REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6160/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nives Šimunović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužiteljice CF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II. tužitelja ĆF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužitelja GF OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćnici Moniki Maretić, odvjetnici u zagrebu, protiv I. tuženika Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Zagreb Trg Stjepana Radića 1, zastupanog po punomoćnici CFC, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu i II. tuženika nepoznati nasljednici iza pokojne ĆFC, zastupani po privremenog skrbnika ostavine Mariu Hrupecu, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 10. lipnja 2026. godine, u prisutnosti II. tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Monike Maretić odvjetnice, zamjenice punomoćnika tuženika C Ć odvjetničke vježbenice i privremenog skrbnika ostavine II. tuženika ČF, odvjetnika, dana 20. kolovoza 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su tužitelji CF (ranije G), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ĆF, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i GF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekli pravo vlasništva - suvlasništva, svaki u ¼ dijela, označenog dijela nekretnine, u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, katastarske općine [katastarska općina], označene kao zkčbr. [katastarska čestica], BRESTIK ORANICA, površine 99 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to, suvlasništva dijela nekretnine označenog slovima A, B, D i E na katastarskom planu prikazanog crvenom bojom, prema izradi trgovačkog društva Geolevel d.o.o. za geodetske usluge, Vrbani 17, Zagreb, što su tuženici Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937 i nepoznati nasljednici iza pok. GFC, [adresa], zastupani po privremenom skrbniku ostavine Mariu Hrupecu, odvjetniku iz Samobora, Maje Strozzi 53 A, dužni priznati i trpjeti parcelaciju čestice prema elaboratu trgovačkog društva Geolevel d.o.o., za geodetske usluge, Vrbani 17, Zagreb i upis prava (su)vlasništva u ime i za korist tužitelja, svakog a u ¼ dijela označenog dijela nekretnine, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda.

II Nalaže se tuženicima Gradu Zagrebu, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937 i nepoznatim nasljednicima iza pok. DF GFC, [adresa], zastupani po privremenom skrbniku ostavine Mariu Hrupecu, odvjetniku iz Samobora, Maje Strozzi 53 A, podmiriti tužiteljima CF (ranije G), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ĆF, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i GF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog postupka u iznosu od 1.704,00 eura, sa zateznim kamatama koje teku od dana 20. kolovoza 2026.g. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godina, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. U tužbi se navodi da su tužitelji stvarni izvanknjižni suvlasnici i suposjednici nekretnine u naravi kuća broj 17, [adresa], površine 81 m2 i dvorišta površine 116 m2. Navodi se da se u zemljišnim knjigama predmetna nekretnina vodi kao vlasništvo I. tuženika u 235/338 dijela, dok se u 103/338 dijela formalno vodi kao društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist ČFC koja je preminula 1995. godine. Navodi se da se iza pokojnice nije vodio ostavinski postupak te su njezini nasljednici nepoznati, pa joj je odlukom suda postavljen privremeni skrbnik ostavine u osobi odvjetnika ČF. Navodi se da su tužitelji suvlasnici predmetne nekretnine koju su stekli na zakonit način, kao zakonski nasljednici u trenutku smrti svog oca KF koji je umro dana **.**.2014. bez oporuke, a njegovi zakonski nasljednici (ujedno njegova djeca), ovdje tužitelji i njihov brat ZF, svaki u ¼ dijela. Navodi se da kako njihov otac nije bio upisan u zemljišne knjige kao vlasnik predmetne nekretnine, radi čega tužitelji kao zakonski nasljednici u ostavinsku masu nisu uvrstili predmetnu nekretninu, jer se bez pravomoćne sudske presude i onako ne bi mogli upisati kao vlasnici te nekretnine. Unatoč tome, tužitelji su kao zakonski nasljednici ostavitelja već u trenutku njegove smrti naslijedili sve što je bilo u vlasništvu njihovog oca pa tako i izvanknjižno vlasništvo predmetne nekretnine. Tužitelji navode da je njihov otac sada pok. KF nekretninu stekao kupoprodajom temeljem kupoprodajnog ugovora od 01. svibnja 1991. koji je sklopio s tadašnjim vlasnikom, sada pok. ŠF, koji je bio stvarni vlasnik predmetne čestice koju je kupoprodajnim ugovorom od 20. svibnja 1965. kupio od MF (istovjetnog MF). Tužitelji nadalje navode da je za njihovog oca kao vlasn ika čestice mjesna zajednica Gornja Dubrava 04. kolovoza 1972. uputila dopis Sekretarijatu za komunalne poslove te je izdana preporuka da mu se što prije odobri dogradnja sanitarnih prostorija i drugo, jer na toj čestici ima kuću koju je izgradio 1964. g. u kojoj živi sa ženom i djecom. U tužbi se navodi da su tužitelji i njihov brat stvarni suvlasnici predmetne nekretnine koju su naslijedili od svog oca, koji je nekretninu kupio od tadašnjeg stvarnog vlasnika ŠF. Osim toga, tužitelji navode da se preko svojih pravnih prednika nalaze u mirnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu preko pedeset godina, pa su i na taj način dosjelošću stekli vlasništvo predmetne nekretnine.

2. Tužitelji predlažu donošenje presude kojom će se utvrditi da su suvlasnici, svaki u ¼ dijela, označenog dijela nekretnine što su tuženici Grad Zagreb i nepoznati nasljednici iza pok. ĆFC dužni priznati i trpjeti parcelaciju čestice prema elaboratu i upis prava vlasništva u ime i za korist tužitelja, svakog u ¼ dijela, što će u protivnom zamijeniti ova presuda. Ujedno se nalaže tuženicima da podmire tužiteljima troškove ovog postupka sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate.

Podredno, tužitelji navode da ukoliko sud ne prihvati prvi tužbeni zahtjev , predlažu donošenje presude kojom će se utvrditi da su tužitelji kao nasljednici iza pok. KF, zajednički vlasnici označenog dijela nekretnine, što su tuženici dužni priznati i trpjeti parcelaciju čestice prema elaboratu i upis prava zajedničkog vlasništva u ime i za korist tužitelja i ZF, što će u protivnom zamijeniti ova presuda. Predlažu da tuženici naknade parnični trošak tužiteljima sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

3. U odgovoru na tužbu I. tuženik u cijelosti spori osnovanost tužbe i postavljenih tužbenih zahtjeva. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, jer predmetna nekretnina nije navedena kao ostavina iza pok. KF u rješenju o nasljeđivanju, pa tvrdi da tužitelji nisu mogli naslijediti tu nekretninu. Nadalje, navodi da su promašeni i neosnovani navodi tužitelja o stjecanju prava vlasništva dosjelošću. Tuženik navodi da tužitelji nisu dokazali tvrdnju da su u posjedu predmetne čestice više od pedeset godina. Osim toga, navodi da Ugovor o kupoprodaji na kojem tužitelji temelje svoje navodno vlasništvo, ne predstavlja valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva. Tuženik navodi da su kupoprodajni ugovori koji su sklopljeni između ŠF i MF, a potom između KF i ŠF sklopljeni između osoba koje nikada nisu bile upisane u zemljišnim knjigama kao vlasnici predmetne čestice. Poziva se na načelo građanskog prava da nitko ne može na drugog prenijeti više prava nego što ih sam ima. Stoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan. Navodi da su tužitelji i njihovi pravni prednici znali da im ne pripada pravo na posjed, pa se ne mogu smatrati poštenim posjednicima, što je uvjet za stjecanje vlasništva dosjelošću.

Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

4. U odgovoru na tužbu II. tuženika, privremeni skrbnik ostavine iza pok. ĆFC ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, jer predmetna nekretnina nije bila predmet ostavinskog postupka. Navodi da tužitelji ne dokazuju pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću te navodi da su tužitelji i njihovi pravni prednici znali ili morali znati (s obzirom na stanje zemljišnih knjiga) da im pravo na posjed ne pripada, pa kako nema minimalne pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću, a to je poštenje posjeda tužitelja, predlaže odbiti tužbene zahtjeve kao neosnovane.

5. Tijekom postupka provedeni su dokazi pregledom Izvatka iz zemljišnih knjiga, prijepisa posjedovnog lista, Izvoda iz katastarskog plana, Dopisa MUP-a, Rješenja o nasljeđivanju, Kupoprodajnog ugovora od 01. svibnja 1971., Kupoprodajnog ugovora od 20. svibnja 1965., Dopisa mjesne zajednice Gornja Dubrava, Rješenja Sekretarijata za komunalne poslove, Građevinarstvo saobraćaj, saslušanjem UF, FF, TF, te saslušanjem I., II. i III. tužitelja osobno, kao parničnih stranaka.

6. Nakon provedenih dokaza i ocijene istih, sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su tužitelji zakonski nasljednici pokojnog KF koji je umro dana **.**.2014..

8. Nije sporno da je u posjedovnom listu Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove, kao posjednik predmetne nekretnine (k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], kuća br. 17, [adresa], dvorište, ukupne površine 197 m2) upisan ZF. Isto proizlazi iz prijepisa posjedovnog lista – list 10 spisa.

9. Nije sporno da pravni prednik tužitelja nije uknjižio svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama, već da se predmetna nekretnina formalno vodi kao vlasništvo I. tuženika Grada Zagreba u 235/338 dijela, dok se u 103/338 dijela formalno vodi kao društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist DFC, koja je preminula 1995.g., iza koje nije vođen ostavinski postupak i nisu poznati nasljednici, radi čega je ovaj sud (po prijedlogu tužitelja) postavio privremenog skrbnika ostavine u osobi odvjetnika ČF.

10. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja, vremensko trajanje posjeda i pitanje postojanja poštenja odnosno savjesnosti u posjedovanju od strane tužitelja.

11. Radi razjašnjenja spornih činjenica i okolnosti, provedeni su ranije navedeni dokazi.

12. Svjedokinja UF stanuje u istoj ulici gdje i tužitelji od 1974. godine, tako da je s njima u dobrosusjedskim i prijateljskim odnosima. Navela je da je u to vrijeme doselila s roditeljima u tu ulicu, te su zatekli tužitelje koji su sa svojim roditeljima već živjeli u predmetnoj nekretnini. Poznato joj je da su tužiteljevi roditelji CFC i KF kupili predmetnu nekretninu 1971. godine i to od prodavatelja ŠF. Navela je da su roditelji tužitelja radili u inozemstvu, a kada bi došli iz inozemstva stanovali bi u predmetnoj kući sa cijelom obitelji, dok od devedesetih u kući žive braća ZF i ĆF, a CF i GF povremeno dolaze u kuću. Izjavila je da nikada nije čula da tužiteljima ili njihovim roditeljima bilo tko osporava pravo vlasništva predmetne nekretnine. Na upit tko je koristio predmetnu nekretninu prije ŠF, svjedokinja je navela da je obitelj MF bila u vlasništvu zemljišnih čestica na kojima se nalazi i tužiteljeva kuća, te navodi da je cijeli kvart bio u vlasništvu obitelji MF.

13. Svjedok SF je ujak tužitelja koji je od početka bio uključen u sva pitanja u vezi predmetne nekretnine. Poznato mu je da su njegova sestra CFC i zet KF kupili nekretninu 1971. godine od prodavatelja ŠF. Nadogradili su i uredili kuću a u tim radovima je i on bio angažiran, te je, uz ostale radove, uveo struju u kuću. Svjedok tvrdi da su od kupoprodaje kuće koja je bila 1971. godine, njegova sestra i zet, a potom i njihova djeca u neprekidnom posjedu predmetne nekretnine. Naveo je da je često dolazio u tu kuću i da nitko nikada tužiteljima niti njihovim roditeljima nije osporavao pravo vlasništva i pravo posjedovanja predmetne nekretnine. Poznato mu je da je ŠF prethodno još 1965. godine kupio nekretninu od MF koji je bio vlasnik cijelog naselja.

14. Svjedok VF je susjed i prijatelj s tužiteljima od ranog djetinjstva , te je naveo da su u toj nekretnini živjeli tužiteljevi roditelji CFC i KF , te djeca ĆF, ZF i CF, ovdje tužitelji, dok je GF povremeno dolazio u tu kuću. Tvrdi da je s njima imao bliske kontakte i da mu je poznato da im nitko nikada nije osporavao vlasništvo i pravo korištenja nekretnine. Napomenuo je da se u razgovoru sa susjedima iz tog naselja stalno provlačilo prezime MF kao prezime obitelji koja je bila starosjedioc u tom naselju i koja je postepeno prodavala svoje parcele. Naveo je da mu je poznato da je ŠF prodavao nekretnine upravo na dijelu gdje se nalazi tužiteljeva kuća. Još je naveo da je PF njegov otac i da on nije polagao nikakva prava na toj nekretnini.

15. Tužitelj ĆF je naveo da je predmet spora ZK čestica 430/35 k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja dio kuće u kojoj živi s bratom ZF, koja kuća se nalazi u Zagrebu u Dubravi, a njihov otac je kupio 1971. godine od prodavatelja ŠF i odmah nakon kupoprodaje stupio u posjed kuće. Naveo je da on u toj kući živi od 1979. i da od tada ima prijavljeno prebivalište te da mu nitko nikada nije osporavao pravo posjedovanja kuće niti je to itko osporavao njegovim roditeljima. Naveo je da vlasništvo njegovog oca KF nije bilo upisano u zemljišnim knjigama, a kada je otac umro pokušali su taj problem riješiti te su tada utvrdili da stanje u pisanom katastru i stanje u zemljišnim knjigama nije usklađeno, pa su pravni problem prepustili odvjetnicima. Tužitelj je naveo da su u ostavinskom postupku prijavili ovu nekretninu kao vlasništvo njihovog oca i da je u postupku zabilježeno da će se o vlasništvu te nekretnine rješavati kasnije zbog problema neusklađenosti podataka u katastru i zemljišnim knjigama. Naveo je da je u pogledu vlasništva drugog dijela kuće, donesena pravomoćna presuda kojom su troje tužitelja kao nasljednici iza pokojnog oca, utvrđeni vlasnicima tog dijela kuće i upisani u zemljišne knjige, a taj dio se nalazi na čestici 430/33 k. o. [katastarska općina]. Izjavio je da je u razgovoru s roditeljima saznao da je prije ŠF vlasnik i posjednik bio MF koji je nekretninu prodao ŠF, a SF je potom nekretninu prodao tužiteljevom ocu KF.

16. Tužiteljica CF se pridružila iskazu svog brata ĆF. Navela je da su roditelji kupili kuću 1971. godine od prodavatelja ŠF i da je ona s roditeljima i braćom živjela u toj kući po povratku iz Njemačke 1979. godine , pa sve do svoje udaje. Tvrdi da se cijelo vrijeme od 1971. godine kuća nalazi u posjedu njezine obitelji i da sada u kući žive njezina dva brata ĆF i ZF, dok ona često dolazi u kući. Navela je da sve četvero djece, dakle troje tužitelja i četvrti brat ZF, imaju ključeve od te kuće i da je koriste.

17. Tužitelj GF je naveo da je slušao iskaze svog brata i sestre i da se u cijelosti pridružuje njihovim navodima.

18. Iskazi saslušanih svjedoka su prihvaćeni u cijelosti jer su djelovali iskreno i posve uvjerljivo, međusobno su podudarni i u skladu su s podacima iz pisane dokumentacije. Naime, saslušani svjedoci su susjedi i prijatelji tužitelja, te njihov ujak, koji su radi bliskosti s tužiteljima i dugogodišnjeg suživota u istom naselju, upoznati s okolnostima u vezi posjedovanje predmetne nekretnine, a imaju saznanja i u kupoprodaji nekretnine u kojoj je kao kupac sudjelovao tužiteljev otac. Unatoč bliskosti s tužiteljima, sud nije uočio okolnosti koje bi upućivale da su svjedoci iskazivali pristrano u korist tužitelja.

19. Prihvaćeni su i iskazi tužitelja, kao uvjerljivi i realni, te podudarni s iskazima svjedoka i pisanom dokumentacijom.

20. U pogledu prigovora I. i II. tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja, treba navesti da u rješenju o nasljeđivanju iza pok. KF posl. br. O - 8196/14 od 11. veljače 2015.g. u ostavinsku masu nije uvrštena i predmetna nekretnina. Međutim u obrazloženju istog rješenja (list 36 – 27 spisa) javni bilježnik koji je vodio ostavinski postupak kao povjerenik suda, naveo je da u ostavinsku masu nije uvrštena predmetna nekretnina, obzirom da je kao posjednik upisan ZF, s time da su se nasljednici sporazumjeli da će pokrenuti parnični postupak za utvrđenje da ta nekretnina kao vlasništvo ostavitelja ulazi u ostavinsku masu ostavitelja.

21. Međutim, iako nije uvrštena u ostavinsku masu, tužitelji su kao djeca ostavitelja KF, a time zakonski nasljednici prvog nasljednog reda, već u trenutku smrti naslijedili sve što je bilo u vlasništvu njihovog pokojnog oca, pa tako i izvanknjižno vlasništvo predmetne nekretnine, imajući pri tom u vidu da je pok. KF umro bez oporuke.

22. U vezi s tim, treba naglasiti da je rješenje o nasljeđivanju deklaratorne naravi, te se njime samo utvrđuje tko su nasljednici, a sukladno odredbi čl. 3. Zakona o nasljeđivanju, nasljednik nasljeđuje ostavitelja već u trenutku njegove smrti. Naime, već ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika, čime postaje njegovo nasljedstvo (čl. 5. st. 2. Zakona o nasljeđivanju).

23. S obzirom na to, a neovisno na činjenicu da predmetna nekretnina nije uvrštena u ostavinsku masu u rješenju o nasljeđivanju, tužitelji su kao zakonski nasljednici aktivno legitimirani ustati ovom tužbom.

24. U pogledu pravnog prednika, oca tužitelja, KF, navodi se da je stekao vlasništvo predmetne nekretnine kupoprodajom, na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine koji je dana 01. svibnja 1971.g. sklopio s prodavateljem sada pok. ŠF. Prethodno je spomenuti ŠF stekao vlasništvo iste nekretnine kupoprodajom od prodavatelja MF dana 20. svibnja 1965.g., a oba navedena ugovora o kupoprodaji nalaze se u spisu na listu 27 do 31 spisa. Međutim, prednik tužitelja nije uknjižio svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama.

25. Pregledan je izvadak iz zemljišne knjige (list 18 – 19 spisa) iz kojeg proizlazi da je na predmetnoj nekretnini upisano suvlasništvo Grada Zagreba u 235/338 dijela i društveno vlasništvo u 103/338 dijela, te pravo korištenja u korist ĆFC.

26. Pregledan i Ugovor o kupoprodaji koji je sklopljen 20.05.1965.g. između MF kao prodavatelja i ŠF kao kupca, u kojem ugovoru je naznačeno da se prodaje zemljište " [adresa] u k. o. [katastarska općina].

27. Također je pregledan je Ugovor o kupoprodaji sklopljen 01.05.1971.g. između prodavatelja ŠF i kupca KF, iz kojeg je vidljivo da se radi o kupoprodaji kuće.

28. Iz preporuke za odobrenje dogradnje sanitarnog čvora i ostalih dijelova, proizlazi da je 04.08.1072.g. Mjesna zajednica Gornja Dubrava uputila Gradskoj upravi Zagreb preporuku da se dopusti KF da dogradi sanitarni čvor, smočnicu i drvarnicu, jer on živi s obitelji u kućici na kat. čestici [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k,o. Granešina.

29. S obzirom na navedeno, tužitelji i njihov brat ZF su stvarni suvlasnici predmetne nekretnine koju su naslijedili nakon smrti svog oca KF, koji je nekretninu kupio 1971.g. od tadašnjeg vlasnika ŠF.

30. Osim toga, tužitelji su vlasništvo odnosno suvlasništvo predmetne nekretnine stekli i dosjelošću, jer se oni osobno, a također i preko svojih pravnih prednika, nalaze u mirnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] već više od 50 godina.

31. U ovom slučaju, treba ukazati na odredbu čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV, NN 91/96, 68/08, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 81/15, 94/17), koja propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Po odredbi st. 2. istog članka, ako je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, vlasništvo se stječe dosjelošću protekom 10 godina neprekidnog i samostalnog posjedovanja.

32. Odredba čl. 159. st. 3. ZV propisuje da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten, stječe u vlasništvo nekretninu protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

33. Prema odredbi čl. 159. st. 4. ZV, samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županije i jedinice lokalne samouprave i uprave i s njime izjednačenih pravnih osoba, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari, tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten posjed, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz st. 2. i 3. ovog članka.

34. Ocjenom iskaza saslušanih svjedoka i stranaka, te pregledom dokumentacije koja se nalazi u spisu, sud je utvrdio da je predmetna nekretnina u posjedu tužitelja i njihovih pravnih prednika najkasnije od 1971. godine, kada je njihov otac KF kupio nekretninu, sklopivši kupoprodajni ugovor s prodavateljem ŠF.

35. Po utvrđenju suda, u cijelom razdoblju od 1971.g. do danas, tužitelji i njihovi pravni prednici su u posjedu nekretnine, a u naravi se radi o dijelu kuće u kojoj danas žive tužitelj ĆF i njegov brat ZF.

36. U ovom slučaju, nije sporna istinitost posjeda, jer posjed tužitelja nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Naime, tužitelji su od ranog djetinjstva s roditeljima stanovali u kući koja je predmet spora, te su nastavili stanovati odnosno boraviti na toj nekretnini i nakon odrastanja, sve do danas, tako da ĆF i ZF i dalje žive u toj kući, dok tužiteljica CF i tužitelj GF povremeno dolaze i borave u roditeljskoj kući.

37. Nadalje, njihov posjed je zakonit, jer tužitelji imaju valjani pravni temelj posjedovanja (pravo na posjed), a taj pravni temelj je nasljeđivanje iza pok. oca KF, koji je bio izvanknjižni vlasnik kuće.

38. Nisu u pravu tuženici kada tvrde da tužitelji nisu bili pošteni posjednici, pa da radi toga nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću. Nasuprot tome, tužitelji su cijelo vrijeme posjedovanja uvjereni da se radi o vlasništvu njihovog oca, odnosno roditelja, te se pozivaju na Ugovor o kupoprodaji koji je davnih dana njihov otac sklopio s tadašnjim vlasnikom i prodavateljem ŠF. Činjenica da njihov otac nije uknjižio svoje pravo vlasništva u zemljišne knjige, tužitelji su smatrali propustom koji će otkloniti njihovi odvjetnici, ali radi tog propusta, nisu smatrali da im ne pripada pravo na posjed, koji je cijelo vrijeme vršili neometano, samostalno i mirno. Naime, nitko im nikada nije osporavao pravo posjedovanja i korištenja kuće, odnosno uživanja svih ovlaštenja koja proizlaze iz prava vlasništva.

39. Osim toga, posjed se smatra poštenim, osim ako se ne dokaže suprotno (čl. 18. st. 5. ZV). U ovom slučaju, tuženici nisu dokazali da posjed tužitelja nije pošten.

40. Prema tome, od 08.10.1991.g. do podnošenja ove tužbe 16.10.2024.g. proteklo je vrijeme od 33 godine, što je više od dvostrukog vremena propisanog čl. 159. st. 2. ZV, koji članak za kvalificirani posjed nekretnine predviđa vrijeme od 10 godina neprekidnog posjedovanja. Dakle, po čl. 159. st. 4. ZV, potrebno je vrijeme od 20 godina za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, koji vremenski uvjet je u ovom slučaju ispunjen.

41. S obzirom na sve izloženo, ostvareni su zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, kako u pogledu proteka vremena, tako i u pogledu kakvoće posjeda, pa je tužbeni zahtjev prihvaćen i utvrđeno da su tužitelji dosjelošću stekli pravo vlasništva odnosno suvlasništva predmetne nekretnine, te da su tuženici dužni priznati dužni priznati i trpjeti parcelaciju čestice prema elaboratu trgovačkog društva Geolevel d.o.o., za geodetske usluge, Vrbani 17, Zagreb i upis prava (su)vlasništva u ime i za korist tužitelja, svakog a u ¼ dijela označenog dijela nekretnine, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda

42. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na troškove zastupanja tužitelja po punomoćniku - odvjetniku. Troškovi su odmjereni prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura.

43. Troškovi tužitelja obuhvaćaju: sastav tužbe - 100 bodova, sastav podneska od 18.10.2024. – 25 bodova, sastav podneska od 25.02.2025. – 100 bodova, sastav podneska od 03.09.2025.g. – 100 bodova, pristup na pripremno ročište 11.09.2025.

– 100 bodova, sastav podneska od 15.09.2025. – 25 bodova, pristup na ročište 11.02.2026. – 100 bodova, pristup na ročište 10.06.2026. – 100 bodova, što je ukupno 650 bodova, odnosno 1.300,00 eura. Dosuđen je PDV u svoti od 325,00 eura, što je ukupno 1.625,00 eura, te sudska pristojba na tužbu u iznosu od 26,55 eura i pristojba na presudu u iznosu od 53,09 eura, sveukupno 1.704,64 eura, što predstavlja parnični trošak koji su tuženici u obvezi naknaditi tužiteljima.

44. Dosuđene su tužiteljima zatezne kamate na parnični trošak koje teku od dana presuđenja dakle od 20. kolovoza 2026.g. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godina, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

U Zagrebu, dana 20. kolovoza 2026. godine

Sudac:

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu u 3 primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku I. tuženika

3. Punomoćniku II. tuženika