Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-590/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u pravnoj stvari tužitelja LB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Dijana Britvić, odvjetnica u Splitu, Ćiril Metodova 38, protiv tuženika SB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja ugovora ništetnim, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-238/2024-3 od 10. travnja 2025., 20. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja LB i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-238/2024-3 od 10. travnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja LB za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja za prekid parničnog postupka (točka I. izreke) te je odbačena tužba tužitelja kao nedopuštena (točka II. izreke).

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da je utvrđenje ništetnosti Ugovora o prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, Klasa: 320-01/06-01/01, Urbroj: 2125/10-06-33 od 12. listopada 2006., već bilo predmetom postupka koji se vodio pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-520/2013, u kojem je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev, i to na temelju istog činjeničnog i pravnog supstrata. Nadalje, navodi da su tuženik SB i tuženik iz predmeta poslovni broj P-520/2013 jedinstveni suparničari, zbog čega se mora donijeti istovrsna odluka. Također, ističe da okolnost na koju se prvostupanjski sud pozvao, odnosno da tužitelj nije stranka predmetnog ugovora, nije od odlučnog značaja, budući da se, sukladno čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, na ništetnost ugovora može pozivati svaka zainteresirana osoba, a ne samo ugovorne strane. Protivno zaključku prvostupanjskog suda, smatra da postoji njegov pravni interes za podnošenje predmetne tužbe. Predlaže da drugostupanjski sud utvrdi dopuštenost tužbe i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eura.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

5. Prvostupanjski sud odbacio je tužbu zbog nedostatka pravnog interesa tužitelja za njezino podnošenje, pritom obrazlažući da tužitelj nije ugovorna strana predmetnog ugovora te da, s obzirom na činjenicu da tuženik više nije upisan kao vlasnik predmetnog poljoprivrednog zemljišta, usvajanjem tužbenog zahtjeva ne bi bilo moguće uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje niti izvršiti upis prava vlasništva tužitelja. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije dokazao postojanje pravnog interesa za podnošenje predmetne tužbe.

6. Iako je pravilna odluka prvostupanjskog suda o odbačaju tužbe, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je tužbu trebalo odbaciti iz drugog razloga.

7. Odredbom čl. 288. st. 2. ZPP-a propisano je da, osim rješenja koja je ovlašten donositi nakon prethodnog ispitivanja tužbe, sud donosi i rješenje o odbacivanju tužbe ako utvrdi da o tužbenom zahtjevu već teče parnica, da je stvar pravomoćno presuđena, da je o predmetu spora sklopljena sudska nagodba ili da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe.

8. Nadalje, čl. 333. st. 2. ZPP-a propisano je da prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena te da će, ako utvrdi da je među istim strankama pokrenuta parnica o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, tužbu odbaciti. Pravomoćnost, u smislu stavka 1. istog članka, nastupa kada je presudom, koja se više ne može pobijati žalbom, odlučeno o zahtjevu tužbe ili protutužbe.

9. Prema odredbi čl. 201. ZPP-a, ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari), oni se smatraju kao jedna parnična stranka, tako da se u slučaju kada pojedini suparničari propuste poduzeti određenu parničnu radnju učinak parničnih radnji koje su poduzeli drugi suparničari proteže i na one koji te radnje nisu poduzeli.

10. Tužitelj u tužbi, a sada i u žalbi, ističe da je o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti Ugovora o prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, Klasa: 320-01/06- 01/01, Urbroj: 2125/10-06-33 od 12. listopada 2006., već pravomoćno odlučeno u postupku koji se vodio pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P- 520/2013, u kojem je tužbeni zahtjev odbijen na temelju istog činjeničnog i pravnog supstrata. Tužitelj pritom navodi da je predmetnu tužbu podnio zbog činjenice da su ovdje tuženik SB i tuženik iz postupka poslovni broj P-520/2013 (Republika Hrvatska) jedinstveni suparničari kao stranke predmetnog ugovora, zbog čega smatra da se spor prema njima može riješiti samo na jednak način.

11. Prije svega, ovaj sud ukazuje da su u postupcima u kojima treća osoba zahtijeva utvrđenje ništetnosti određenog ugovora ugovorne strane toga ugovora nužni suparničari, kako je to utvrđeno na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 7. listopada 2025. (poslovni broj Su-IV-57/25-6), a što proizlazi iz pravne prirode ništetnosti i smisla odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 i 69/26). Slijedom navedenog, tuženik SB, kao ugovorna strana i nužni suparničar, trebao je biti obuhvaćen tužbom u postupku koji se pred prvostupanjskim sudom vodio pod poslovnim brojem P- 520/2013. Međutim, okolnost da u tom postupku nije bio obuhvaćen ne daje osnovu za ponovno odlučivanje o istom zahtjevu, budući da učinak pravomoćne odluke donesene u toj parnici, zbog postojanja jedinstvenog suparničarstva, obuhvaća i njega.

11.1. Naime, prema odredbi čl. 201. ZPP-a, jedinstveni suparničari smatraju se, zbog prirode pravnog odnosa, jednom parničnom strankom, pa se učinak parničnih radnji koje poduzme jedan od njih proteže i na ostale jedinstvene suparničare. Kako su u konkretnom slučaju nužni suparničari ujedno i jedinstveni suparničari, pravomoćna presuda donesena u postupku poslovni broj P-520/2013, iako je u tom postupku sudjelovao samo dio nužnih suparničara, proizvodi pravni učinak i prema ovdje tuženiku SB, koji u toj parnici nije sudjelovao. Takvo pravno shvaćanje proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2595/2016- 2 od 14. studenoga 2018. i Rev 322/2020-4 od 7. prosinca 2021. Stoga, činjenica da tuženik SB nije bio stranka postupka poslovni broj P-520/2013 ne može biti osnova za ponovno odlučivanje o istom zahtjevu niti bi se u ovom postupku mogla kao nužni suparničar obuhvatiti Republika Hrvatska (kao druga ugovorna strana), jer je u odnosu na nju ista stvar pravomoćno presuđena.

11.2. Stoga je, primjenom odredbe čl. 333. st. 2. ZPP-a, tužbu trebalo odbaciti zbog postojanja pravomoćno presuđene stvari, a ne zbog nedostatka pravnog interesa tužitelja razlog koji je naveo prvostupanjski sud. Budući da je prvostupanjski sud tužbu također odbacio, iako iz drugog razloga, pobijano rješenje trebalo je potvrditi, a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

12. Budući da je tužba nedopuštena zbog postojanja pravomoćno presuđene stvari, pravilna je i odluka prvostupanjskog suda kojom je odbijen prijedlog tužitelja za prekid postupka. Naime, u okolnostima kada postoje procesne pretpostavke za odbacivanje tužbe, nema mjesta prekidu postupka iz razloga na koje se poziva tužitelj.

13. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, kako je odlučeno u točki

I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

14. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom, na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a trebalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka, kako je odlučeno u točki

II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Velikoj Gorici 20. kolovoza 2026.

Sudac

Nikola Ramušćak