Poslovni broj: Usž-235/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Dražen Srb, odvjetnik iz Osijeka, Park kralja Petra Krešimira IV br. 1/II, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Katančićeva 5, radi obnove postupka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1210/2024-9 od 28. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 20. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1210/2024-9 od 28. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-471-01/22-01/397, urbroj: 513-04- 24-2 od 5. rujna 2024. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, klasa: UP/I-471-01/22-18/149, urbroj: 513- 02-7056/31-22-8 od 15. studenoga 2022. kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih razloga propisanih u odredbi članka 126. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine“ 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda - dalje: ZUS), odnosno zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Dalje u žalbi tužitelj navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, iscrpno obrazlažući razloge zbog kojih smatra da su upravna tijela, a i prvostupanjski sud donijeli nezakonite odluke. Dodaje i razloge zbog kojih smatra da tijekom upravnog spora nije pravilno primijenjeno načelo razmjernosti i sa time u vezi nije ocjenjeno je li mjera koju su nadležna tijela primijenila odgovarajuća cilju koji se zakonom želi postići, a ukazuje i na povredu prava vlasništva zajamčenog u članku 48. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske.

Nadalje u žalbi tužitelj daje osvrt i na primjenu mjerodavnih odredaba ZUS -a koje nalažu tj. obvezuju sud da utvrdi pravo stanje stvari i strankama omogući da se izjasne u vezi njih i svih relevantnih dokaza. Posebno ističe da s presuda temelji na formalističkom pristupu tj. ne osigurava učinkovitu zaštitu prava tužitelja, ukazujući na povredu članka 3. i članka 29. stavka 1. Ustava. Napominje da nije vlasnik predmetnog vozila niti je u vezi nezakonitih radnji utvrđena njegova osobna odgovornost, zbog čega je mjera oduzimanja motornog vozila u vlasništvu treće osobe, FU donesena bez individualizirane ocjene doprinosa svakog sudionika spornog događaja, bez analize mogućnosti izricanja blažih mjera (npr. privremeno zadržavanje ili novčana kazna). Dodaje i da je sud propustio ocijeniti ustavni zahtjev za postizanjem pravedne ravnoteže između interesa države i zaštite imovinskih prava vlasnika vozila, što je dovelo do bitne povrede pravila postupka i mjerodavnog prava. Napominje da je oduzimanje vozila trajna mjera, koja je donesena u situaciji bez uvažavanja svih specifičnih okolnosti konkretnog slučaja te je protivna stajalištu iznesenom u ustavnosudskoj praksi, prema kojem se pravna pravila ne smiju primjenjivati mehanički i nefleksibilno, već uz uvažavanje imperativa razumnosti i pravičnosti. Dodaje i da je navedeni formalistički pristup protivan načelu pravne sigurnosti, kao bitnog elementa načela vladavine prava.

Zaključno, tužitelj smatra da je pobijana presuda donesena bez uvažavanja svih okolnosti, odnosno protivno temeljnim načelima postupka i protivno ustavnim zahtjevima pa predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, pobijanu presudu poništi, sam otkloni nedostatke i presudom usvoji tužbeni zahtjev, a podredno da predmet vrati sudu na ponovni postupak.

Tužitelj u žalbi traži i naknadu troška žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost pobijane presude kao i postupka koji joj je prethodio u granicama žalbenih razloga, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno članku 134. stavak 1. ZUS-a ovaj Sud je ocijenio da žalbeni razlozi kojima se presuda pobija nisu osnovani, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelj 26. listopada 2022. prvostupanjskom tijelu podnio prijedlog za obnovu pravomoćno okončanog upravnog postupka u kojem je doneseno rješenje o oduzimanju, kojim je od tužitelja, kao poreznog dužnika oduzeto osobno motorno vozilo marke/tip/model Citroen C5, 2.0 HDI, god. proizvodnje 2012., broj šasije: [broj šasije], reg. oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu FU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. Tužitelj se u prijedlogu poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U- III-926/2020 od 13. srpnja 2022., tj. stajalište izneseno u vezi oduzimanja vozila od treće osobe, u drugoj upravnoj stvari, uz primjenu načela razmjernosti, za koje Ustavni sud smatra da nije s dovoljno pažnje razmotreno u konkretnom slučaju.

7. Dodaje se da, osim navedene odluke Ustavnog suda i iznesenih stajališta tužitelj u prijedlogu posebno ne specificira zakonsku osnovu na kojem prijedlog za obnovu temelji.

8. Odredba članka 123. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) propisuje razloge za obnovu postupka. Prema odredbi članka 126. stavak 2. ZUP-a ako su uvjeti za obnovu postupka ispunjeni, pravodobnost, prijedlog izjavljen od ovlaštene osobe, okolnost obnove učinjena vjerojatnom, nadležno tijelo ispitat će mogu li okolnosti, odnosno dokazi koji se iznose kao razlog za obnovu dovesti do drukčijeg rješenja. Ako utvrdi da ne mogu, odbit će prijedlog rješenjem.

9. Prema ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju ne radi se niti o jednom zakonom propisanom razlogu za obnovu postupka, jer stajališta iznesena u odluci Ustavnog suda, donesena u predmetu sličnog činjeničnog i pravnog supstrata, ne može biti zakonska osnova za obnovu upravnog postupka. Stoga, a kako tužitelj u prijedlogu za obnovu postupka uopće ne specificira osnovu na kojoj temelji prijedlog, a niti je učinio vjerojatnim da se radi o bilo kojoj zakonom propisanoj osnovi za obnovu, prijedlog je valjalo odbaciti, a ne odbiti. Međutim, u takvoj situaciji kada je prijedlog za obnovu odbijen, a pravilno je bilo odbaciti ga, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

10. Slijedom navedenog, ovaj Sud nije našao potrebnim dati osvrt na zaključke i stajališta koja je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi naveo vezano uz primjenu načela razmjernosti u predmetnoj stvari, jer se u bitnom radi o razlozima koji su mogli biti odlučni za ocjenu pravilnosti merituma predmetne stvari, ali u situaciji kada je tužitelj prijedlog za obnovu postupka podnio na temelju propisane zakonske osnove, koju je i učinio vjerojatnom, što ovdje nije slučaj.

11. Stoga je, ovaj Sud ocijenio da žalbeni navodi kojima se pobija prvostupanjska presuda nisu odlučni za donošenje drugačije odluke i ishod ovog postupka pa je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a, žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

12. Odluka o trošku se temelji na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a.

U Zagrebu 20. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća:

Ljiljana Karlovčan-Đurović