Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Povrv-29/2026-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Mariji Grgešić kao sucu pojedincu u parničnom predmetu ovrhovoditelja (tužitelja) ČISTOĆA PAG d.o.o. Pag, Braće Fabijanić 1, OIB:13973013461, zastupan po pun. odvj. Vladi Sevšek, iz Varaždina, protiv tuženice BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju odvjetnici Odvjetničkog društva Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d. iz Varaždina, Anina ulica br. 2/II, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 8. srpnja 2026.g., u prisutnosti zamjenika pun. tužitelja i zamjenika pun. tuženika, temeljem odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu ZPP), 20. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u odnosu na tuženicu BŽ platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Andreje Levatić Marin iz Varaždina, br. Ovrv-10121/2024, Javnobilježnički predmet br. UPP/OS- Ovrv-842/2024, od 15. listopada 2024.g.,u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju Čistoća Pag d.o.o. da plati tuženici BŽ trošak ovog postupka u iznosu od 138,27 EUR-a (slovima: stotridesetosameura i dvadeset sedam centi), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj-ovrhovoditelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženice-ovršenice, radi naplate novčane tražbine, koji je javna bilježnica iz Varaždina Andreja Levatić Marin, usvojila u cijelosti i donijela Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-10121/2024 od dana 15.10.2024.g. Predmetno rješenje ovršenik je primio 23.10.2024.g., a protiv rješenja javne bilježnice, tuženik je po punomoćniku uložio prigovor 28. listopada 2024.g.

1.1.U prigovoru tuženik navodi da rješenje o ovrsi osporava u cijelosti, dakle da osporava kako osnov tako i visinu potraživanja tužitelja. Navodi kako izvod iz poslovnih knjiga tužitelja – ovrhovoditelja predstavlja jednostranu ispravu i da je potpuno nejasno za što i u kojoj visini mjesečno za utuženo razdoblje tužitelj tereti tuženicu. Tuženica navodi da plaća komunalnu uslugu tužitelju u zakonom propisanom iznosu i da je za utuženo razdoblje u cijelosti namirila svoju obvezu prema tužitelju.

1.2.Tuženik navodi da nekretnina za koju tužitelj vrši uslugu prikupljanja mješanog komunalnog otpada i koju označava kao komunalnu uslugu za razdoblje od kolovoza 2023.g. do srpnja 2024.g., nosi oznaku čkbr. [katastarska čestica] stambena zgrada [adresa]. i dvorište sa 255 m2, (stambena zgrada sa 72 m2, i dvorište sa 183 m2), koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te ovršenica – tuženica ima za prikupljanje miješanog komunalnog otpada jedan spremnik od 120 l za cijelu predmetnu nekretninu neovisno o etažnom vlasništvu na kojem je upisano isto vlasništvo kao i na cijeloj nekretnini.

1.3. Tuženica ovršenica poziva se na odredbu čl. 33 st. 2. Zakona o održivom gospodarenju otpadom iz koje proizlazi da je davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskim razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika. Tuženica ovršenica u cijelosti osporava tražbinu tužitelja jer ista naknada nije obračunata u skladu sa zakonskim propisima niti u skladu sa stvarnim volumenom spremnika kojim ovršenica raspolaže i to kako u razdoblju kada ovrhovoditelj obračunava samo minimalnu cijenu javne usluge tako i u razdoblju kada ovrhovoditelj obračunava povećanu cijenu preko ljetnih mjeseci.

1.4. Tuženica ovršenica poziva se na presudu Općinskog suda u Varaždinu br. Povrv- 143/2019 koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci br. Gž- 364/2020-3 od 19. rujna 2022.g., te da je svoje pravno stajalište zauzeo temeljem toga i Općinski sud u Varaždinu u parničnim predmetima koji su se vodili između istih stranaka pod brojem Povrv-160/2020, od 11. lipnja 2021.g. tuženica ovršenica navodi kako je tužitelj – ovrhovoditelj neosnovano tereti za iznos od 142,20 EUR-a, s kamatama i troškovima postupka te to rješenje ovršenica pobija u cijelosti, predlaže da ga nadležni sud stavi izvan snage, te da nastavi postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. Prigovor ovršenika-tuženika dostavljen je na očitovanje punomoćniku tužitelja koji se o istom očitovao u podnesku od 17.10.2025.g.

2.1. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, te navodi da je korisnik usluge vlasnik posebnog dijela nekretnine, a obzirom da je nekretnina tuženice etažirana, odnosno podijeleljena na posebne dijelove, smatra da se usluga prikupljanja otpada odnosi na svaki taj dio zasebno. Tužitelj navodi da je tuženica dostavila 3 odvojene Izjave o načinu korištenja predmetne javne usluge, svaka za posebni dio nekretnine, odnosno da se svaka izjava odnosi na jedan apartman, da je time potvrđeno da su obveze i podaci dostavljeni za svaku etažnu cjedinidu zasebno, a ne objedinjeno. Tužitelj zaključuje kako je ovime jasno utvrđeno da se svaka etažna jedinica tretira kao posebna nekretnina u pogledu korištenja predmetne javne usluge. Ističe da se u predmetnim izjavama, u dijelu u kojem se iste odnose na "udio u korištenju spremnika", nalazi da je tuženica odabrala "zajednički spremnik". Tužitelj ističe da se zajednički spremnik od 120 l dijeli na 3 korisnika, odnosno 3 apartmana u vlasništvu tuženice pri čemu je svaki apartman zasebna jedinica.

2.2. Tužitelj navodi da tuženica već dulje razdoblje podmiruje račune koji se odnose na jednu jedinicu, odnosno jedan apartman, međutim da tuženica ne podmiruje računa kako oni dospijevaju već nasumnično odabere neke od zaprimljenih računa i uplati naknadu za cijelu kalendarsku godinu. Ističe da je za taj poseban dio tuženica u pretplati. Navodi kako je tužitelj bio voljan tu pretplatu uračunati kao podmirenje obveze za one jedinice za koje tuženica ne izvršava plaćanjem međutim, a tuženica nije bila spremna za komunikaciju niti dogovor, i da je time onemogućila sporazumni način rješavanja obveza.

Tužitelj ističe da za preostale dvije jedinice tuženica ne podmiruje dospjele obveze radi čega tužitelj podnosi prijedlog za ovrhu, a temeljem kojeg je i donijeto rješenje o ovrsi.

2.3. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 10. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Paga kojom je određeno da je kriterij obračuna količine otpada volumen spremnika miješanog komunalnog otpada izražen u litrama i broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju. S tim u vezi tužitelj ističe da je naknada niža tijekom zimskih mjeseci a viša tijekom ljetnog razdoblja, jer se radi o fizičkoj osobi sa privremenim boravištem na području [adresa]. Predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev kako ga je isti specificirao u podnesku od 17.10.2025.g.. (str. 52 i 53 spisa).

3. Sud je donio rješenje od 17. rujna 2025.g. kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave JB Andreje Levatić Marin iz Varaždina br. Ovrv-10121/2024, UPP/OS-Ovrv-842/2024 od 15. listopada 2024.g., u dijelu u kojem je određena ovrha te se ukidaju provedene ovršne radnje, te je riješio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (str. 46 do 49 spisa). Navedeno rješenje postalo je pravomoćno dana 11.10.2025.g. (str. 89 spisa).

4. Tuženica je po punomoćnici odgovorila na podnesak tužitelja od 17.10.2025.g., svojim podneskom od 17.11.2025.g. Te ističe kako i dalje ostaje kod svih navoda prigovora, ističe prigovor zastare za tražbine za koje je od dana dospijeća do dana donošenja prijedloga za ovrhu proteklo više od jedne godine, ističe da osporava financijsku karticu za tuženicu i račune koje tužitelj prilaže uz predmetni podnesak jer isti predstavljaju jednostrane isprave tužitelja iz kojih nije jasno na koji način i temeljem kojeg obračuna tužitelj tereti tuženicu.

4.1. Tuženica ističe da je nesporno da plaća tužitelju uslugu zbrinjavanja otpada jer to proizlazi iz potvrda Zagrebačke banke, tuženica osporava tvrdnje tužitelja da ona samoinicijativno plaća tužitelju uslugu zbrinjavanja otpada, već ista tvrdi kako plaća redovito navedenu uslugu na način i u visini kako je u istoj pravomoćno odlučeno u predmetima koji su vođeni između stranaka.

4.2. Tuženica smatra da je pogrešan stav tužitelja da ima pravo obračunavati obveznu minimalnu cijelu javne usluge za sva tri posebna dijela nekretnine kojih je vlasnica tuženica jer takav stav nema uporišta u relevantnom materijalnom pravu u skladu s kojim se predmetna cijena obračunava i ovisi o volumenu spremnika, a koji tuženici za dva posebna dijela nekretnine nije nikada predan niti je istoga koristila. Tuženica osporava da nasumnično odabire nekih od zaprimljenih računa i uplati naknadu jer to ne proizlazi iz potvrda o plaćanju koje su priložene u spis, a niti tužitelj ne dokazuje što je i po kojem osnovu tuženica platila.

4.3. Tuženica navodi da iz potvrda o izvršenom plaćanju proizlazi da uplate nije vršila na bilo koju određenu šifru tužitelja, već da je uredno i u zakonom propisanoj visini vršila plaćanje usluge tužitelju, i da je teret dokaza u pogledu osnove i visine tražbine u ovom postupku na tužitelju. Tuženica ističe da se okolnosti obračuna i načina plaćanja nisu izmijenili od dana donošenja pravomoćnih odluka tj. od dana donošenja presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž-364/2020-3 od 19. rujna 2022.g., te ističe kako je isto stajalište zauzeo i Općinski sud u Varaždinu u presudi br. Povrv-6/2023- 10 od 19. prosinca 2024.g., te u presudi br. Povrv-161/2023-23 od 9.č svibnja 2025.g., u kojem su se vodili postupci između istih stranaka ali za drugo obračunsko razdoblje.

Tuženica predlaže da sud dobije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom i traži naknadu prouzročenog parničnog troška (str. 92 spisa).

5. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ovršni prijedlog – tužba odnosno specificirana tužba i tužbeni zahtjev tužitelja od 17.10.2025.g. (str. 50 do 53), vrši se uvid i čita financijska kartica, (list 13 i 14), te računi (list 54 do 86), i rješenje o ovrsi na tem. vjer. isprave JB (list 19), pročitan je - odgovor na tužbu tuženika (list 21 i 23), te list 90 do 92, uvid u sudsku praksu odnosno presudu OS u Varaždinu br. Povrv.161/2023, Povrv-6/2023, presuda Županijskog suda u Rijeci br. Gž-364/2020 (list 28 do 32), rješenje od 17. rujna 2025.g. (list 46 do 48).

6. Analizirajući provedene dokaze i to svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Iz provedenih dokaza kao nesporno je utvrđeno:

- da je tuženica vlasnica nekretnine koja nosi oznaku čkbr. [katastarska čestica] stambena zgrada [adresa] dvorište u kojoj se stambenoj zgradi nalaze tri stana koja su etažirana i koja nekretnina je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da se radi o tri apartmana koja nose oznaku S1 površine 58,45 m2, zatim S2 površine 54,48 m2 te S3 površine 73,99 m2,

- da tuženica ima za prikupljanje miješanog komunalnog otpada od sva tri apartmana zajedno jedan spremnik od 120 litara,

- da tužitelj vodi pražnjenje spremnika tek za apartman S1 pod šifrom korisnika 050210,

- da se apartman S2 vodi pod šifrom 050223,

- da na području otoka Paga upravo tužitelj vrši uslugu zbrinjavanja otpada sukladno Odluci jedinice lokalne samouprave tj. Grada Paga.

- da je već u pogledu istovjetnog spora istih stranaka sud donio pravomoćnu presudu br. Povrv-143/2019-11 od 26. studenog 2019., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci br. Gž-364/2020-3 od 19. rujna 2022.

8. Sporno je između stranaka da li je tuženica obvezna plaćati zbrinjavanje otpada i za apartmane S2 i traći apartman, posebno ili se pak zbrinjavanje otpada za te apartmane treba naplaćivati kroz trošak apartmana S1 kada bi se taj trošak obračunavao za cijelu zgradu.

9. Prije svega, ovaj sud se vodio pravnim shvaćanjima iznesenim u presudi Općinskog suda u Varaždinu br. Povrv-143/2019-11 od 26. studenog 2019., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci br. Gž-364/2020-3 od 19. rujna 2022., te stav da je zbrinjavanje otpada propisano Zakonom o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine 94/2013, 73/2017 i 14/2019 – dalje ZOGO), a također i Uredbom o gospodarenju komunalnim otpadom (Narodne novine 50/2017 – dalje Uredba). Slijedom navedenog je usluga zbrinjavanja i prikupljanja otpada usluga od javnog interesa za Republiku Hrvatsku, te su jedinice lokalne samouprave sukladno odredbi iz čl. 28. st. 1. i dužne osigurati svaka na svom području provođenje navedene javne usluge, a kako je to i naznačeno u navedenoj zakonskoj odredbi. Odredbom iz čl. 30. st. 1. ZOGO-a javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, a odredbom iz čl. 30. st. 2. je i propisano da se ta javna usluga smatra uslugom od općeg interesa. Korisnik usluge je prema odredbi iz čl. 30. st. 5. ZOGO-a vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine, a koji je sukladno odredbi iz čl. 30. st. 6. i dužan koristiti javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada sukladno navedenom zakonu kao i propisima donesenim na temelju ovog zakona te općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju ovog zakona. Također je sukladno odredbi iz čl. 30. st. 6. toč. 3. i dužan snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge. Prema odredbi iz čl. 33. st. 1. ZOGO-a davatelj usluge je dužan obračunati cijenu iz čl. 30. st. 1. ovoga zakona na način kojim se osigurava primjena načela "onečišćivač plaća", ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge sukladno odredbama ovoga zakona, zatim uredbe iz čl. 29. st. 10. ovoga zakona i odluke iz čl. 30. st. 7. ovoga zakona. Nadalje, odredbom iz čl. 33. st. 2. ZOGO-a je propisano da je davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. ovoga zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno odluci iz čl. 30. st. 2. Inače odredba iz čl. 29. st. 10. propisuje da način gospodarenja komunalnim otpadom u vezi obveza propisanih čl. 28. i ovim čl. granične količina miješanog komunalnog otpada za određena razdoblja i način obračuna, poticanje naknade za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada propisuje Vlada uredbom, a to je upravo naprijed citirana Uredba. Kao što je već rečeno na području otoka Paga upravo tužitelj pruža navedenu uslugu s tim da je u vezi toga i donesena Odluka o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada (službeni glasnik Grada Paga 12/2017), a temeljem te Odluke je i donesen Cjenik o cijeni navedene usluge. U samoj odluci je i propisano da se cijena javne usluge iskazuje kao zbroj troškova minimalne javne usluge, troškova zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada, ugovorne kazne i naknade za građenje, a što znači da se usluga plaća i u razdoblju kada i nema otpada, a što je naročito bitno u ovom slučaju budući tuženici ne koriste navedenu nekretninu tijekom cijele godine nego tek tijekom ljetnih (turističkih) mjeseci, a kada i iznajmljuju navedene apartmane gostima.

10. U ovom predmetu je prvenstveno sporno da li je tuženica u obvezi plaćati minimalnu cijenu javne usluge za svaki apartman posebno kao posebnog dijela navedene zgrade ili zajedno jedinstvenu cijenu za sva tri apartmana. Činjenica jest da je tužitelj odnosno Grad Pag donio Odluku pa i Cjenik na način da u ljetnim mjesecima se upravo kod korisnika kakva je upravo tuženica povećava cijena usluge zbrinjavanja u odnosu na broj postelja u pojedinoj cjelini koja služi za zbrinjavanja, a to je u ovom slučaju svaki od naprijed naznačenih apartmana, a koji trošak se pribraja i redovnom trošku zbrinjavanja koji se obračunava prema volumenu spremnika i broju pražnjenja. Međutim, očigledno je nesporno da tuženica ima za zbrinjavanja otpada jedan spremnik od 120 litara za cijelu zgradu odnosno za sva tri apartmana, dok iz računa koje je tužitelj dostavio je vidljivo da ustvari tužitelj obračunava za svaki od apartmana S2 i S3 i još dodatnu minimalnu cijenu koja se dobiva prvenstveno brojem pražnjenja i volumenom spremnika iako tim apartmana uopće nisu dodijelili spremnike. Naprotiv i sam tužitelj tvrdi da volumen spremnika kakav doista i postoji u naravi obračunava u trošku zbrinjavanja otpada koji se odnose na apartman S1 odnosno šifru korisnika 050210. Upravo je to i sporno i po mišljenju ovog suda tužitelj doista neosnovano potražuje naknadu minimalne cijene javne usluge zbrinjavanja otpada za apartmane S2 i S3, a za koje nije doista dao i predao na korištenje odgovarajući spremnik, a predaja kojeg spremnika je i osnova da bi se uopće mogla obračunavati minimalna cijena javne usluge u razdoblju kad se samo pražnjenje spremnika i ne čini obzirom da se radi ipak o povremenom korištenju tijekom godine.

Tužitelj u podnesku od 17.10.2025.g., (str. 51 spisa) navodi da je tuženica dostavila 3 odvojene Izjave o načinu korištenja predmetne javne usluge, svaka za posebni dio nekretnine / apartman. U tim izjavama tuženica je u dijelu u kojem se iste odnose na "udio u korištenju spremnika", odabrala "zajednički spremnik". Zbog prednjeg sud i smatra da tuženica nije doista u obvezi isplatiti tužitelju cjelokupni zatraženi iznos za apartman pod šifrom 050223, nego mu je dužna isplatiti u cijelosti za apartman, a na koji apartman tužitelj i bilježi upravo spremnik.

11. Sud je izvršio uvid u presude Općinskog suda u Varaždinu br. Povrv-161/2023-23 od 9. svibnja 2025.g. i u presudu br. Povrv-6/2023-10 od 19. prosinca 2024.g., kao i u potvrde Zagrebačke banke (str. 25 do 27 spisa) iz kojih proizlazi da je tuženica svoju obvezu prema tužitelju za utuženo razdoblje podmirila, te da je uplatu vršila sukladno pravomoćnoj presudi br. Povrv-143/2019-11 od 26. studenoga 2019.g., radi čega je sud ukinuo predmetni platni nalog u cijelosti, sukladno čl. 451 st. 3. ZPP-a, ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, - Odluka USRH, 84/08, 96/08, - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu ZPP).

12. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154 st. 1. ZPP-a. Sud je priznao tuženici trošak jednokratne nagrade po Tbr. 7. toč. 2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" br. 138/2023. u iznosu od 100,00 Eur, pripadajući PDV u iznosu od 25,00 Eur, i trošak pristojbe na prigovor u iznosu od 13,27 Eur, sveukupno iznos od 138,27 Eur-a.

13. Temeljem navedenog presuđeno je kao u točki I. i II. izreke ove presude.

Koprivnica, 20. kolovoza 2026.

Sutkinja

Marija Grgešić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 8 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude i rješenja.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda i rješenje objavljuje, sud će presudu i rješenje dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvj. Vlado Sevšek, Varaždin.

2. OD Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d. iz Varaždina