poziciju u odnosu na drugu stranu u postupku, zbog čega je neosnovan prigovor tužitelja o povredi načela jednakosti oružja. Ovaj Sud nije našao povredu prava na pošteno suđenje niti s aspekta bilo kojeg drugog njegovog sastavnog elementa, na koje tužitelj ukazuje u žalbi.

13. Stoga ovaj Sud obrazloženje pobijane presude i u njemu iznesene razloge u cijelosti prihvaća, jer se temelje na pravilnoj ocjeni cjelokupnih podataka spisa predmeta te na pravilnom tumačenju odredaba mjerodavnih propisa koje su relevantne za donošenje odluke o predmetnoj stvari.

14. Stoga je, utvrdivši da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, ovaj Sud na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

15. Odluka o trošku se temelji na odredbi članka 147. ZUS-a.

U Zagrebu 20. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća:

Ljiljana Karlovčan-Đurović