REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Makarskoj - Stalna služba u Imotskom
Ante Starčevića 23
21260 Imotski
P-1247/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj - Stalna služba u Imotskom, po sucu Mate Kukavica u pravnoj stvari tužitelja HP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupana po punomoćnici Silviji Đerek Matković, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika ŠP, [adresa], Zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu – Stalna služba u Makarskoj te CP, AP pok. H, ŽP. Š, OP pok. Š , svi odsutna i nepoznata boravišta, zastupani po privremenoj zastupnici Matei Burazin Lončar, odvjetnici u Imotskom nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 06. srpnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Silvije Đerek Matković te zastupnika po zakonu tuženice Republike Hrvatske, Petra Jukića, zamjenika Općinskog državnog odvjetnika, 20. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je tužitelj HP vlasnik nekretnine koju tvore č. zem. [katastarska čestica] pov. 188 m2 u z. u. [broj ZK uloška] i d. č. zem. [katastarska čestica] pov.699 m2 u z. u. [broj ZK uloška], u K. O. [katastarska općina], ukupne površine 887 m2, prikazana i označena slovima A-B-C-D-A na skici stalnog sudskog vještaka Perice Puljića od 30. lipnja 2026., koja skica čini sastavni dio ove presude, pa je tužitelj temeljem ove presude ovlašten ishoditi upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime u zemljišnim knjigama ovog suda, uz istodobno brisanje upisanih zemljišnoknjižnih ovlaštenika i upisanih tereta, sa imena tuženika, a što su tuženici dužni trpjeti.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je vlasnički posjed predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem iza svojih roditelja, a u jednom dijelu i kupnjom od prodavatelja KP. Kako tvrdi da je uračunavajući vrijeme posjeda svojih prednika stekao pravo vlasništva dosjelošću, a kako nije uknjižen kao vlasnik, u pogledu nekretnine opisane u izreci presude, podnosi tužbu kojom traži da se utvrdi da je vlasnik te nekretnine, te da ga se ovlasti na uknjižbu prava vlasništva uz brisanje dosadašnje uknjižbe te tereta uknjiženih u korist tuženika.
2. Tuženici zastupani po privremenom zastupniku su osporili tužbu i tužbeni zahtjev bez daljnjeg obrazlaganja u pogledu razloga, a tuženica Republika Hrvatska u odgovoru na tužbu ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te u tom smislu ukazuje bi tužitelj trebao dokazati pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću, a da iste nisu razvidne iz isprava dostavljenih uz tužbu, kao i da se u jednom dijelu nekretnina odnosi na javnu dobro – put, pa da ista u tom dijelu niti ne može biti predmet vlasništva.
3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u skicu nekretnine, izvatke iz zemljišne knjige za predmetne čestice, "Pogodbu", presliku rješenja o nasljeđivanju iza pokojne ČP, presliku zahtjeva za mirnim rješenjem spora, presliku odgovora na zahtjev za mirnim rješenjem spora, a osim navedenog izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Perici Puljiću, kao i dokaz saslušanjem svjedoka VP pok. C, EP, TP i VP.
4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - nadalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
5. Između stranaka je sporno jesu li se ispunili uvjeti temeljem kojih bi se moglo smatrati da je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina kako to isti traži tužbom.
6. Iz dokaza uviđajem na licu mjesta, neposrednim opažanjem utvrđeno je da je predmet ovog postupka nekretnina koja u naravi predstavlja dvorište i okućnicu kuće tužitelja u okviru koje su dva pomoćna objekta u zaseoku [adresa], dakle, u naravi se niti u jednom dijelu ne radi o cesti ili putu koji bi bio javno dobro u smislu prigovora tuženice Republike Hrvatske.
7. Iz iskaza svjedoka VP pok. C, EP, TP i VP utvrđeno je da je jedan dio predmetne nekretnine tužitelj naslijedio, a jedan dio i to istočni dio nekretnine, kupio od prodavatelja HPJ, čija je nekretnina u tom dijelu bila njegova djedovina, kao i da se nekretnina koja je predmet spora od pamtivijeka nalazi u neprekidnom i nesmetanom posjedu tužiteljevih prednika, kako u odnosu na one koje je naslijedio, tako i u odnosu na prodavatelja HPJ. Nadalje, iz iskaza je utvrđeno da je postojeća obližnja cesta nekada bila i uža, pa da se, očito ista površinom proširila radovima na obnovi iste.
7.1. Sud prihvaća iskaze navedenih svjedoka i tužitelja kao vjerodostojne budući da se isti nalaze u međusobnom skladu, a osim toga imaju neposrednih saznanja vezano za posjedovanje predmetnih nekretnina budući da se radi o ljudima koji žive u neposrednom susjedstvu, a neki od njih su i vlasnici neposredno susjednih nekretnina (svjedoci EP i TP). Osim toga, njihovi iskazi su sukladni ispravama koje prileže spisu, napose sa "Pogodbom" (list 16 spisa).
8. Nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Perice Puljića su identificirane i označene nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva, pri čemu se ističe da sud prihvaća predmetni nalaz i mišljenje kao stručno i objektivno, a uzimajući u obzir da nitko od stranaka nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje. Osim toga, kako je i utvrđeno neposrednim opažanjem, predmet spora niti u jednom dijelu u naravi ne predstavlja javni dobro – put, neovisno o formalnom upisu.
9. Odredbom članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine RH br. 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08; dalje ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. navedenog članka je određeno da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo te nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, time da se u odnosu na Republiku Hrvatsku sukladno odredbi stavka 4. navedenog članka stječe vlasništvo uz te kvalitete posjeda protekom 20 godina samostalnog i neprekidnog postojanja, pri čemu je za ukazati da se sukladno odredbi članka 160. stavak 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali tu nekretninu.
10. Slijedom navedenih utvrđenih činjenica i navedene odredbe članka 159. i članka 160. ZV-a, razvidno je da je tužitelj vlasnik navedene nekretnine jer je navedeni dvadesetogodišnji (ali i četrdesetogodišnji rok u kontekstu izvanredne dosjelosti u odnosu na tuženicu Republiku Hrvatsku) neprekidnog samostalnog posjedovanja istekao još prije podnošenja tužbe, i to prije 08. listopada 1991. u kontekstu odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a. Iz naprijed navedenih dokaza, a razvidno je i to da posjed ima sve tri spomenute kvalitete, pa kako je i odredbom članka 130. stavak 1. ZV-a jasno propisano da je onaj tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona ovlašten i ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, valjalo je prihvatiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja pa je i odlučeno kao u izreci presude.
U Imotskom, 20. kolovoza 2026.
Sudac
Mate Kukavica
Pouka o pravu na žalbu:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se predaje putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.
