Poslovni broj: Usž-908/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, radi utvrđivanja novog naziva radnog mjesta i koeficijenta za obračun plaće službenika, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 2880/2024-7 od 30. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 20. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2880/2024-7 od 30. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-112-07/24-01/316, urbroj: 566-01/17-24-2 od 2. listopada 2024. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda, klasa: UP/I-112-01/24-01/101, urbroj: 513-07-21-08-24-3 od 8. travnja 2024.
2. Rješenjem tuženika od 2. listopada 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 8. travnja 2024., kojim se u točki I. izreke odbija zahtjev tužitelja za ispravak prijevoda naziva radnog mjesta i koeficijenta za obračun plaće, a u točkama II. i III. izreke se radno mjesto voditelj ispostave 1. kategorije, s koeficijentom 2,279, na koje je tužitelj raspoređen, prevodi s danom 1. ožujka 2024., u posebno radno mjesto voditelj ispostave 1. kategorije u Poreznoj upravi s novim koeficijentom 2,60 te svrstava u 10 platni razred Jedinstvene platne ljestvice u državnoj službi i javnim službama. Prema točki IV. izreke tog rješenja žalba ne odgađa njegovo izvršenje.
3. Protiv pobijane presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih razloga propisanih u članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine“ 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZUS). Dalje u žalbi tužitelj iscrpno navodi kronologiju događaja te opisuje slijed radnji poduzetih u postupku. Prigovara utvrđenom koeficijentu predmetnog radnog mjesta, pri čemu dostavlja i tablicu koja sadrži opis poslova, od kojih ovisi i razvrstavanje državnih službenika u platne razrede. Dodaje da se u Uredu za velike porezne obveze obavljaju najsloženiji poslovi nadzora, što tim poslovima daje poseban status, a slijedno tome im ne može pripadati isti koeficijent za izračun plaće, koji imaju i drugi voditelji ispostava. Smatra da navedene okolnosti nisu uvažene kod dodjele koeficijenata, a slijedno tome da Uredba o načinu primjene standardnih mjerila u postupku vrednovanja i klasifikacije radnih mjesta u državnoj službi i javnim službama nije u skladu s mjerodavnim zakonskim odredbama. Tužitelj u žalbi u bitnom ponavlja razloge već navedene u tužbi, a napominje da se nije s dovoljno pažnje razmotrio prigovor da se u konkretnoj situaciji uspostavlja za isti opis poslova različiti koeficijent za obračun plaće.
Zaključno, tužitelj smatra da u situaciji opisane regulative u vezi propisivanja koeficijenata za obračun plaće uredbom koju donosi Vlada Republike Hrvatske, ne može ostvariti pravo na odgovarajuću pravnu zaštitu.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud ocjenjuje da žalbeni razlozi kojima se presuda pobija nisu osnovani, niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelj ranijim rješenjem bio raspoređen na radno mjesto voditelj ispostave 1. kategorije s koeficijentom 2,267, što ovdje nije sporno.
8. Odredba članka 11. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama („Narodne novine“ 155/23. – dalje: Zakon) propisuje da se plaća službenika i namještenika sastoji od osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću utvrđenih ovim Zakonom te ostalih primitaka u skladu s ovim Zakonom i općim propisima o radu.
9. Prema članku 12. stavku 2. Zakona, osnovna plaća je umnožak koeficijenta za obračun plaće radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen ili za koje je sklopio ugovor o radu i osnovice za obračun plaće. Članak 14. Zakona propisuje na koji način se utvrđuju koeficijenti za obračun plaće radnih mjesta u državnoj službi i javnim službama, a naziv radnih mjesta, uvjete za raspored, klasifikaciju radnih mjesta i pripadajući platni razred te koeficijente za obračun plaće u državnim tijelima utvrđu je Vlada uredbom na prijedlog tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose, uz prethodno mišljenje Vijeća za praćenje i unaprjeđenje sustava plaća u državnoj službi i javnim službama.
10. Odredba članka 36. stavak 4. i 5. Zakona, propisuje na koji način, u roku od 30 dana od stupanja na snagu Uredbe iz članka 14. stavka 3. tog Zakona, treba postupiti državno tijelo u odnosu na službenike i namještenike, kao i da državni službenik i namještenik koji smatra da mu je pogrešno utvrđeno prevođenje naziva radnog mjesta i novi koeficijent za obračun plaće ima pravo zatražiti ispravak u roku od tri dana od dana primitka obavijesti iz stavka 4. tog članka. Ukoliko čelnik državnog tijela utvrdi da zahtjev nije osnovan, dužan je u upravnom postupku donijeti rješenje o utvrđivanju novog naziva radnog mjesta i koeficijenta za obračun plaće.
11. S obzirom da je dana 1. ožujka 2024. stupila na snagu Uredba o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijent za obračun plaće u državnoj službi („Narodne novine“ 22/24. – dalje: Uredba), naziv tužiteljevog ranijeg radnog mjesta je preveden s danom 1. ožujka 2024. u posebno radno mjesto voditelj ispostave 1. kategorije u Poreznoj upravi s novim koeficijentom 2,60 te je svrstano u 10. platni razred Jedinstvene platne ljestvice u državnoj službi i javnim službama.
12. Naime, prema Tablici 5. Model prevođenja – Posebna radna mjesta, radno mjesto voditelj ispostave 1. kategorije (Porezna uprava) s koeficijentom složenosti poslova 2,279 i bez ili s dodatkom za posebne uvjete rada 5%, preveden je u novi naziv radnog mjesta voditelj ispostave 1. kategorije u Poreznoj upravi i koeficijent za obračun plaće 2,60. Navedena Tablica se nalazi u prilogu i čini sastavni dio navedene Uredbe, prema članku 16. stavku 2. Uredbe.
13. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužiteljevo radno mjesto u predmetnom slučaju upravo prevedeno sukladno navedenoj Tablici, koja je sastavni dio Uredbe, zbog čega nije osnovan prigovor tužitelja da je njegovo radno mjesto trebalo svrstati u 11. platni razred s koeficijentom od 2,90, zbog čega je zatražio ispravak pogrešno utvrđenog prevođenja naziva radnog mjesta i novog koeficijenta za obračun plaće.
14. U osvrtu na prigovor tužitelja da voditelji ispostava rade jednak posao kao i voditelji službi te dodatno rade i druge poslove, a da voditelji službi imaju koeficijent 2,9, zbog čega smatra da Uredba nije u skladu s mjerodavnim zakonskim odredbama, uključujući i Zakon o državnim službenicima te druge zakone, valja reći da se iz tih razloga može pokrenuti odgovarajući postupak ocjene suglasnosti tog propisa s Ustavom i zakonom, u smislu članka 38. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ 99/99., 29/02. i 49/02.). S time u vezi se dodaje da je Ustavni sud već donio rješenje broj: U-II-1591/2024 od 4. lipnja 2024., kojim nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka ocjene suglasnosti s Ustavom i zakonom navedene Uredbe.
15. Prvostupanjski sud je za iznesene zaključke i stajališta dao valjane, dostatne i obrazložene razloge, tj. iscrpno i razložno obrazložio zbog čega je potvrdio zakonitim tuženikovo rješenje.
16. Slijedom iznesenog, ovaj Sud, ocijenivši da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS -a žalbu tužitelja odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 20. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća:
Ljiljana Karlovčan-Đurović
