Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-662/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Drage Klasnića predsjednika vijeća, te Renate Popović i Nade Horvatović članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika specijalista Zlatka Hasića kao zapisničara u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog GA zbog prekršaja iz članka 176. stavka 2. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10.,74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) odlučujući povodom žalbe okrivljenog GA zastupanog po branitelju AA odvjetniku iz [adresa], podnijete protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju od 1. prosinca 2025., broj: Pp-148/2023, u sjednici vijeća održanoj dana 20. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenog GA kao neosnovana i prvostupanjska presuda se potvrđuje.

II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljeni GA je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 EUR (sto eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje:

1.Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju od 1. prosinca 2025., broj: Pp-148/2023 okrivljeni GA je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 176. stavka 2. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 400,00 eura koju je dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

1.1.Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 mjesec i obvezan je na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 eura.

1.2. Tom je presudom protiv okrivljenika odbijena optužba da bi počinio prekršaj iz članka 43. stavka 2. i 3. u vezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci.

.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni GA je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka.

Žalitelj predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) nije utvrdio da su počinjene bitne povrede postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti su povrijeđene odredbe materijalnog prava na štetu okrivljenika.

5. Žalitelj u opširnoj žalbi poriče da bi radnjom u prometu izazvao prometnu nesreću na način na koji je isto činjenično opisano, zanemarivši činjenicu da za taj prekršaj nije proglašen krivim nego je za njega odbijena optužba zbog nastupanja trogodišnje zastare za taj prekršaj i da je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 176. stavka 2. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a koji je prekršaj u svojoj obrani zapravo priznao.

5.1. Pravilno je prvostupanjski sud obranu okrivljenika u kojoj je izjavio da je nakon što je došlo do prometne nesreće i dok se nalazio u vozilu kroz otvoren prozor vozila marke Audi koje je bilo zaustavljeno čuo do govore „je, to je on“, ali iz tog vozila nitko nije izlazio te kako od tog vozila nije mogao proći da je udario u žičanu ogradu nakon čega je napustio mjesto događaja i oko 7,00 sati obavijestio policiju, ocijenio neosnovanom, i ovaj sud smatra kako ista zapravo predstavlja priznanje prekršaja koji mu je stavljen na teret.

5.2. Za krivnju za navedeni prekršaj nije odlučna krivnja za prometnu nesreću, nego činjenica da podatke o sebi i vozilu nije ostavio, a nije niti ispunio Europsko izvješće i da je mjesto prometne nesreće napustio.

5.3. Činjenica je da se prometna nesreća dogodila oko 00,25 sati, policija je izišla na mjesto prometne nesreće u 00,38 sati, a da okrivljenik nije ostavio svoje podatke i podatke o vozilu. Čak i da je njegova obrana istinita imala bi smisla da je odmah pozvao policiju ili na drugi način u to vrijeme ostavio podatke oštećeniku. Pravilno prvostupanjski sud nije povjerovao u tako konstruiranu obranu jer materijalni tragovi, iskazi svjedoka i cjelokupan dokazni postupak ukazuje da je okrivljenik kriv za navedeni prekršaj jer je je napustio mjesto prometne nesreće, da nije ostavio podatke o vozilu i vozaču i nije ispunio Europsko izvješće.

7. Ispitujući potom odluku o kazni ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona koje su odlučne za odluku o kazni te je istu izrekao sasvim blizu zakonom propisanom minimalnom iznosu za navedeni prekršaj i da je tako izrečena kazna primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika jer u postupku nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti koje bi opravdale ublažavanje novčane kazne ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio novi Zakon o sigurnosti prometa na cestama (NN 114/22.) koji je zbog nižih propisanih kazni i blaži za okrivljenika.

8. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri ovaj sud smatra da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je zaštitna mjera u konkretnom slučaju opravdana radi otklanjanja uvjeta koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja i da je nužna s obzirom na dosadašnju kažnjavanost okrivljenika za prometne prekršaje. Okrivljenik je za teže i najteže prometne prekršaje višestruko kažnjavan i očito je da na njega ne utječu niti novčane kazne niti zaštitne mjere i po ocjeni ovog suda bila bi primjerena i zaštitna mjera u dužem trajanju.

8.1. Neosnovani su žalbeni navodi da je zaštitna mjera prestroga jer sve navedeno ukazuje da postoji opasnost da bi okrivljenik mogao ponoviti prekršaj.

9. Odluka o troškovima postupka je pravilna odnosi se na pauašalne troškove koji su razmjerni složenosti i trajanju postupka i imovinskim prilikama okrivljenika.

10. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13) propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 100,00 EUR, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

10. Slijedom navedenog, temeljem članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 20. kolovoza 2026.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlatko Hasić,v.r.

Drago Klasnić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka : za spis, okrivljenika i tužitelja.