REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-110/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja Conex Trade d.o.o., Čaporice, Čaporice 144, OIB: 55909570310, kojeg zastupa zastupnik po zakonu BB, a njega punomoćnik Dražen Vuković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vuković & Lalić d.o.o. iz Splita, protiv tuženika pod 1. Trenton d.o.o., Split, Nazorov prilaz 8, OIB: 93499654689, kojeg zastupa zastupnik po zakonu ĐB, a njega punomoćnik Boris Bulj, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Bulj & Srdelić d.o.o. iz Splita i tuženika pod 2. Adriaticon d.o.o., Gizdavac, Prisike II 15, OIB: 22109646393, kojeg zastupa zastupnik po zakonu KB, a njega punomoćnica Dijana Zoričić, odvjetnica u Zagrebu, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon glavne i javne rasprave zaključene 2. srpnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Tonija Knezovića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Vuković & Lalić d.o.o. iz Splita, punomoćnika tuženika pod 1. Borisa Bulja, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Bulj & Srdelić d.o.o. iz Splita i punomoćnice tuženika pod 2. Dijane Zoričić, odvjetnice u Zagrebu, na ročištu za objavu presude 20. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Ugovor o kupoprodaji nekretnine upisane u Općinskom sudu u Splitu, zemljišnoknjižni odjel Solin, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao kč. br. [katastarska čestica] u naravi proizvodna hala, dvorište, ukupne površine 7955 m2, od čega proizvodna hala površine 1435 m2, dvorište površine 6520 m2 – sklopljen 3. listopada 2018. između tuženika pod 1. Trenton d.o.o. i tuženika pod 2. Adriaticon d.o.o., Ugovor o kupoprodaji automobila:

1. M1, marka RENAULT TRAFIC DCI 140, godina proizvodnje 2005., broj šasije:

VF1JLBDB66V264238, reg. oznaka [registarska oznaka];

2. N1, marka VOLKSWAGEN CADDY 1.6 TDI FURGON, godina proizvodnje 2012., broj šasije: [broj šasije], reg. oznaka [registarska oznaka];

3. N1, marka VOLKSWAGEN CADDY 1.6 TDI, godina proizvodnje 2014., broj šasije:

WV1ZZZ2KZFX022865, reg. oznaka [registarska oznaka];

4. M1, marka OPEL VIVARO 2.0 CDTI 2900, godina proizvodnje 2012., broj šasije:

W0LJ7B7BACV626642, reg. oznaka [registarska oznaka];

5. M1, marka OPEL VIVARO 2.0 CDTI, godina proizvodnje 2012., broj šasije:

W0LJ7B7SCV630480, reg. oznaka [registarska oznaka];

6. N3, marka VOLVO FLL C-259853 240 4X2R, godina proizvodnje 2008., broj šasije:

YV2TBM0A49B535119, reg. oznaka [registarska oznaka]; i

7. M1, marka FIAT PUNO C-221276 1.4 16V, godina proizvodnje 2007, broj šasije:

ZFA19900000232166, reg. oznaka [registarska oznaka], sklopljen između tuženika pod 1. i tuženika pod 2. i ugovori o kupoprodaji opreme, alata i pogonskog inventara, gube pravni učinak prema tužitelju Conex Trade d.o.o., u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljevog potraživanja prema dužniku, tuženiku pod 1. Trenton d.o.o. , u iznosu od 2.050.896,42 EUR-a / 15.452.479,12 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

II Tuženik pod 2. Adriaticon, d.o.o. dužan je trpjeti da tužitelj Conex Trade d.o.o. namiri svoju tražbinu iz točke I. izreke ove presude prodajom:

- nekretnine upisane u Općinskom sudu u Splitu, zemljišnoknjižni odjel Solin, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao kč. br. [katastarska čestica] u naravi proizvodna hala, dvorište, ukupne površine 7955 m2, od čega proizvodna hala površine 1435 m2, dvorište površine 6520 m2,

- automobila:

1. M1, marka RENAULT TRAFIC DCI 140, godina proizvodnje 2005., broj šasije:

VF1JLBDB66V264238, reg. oznaka [registarska oznaka];

2. N1, marka VOLKSWAGEN CADDY 1.6 TDI FURGON, godina proizvodnje 2012., broj šasije: [broj šasije], reg. oznaka [registarska oznaka];

3. N1, marka VOLKSWAGEN CADDY 1.6 TDI, godina proizvodnje 2014., broj šasije:

WV1ZZZ2KZFX022865, reg. oznaka [registarska oznaka];

4. M1, marka OPEL VIVARO 2.0 CDTI 2900, godina proizvodnje 2012., broj šasije:

W0LJ7B7BACV626642, reg. oznaka [registarska oznaka];

5. M1, marka OPEL VIVARO 2.0 CDTI, godina proizvodnje 2012., broj šasije:

W0LJ7B7SCV630480, reg. oznaka [registarska oznaka];

6. N3, marka VOLVO FLL C-259853 240 4X2R, godina proizvodnje 2008., broj šasije:

YV2TBM0A49B535119, reg. oznaka [registarska oznaka]; i

7. M1, marka FIAT PUNO C-221276 1.4 16V, godina proizvodnje 2007, broj šasije:

ZFA19900000232166, reg. oznaka [registarska oznaka],

- opreme, alata i pogonskog inventara, sve u roku 15 dana."

III Nalaže se tužitelju Conex Trade d.o.o. da tuženiku pod 1. Trenton d.o.o. naknadi trošak postupka u iznosu od 69.880,00 EUR-a, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se zahtjev tuženika pod 1. za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 67.597,50 EUR-a odbija kao neosnovan.

IV Nalaže se tužitelju Conex Trade d.o.o. da tuženiku pod 2. Adriaticon d.o.o. naknadi trošak postupka u iznos u od 70.005,00 EUR-a, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se zahtjev tuženika pod 2. za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 20.608,26 EUR-a odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 27. rujna 2019. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji poduzetih na štetu vjerovnika. Tužitelj u tužbi navodi kako tužitelj ima tražbinu prema tuženiku pod 1. Trenton d.o.o. u iznosu od 15.537.479,12 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Tražbina tužitelja prema tuženiku pod 1. Trenton d.o.o. u iznosu od 15.430.604,12 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, da predstavlja iznos štete kojeg tužitelj potražuje u postupku koji se vodi protiv tog tuženika pred Trgovačkim sudom u Splitu pod brojem P-433/19 (ranije P-533/14). Nadalje, tužitelj navodi kako prema tuženiku pod 1. Trenton d.o.o. ima i tražbinu u iznosu od 106.875,00 kuna, a koji iznos predstavlja trošak parničnog postupka po presudi Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P - 964/14 od 18. siječnja 2018. Nadalje, tužitelj navodi kako je tuženik pod 1. Trenton d.o.o. nekretnine, opremu, alat, pogonski inventar i transportnu imovinu krajem 2018. prodao tuženiku pod 2. Adriaticon d.o.o., a koje društvo je povezano s trgovačkim društvom Trenton d.o.o. s obzirom na to da su vlasnici poslovnih udjela tuženika pod 1. i tuženika pod 2. rodbinski povezani. Naime, zastupnik po zakonu tuženika pod 1. da je otac zastupnika po zakonu tuženika pod 2. Nadalje, tužitelj ističe kako tražbina naknade štete dospijeva u trenutku nastanka štete, a da je šteta koju je tuženik pod 1. Trenton d.o.o. prouzročio tužitelju već nastala, pa da je tužitelj dokazao kako je njegova tražbina dospjela. Dakle, kako tužitelj ima prema tuženiku pod 1. dospjelu tražbinu, a tuženik pod 1. je poduzeo radnje na štetu tužitelja kao svog vjerovnika, uslijed čega tuženik pod 1. nema dovoljno imovine iz koje bi tužitelj mogao namiriti svoju tražbinu, tužitelj smatra da su ispunjene pretpostavke za pobijanje pravnih radnji koje je tuženik pod 1. Trenton d.o.o. sklopio s tuženikom pod 2. Adriaticon d.o.o. Stoga, tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će utvrditi da su te radnje bez učinka u odnosu na tužitelja u dijelu koji je potreban za namirenje njegove tražbine u iznosu od 15.537.479,12 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj je predložio da sud naloži tuženiku dostavu podataka o imovini te da u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koja je priložena uz tužbu, da zatraži podatke od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o radnicima koji su ranije bili zaposleni kod tuženika pod 1., a sada su zaposleni kod tuženika pod 2., da od Ministarstva unutarnjih poslova zatraži podatke o promjeni vlasništva vozila, izvrši uvid u spis ovog suda poslovni broj P-433/19 te da provede dokaza saslušanjem svjedoka FB i TB te revizora UB.

2. Sukladno odredbi članka 284. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine " broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019. – dalje: ZPP) tužba je tuženicima dostavljena na odgovor.

3. Tuženik pod 1. Trenton d.o.o. je u odgovoru na tužbu istaknuo kako nisu ispunjene pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji i to iz razloga što tužitelj nema dospjelu tražbinu prema tuženiku pod 1. Trenton d.o.o. Naime, tužitelj tek vodi protiv tuženika pod 1. Trenton d.o.o. postupak radi naknade štete, a u kojem postupku nije donesena pravomoćna presuda pa da tužitelj niti nema dospjelu tražbinu prema tuženiku pod 1. Trenton d.o.o. Isto tako, tražbina s osnova troškova postupka da također nije dospjela jer se taj postupak nalazi na odlučivanju pred drugostupanjskim sudom povodom izjavljene žalbe. Stoga, tuženik pod 1. predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Tuženik pod 2. Adriaticon d.o.o. je u odgovoru na tužbu istaknuo kako nisu ispunjene pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji i to iz razloga što tužitelj nema dospjelu tražbinu prema tuženiku pod 1. Trenton d.o.o. Naime, tužitelj tek vodi protiv tuženika pod 1. Trenton d.o.o. postupak radi naknade štete, a u kojem postupku da nije donesena pravomoćna presuda pa tužitelj niti nema dospjelu tražbinu prema tuženiku pod 1. Trenton d.o.o. Stoga, tuženik pod 2. predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Isto tako, tuženik pod 2. je osporio da bi tuženik pod 1. poduzimao ikakve radnje s namjerom da ošteti tužitelja.

5. Podneskom od 6. srpnja 2020. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je predložio da sud donese presudu kojom će utvrditi da radnje što ih je poduzeo tuženik pod 1. Trenton d.o.o. s tuženikom pod 2. Adriaticon d.o.o. gube pravni učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je to potrebno za ispunjenje tužiteljevog potraživanja prema tuženiku pod 1. Trenton d.o.o. koje iznosi 15.535.834,12 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj je u tom podnesku naveo kako je tražbina koju ima prema tuženiku pod 1. Trenton d.o.o. s osnova troškova parničnog postupka na temelju presude Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-1348/2018 pravomoćno utvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-964/14 od 20. svibnja 2020. pa je u tom dijelu uredio tužbeni zahtjev i naveo kako sada njegova tražbina s osnova troškova parničnog postupka iznosi 83.355,00 kuna.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pobijanje pravnih radnji njegovog dužnika – Trenton d.o.o., a koje radnje su poduzete u korist tuženika pod 2. Adriaticon d.o.o.

7. Ovaj sud je 12. travnja 2021. donio presudu pod poslovnim brojem P- 53/2021-5 kojom je odlučio da Ugovor o kupoprodaji nekretnine upisane u Općinskom sudu u Splitu, zemljišnoknjžni odjel Solin, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao kč. br. [katastarska čestica] u naravi proizvodna hala, dvorište, ukupne površine 7955 m2, od čega proizvodna hala površine 1435 m2, dvorište površine 6520 m2 – sklopljen 3. listopada 2018. između tuženika pod 1. Trenton d.o.o. i tuženika pod 2. Adriaticon d.o.o., Ugovor o kupoprodaji automobila pod 1. M1, marka RENAULT TRAFIC DCI 140, godina proizvodnje 2005., broj šasije: [broj šasije], reg. oznaka [registarska oznaka]; pod 2. N1, marka VOLKSWAGEN CADDY 1.6 TDI FURGON, godina proizvodnje 2012., broj šasije: [broj šasije], reg. oznaka [registarska oznaka]; pod 3. M1, marka OPEL VIVARO 2.0 CDTI 2900, godina proizvodnje 2012., broj šasije:

W0LJ7B7BACV626642, reg. oznaka [registarska oznaka]; pod 4. M1, marka OPEL VIVARO 2.0 CDTI, godina proizvodnje 2012., broj šasije: [broj šasije], reg. oznaka [registarska oznaka]; pod 5. N3, marka VOLVO FLL C-259853 240 4X2R, godina proizvodnje 2008., broj šasije: [broj šasije], reg. oznaka [registarska oznaka]; i pod 6. M1, marka FIAT PUNO C-221276 1.4 16V, godina proizvodnje 2007, broj šasije:

ZFA19900000232166, reg. oznaka [registarska oznaka], sklopljen između tuženika pod 1. i tuženika pod 2., gube pravni učinak prema tužitelju Conex Trade d.o.o., u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljevog potraživanja prema dužniku, tuženiku pod 1. Trenton d.o.o., u iznosu 11.063,10 EUR-a / 83.355,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 18. siječnja 2018. pa do isplate, dok je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan u dijelu kojim je traženo da pravne radnje gube učinak prema tuženiku pod 1. u iznosu od 2.050.896,42 EUR-a / 15.452.479,12 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim je traženo da ugovori o kupoprodaji opreme, alata i pogonskog inventara sklopljeni između tuženika pod 1. Trenton d.o.o. i tuženika pod 2. Adriaticon d.o.o., kao i ugovor o kupoprodaji vozila marka VOLKSWAGEN CADDY 1.6 TDI, godina proizvodnje 2014., broj šasije: [broj šasije], reg. oznaka [registarska oznaka], izgube pravni učinak (točka I. izreke).

8. Pod točkom II. izreke odlučeno je da je tuženik pod 2. Adriaticon d.o.o. dužan trpjeti da tužitelj Conex Trade d.o.o. namiri svoju tražbinu u iznosu od 83.355,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prodajom nekretnine i pokretnina koje su pobliže opisane pod točkom II. izreke te presude. O troškovima postupka odlučeno je pod točkama III. i IV. izreke.

9. Tužitelj, tuženik pod 1. i tuženik pod 2. su protiv te presude izjavili žalbu. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-2638/2021-2 od 6. travnja 2022. odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke kojom je utvrđeno da Ugovor o kupoprodaji nekretnine gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu kojim je to potrebno za ispunjenje tužiteljevog potraživanja prema tuženiku u iznosu od 83.355,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te u dijelu kojim je određeno da je tuženik pod 2. dužan trpjeti da tužitelj namiri svoju tražbinu u iznosu od 83.355,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, prodajom te nekretnine, dok je povodom žalbi tuženika prvostupanjska presuda preinačena u dijelu zakonskih zateznih kamata koje teku na iznos od 83.355,00 kuna (točka I. i II. izreke). Rješenjem drugostupanjskog suda, poslovni broj Pž-2638/2021-2 od 6. travnja 2022. ukinuta je prvostupanjska presuda u preostalom dijelu točaka I. i II. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za pobijanje Ugovora o kupoprodaji taksativno navedenih automobila radi namirenja tužiteljeve tražbine u iznosu od 83.355,00 kuna, kao i u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za pobijanje radi namirenja tužiteljeve tražbine u iznosu od 15.452.479,12 kuna, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za pobijanje Ugovora o kupoprodaji opreme, alata, pogonskog inventara i Ugovora o kupoprodaji vozila marke Volkswagen Caddy 1.6. TDI, godina proizvodnje 2014. te je u dom dijelu predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

10. Naime, ovaj sud je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu kojim je traženo da pravne radnje gube učinak prema tuženiku pod 1. u iznosu od 15.452.479,12 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, smatrajući da tužitelj nema dospjelu tražbinu prema tuženiku jer se o tražbini tužitelja protiv tuženika, koju isti potražuje s osnova naknade štete, tek vodi postupak pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-635/2021. Međutim, iz drugostupanjske odluke u b itnom proizlazi kako tražbina naknade štete dospijeva u trenutku nastanka štete pa da činjenica što se o tražbini po osnovi naknade imovinske štete vodi spor ne znači da ta tražbina nije dospjela.

11. Stoga, kako se o tražbini tužitelja prema tuženiku za naknadu štete u iznosu od 15.430.604,12 kuna, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, vodio postupak pred ovim sudom, ovaj sud je na prijedlog stranaka odredio prekid postupka do pravomoćnog postupka koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem P-635/2021 (ranije P-433/2019).

12. Odredbom članka 12. stavak 1. ZPP-a propisano je da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

13. Odredbom članka 213. stavak 1. točka 1. ZPP-a propisano je da će sud prekid postupka odrediti ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (članak 12. ZPP-a).

14. Prema tome, kako se o tražbini naknade štete vodi postupak pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-635/2021, odluka suda o tužbenom zahtjevu za naknadu štete u iznosu od 15.430.604,12 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, predstavlja prethodno pitanje u ovoj parnici u smislu članka 12. stavak 1. ZPP-a, pa kako je ovaj sud odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju, sukladno odredbi članka 213. stavak 1. točka 1. ZPP-a, rješenjem ovog suda poslovni broj P- 299/2022 od 20. studenog 2023. određen je prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P-635/2021.

15. Podneskom od 2. prosinca 2025. tuženik pod 1. je obavijestio ovaj sud kako je postupak koji se vodio pred ovom sudom pod poslovnim brojem P-635/2021 pravomoćno okončan pa je predložio da sud nastavi postupak u ovoj pravnoj stvari. Naime, tuženik je naveo kako je presudom Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P- 635/2021 od 9. lipnja 2025. odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se utvrdi postojanje tražbine prema tuženiku pod 1. u iznosu od 3.382.366,22 eura u postupku predstečajne nagodbe koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu, poslovni broj St - 247/2020. Predmetna presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3580/2025-2 od 24. rujna 2025.

16. Rješenjem ovog suda, poslovni broj P-299/2022-15 od 30. prosinca 2025. odlučeno je nastaviti postupak u ovoj pravnoj stvari koji je prekinut rješenjem ovog suda poslovni broj P-299/2022-13 od 20. studenog 2023.

17. Tužitelj je predlagao da sud ponovno odredi prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, sve do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske o prijedlogu za dopuštenje revizije kojeg je tužitelj podnio protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3580/2025-2 od 24. rujna 2025. Naime, tužitelj navodi kako prekid ovog postupka do donošenja odluke o prijedlogu za dopuštenje revizije ne šteti nijednom od tuženika, dok bi tužitelju mogla nastati nenadoknadiva šteta.

18. Tuženici su se protivili prijedlogu za ponovnim određivanjem prekid postupka.

19. Ovaj sud je raspravnim rješenjem od 2. srpnja 2026. odbio prijedlog tužitelja za određivanje prekida postupka do donošenja odluke o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3580/2025. Naime, u postupku povodom kojeg je ranije bio određen prekid postupka pravomoćno je utvrđeno da tužitelj nema tražbinu prema tuženiku, pa po ocjeni ovog suda, to što je tužitelj podnio prijedlog za dopuštenje revizije ne predstavlja opravdan razlog za ponovno određivanje prekida postupka niti razlozi koje tužitelj navodi (nastanak nenadoknadive štete tužitelju) predstavljaju razlog zbog kojeg sud uopće može odrediti prekid parničnog postupka.

20. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju koja je sadržana u spisu, od Ministarstva unutarnjih poslova je zatražio podatak o prijenosu vlasništva automobila s tuženika pod 1. Trenton d.o.o. na tuženika pod 2. Adriaticon d.o.o., od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje je pribavio podatak o radnicima koji su radili kod tuženika pod 1. tijekom 2017., 2018. i 2019., kao i podatak o radnicima koji rade kod tuženika pod 2. tijekom 2018. i 2019., isprave na temelju kojih je tuženik pod 2. stekao od tuženika pod 1. vlasništvo opreme, alata i pogonskog inventara, te je pročitao isprave koje su sadržane u spisu ovog suda poslovni broj P- 635/2021 (ranije P-433/2019) i spisu Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Solin, poslovni broj Z-24895/2018.

21. Ovaj sud je odbio kao nepotreban prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka UB i TB, kao i prijedlog za saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika pod 1. ĐB. Naime, ovaj sud je sve sporne činjenice koje su potrebne za donošenje odluke utvrdio ocjenom materijalnih dokaza priloženih spisu, pa bi izvođenje i tih predloženih dokaza bilo u suprotnosti s odredbom članka 10. ZPP-a i članka 220. ZPP-a, a ne bi dovelo do drugačije odluke suda.

22. Tuženik pod 1. je na ročištu koje je održano 6. listopada 2022. predlagao da sud provede dokaz građevinskim vještačenjem, kao i dokaz financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem. Ovaj sud takve dokazne prijedloge tuženika nije uzeo u obzir jer se radi o dokazima koji su predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka.

23. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

24. Među strankama nije sporno da je tužitelj u ovom postupku tražio da sud utvrdi kako Ugovor o kupoprodaji nekretnine upisane u Općinskom sudu u Splitu, zemljišnoknjižni odjel Solin, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao kč. br. [katastarska čestica], u naravi proizvodna hala, dvorište, ukupne površine 7955 m2, od čega proizvodna hala površine 1435 m2, dvorište površine 6520 m2 – sklopljen 3. listopada 2018. između tuženika pod 1. Trenton d.o.o. i tuženika pod 2. Adriaticon d.o.o., Ugovor i o kupoprodaji automobila koji su taksativno navedeni u izreci ove presude, kao i ugovori o prodaji opreme, strojeva i alata koji su sklopljeni između tužitelja i tuženika gube učinak u odnosu na tužitelja u dijelu koji je potreban za namirenje tražbine tužitelja u iznosu od 15.452.479,12 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

25. Naime, tužitelj je tvrdio da on prema tuženiku ima tražbinu s osnova naknade štete te da tužitelj protiv tuženika vodi postupak radi naknade štete pred Trgovačkim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P-625/2021 (ranije P-433/2019 i P-533/2014).

26. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji, sukladno odredbi članka 66. i 67. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. – dalje: ZOO).

27. Po provedenom postupku, ocjenom svih izvedenih dokaza, posebno isprava koje su sadržane u spisu ovog suda poslovni broj P-635/2021, utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj 23. lipnja 2014. pred ovim sudom pokrenuo postupak protiv tuženika, radi naknade štete u iznosu od 15.430.604,12 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama,

- predmetni postupak se vodio pod poslovnim brojem P-533/2014,

- da je ovaj sud 14. ožujka 2017. donio presudu pod poslovnim brojem P - 533/2014 kojim je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan,

- da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi protiv te presude, presudom poslovni broj Pž-2576/2017-3 od 9. srpnja 2019. odbio žalbu protiv presude poslovnog broja P-533/2014 od 14. ožujka 2017. kojom je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na visinu kamatne stope, dok je preinačio presudu pod točkom I. izreke kojim je odbijen zahtjev za naknadu štete radi plaćanja novčane kazne u kunskoj protuvrijednosti od 4.200,00 EUR-a,

- da je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2576/2017-3 od 9. srpnja 2019. ukinuta prvostupanjska presuda u preostalom dijelu i predmet je vraćen ovom sudu na ponovni postupak,

- da je rješenjem ovog suda poslovni broj St-247/2020 od 4. rujna 2020. otvoren predstečajni postupak nad tuženikom pod 1. Trenton d.o.o.,

- da je tužitelj u predstečajnom postupku prijavio tražbinu povodom koje se pred ovim sudom vodi postupak pod poslovnim brojem P-433/2019 u iznosu od 25.484.438,25 kuna, od čega glavnica iznosi 15.430.604,12 kuna, a kamate 10.053.843,13 kuna,

- da je rješenjem ovog suda poslovni broj St-247/2020-27 od 13. siječnja 2021. upućen tužitelj, kao vjerovnik osporene tražbine u iznosu od 25.484.438,25 kuna, u roku od osam dana od dana pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajnog sporazuma pokrenuti parnicu protiv predstečajnog dužnika (tuženika pod 1.), radi utvrđenja osporene tražbine, odnosno predložiti nastavak parnice ukoliko je u vrijeme otvaranja predstečajnog postupka bio pokrenut parnični postpuak u odnosu na osporenu tražbinu,

- da je rješenjem ovog suda poslovni broj St-247/2020-54 od 19. travnja 2021. prihvaćen plan restrukturiranja i potvrđen predstečajni sporazum između dužnika Trenton d.o.o. (tuženika pod 1.) i njegovih vjerovnika,

- da je tužitelj predložio nastavak postupka pa da je sud rješenjem poslovnog broja P-433/2019-23 od 21. listopada 2021. nastavio postupak,

- da je sud u postupku koji je nastavljen pod poslovnim brojem P-635/2021-76 dana 9. lipnja 2025. donio presudu kojom je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je traženo da sud utvrdi da postoji tražbina tužitelja Conex trade d.o.o. prema tuženiku Trenton d.o.o. u iznosu od 3.382.366,22 EUR-a / 25.484.438,25 kuna, u postupku predstečajne nagodbe koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu pod poslovnim brojem St-247/2000 (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 464.995,00 EUR-a (točka II. izreke), dok je zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan za više zatraženi trošak postupka u iznosu od 435.005,00 EUR-a (točka III. izreke),

- da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž- 3580/2025 od 24. rujna 2025. odbio žalbu tužitelja i potvrdio presudu ovog suda poslovni broj P-635/2021-76 od 9. lipnja 2025.

- da je tuženik pod 1. Trenton d.o.o. s tuženikom pod 2. Adriaticon d.o.o. 3. listopada 2018. sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i ugovore o kupoprodaji automobila koji su sklapani tijekom 2018. i 2019.

28. Odredbom članka 66. stavak 1. ZOO-a propisano je da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Iz stavka 2. istog članka proizlazi kako se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, dok iz stavka 3. istog članka proizlazi kako se pod pravnom radnjom razumijeva i propuštanje zbog kojega je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna obveza.

29. Odredbom članka 67. stavak 1. ZOO-a propisano je da se naplatno raspolaganje može pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato. Iz stavka 2. istog članka proizlazi da ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno.

30. Odredbom članka 69. stavak 1. ZOO-a propisano je da se pravna radnja dužnika pobija tužbom ili prigovorom. Iz stavka 2. istog članka proizlazi da se tužba za pobijanje podnosi protiv dužnika i treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njezinih sveopćih pravnih sljednika.

31. Odredbom članka 70. ZOO-a propisano je da ako sud prihvati tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina.

32. Odredbom članka 71. stavak 1. ZOO-a propisano je da se tužba za pobijanje može podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz članka 67. stavka 1. tog Zakona, a za ostale slučajeve u roku od tri godine. Iz stavka 2. istog članka proizlazi da se rok računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju.

33. Prema tome, sukladno naprijed citiranoj odredbi članaka 67. do 71. ZOO-a, za uspješno pobijanje dužnikovih pravnih radnji nužno je ispunjenje određenih pretpostavki. To su dospjelost vjerovnikove tražbine i izvršenje pravne radnje dužnika na štetu vjerovnika. Naime, te dvije pretpostavke su opće pretpostavke pobijanja koje se moraju ispuniti u svakom konkretnom slučaju pobijanja.

34. Tražbina se smatra dospjelom od trenutka kad je vjerovnik ovlašten zahtijevati njeno ispunjenje, a ako je riječ o novčanoj tražbini kao što je tražbina tužitelja prema tuženiku pod 1. Trenton d.o.o. u ovom postupku, onda od trenutka kad je ovlašten zahtijevati njezinu isplatu.

35. Što se tiče pojma pravne radnje koja je poduzeta na štetu vjerovnika, po mišljenju ovog suda, pod radnjom treba smatrati ponajprije pravne poslove, jednostrane ili dvostrane, naplatne ili besplatne, ali i različite druge radnje, uključujući i propuštanja. Za pravnu radnju, odnosno pravni posao, koji se pobija, bitno je da rezultira smanjenjem dužnikove imovine u korist neke treće osobe i k tome u tolikoj mjeri da onemogućuje namirenje vjerovnikove tražbine. Takvi pravni poslovi se pobijaju samo u onom opsegu koji je dovoljan za namirenje vjerovnikove dospjele tražbine, dok u ostalom dijelu proizvode pravne učinke. Pravni posao je poduzet na štetu vjerovnika ako zbog njegova ispunjenja dužnik nema dovoljno sredstava za podmirenje vjerovnikove tražbine. Drugim riječima, ako je zbog ispunjenja sklopljenog pravnog posla dužnik insolventan, odnosno ako ne može ispunjavati svoje preuzete obveze.

36. Međutim, do pobijanja dužnikove pravne radnje može doći ako su se, pored općih, ispunile i posebne pretpostavke. Te posebne pretpostavke odnose se na vrstu pravnog posla koji se pobija, kao i na određene subjektivne okolnosti na strani dužnika ili trećeg (protivnika pobijanja) i rok za podizanje tužbe.

37. Stoga, prije svega, bilo je potrebno utvrditi jesu li ispunjene opće pretpostavke za pobijanje pravnih radnji tuženika pod 1. Trenton d.o.o. koje su poduzete u korist tuženika pod 2. Adriaticon d.o.o.

38. Najprije, potrebno je naglasiti da se tražbina sastoji od dva elementa – prava vjerovnika da zahtijeva određenu činidbu i zahtjeva usmjerenog protiv dužnika da se ta činidba i ispuni. S druge strane, na strani dužnika postoji dugovanje i odgovornost dužnika za dug.

39. ZOO u članku 67. stavak 1., kada govori o pretpostavkama za pobijanje dužnikovih pravnih radnji navodi da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela na isplatu može pobijati pravnu radnju koja je poduzeta na štetu vjerovnika.

40. Dakle, sporno je u ovom postupku ima li tužitelj prema tuženiku tražbinu koja je dospjela na isplatu zbog koje može pobijati pravne radnje svog dužnika (tuženika pod 1.). Po ocjeni ovog suda, tužitelj nije dokazao da on ima tražbinu s osnove naknade štete u odnosu na tuženika pod 1., a radi čije naplate je pred ovim sudom vodio postupak pod poslovnim brojem P-635/2021. Naime, donošenjem pravomoćne presude ovog suda, poslovni broj P-635/2021-76 od 9. lipnja 2025., kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete, utvrđeno je da tužitelj nema tražbinu prema tuženiku pod 1. s osnova naknade štete pa samim time nije ispunjena prva opća pretpostavka za pobijanje dužnikovih pravnih radnji poduzetih na štetu vjerovnika, propisana člankom 67. stavak 1. ZOO-a. Stoga, kako tužitelj nije dokazao da ima tražbinu prema tuženiku s osnova naknade štete, nije ispunjena prva opća pretpostavka za pobijanje dužnikovih pravnih radnji pa nije niti potrebno utvrđivati predstavljaju li radnje koje je tuženik pod 1. poduzeo u korist tuženika pod 2. radnje koje su poduzete na štetu tužitelja kao vjerovnika, odnosno ima li dužnik dovoljno sredstava za namirenje tražbine.

41. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. i II. izreke ove presude.

42. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. i 5. ZPP-a.

43. Odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama.

44. Odredbom članka 154. stavak 5. ZPP-a propisano je da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

45. Naime, kako je tužitelj u ovom postupku zahtijevao da sud utvrdi da pravne radnje tuženika pod 1. koje su poduzete u korist tuženika pod 2., na štetu tužitelja kao vjerovnika tuženika pod 1., gube učinak u dijelu koji je potreban za namirenje tražbine tužitelja u iznosu od 2.061.959,53 EUR-a / 15.535.834,12 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a ovaj sud je utvrdio da je osnovan zahtjev tužitelja u dijelu kojim je traženo da sud utvrdi kako su bez učinka pravne radnje koje su poduzete na štetu tužitelja kao vjerovnika u dijelu koji je potreban za namirenje tražbine tužitelja u iznosu od 11.328.55 EUR-a / 83.355,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tužitelj je u ovom postupku uspio samo u neznatnom dijelu (sa oko od 0,5% svog zahtjeva) pa je isti dužan naknaditi troškove postupka tuženicima.

46. Po ocjeni ovog suda, imajući u vidu kako su se stranke usuglasile da vrijednost predmeta spora predstavlja iznos od 464.529,82 EUR-a / 3.500.000,00 kuna, tuženiku pod 1. osnovano pripada trošak sastava odgovora na tužbu u 3.494 bodova (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. - Tarifa), trošak zastupanja na ročištima održanim 17. rujna 2020., 26. studenog 2020., 25. veljače 2021., 6. listopada 2022. i 2. srpnja 2026. u visini od po 3494 bodova (Tbr. 9.1. Tarife) te trošak sastavljanja podnesaka od 2. prosinca 2025. i 3. travnja 2026. u visini od po 3.494 bodova (Tbr. 8.1. Tarife) Dakle, tuženiku pod 1. je valjalo priznati ukupno 27.952 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 EUR-a (Tbr. 54. Tarife), tuženiku pod 1. je valjalo priznati ukupno 55.904,00 EUR- a, uvećano za 25% PDV-a (13.976,00 EUR-a), odnosno ukupno 69.880,00 EUR-a.

47. Dakle, tuženiku pod 1. je valjalo priznati ukupan trošak u iznosu od 69.880,00 EUR-a, dok je zahtjev tuženika pod 1. u iznosu od 67.597,50 EUR-a odbijen kao neosnovan.

48. Naime, tuženik pod 1. je u zahtjevu za naknadu troškova zatražio naknadu troškova sastavljanja odgovora na tužbu i zastupanja na ročištima koja su održana 17. rujna 2020. i 26. studenog 2020. na način da je zahtijevao za svaku radnju trošak prema vrijednosti predmeta spora od 15.537.479,12 kuna. Međutim, kako su se stranke na ročištu koje je održano 26. studenog 2020. usuglasile da vrijednost predmeta spora predstavlja iznos od 464.529,82 EUR-a / 3.500.000,00 kuna, upravo taj iznos predstavlja vrijednost predmeta spora koja je mjerodavna prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu troškova postupka. Nadalje, tuženiku pod 1. nije priznat ni trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer obveza tuženika na plaćanje sudske pristojbe na odgovor na tužbu nije ni nastala. Naime, sukladno članku 4. stavak 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018., 51/2023. – dalje: ZSP) obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Osim toga, tuženiku pod 1. nije priznat niti trošak sastavljanja žalbe od 19. travnja 2021. jer je isti sa žalbom uspio u neznatnom dijelu. Naime, prvostupanjska presuda je povodom žalbe tog tuženika preinačena samo u pogledu više zatraženih zateznih kamata, dok je u pogledu glavne stvari žalba tuženika odbijena kao neosnovana . Iz istog razloga tuženiku nije priznat niti trošak sudske pristojbe za žalbu. Nadalje, tuženiku pod 1. nije priznat ni trošak sastavljanja odgovora na žalbu tužitelja jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP -a). Tuženiku pod 1. nije priznat ni trošak pristupa na ročište za objavu presude jer punomoćnik tuženika nije pristupio na to ročište.

49. Stoga, odlučeno je kao pod točkom III izreke ove presude.

50. Nadalje, po ocjeni ovog suda, tuženiku pod 2. osnovano pripada trošak sastava odgovora na tužbu u 3.494 bodova (Tbr. 7.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 17. rujna 2020., 26. studenog 2020., 25. veljače 2021., 6. listopada 2022. i 2. srpnja 2026. u visini od po 3494 bodova (Tbr. 9.1. Tarife), trošak sastava podneska od 19. studenog 2020. i 12. svibnja 2026. u visini od po 3494 bodova (Tbr. 8.1. Tarife), trošak sastava podnesaka od 23. studenog 2020. i 2. prosinca 2020. u visini od po 25 bodova (Tbr. 8.3. Tarife). Dakle, tuženiku pod 2. je valjalo priznati ukupno 28.002 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 EUR-a (Tbr. 54. Tarife), tuženiku pod 2. je valjalo priznati ukupno 56.004,00 EUR-a, uvećano za 25% PDV-a (14.001,00 EUR-a), odnosno sveukupno 70.005,00 EUR-a.

51. Zahtjev tuženika pod 2. je valjalo odbiti kao neosnovan za više zatraženi iznos od 20.608,26 EUR-a, Naime, tuženiku pod 2. nije priznat trošak sastavljanja podnesaka od 26. travnja 2021. i 13. svibnja 2021. u prilogu kojih tuženik pod 2. dostavlja potvrdu o uplati sudske pristojbe. Predmetni podnesci ne predstavljaju ostale podneske u smislu Tbr. 8.4 Tarife. Osim toga, tuženiku pod 1. nije priznat niti trošak sastavljanja žalbe od 19. travnja 2021. jer je isti sa žalbom uspio u neznatnom dijelu. Naime, prvostupanjska presuda je povodom žalbe tog tuženika preinačena u pogledu više zatraženih zateznih kamata, dok je u pogledu glavne stvari žalba tog tuženika odbijena kao neosnovana. Iz istog razloga tuženiku nije priznat niti trošak sudske pristojbe za žalbu. Nadalje, tuženiku pod 1. nije priznat ni trošak sastavljanja odgovora na žalbu tužitelja, kao ni trošak sudske pristojbe za odgovor na žalbu jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP -a).

52. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom IV izreke ove presude.

53. Novčani iznosi koji su u izreci navedeni kunama su konvertirani u euro sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/2022. i 88/2022.) te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj 7,53450.

U Splitu 20. kolovoza 2026.

Sutkinja

Rajana Buljan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku Draženu Vukoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu

Vuković & Lalić d.o.o. iz Splita

- tuženiku pod 1. po punomoćniku Borisu Bulju, odvjetniku u Splitu,

- tuženiku pod 2. po punomoćniku Dijani Zoričić, odvjetnici u Zagrebu

- u spis