Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž Ob-48/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Vitomiru Boiću, u pravnoj stvari predlagateljice OIŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i predlagatelja OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Alenu Pešušiću, odvjetniku iz Zagreba, radi razvoda braka, odlučujući o žalbi predlagatelja OI protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-2098/25-2 od 19. studenog 2025., 20. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba predlagatelja OI kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob -2098/25-2 od 19. studenog 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.
II. Odbija se zahtjev predlagatelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem je riješeno:
„ I Razvodi se brak zaključen dana 18. lipnja 2022. u Zagrebu, upisan u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa], za godinu 2022, pod rednim brojem 171, između OIŽ, djevojački OIŽ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1996. u [adresa] i OI, sina O, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1997. u [adresa].
II Odobrava se Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 30. srpnja 2025. koji je sastavni dio ovog rješenja.
III Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“
2. Predlagatelj OI žalbom pobija toč. II. rješenja. U planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji je sastavni dio pobijanog rješenja, navodi se da će otac OI plaćati na ime uzdržavanja dvoje maloljetne djece iznos od 1.000,00 eura, odnosno sveukupni iznos navodi se 2.000,00 eura. Predlagatelj OI u žalbi navodi da je potpisao odobreni Plan u zabludi, budući je smatrao da se iznos od 1.000,00 eura odnosi na oba djeteta kao jedan sveukupni iznos, te nije shvatio da se radi o iznosu koji je dužan plaćati za svako dijete. Predlagatelj nije shvatio da će plaćati sveukupni mjesečni iznos od 2.000,00 eura (za svako dijete po 1.000,00 eura), već je smatrao da će plaćati jedan sveukupni iznos od 1.000,00 eura. Radi se o bitnoj zabludi koja predstavlja žalbeni razlog iz čl. 467. Obiteljskog zakona . Predlagatelj nema financijske mogućnosti plaćati mjesečni iznos od 2.000,00 eura na ime uzdržavanja, te je stoga bio u zabludi kada je potpisao odobreni Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Da je tužitelj shvaćao da će njegova obveza na ime uzdržavanja iznositi sveukupno 2.000,00 eura mjesečno, tada takav Plan ne bi potpisao. Naime, predlagatelj nema financijske mogućnosti plaćati takav iznos, te mu je iznos od 2.000,00 eura previsok s obzirom na njegove financijske mogućnosti. Osim toga, predlagatelj je smatrao da je iznos koji se navodi u Planu samo okvirni iznos, te da će se konačni iznos utvrditi u sudskom postupku, nakon provedene rasprave. Predlagatelj nije bio svjestan ni značenja Plana u smislu njegove obveze, odnosno nije bio svjestan koja je pravna priroda Plana i koje su sve posljedice prihvaćanja Plana. Predlagatelj nije bio svjestan da je iznos koji se navodi u Planu kao iznos koji je dužan plaćati na ime uzdržavanja konačni i utvrđeni iznos koji se može mijenjati isključivo u drugom sudskom postupku novom odlukom suda. Predmetno je rješenje doneseno bez održavanja rasprave i bez obrazloženja. Ne zadirući u pravo suda da temeljem čl. 439. Obiteljskog zakona donese odluku i bez održavanja rasprave, u konkretnom slučaju, predlagatelj je pravno neuka stranka, te je tek po savjetovanju sa odvjetnikom shvatio da temeljem odobrenog Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi treba plaćati na ime uzdržavanja mjesečni iznos od 2.000,00 eura, te da se o istome neće više raspravljati pred sudom. Također, predlagatelj nije shvaćao da potvrdom Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od strane suda, isti postaje sastavni dio rješenja suda, a koje rješenje po pravomoćnosti i ovršnosti postaje ovršna isprava. Predlagatelj smatra da bi se u sudskom postupku trebale utvrditi njegove stvarne mogućnosti, te u skladu sa istima odrediti iznos uzdržavanja koji će predlagatelj plaćati na ime uzdržavanja zajedničke djece stranaka. Predlaže se usvojiti žalbu, te vratiti predmet na ponovni postupak, te donijeti rješenje kojim se odbija potvrda Plana, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Odredbom čl. 467. st. 1. ObZ-a propisano je da se protiv rješenja kojim se odobrava plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi žalba može podnijeti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a ili zbog toga što je pristanak za sporazum dan u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare ili ako za donošenje rješenja nisu bile ispunjene pretpostavke određene tim Zakonom.
6. Iz stanja spisa kao nesporno proizlazi da su predlagatelji u smislu odredbe čl. 106. st. 1. i. 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 103/15, 98/19 i 156/23, u daljnjem tekstu: ObZ-a) sačinili Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, koji je, sukladno odredbi čl. 466. st. 2. sastavni dio rješenja. Temeljem čl. 107. st. 1. ObZ-a kako bi stekao svojstvo ovršne isprave, plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi može se podnijeti sudu u izvanparničnom postupku radi provjere sadržaja te odobravanja sukladno odredbama članaka 461. do 467. ovoga Zakona. Temeljem čl. 461. st. 1. ObZ-a ako su roditelji postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi iz članka 106. ovoga Zakona, izvanparnični postupak radi odobravanja plana pokreće se prijedlogom obaju roditelja. Temeljem čl. 466. ObZ-a o odobravanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sud odlučuje rješenjem. Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi je sastavni dio rješenja o odobravanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Rješenje o odobravanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ne mora biti obrazloženo i može se izdati otiskivanjem štambilja na prijedlogu za odobravanje plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Zbog navedenog je i obrazloženje izostavljeno na temelju odredbe čl. 442. st. 2. ObZ-a, jer su prihvaćeni prijedlozi stranaka koji međusobno nisu u suprotnosti, a rješenje odgovara izjavljenoj volji stranaka. Sukladno odredbi čl. 439. ObZ-a sud u posebnim izvanparničnim postupcima, može donijeti odluku i bez održavanja rasprave ako ocjeni da rasprava nije potrebna, a što je prvostupanjski sud i učinio. Stoga, iako je pobijano rješenje doneseno bez održavanja rasprave prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, jer su bile ispunjene sve pretpostavke određene citiranim odredbama ObZ- a.
7. Žalitelj žalbom nije dokazao da je pristanak za sporazum dan u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare, niti da za donošenje rješenja nisu bile ispunjene pretpostavke određene ObZ-om. Žalitelj smatra da bi za uzdržavanje mlt. djece trebalo odrediti niži iznos od onog navedenog u Planu o zajedničkoj skrbi. Pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje žalbenim navodima da p redlagatelj nije shvatio da će plaćati mjesečni iznos od 2.000,00 eura (za svako dijete po 1.000,00 eura), već je smatrao da će plaćati jedan sveukupni iznos od 1.000,00 eura, pa da se radi o bitnoj zabludi. Uvidom u Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, nesporno je utvrđeno da je navedena obveza uzdržavanja za svako dijete u iznosu od 1.000,00 eura, s naznakom dospijeća obveze, da bi završno bio naznačen ukupni mjesečni iznos od 2.000,00 eura.
8. Žalitelju glede žalbenih navoda, valja ukazati da neovisno o navedenom, ima pravo koristiti zakonsku mogućnost predviđenu odredom čl. 107. st. 2. ObZ -a da ukoliko za to budu ispunjene zakonske pretpostavke, zatraži od suda u izvanparničnom postupku izmjenu Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u odnosu na visinu uzdržavanja.
9. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci (čl. 380. toč. 2. ZPP-a), te riješeno kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
10. U preostalom, a nepobijanom dijelu (točke I. i III. izreke) prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.
11. Predlagatelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer je njegova žalba odbijena kao neosnovana (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).
U Velikoj Gorici 20. kolovoza 2026.
Sudac
Vitomir Boić
