REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2054/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Tini Jakupak, u pravnoj stvari tužitelja A.M.C MEĐIMURJE d.o.o. zastupano po punomoćniku Ivanu Županu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80 A, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. [adresa], OIB: 22694857747 zastupano po punomoćniku Ivani Štih, odvjetnici u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o. [adresa], izvan ročišta, sukladno čl. 461.a st. 3. Zakona o parničnom postupku, dana 20. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju A.M.C. MEĐIMURJE d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 82230527201 ukupan iznos od 556,27 EUR (slovima: petsto pedeset šest eura i dvadeset sedam centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024. godine, tekućom od dana 19. kolovoza 2024. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju A.M.C. MEĐIMURJE d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 82230527201 trošak ovog parničnog postupka u iznosu 168,27 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024. godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 19. srpnja 2024. godine nastala je šteta na vozilu marke VOLKSWAGEN TIGUAN 2,0 TDI, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika MEĐIMURJE INVESTA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 58604606434. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno ugovorenoj polici obveznog osiguranja štetnika, kao odgovorni osiguratelj, prema odredbama Zakona o osiguranju (Narodne novine br 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22., 152/24.) te Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.). Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika dana 31. srpnja 2024. godine procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 240610510778/2. Visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela oštećeniku, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 235/11137/3, a koji račun u ukupnom iznosu od 4.779,16 EUR (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Osnovica za obračun po istom računu br. 235/11137/3 iznosi 4.301,245 EUR, a sve to kako je oštećenik u sustavu PDV-a te ima pravo na odbitak 50% PDV-a po navedenom računu. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 3.744,98 EUR. Nakon isplate tuženika u iznosu od 3.744,98 EUR, oštećenik je isplatio 50% PDV-a u iznosu od 477,92 EUR zajedno sa isplatom tuženika na račun tužitelja dana 16. rujna 2024. godine, odnosno u sveukupnom iznosu od 4.222,90 EUR. Razliku od 556,27 EUR po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tuženik je platio iznos od sveukupno 3.744,98 EUR po računu, međutim nije platio iznos od 556,27 EUR te po tome nije u potpunosti nadoknadio štetu. Samim plaćanjem dijela predmetnog potraživanja tuženik je priznao pravnu osnovu štete. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 41,60 EUR / sat plus PDV. Od dokaza predlaže uvid izvid štete, ponudu, sporazum o izvansudskoj nagodbi, odgovor na prigovor, pisani prigovor tužitelja, prometno tehničko vještačenje na okolnost cijene sata rada, saslušanje tužitelja, saslušanje oštećenika.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika za naknadu štete te visinu tužbenog zahtjeva. Na temelju sadržaja tužbe i u njoj iznijete činjenične osnove nije moguće zaključiti o tome na koji je nastala šteta na predmetnom vozilu, niti tko je za tu štetu odgovoran i po kojoj osnovi bi tuženik odgovarao tužitelju za naknadu štete, radi čega tuženik primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. st.1., čl. 219.st.1. i 221.a ZPP-a u vezi s odredbom čl. 461. a st.2. ZPP-, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, kao nedokazan. Činjenica o tome što je prije pokretanja ovog parničnog postupka isplaćen određen novčani iznos, ne predstavlja tuženikovo priznanje pasivne legitimacije i obveze na isplatu niti priznanje odgovornosti za naknadu štete, jer okolnost da je tuženik u mirnom postupku podmirio dio tražbine ne znači da u sudskom postupku ne može osporavati svoju odgovornost po istoj osnovi. U svakom slučaju tuženik osporava i visinu potraživanja tužitelja i osporava činjenične navode pod točkom II., III. i IV. tužbe o cijeni sata autolimarskih i autolakirerskih radova i „nametanju cijene rada servisima za popravak vozila“. Od dokaza predlaže: kombinirano vještačenje po vještaku za promet i strojarstvo i vještaku za financije i računovodstvo na okolnost prosječne cijene sata autolakirera i autolimara u srpnju i kolovozu 2024. godine, time da tuženik predlaže da Sud da ovlaštenje vještaku za financije za pribavljanje svih računa tužitelja za izvršene usluge autolakirerskih i autolimarskih radova od 01.01.2024. pa do 01.09.2024. godine, a kako bi se i na taj način utvrdila prosječna cijena tih radova koju je fakturirao tužitelj trećim osobama. Tuženik poriče aktivnu i pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost za naknadu štete tužitelju te visinu tužbenog zahtjeva, predlaže tužbeni zahtjev odbiti i potražuje naknadu parničnog troška.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u dostavljene isprave koje su ocijenjene u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.

– dalje: ZPP). Sud je pročitao isprave dostavljene u spis, navedene u točkama 1. i 2. ovog obrazloženja.

4. Odbijen je, kao nesvrsishodan, dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje tužitelja, oštećenika u svojstvu svjedoka i za provođenje prometno-tehničkog vještačenja na okolnost cijene sata, kao i prijedlog tuženika za kombinirano vještačenje budući da je ocijenjeno da se odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva može donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza, dok bi se njihovim izvođenjem postupak samo dodatno odugovlačio i stvarali bi se nepotrebni troškovi, a ishod spora bi bio isti (čl. 461.a st.4. ZPP-a).

5. Na temelju ocjene provedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka, sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 556,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

7. Između stranaka su sporni aktivna i pasivna legitimacija te osnov i visina tužbenog zahtjeva.

8. Iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja proizlazi da je MEĐIMURJE INVESTA d.o.o. iz [adresa] ustupio tužitelju svoje potraživanje koje ima prema tuženiku na temelju računa broj 235/11137/3 i na temelju izvida štete broj 240610510778/2 – u iznosu od 556,27 EUR. Tuženik je o ustupanju tražbine obaviješten putem e-maila 19. svibnja 2025. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tuženik 26. kolovoza 2024. isplatio iznos od 3.744,98 EUR tako da je od izdanog računa preostao nepodmiren iznos od 556,27 EUR, dakle iznos čiju isplatu tužitelj potražuje u ovom sporu.

9. Odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) određeno je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. (čl. 81. st. 1. ZOO). Sukladno čl. 82. ZOO za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Nadalje, prema odredbi čl. 88. st. 1. ZOO kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine. Prema st. 2. ovog članka, kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova se obveza gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu. U oba slučaja primatelj je dužan predati ustupitelju sve što je primio preko iznosa svoje tražbine prema ustupitelju. U slučaju ustupanja radi ispunjenja dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju, čak i kad je obaviješten o ustupanju (čl. 88. st. 3. i 4. ZOO).

10. Obzirom na sadržaj navedenog pravnog posla, a imajuću u vidu prethodno citirane zakonske odredbe o ustupu potraživanja, nedvojbeno je da je tužitelj aktivno legitimiran potraživati isplatu utuženog iznosa.

11. S obzirom na sadržaj spisu priležeće dokumentacije, prema kojoj je oštećenik tuženiku prijavio štetu iz štetnog događaja od 19. srpnja 2024., povodom koje prijave je tuženik pregledao vozilo i napravio izvid i procjenu štete i izvršio plaćanje nespornog iznosa naknade štete u iznosu od 3744,98 EUR pri čemu se jasno očitovao u odgovoru na prigovor od 20. kolovoza 2024. da je ukupan iznos računa umanjio za 50% PDV i ad je šteta obračunata prema ponudi AUTO ZUBAK (ne navodeći druge podatek) stav je ovog suda da je nedvojben nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika za naknadu štete nastale oštećeniku u ovom štetnom događaju krivnjom osiguranika tuženika, dok je osporavanje pasivne legitimacije, koji prigovor tuženik ističe u odgovoru na tužbu, usmjereno isključivo na odugovlačenje postupka.

12. Iz isprava u spisu proizlazi da je tuženik povodom prometne nezgode koja se dogodila 19. srpnja 2024. pregledao oštećeno vozilo te sačinio izvid štete u kojem su specificirani dijelovi za zamjenu, dijelovi za popravak i radno vrijeme popravka (limar – 19,3 h, lakirer – 9,0 h), kao i potrošni materijal limara i lakirera.

13. Račun koji je tužitelj izdao vlasniku vozila 3. kolovoza 2024., s dospijećem plaćanja 18. kolovoza 2024., odnosi se na zamjenske dijelove, potrošni materijal te rad na vozilu autolimarski 19,3 h i autolakirerski 9 h po cijeni od 41,60 EUR po satu uvećano za PDV. Tužiteljeva cijena radnog sata u računu od 3. kolovoza 2024. obračunata je sukladno Cjeniku tužitelja od 1. siječnja 2024.

14. Dakle, iz sadržaja dokumentacije u spisu, osobito tuženikovog odgovora na prigovor proizlazi da tuženik osporava cijenu radnog sata tužitelja.

15. Odabirom tužiteljeve radionice za popravak vozila, oštećenik nije doprinio nastanku štete u smislu čl. 1092. ZOO budući da je oštećenik slobodan u odabiru radionice (ovlaštenog ili neovlaštenog auto servisa) u kojoj će popraviti oštećenja na svom vozilu. Da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata treće osobe obavljati posao u radionici, kao i da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja, mišljenje je i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020.

16. Kako je tužitelj oštećeniku obračunao onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu svim svojim klijentima pod jednakim uvjetima, tuženik je, kao osiguratelj, dužan isplatiti cijenu radnog sata obračunatu po cjeniku (satnici) tužitelja.

17. Slijedom navedenog, sud je ocijenio da je u cijelosti osnovan zahtjev tužitelja (kao primatelja) za isplatu iznosa od 556,27 EUR koji je tuženik dužan isplatiti u skladu s odredbama čl. 1045. i čl. 1046. ZOO. Sud još dodaje da je tuženikovo osporavanje odgovornosti i nastanka štetnog događaja usmjereno isključivo na odugovlačenje ovog postupka, a sve s obzirom na dostavljenu i analiziranu dokumentaciju. Obrazac postupanja tuženika u ovakvim i sličnim slučajevima je isti – osporavanje servisima cijene radnog sata.

18. Odštetni je zahtjev podnesen 31. srpnja 2024. što je izrijekom navedeno u zapisniku o izvidu štete na vozilu pa stoga zatezne kamate na iznos naknade štete teku od podnošenja zahtjeva (čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.). S obzirom da tužitelj kamate potražuje od prvog idućeg dana od dana dospjeća računa, koji datum je kasniji, sud je odlučio u granicama postavljenog zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP). Pritom je stopa zatezne kamate koja se primjenjuje na ostale odnose određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

19. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, tuženik mu je dužan nadoknaditi troškove postupka u cijelosti (čl. 154. st. 1. ZPP).

20. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarife, što uvećano za PDV i za troškove sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 13,27 EUR prema Tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.), u vezi čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 30,00 EUR prema Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ukupno iznosi 168,27 EUR.

21. Odluka o zakonskim zateznim kamatama tekućim na troškove postupka temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO.

22. Slijedom izloženog, riješeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 20. kolovoza 2026.

SUDAC

Tina Jakupak

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od primitka presude, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.630,00 EUR) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužitelju po pun uz sp na presudu

2. Tuženiku po pun

3. kal 30 dana