REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-265/2020-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, po prijedlogu više sudske savjetnice - specijalistice Anje Stjepić, u pravnoj stvari tužitelja ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Emer, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Štih, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. srpnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 20. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe učinjena na ročištu održanom 9. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 6.630,00 EUR (šest tisuća šesto trideset eura) sa zateznim kamatama:

- na iznos od 3.981,68 EUR od 6. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 1.209,77 EUR od 25. lipnja 2020. do isplate i

- na iznos od 1.438,55 EUR od 9. srpnja 2026. do isplate, prema stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj od tuženika traži isplatu zateznih kamata na iznos od 1.209,77 EUR od 6. listopada 2018. do 24. lipnja 2020. i na iznos od 1.438,55 EUR od 6. listopada 2018. do 8. srpnja 2026.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 4.271,65 EUR (četiri tisuće dvjesto sedamdeset jedan euro i šezdeset pet centi) sa zateznim kamatama od 20. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi, koju je ovom sudu podnio 3. veljače 2020., navodi da je 18. travnja 2018. stradao u nesreći i to kao pješak. Pojašnjava da je DŽ vozilom registracijske oznake [registarska oznaka] naletio na njega, prilikom čega je tužitelj zadobio tjelesne ozljede. Pojašnjava da je zbog naprijed navedenog trpio intenzivne i dugotrajne boli, zatim primarni i sekundarni strah, a da će nakon završenog liječenja morati ulagati pojačane napore u životu i radu. Upućuje i na to da mu je nakon predmetnog štetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć i njega. Tužitelj ističe da je spomenuto vozilo bilo osigurano na temelju Police od autoodgovornosti, sklopljene s tuženikom pa upravo od tuženika traži naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (pravo na tjelesno i duševno zdravlje) i imovinske štete zbog potrebne mu tuđe pomoći i njege. Navodi da se tuženiku obratio 5. listopada 2018. radi naknade štete u mirnom postupku, no da mu tuženik štetu nije naknadio. Stoga od tuženika traži isplatu 3.981,68 EUR (30.000,00 kn) sa zateznim kamatama od 6. listopada 2018. do isplate, kao i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim da je vlasnik vozila registracijske oznake [registarska oznaka] s tuženikom zaključio ugovor o osiguranju od autoodgovornosti po Polici broj [broj police], a koja je pokrivala odgovornost i na dan štetnog događaja. Čini nespornim i da mu se tužitelj obratio zahtjevom za naknadu štete 5. listopada 2018. te navodi da je njegov zahtjev odbio kao neosnovan. Osporava osnovu i visinu te tijek zateznih kamata. Upućuje na to da postaja prometne policije nije bila obaviještena o navodnoj prometnoj nesreći, već da je tek naknadno utvrđeno da na predmetnom vozilu nisu pronađeni tragovi bilo kakvih oštećenja. Tuženik navodi da su ugovorom o osiguranju od autoodgovornosti pokrivene štete nastale od vozila koja se kreću javnim cestama i ostalim površinama na kojima se odvija promet, a da se predmetni događaj dogodio u krugu autoservisa i praonice J&K, Vranovina 5, Zagreb, koji je ograđen visokom žičanom ogradom, odnosno navodi da se događaj nije dogodio na javnoj cesti, to jest površini na kojoj se odvija promet pa da zato ne postoji njegova odgovornost naknaditi navodno nastalu štetu tužitelju. Upućuje na to da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj zadobio ozljedu na radu, a osporava i uzročnu vezu između navodne prometne nesreće i navodnih ozljeda te tijek zateznih kamata. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

3. Tužitelj u nastavku postupka tvrdi da se nesreća dogodila na površini koja je namijenjena za kretanje vozila, s obzirom da se radi o površini koja pripada autopraonici, u krugu koje je kretanje vozilima dozvoljeno. Ističe da je odlučna činjenica u tom pogledu da je predmetna površina bila dostupna većem broju ljudi pa da se radi o ostaloj površini na kojoj se odvija promet.

4. Podneskom od 25. lipnja 2020. (list 58 spisa) tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev, sukladno promjeni Orijentacijskih kriterija i to na način da od tuženika traži isplatu 5.972,53 EUR (45.000,00 kn) s pripadajućim zateznim kamatama.

5. Zatim je tužitelj podneskom od 9. studenog 2022. (list 115 spisa) ponovno specificirao tužbeni zahtjev, nakon izvedenog medicinskog vještačenja te od tuženika zatražio isplatu 5.191,45 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Tuženik tijekom postupka upućuje na to da je do nesreće došlo i zbog nepažnje tužitelja pa da postoji doprinos nastanku štetnog događaja u omjeru 50 %.

7. Tužitelj je zatim na ročištu održanom 9. srpnja 2026. (list 231 spisa) konačno specificirao tužbeni zahtjev na način da od tuženika traži isplatu 6.630,00 EUR sa zateznim kamatama prema tijeku koji je naznačen u tužbi. Pojašnjava da je takva njegova procesna dispozicija posljedica povećanja stope inflacije u razdoblju od 2020. do dana održavanja spomenutog ročišta, kao i povećanja neto prosječne plaće i tom istom razdoblju.

8. Tuženik je na istome ročištu istaknuo prigovor zastare na preinačeni dio te u tom smislu prigovorio tijeku zateznih kamata i na preinačeni dio tužbe.

9. Sud je izveo dokaz čitanjem potvrde I. postaje prometne policije Zagreb (list 5-6 spisa), medicinske dokumentacije (list 7-27 spisa), zahtjeva za naknadu štete (list 28- 29 spisa), dopisa tuženika (list 30 spisa), izvatka iz sudskog registra (list 49-50 spisa), pregleda podataka s mrežnih stranica (list 51-55 spisa), zdravstvenog kartona (list 132-175, 192-212 spisa), Police autoodgovornosti (list 188 spisa), pregleda kretanja prosječne godišnje stope inflacije (list 236 spisa) i prosječne mjesečne neto i bruto plaće zaposlenih za travanj 2026. (list 237-247 spisa) te saslušanjem svjedoka AŽ (list 66-67 spisa) i tužitelja (list 67-68 spisa), zatim dokaz uvidom u fotografije sadržane na CD mediju (list 65 spisa), kao i izvidom (list 80 -81 spisa) te dokaz kombiniranim prometno-sudsko-medicinskim vještačenjem (list 88-92 i 95-97 spisa) i medicinskim vještačenjem (list 108-109, 128, 181, 221 spisa).

10. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa po osnovi naknade neimovinske štete i imovinske štete (zbog potrebne mu tuđe pomoći i njege) , a za koju tvrdi da je pretrpio zbog štetnog događaja (prometne nesreće) koji se dogodio 18. travnja 2018., u kojoj je tužitelj sudjelovao kao pješak, s obzirom da navodi da je štetni događaj prouzročio osiguranik tuženika DŽ, upravljajući vozilom registracijske oznake [registarska oznaka].

12. Među strankama nije sporno da je vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] bilo osigurano kod tuženika Policom osiguranja od automobilske odgovornosti u trenutku nastanka predmetnog događaja, a nije sporno niti da se sporni događaj dogodio u krugu autopraonice. S druge strane sporna je osnova s obzirom da tuženik osporava da bi ugovori o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti pokrivali štetu koja je nastala kao posljedica prometne nezgode koja se dogodila na prostoru autopraonice. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva, kao i tijek zateznih kamata te da li je u odnosu na preinačeni dio tužbe nastupila zastara.

13. Tužitelj je podneskom od 25. lipnja 2020. (list 58 spisa) preinačio tužbu na način da je tužbeni zahtjev povisio za 1.990,85 EUR. Navedenu preinaku tužbe sud je dopustio rješenjem od 29. lipnja 2020. (list 60 spisa), s obzirom da je preinaka prouzročena promjenom Orijentacijskih kriterija pa se radi o situaciji iz čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP).

13.1. Tužitelj je potom podneskom od 9. studenog 2022. (list 115 spisa) uskladio svoj tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka pa je tako povukao tužbu u dijelu u kojem od tuženika traži isplatu 781,08 EUR, a kojem povlačenju se tuženik u propisanom roku nije protivio.

13.2. Tužitelj je nakon toga, na ročištu održanom 9. srpnja 2026. (list 231 spisa) specificirao tužbeni zahtjev na način da od tuženika, umjesto isplate 5.191,45 EUR, traži isplatu 6.630,00 EUR. Navedena procesna dispozicija tužitelja predstavlja preinaku tužbe i to preinaku povećanjem tužbenog zahtjeva, a tužitelj je istu obrazložio porastom stope inflacije i prosječne neto plaće . Tuženik se pak takvoj preinaci protivio.

13.3. Tužitelj nije mogao imati potpuna saznanja o visini naknade štete prije provođenja vještačenja, jer je do porasta naprijed navedenih parametra došlo nakon podnošenja tužbe, a što je uostalom i vidljivo iz dokumentacije koja se nalazi u spisu (list 236-247 spisa). Usto treba reći da se u konkretnom slučaju radi o istoj činjeničnoj osnovi, a da se sam iznos usklađuje sukladno kretanju stope inflacije nakon izmjene Orijentacijskih kriterija. Spomenuti kriteriji sami po sebi ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade , već je potrebno cijeniti sve okolnosti slučaja. U tom smislu upućuje se i na to da je čak i predmetna izmjena bila prouzrokovana promjenom stope inflacije mjerene indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. Zaključak je ovog suda da se radi o situaciji iz čl. 190. st. 2. ZPP-a. Stoga je sud dopustio preinaku jer smatra da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Također, treba reći da je navedena preinaka prema ocjeni ovog suda u svakom slučaju svrsishodna u smislu čl. 190. st 3. ZPP -a. Slijedom navedenog, sud je na temelju čl. 190. st. 2. ZPP-a odlučio kao u izreci rješenja.

14. Među strankama, kao što je već ranije spomenuto, nije sporno da je sporni događaj nastao u krugu autopraonice, a treba reći i da isto proizlazi i iz potvrde Policijske uprave zagrebačke, I. postaje prometne policije Zagreb broj 511 -19-44/6-8- 2039/2018 od 23. svibnja 2018. (list 5-6 spisa)

15. Čl. 22. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) propisano je da su ugovorom o osiguranju od odgovornosti za štetu pokrivene štete štete nastale od vozila koja se kreću javnim cestama i ostalim površinama na kojima se odvija promet, a koja podliježu obvezi registracije te po propisima o registraciji moraju imati prometnu dozvolu.

15.1. Spomenutim zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske je (među ostalim) prenesena i Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2009/103/EZ od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (SL L 263, 7. 10. 2009.; dalje: Direktiva). Čl. 3. st. 1. Direktive propisano je da, podložno čl. 5., svaka država članica poduzima sve odgovarajuće mjere kako bi osigurala da je građanskopravna odgovornost u pogledu upotrebe vozila koja se uobičajeno nalaze na njezinu području pokrivena osiguranjem. Sud Europske unije (dalje: Sud EU) je u više svojih odluka naveo da se tumačenje pojma "upotreba vozila" ne može prepustiti ocjeni pojedine države članice, odnosno da spomenuti pojam predstavlja autonoman pojam prava Unije koji treba tumačiti osobito s obzirom na kontekst te odredbe i ciljeve koji se nastoje postići propisom kojeg je ona dio. Na navedeni stav Suda EU upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske i to primjerice u rješenju broj Rev - 1281/2024-2 od 15. listopada 2025.

15.2. U odnosu na konkretnu situaciju, treba uputiti na presudu Suda EU Linea Directa Aseguradora SA, C-100/18 od 20. lipnja 2019. u kojoj se (u t. 33., 34. i 35.) navodi da se propisima EU u području osiguranja od građanskopravne odgovornosti nastale upotrebom vozila nastojalo, s jedne strane osigurati slobodan promet vozila koja se uobičajeno nalaze na području Europske unije i osoba koje njima prometuju, a s druge strane jamčiti da žrtve nesreća uzrokovanih tim vozilima uživaju usporedivo postupanje, neovisno o tome gdje se na području Europske unije ta nesreća dogodila. S obzirom na naprijed navedeno, Sud EU zaključio je da pojam "upotreba vozila" iz čl. 3. st. 1. Direktive treba tumačiti na način da taj pojam nije ograničen samo na situacije iz cestovnog prometa, to jest na upotrebu na javnom putu, već da se odnosi na svaku upotrebu vozila koja je u skladu s njegovom uobičajenom funkcijom. Isti sud je u presudi Nunez Torreiro istaknuo (već otprije zauzeto) shvaćanje da pojam "upotreba vozila" obuhvaća svaku upotrebu vozila kao prijevoznog sredstva te da doseg tog pojma ne ovisi o značajkama terena na kojem se motorno vozilo upotrebljava.

15.3. Navedeni stav uostalom je izražen i u čl. 1.a st. 1. t. 33. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23; dalje: ZOOP), a koji propisuje da je upotreba vozila svaka upotreba vozila koja je u skladu s funkcijom vozila kao prijevoznog sredstva u trenutku prometne nesreće, neovisno o značajkama vozila i neovisno o terenu na kojem se motorno vozilo upotrebljava te o tome je li ono u stanju mirovanja ili u pokretu.

15.4. Dakle, odgovornost tuženika za štetu nastalu u predmetnom štetnom događaju prema stavu ovoga suda postoji neovisno o tome što je do događaja došlo na prostoru koji je u sastavu autopraonice, sve dokle se radi o uporabi vozila koja je u skladu s funkcijom vozila kao prijevoznog sredstva.

16. Iz iskaza svjedoka AŽ (list 66-67 spisa) proizlazi da je na sam dan štetnog događaja vozio predmetno kombi-vozilo i to za firmu u kojoj je tada radio te da je toga dana dovezao robu do J&K auto centra kako je to i inače činio najmanje dva puta dnevno. Pojasnio je da se kretao [adresa], da je skrenuo desno te da je, kako su na ulazu ovog auto centra bila zaustavljena dva vozila i to jedan pored drugoga te kako nije mogao skrenuti na prostor tog auto centra te je skrenuo u ulicu s lijeve strane kako bi na taj prostor mogao ući krećući se unatrag pored ta dva zaustavljena vozila. Iskazao je da se kretao brzinom od 3,4 do 5 km/h (što smatra brzinom hoda) pa da je, kada je prešao negdje polovicu puta prema drugom boksu gdje se obavlja vulkanizacija, a koji se inače nalazi s desne strane gledajući iz njegovog smjera kretanja, odjednom čuo neki udarac nakon čega se odmah zaustavio i izišao iz vozila te tada vidio tužitelja da stoji i da se drži desnom rukom za desno koljeno. Pojasnio je da mu je rekao da nije potrebno zvati policiju i hitnu pomoć pa mu je samo ostavio svoje podatke i broj telefona. Iskazao je da ga je tužitelj nazvao tek sljedećeg dana, tražeći da se nađu i ispune europsko izvješće. Svjedok navodi da je pitao svog dispečera o popunjavanju takvog izvješća, no da mu je isti rekao da se takvo izvješće ne ispunjava, jer nije došlo do udarca u drugo vozilo. Iskazao je da nije tužitelja zvao da mu to kaže, a niti je on njega kontaktirao već je tek za tri tjedna do mjesec dana dobio poziv od policije da doveze predmetno vozilo u Heinzelovu zbog fotografiranja vozila. Svjedok je pojasnio da je pri tom kretanju unazad vidio da u prostoru tog auto centra ima ljudi - pješaka i to s njegove lijeve strane (dva zaposlenika), a s desne strane jedan čovjek koji je valjda čekao neku uslugu koja se tamo nudi jer osim ta dva boksa za vulkanizaciju tamo postoji i autopraonica. Svjedok je pojasnio da se na samom mjestu događaja zadržao 15 minuta, uključujući i vrijeme istovara robe koju je tada bio dovezao.

16.1. Iz iskaza tužitelja (list 67-68 spisa) proizlazi da je, kao zaposlenik firme Laterna instalacije došao sa cady vozilom radi promjena guma u auto centar. Tužitelj je iskazao da je, nakon što je vozilo zaustavio negdje po sredini ulaza, kada njemu s lijeve i desne strane nije bilo nikakvih vozila, izvadio gume iz vozila te da je stajao pored vozila odnosno možda 1 metar dalje od toga vozila i to već u blizini ulaska u boks za vulkanizaciju pri čemu je bio okrenut prema tome boksu i gledao radnike kako unutra rade. Tužitelj je opisao da je tako stajao oko 5 minuta, a da su mu tada radnici iz tog boksa počeli pokazivati nešto - u smislu da se makne. Iskazao je da je razlog tome bilo predmetno kombi vozilo. Istaknuo je da se u tom trenutku okrenuo na desno te da ga je to vozilo sa svojim stražnjim dijelom udario u desno bedro i koljeno pa da je pao na lijevu stranu i nekako završio ispod tog vozila. Iskazao je da mu je njegov poslovođa, koji je također bio prisutan, pomogao da se podigne. Tužitelj je uputio na to da se sljedećeg dana javio vozaču tražeći da popune europsko izvješće, a da je to isti odbio jer su mu tako rekli u njegovoj firmi pa da je zato nakon toga navedenog prijavio policiji. Istaknuo je da je zbog udarca osjećao jake bolove pa da se uputio u bolnicu, da je zbog ozljede išao na fizikalne terapije te da zbog posljedica predmetnog događaja ne može dugo stajati, niti kleknuti što ga pak ometa pri obavljaju njegovog vodoinstalaterskog posla, a da se više ne može baviti sportom kojim se do tada bavio jer sada zbog bolova koje trpi šepa, odnosno da se pri hodu gega. Tužitelj je iskazao da je na bolovanju bio godinu dana te da mu je bila potrebna pomoć pri obavljanju svih poslova koje inače obavlja, a i u smislu njege te je napomenuo da mu je pomoć pružala supruga prilikom primjerice odlaska liječniku jer nije mogao niti upravljati vozilom.

16.2. Iskaz tužitelja i spomenutog svjedoka sud prihvaća kao istinite i vjerodostojne. Kako tužitelj, tako i svjedok je iskazivao uvjerljivo, logično i životno, a sami iskazi po svome sadržaju nisu u suprotnosti jedan s drugim.

16.3. Treba reći da iz iskaza svjedoka proizlazi da je predmetno vozilo kombi vozilo u trenutku samog štetnog događaja bilo korišteno za prijevoz , to jest dostavu stvari u okviru radnog mjesta svjedoka, odnosno u skladu s funkcijom vozila kao prijevoznog sredstva sukladno ranije tumačenoj odredbi. Slijedom navedenog, zaključak je ovog suda da tuženik u tom smislu svakako odgovara za štetu koja je nastala u predmetnom štetnom događaju na temelju čl. 12. ZOOP-a.

17. Radi utvrđenja odlučnih činjenica u pogledu dinamike nastanka predmetnog događaja, postojanja eventualne suodgovornosti tužitelja te postojanja uzročne veze između predmetnog događaja i ozljeda za koje tužitelj navodi da je pretrpio u istome, uz dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka, izveden je i dokaz kombiniranim prometno- sudsko-medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovni i zračni promet TŽ, dipl. ing. i stalnom sudskom vještaku Davoru Mayeru, specijalistu sudske medicine.

17.1. Iz nalaza i mišljenja spomenutog prometnog vještaka (list 88-92 spisa) proizlazi da se tužitelj nalazio pored zaustavljenog vozila u dvorištu vulkanizerske radionice čekajući uslugu, kada mu je odostraga kroz kolni ulaz u natražnoj vožnji naišao furgon osiguranika tuženika koji je obavljao dostavu te je naletio stražnjim dijelom na tužitelja, koji se prije toga okrenuo desno bočno prema furgonu, a nakon čega je odgurnut pao na lijevu stranu tijela. Vještak je naveo da je, s obzirom da je tužitelj stajao pored vozila čekajući vulkanizersku uslugu, ostajući na mjestu gdje se nalazio okrenut prema radionici, za istog nesreća bila neizbježiva. Pojasnio je da bi nesreću tužitelj mogao izbjeći da je bio okrenut prema kolnom ulazu, dakle leđima okrenut radionici, jer bi tada mogao vidjeti nailazak furgona i maknuti se iz njegove putanje natražnog kretanja, ali da je dvojbeno, zbog buke kakva je bila u vrijeme provođenja očevida, čuti dolazak furgona stražnjim dijelom tovarnog prostora okrenutim prema njemu, a ne prednjim s izravno okrenutim motornim prostorom. Vještak je uputio na to da vozač furgona, zbog svog položaja u kabini i zatvorenosti tovarnog prostora , nije mogao na siguran način provjeriti postoje li iza njega kakve prepreke pa tako i ljudi unutar dvorišta u koje je natraške ulazio, zbog čega je i došlo do naleta na tužitelja. Pojasnio je, da je vozač prije ulaska u dvorište pozvao radnike servisa da mu pomognu i raščiste prolaz do mjesta istovara, da se nesreća ne bi dogodila.

17.2. Iz nalaza i mišljenja naprijed spomenutog vještaka sudske medicine (list 95 -97 spisa) proizlazi da su medicinskom obradom tužitelja utvrđene sljedeće ozljede i postavljene sljedeće dijagnoze: natučenje desnog koljena s manjim kontuzijskim biljegom na vanjskoj bočnoj strani desne noge iznad koljena, unutarnja ozljeda desnog koljena (razdor prednje križne sveze, razdor stražnjeg roga medijalnog meniska i istegnuće medijalnog kolateralnog ligamenta), natučenje lijevog ramena, natučenje lijeve strane prsnog koša, prijelom trećeg lijevog rebra i istegnuće vrata (trzajna ozljeda). Vještak je uputio da, polazeći od dostupnog opisa dinamike štetnog događaja i dovodeći ga u vezu s utvrđenim ozljedama, je u događaju došlo do kontakta između stražnjeg dijela vozila koje se kretalo vožnjom unatrag i vanjske bočne strane desne noge tužitelja, približno u visini nastalog kontuzijskog biljega na koži, da je tužitelj nailazećem vozilu bio okrenut desnom bočnom stranom tijela, da je nalet bio ostvaren niskom naletnom brzinom (5-10 km/h), da je tužitelj uslijed naleta bio odgurnut, izgubio ravnotežu i pao na tlo, na lijevu stranu tijela, da je u toj opisanoj kinematici došlo do otvaranja koljena prema medijalno (u tzv. valgus položaj) i "nezgodnog" torzijskog pokreta u zglobu koljena stajne desne noge, posljedičnog nefiziološkog biomehaničkog opterećenja koljena i nastanka unutarnje ozljede koljena, dok su ozljede lijeve strane tijela pripisive udaru o podlogu te da su iskazi sudionika (tužitelja i svjedoka) prihvatljivi sa sudskomedicinskog gledišta.

17.3. Sud nalaze i mišljenja spomenutih vještaka prihvaća u cijelosti kao jasne, stručne i obrazložene. Upućuje se na to da stranke na ista nisu isticali prigovore.

17.4. Na temelju nalaza i mišljenja naprijed spomenutih vještaka, sud nalazi utvrđenim da su ozljede na koje upućuje tužitelj te za koje navodi da je pretrpio u predmetnom događaju, u uzročnoj vezi s istim.

18. Što se tiče navoda tuženika da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja, treba reći da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je nesreća za istog bila neizbježna. S obzirom na uobičajenu buku auto centra u kojem se vrše vulkanizerske radnje i djelatnost autopraonice (a koja je čak i utvrđena tijekom uviđaja), životno je i logično da tužitelj nije uočio nadolazeće vozilo, s obzirom da (kako to i proizlazi iz njegovog iskaza) nije bio okrenut u smjeru dolaska vozila, odnosno da je, nakon inicijalne provjere prometa oko sebe, prilikom koje nije uočio predmetno vozilo, stao u blizini ulaska u "boks" za vulkanizaciju i ostao okrenut prema mjestu gdje su se nalazili radnici koje je potom promatrao kako rade. Isto tako, treba reći da se upravo od vozača predmetnog vozila, s obzirom da upravlja vozilom koje se u pravnom prometu kvalificira opasnom stvari, očekuje da postupa s povećanom pažnjom. Kretanje dostavnog vozila unatrag, koji je veći od prosječnog osobnog automobila te koji ima tovarni prostor iza vozača, u svakom se slučaju smatra opasnom radnjom u prometu, zbog čega je vozač tog vozila trebao poduzeti dodatne radnje da se uvjeri da se svojim vozilom može kretati na takav način, a da time ne ugrozi treće osobe. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je vozač bio svjestan da, zbog u tom trenutku postojeće situacije i pozicije automobila koji su se tamo nalazili, nije u mogućnosti ući na prostor auto centra na uobičajen način, već se odlučio da unatražno kretanje. Iz istog iskaza pak ne proizlazi da je vozač poduzeo potrebne radnje na koje upućuje vještak u nalazu i mišljenju. Slijedom navedenog, stav je ovoga suda da je vozač predmetnog vozila odgovoran za nastanak štetnog događaja, a da odgovornost tužitelja u tom smislu ne postoji.

19. Nadalje, radi utvrđenja relevantnih činjenica u pogledu opsega nastale imovinske i neimovinske štete (da li je tužitelj pretrpio bolove i strah zbog predmetne nesreće i jesu li trajne posljedice umanjile njegovu životnu aktivnost, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade neimovinske štete te da li su na eventualno smanjenje životne aktivnosti utjecale posljedice iz štetnog događaja i radi utvrđenja činjenice da li je tužitelju i u kojem opsegu bila potrebna tuđa pomoć i njega), sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za ortopediju i traumatologiju doc. dr. sc. Miljenku Franiću.

19.1. Iz nalaza i mišljenja spomenutog vještaka (list 108-109 spisa) proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljedu desnog koljena, da je liječen po traumatologu, ortopedu, fizijatru te da je provedena fizikalna terapija, a da nakon završenog liječenja zaostaju bolne i ograničene kretnje desnog koljena u slabijem stupnju, Ž +/++, medijalno otvaranje +, hipotrofija natkoljene muskulature te palpacijski bolna medijalna zglobna pukotina. Vještak je ukazao na to da se zdravstveno stanje tužitelja stabiliziralo 1. studenog 2018., s obzirom na karakter ozljede zadobivene u štetnom događaju te priloženu medicinsku dokumentaciju. Vještak je uputio i na to da trajne posljedice navedenih ozljeda smanjuju opću i radnu sposobnost tužitelja za 15 % i da će u tom će postotku morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu, da je tužitelj pretrpio tzv. primarni strah (koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja) te da je isti bio vrlo intenzivan i kratkotrajan, da je tzv. sekundarni strah (koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica) jačeg intenziteta bio kod tužitelja prisutan 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, slabijeg intenziteta 20 dana, da je bol jakog intenziteta trajala 3 dana, srednje jakog intenziteta kumulativno 15 dana, a manjeg intenziteta kumulativno još naredna 30 dana te da su daljnji povremeni bolovi trajne prirode i uključeni u pojačane napore. Vještak je naveo da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno kroz prvih 30 dana liječenja i u narednom periodu od 60 dana u prosjeku od 1 sata dnevno (pomoć kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju, odlaska u trgovinu, kućanskih poslova...).

19.2. Tužitelj na nalaz i mišljenje nije isticao nikakve prigovore, dok je tuženik istome pak prigovorio, navodeći da je postotak smanjenja životnih aktivnosti previsok, a da se prema općeprihvaćenom stavu današnje stručne sudskomedicinske znanosti smanjena funkcija koljena u lakom stupnju ocjenjuje sa 5 %. Tuženik je u tom smislu ukazao na to da tužitelj u zadnje četiri godine nema nikakvih većih tegoba te da u tom periodu nije provodio niti fizikalnu terapiju, a da je tužitelj nepristupanjem preporučenom operativnom zahvatu utjecao na današnje stanje. Tuženik je osporio i procjenu vještaka u pogledu bolova i straha te opsega potrebe tužitelja za tuđom pomoći i njegom po štetnom događaju.

19.3. Vještak se na ročištu održanom 10. svibnja 2023. (list 128 spisa) očitovao o tuženikovim prigovorima na nalaz i mišljenje te je tom prilikom pojasnio da se t rajne posljedice u visini od 15 % odnose na zaostalu nestabilnost desnog koljena u dvije ravnine te na (magnetskom rezonancom evidentiranu) rupturu medijalnog meniska sve desnog koljena, da je kod tužitelja učinjena magnetska rezonanca desnog koljena (10. srpnja 2018.) na kojoj je jasno opisana ruptura prednjeg križnog ligamenta te istegnuće medijalnog kolateralnog ligamenta. Pojasnio je i da je spomenutu nestabilnost desnog koljena u dvije ravnine utvrdio i prilikom kliničkog pregleda 17. listopada 2022. pa da je temeljem svega toga cijenio navedene i opisane trajne posljedice. Istaknuo je da je u nalazu traumatologa od 25. listopada 2018. zapravo i opisana nestabilnost desnog koljena te da je preporučeno operacijsko liječenje desnog koljena u smislu rekonstrukcije prednjeg križnog ligamenta. Pojasnio je da, po njegovom saznanju, tužitelj nije otišao na predmetnu operaciju, ali da ne može reći da li bi preporučena operacija smanjila trajne posljedice, s obzirom da je isto tako moguće da bi one ostale iste, a da bi u slučaju eventualnih komplikacija moglo doći i do pogoršanja. Vještak je naveo da nema saznanja da li je tužitelj u protekle 4 do 5 godine pristupio pregledima, terapijama ili bilo čemu sličnome, ali da činjenica da se tužitelj eventualno nije liječio u protekle 4 do 5 godine nema utjecaja na njegovu procjenu danu u nalazu i mišljenju, odnosno da bi isto eventualno imalo utjecaja samo ako bi se utvrdilo da je tužitelj imao sličnih ozljeda.

19.4. Tuženik je nakon usmenog očitovanja vještaka predložio da se pribavi preslika zdravstvenog kartona tužitelja (ručno vođenog i onog koji se vodi u elektroničkom obliku) te da se nakon toga pozove vještak na očitovanje da li je tužitelj imao nekih drugih istih ili sličnih ozljeda prije, odnosno poslije štetnog događaja (list 129 spisa). Tužitelj je potom po nalogu suda (list 129 spisa) dostavio cjeloviti zdravstveni karton (list 132-175 spisa i list 192-212 spisa). Vještak se potom očitovao, uputivši na to da iz tužiteljevog cjelovitog zdravstvenog kartona proizlazi da tužitelj nije imao sličnih ozljeda (list 181 i 221 spisa), a na koju dopunu tuženik nadalje nije isticao prigovore (list 232 spisa).

19.5. Stav je ovog suda da vještak, kao ortoped i traumatolog, nedvojbeno posjeduje stručno znanje i za davanje ocjene bolova i straha, koje su dane kumulativno, a koje, po ocjeni suda, predstavljaju prikladnu ocjenu u odnosu na karakter i bolnost ozljede te potrebe za liječenjem i duljine istoga te provedenu fizikalnu terapiju koja je, u slučaju nestabilnosti koljena, nesumnjivo bolna. Isto tako, vještak posjeduje i stručno znanje za davanje procjene postojanja i opsega smanjenja životne aktivnosti. Pritom se upućuje na to da se procjena kvalifikatornih okolnosti daje u svakom pojedinom slučaju, nakon provedenog kliničkog pregleda, uzimajući u obzir sve okolnosti tog slučaja. Tako je i vještak nestabilnost desnog koljena u dvije ravnine utvrdio (osim na temelju medicinske dokumentacije) i prilikom kliničkog pregleda. Nadalje, s obzirom na sve utvrđene kvalifikatorne okolnosti u pogledu boli, straha i smanjenja životne aktivnosti, vještak je bio u mogućnosti realno procijeniti i tužiteljevu potrebu za tuđom pomoći i njegom. Sud prihvaća i navod vještaka u pogledu mogućnosti otklanjanja teškoća s njegovim koljenom operativnim zahvatom, s obzirom na to da je sasvim životno i logično da svaki operativni zahvat sam za sobom povlači mogućnost da stanje ozljeđenika ostane nepromijenjeno, ali i da se isto pogorša.

19.6. U odnosu na sve naprijed navedeno, tuženik istaknutim prigovorima na nalaz i mišljenje vještaka, isto nije doveo u sumnju pa sud stoga prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao jasno, stručno i obrazloženo.

19.7. Prema tome, sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka nalazi utvrđenim da trajne posljedice predmetnih ozljeda smanjuju opću i radnu sposobnost tužitelja za 15 % i da će u tom će postotku morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu, da je tužitelj pretrpio tzv. primarni strah (koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja) te da je isti bio vrlo intenzivan i kratkotrajan, da je tzv. sekundarni strah (koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica) jačeg intenziteta bio kod tužitelja prisutan 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, slabijeg intenziteta 20 dana, da je bol jakog intenziteta trajala 3 dana, srednje jakog intenziteta kumulativno 15 dana, a manjeg intenziteta kumulativno još naredna 30 dana te da su daljnji povremeni bolovi trajne prirode i uključeni u pojačane napore, da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno kroz prvih 30 dana liječenja i u narednom periodu od 60 dana u prosjeku od 1 sata dnevno (pomoć kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju, odlaska u trgovinu, kućanskih poslova...).

20. Tuženik je, nakon što je vještak usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje te nakon što mu je dan zdravstveni karton na uvid, predložio da se provede obnova vještačenja po novom vještaku (list 232 spisa). Takav prijedlog sud je odbio (list 232 spisa) jer je vještak svojim usmenim očitovanjem, kao što je već rečeno, otklonio tuženikove prigovore na nalaz i mišljenje.

21. Što se tiče prigovora zastare na preinačeni dio tužbe, treba reći da je do prekida zastare u konkretnom slučaju i u pogledu preinačenog dijela došlo podnošenjem tužbe u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, 69/26; dalje: ZOO). S obzirom da je štetni događaj nastao 18. travnja 2018., a zastara prekinuta 3. veljače 2020., nisu protekli rokovi zastare propisani čl. 241. ZOO-a. Stoga je istaknuti prigovor zastare sud ocijenio neosnovanim na temelju čl. 241. u vezi s čl. 230. ZOO - a. Takav stav u pogledu zastare, u skladu je i sa pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024. (broj Su-IV-123/2024-5).

22. Što se tiče navoda tuženika da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu, treba reći da isto nema utjecaja na odluku u ovom postupku. Naime, tužitelj od tuženika u konkretnom slučaju traži naknadu štete po osnovi odgovornosti tuženika, kao odgovornog osiguratelja. Radi se, dakle, o odnosu na koji ne utječe činjenica da je tužiteljeva ozljeda (potencijalno) bila ili mogla biti priznata kao ozljeda na radu jer on svoje pravo na naknadu štete ostvaruje sukladno odredbama ZOOP-a.

23. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

23.1. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti, zatim dob tužitelja, prirodu posla kojim se do trenutka nastanka štetnog događaja bavio (vodoinstalaterski poslovi), a što mu je zbog predmetnog štetnog događaja otežano te posljedice koje su kod istoga zaostale zbog nemogućnosti bavljenja slobodnim aktivnostima (sportom) kojima se bavio do nesreće, a što je sud utvrdio na temelju iskaza tužitelja. Sud je također cijenio i inflatorna kretanja te povećanja cijena od dana podnošenja tužbe pa sve do donošenja odluke u ovom postupku (list 236-247 spisa). Stoga po ocjeni ovog suda tužitelju pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u predmetnom štetnom događaju u iznosu 5.910,00 EUR.

24. Također, tužitelju je trebala tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 120 sati pa je po toj osnovi pretrpio imovinsku štetu. Iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je tuđu pomoć i njegu pružala njegova supruga (točka 16.1. obrazloženja). Sud na temelju čl. 223. ZPP-a nalazi da je primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege u konkretnom slučaju 6,00 EUR. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu štete po toj osnovi u iznosu 720,00 EUR.

25. Dakle, tuženik je u obvezi tužitelju po osnovi neimovinske štete i imovinske štete (zbog tuđe pomoći i njege pružene tužitelju), koja je tužitelju nastala vezano uz predmetni štetni događaj, ukupno isplatiti 6.630,00 EUR pa je na temelju čl. 1100. st. 1. i čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, 69/26; dalje: ZOO) prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa te je odlučeno kao u dijelu točke I. izreke ove presude.

26. Tužitelj ima pravo i na isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos na temelju čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23; dalje: ZOOP). Treba reći da je ZOOP i u pogledu odlučivanja o zahtjevu za isplatu zateznih kamata lex specialis u odnosu na odredbe ZOO-a koje uređuju spomenutu materiju. Stoga ovaj sud, kada odlučuje o zahtjevu za isplatom zateznih kamata tužitelja protiv tuženika kao osiguratelja po osnovi police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, primjenjuje odredbe ZOOP-a i to u odnosu na zatezne kamate na iznos neimovinske, ali i na zatezne kamate na iznos imovinske štete, koja je u ovom konkretnom slučaju nastala zbog potrebe tužitelja za tuđom pomoći i njegom. Tužitelj stoga ima pravo na isplatu zateznih kamata od tuženika na temelju čl. 12. st. 6. ZOOP-a. Na tijek zateznih kamata datum završetka liječenja tužitelja nema nikakvog učinka, s obzirom na to da je utvrđeno da je liječenje tužitelja završeno prije podnošenja tužbe (točka 19.1. obrazloženja), no i da nije tome tako zatezne kamate tekle bi od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, neovisno o datumu završetka liječenja s obzirom na to da bi nastala šteta u svakom slučaju bila predvidiva. Ovakvo pravno shvaćanje izraženo je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 373/2022-3 od 29. studenog 2022.

26.1. Tužitelj je odštetni zahtjev tuženiku podnio 5. listopada 2018. (list 28 spisa) i to u pogledu neimovinske štete i imovinske štete po osnovi potrebne mu tuđe pomoći i njege. Stoga tužitelj, u okviru tužbenog zahtjeva, ima pravo na isplatu zateznih kamata na iznos od 3.981,68 EUR (obuhvaćen prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom) od 6. listopada 2018. do isplate.

26.2. Što se pak tiče tijeka zateznih kamata na preinačeni dio koji je obuhvaćen preinakom tužbe treba uzeti u obzir da je tužitelj tužbu preinačio u dva navrata, s time da je tuženik u obvezi tužitelju platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva (2.648,32 EUR) tek od trenutka kad je takav zahtjev postavljen u postupku, odnosno od trenutka kad je tužitelj preinačio tužbu, a ne od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva (odnosno za razdoblje prije nego li je tužitelj postavio takav zahtjev za naknadu štete). Tuženik dakle ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je tužitelj uopće preinačio tužbu (takvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske primjerice u svojim odlukama broj Rev- 1050/2024-2 od 28. kolovoza 2024., broj Rev-647/2023-2 od 18. lipnja 2024.). Stoga tužitelj konkretno ima pravo na isplatu zateznih kamata na iznos od 1.209,77 EUR od 25. lipnja 2020. (iznos obuhvaćen preinakom od 25. lipnja 2020. – list 58 spisa), dok pravo na isplatu zateznih kamata na iznos od 1.438,55 EUR (iznos obuhvaćen preinakom s ročišta od 9. srpnja 2026. – list 231 spisa) ima od 9. srpnja 2026. do isplate.

26.3. Stoga je o tijeku zateznih kamata na utuženi iznos odlučeno kao u dijelu točke I. izreke te u točki II. izreke.

27. Odluka o parničnim troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a te čl. 155. ZPP- a u vezi s čl. 35. st. 1. ZPP-a, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) te Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19, 92/21; dalje: Uredba/21) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 50/26; dalje: Uredba/26), a donesena je u skladu s vrijednosti predmeta spora i troškovnicima stranaka (list 233- 234 spisa).

27.1. Tužitelju je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini 100 bodova (Tbr. 32/1 Tarife), zatim tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava tri podneska (od 16. travnja 2020., 31. siječnja 2022. i 9. studenog 2022.) u visini 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife), zatim trošak sastava tri podneska (od 25. lipnja 2020., 7. lipnja 2023. i 9. travnja 2025.) u visini 25 boda za svaki podnesak (Tbr. 8/4 Tarife) te trošak zastupanja na osam ročišta (održana 29. lipnja 2020., 2. listopada 2020., 8. travnja 2022., 10. svibnja 2023., 26. rujna 2024., 3. ožujka 2025., 26. lipnja 2025. i 9. srpnja 2026.) u visini 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife) i na ročištu održanom 30. siječnja 2023. u visini 25 bodova (Tbr. 9/5 Tarife), kao i za nazočnost uviđaju održanom 15. ožujka 2021. u visini 100 bodova (Tbr. 9/7 Tarife) . Dakle, tužitelju je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u visini od ukupno 1500 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% po osnovi PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 3.750,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak medicinskog vještačenja u iznosu 249,08 EUR (199,08 EUR za pisani nalaz i mišljenje i 50,00 EUR za naknadno pisano očitovanje vještaka), kao i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 86,27 EUR (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe/21) te za presudu u iznosu 186,30 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe/26). Dakle, tužitelju su u ovoj parnici nastali troškovi u ukupnom iznosu 4.271,65 EUR. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na odmjerene troškove (list 3 spisa) od dana donošenja presude do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

27.2. Tužitelju pak s druge strane nije priznat trošak pristupa njegovog punomoćnika na ročište za objavu presude, s obzirom da se, u slučaju da stranka ne pristupi ročištu za objavu, a uredno je o istome obaviještena, presuda odmah nakon ročišta objavljuje na e-Oglasnoj ploči suda te je ista trenutno dostupna strankama u elektroničkom obliku. Također, u tom smislu treba reći da na ročištu za objavu nije potrebna prisutnost stranaka niti može utjecati na postupak pa takav trošak ovaj sud ne smatra potrebnim u ovoj parnici u smislu čl. 155. ZPP-a. Nije priznat niti trošak sastava podneska od 2. svibnja 2022., 14. srpnja 2025. i 13. siječnja 2026. jer isti prema svome sadržaju (dostava dokaza o uplati predujma i uplate razlike troška) nisu bili potrebni u ovoj parnici.

27.3. Tuženikov je zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka je odbijen.

27.4. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točki III. i IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 20. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju – po punomoćniku

2. Tuženiku – po punomoćniku