REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: Psp-57/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljica pod 1. KL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i pod 2. DL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanih po punomoćniku Ivanu Paviću, odvjetniku u Splitu, Svačićeva 4, protiv tuženika ŽL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Dariju Čaji, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, Cesta dr.Franje Tuđmana 632, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7.srpnja 2026. u prisutnosti tužiteljica pod 1. i 2. osobno, punomoćnika tužiteljica Ivana Pavića, odvjetnika u Splitu, i punomoćnika tuženika Darija Čaje, odvjetnika u Kaštel Kambelovcu, na ročištu za objavu i uručenje odluke 20.kolovoza 2026.,

r i j e š i o j e:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljica pod 1. i 2. koji glasi:

" Utvrđuje se kako je tuženik između dana 10. travnja 2025. godine i dana 14. travnja 2025. godine izvršio smetanje i oduzimanje (su)posjeda za cijelo nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu- Zemljišnoknjižni odjel Split, a nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] u naravi zgrada površine 730 m2, a upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to 45. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-45) u naravi stan 9-na IV. (četvrtom) katu, površine 61,85 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice i hodnika, s pripadajućom drvarnicom, anagrafske oznake [adresa] i to na način da je odbio predati ključeve opisane nekretnine pa se nalaže tuženiku uspostava prijašnjeg stanja i to na način da isti preda tužiteljicama ključeve predmetne nekretnine, te im omogući nesmetano korištenje istog i to sve u roku od 8 dana od dana donošenja ove presude i pod prijetnjom ovrhe te se zabranjuje tuženiku svako takvo ili slično uznemiravanje posjeda tužiteljica pod prijetnjom novčane kazne."

II. Nalaže se tužiteljicama pod 1. KL i pod 2. DL da u roku 15 dana naknade tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 875,00 EUR (slovima: osam stotina sedamdeset pet eura), sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20.kolovoza 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljice su 6.svibnja 2025. podnijele tužbu protiv tuženika, radi smetanja posjeda. U tužbi se navodi da su tužiteljice posljednje mirne (su)posjednice za cijelo nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], u naravi zgrada površine 730 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to 45. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-45) u naravi stan 9 na IV. (četvrtom) katu, površine 61,85 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice i hodnika, s pripadajućom drvarnicom, anagrafske oznake [adresa]. Tužiteljice su već godinama u posjedu predmetnog stana, u kojem je živjela ŠL, majka tužiteljice pod 2. i baka tuženika i tužiteljice pod 1. Tužiteljice su u posjedu navedene nekretnine bile jer su se godinama brinule o danas pok. ŠL, koja je u odnosu na navedeni stan imala osnovano pravo doživotnog stanovanja. Dana 14. travnja 2025. tužiteljica pod 1. pokušala je ući u stan, ali nije uspjela jer je tuženik samovoljno i bespravno zamijenio vrata tako što je postavio tzv. blindo vrata i na taj način zasmetao tužiteljice u njihovom mirnom (su)posjedu. Prije zamjene vrata, tužiteljice su bile u posjedu predmetne nekretnine zadnji put dana 10. travnja 2025., a tužiteljica pod 1. obratila se tuženiku da joj isti uruči ključ od blindo vrata koje je postavio, što je isti u cijelosti ignorirao.

1.1. Slijedom navedenoga, tužiteljice predlažu da sud rješenjem kojim će se utvrditi da je tuženik između 10. travnja 2025. godine i 14. travnja 2025. izvršio smetanje i oduzimanje (su)posjeda za cijelo nekretnine koja u naravi predstavlja stan 9 na IV. (četvrtom) katu, površine 61,85 m2, anagrafske oznake [adresa], i to na način da je odbio predati tužiteljicama ključeve opisane nekretnine, naložiti tuženiku uspostavu prijašnjeg stanja na način da preda tužiteljicama ključeve predmetne nekretnine, te im omogući nesmetano korištenje iste sve u roku od 8 dana od dana donošenja odluke, i pod prijetnjom ovrhe, uz zabranu tuženiku svakog takvog ili sličnog uznemiravanja posjeda tužiteljica pod prijetnjom novčane kazne.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, ističući nedostatak aktivne legitimacije na strani tužiteljica jer iste nisu zadnje mirne (su)posjednice spornog stana niti su ikada bile suposjednicama. U spornom stanu je do svoje smrti 29. ožujka 2025. živjela ŠL, baka tuženika, koja je na tom stanu imala osnovano pravo doživotnog stanovanja, uz suglasnost i pristanak tuženika. Doživotno stanovanje pok. ŠL, kao osobno pravo, prestalo je postojati njenom smrću, čime je prestao i (nesamostalni) posjed pok. ŠL na tom stanu, te je u istom trenutku dotadašnji posredni posjed tuženika ponovno postao samostalan i neposredan. Pok. ŠL na temelju prava doživotnog stanovanja bila je nesamostalni posjednik predmetnog stana priznajući višu vlast posrednog posjednika, odnosno tuženika u smislu čl.11.st.1. ZV-a. Tuženik potvrđuje da je nakon smrti pok. ŠL, i to 17. travnja 2025. (a ne dana 14. travnja 2025. kako to tužiteljice tvrde), postojeća ulazna vrata u stan zamijenio novima tzv. blindo vratima. Tuženik je vlasnik i ujedno zadnji mirni posjednik predmetnog stana, te osporava da su se tužiteljice godinama brinule o ŠL. Međutim, sve da su iste i brinule o pok.ŠL, time nisu postale posjednice ili suposjednice predmetnog stana kako to neosnovano tvrde u tužbi. Tužiteljice bi mogle biti utvrđene samo pomoćnicama u posjedovanju, a pomoćnik u posjedovanju nije aktivno legitimiran za podnošenje posjedovne tužbe, jer nije posjednik. Brigom o osobi koja stanuje u stanu ne stječe se posjed tog stana jer se ne izvršava faktična vlast, zbog čega tužiteljice nemaju aktivnu legitimaciju u ovom postupku.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom izvatka iz zemljišne knjige za ZU 23801 K. O. [katastarska općina] od 5.svibnja 2025. i od 5.lipnja 2023., fotografije ulaznih vrata i brave na ulaznim vratima, fotografija Whats up poruka, smrtnog lista izdanog od strane Matičnog ureda Split dana 11.travnja 2025. za ŠL, Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju uz zasnivanje prava doživotnog stanovanja sklopljenog 5.lipnja 2023. između ML kao primateljice uzdržavanja i tuženika kao davatelja uzdržavanja solemniziranog od strane javnog bilježnika Snježane Ludvajić iz Solina pod brojem OV-7038/2023 dana 5.lipnja 2023., ispisa poziva (list 33-54), izvatka iz jedinstvenog registra osoba MUP-a od 29.listopada 2025. za tužiteljicu pod 1. KL, uvidom u predmet ovog suda posl.br.P-4203/2023, saslušanjem svjedoka GL, TL, VL i ĐL, te saslušanjem tužiteljica i tuženika.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljica pod 1. i 2. nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za pružanjem posjedovne zaštite u pogledu nekretnine koja u naravi predstavlja stan na IV. katu, površine 61,85 m2, koji se nalazi u zgradi anagrafske oznake [adresa].

6. Između parničnih stranaka nije sporno da je tuženik sredinom travnja 2025. zamijenio ulazna vrata na spornom stanu postavljajući tzv.blindo vrata i da tužiteljice nemaju ključeve tih vrata, zbog čega ne mogu ući u stan.

7. Međutim, sporno je da li su tužiteljice posljednje mirne suposjednice spornog stana, pa je samim time sporno postojanje aktivne legitimacije na strani tužiteljica.

8. Opće odredbe o posjedu, kakvoći posjeda, njegovom trajanju, prestanku i pravu na zaštitu posjeda sadržane su u odredbama čl.10.-29. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, 81/15-proč.tekst, 94/17-ispravak, nadalje: ZV).

9. Odredbom čl. 22. st. 1. ZV-a propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

10. Odredbom čl.22.st.2.ZV-a propisano je da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjedovanja, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

11. Odredba čl.11. ZV-a propisuje da tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednoga posjednika, nesamostalni je posjednik (st.1.); tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava- samostalni je posjednik, te da će se posjed smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno (st.2.).

12. Odredba članka 12.st.1.ZV-a propisuje da posjed nema onaj tko ne izvršava nikakvu svoju vlast glede neke stvari, a stavak 2. istog članka određuje da dok osoba koja je u radnom ili sličnom odnosu ili u nečijem kućanstvu postupa pokoravajući se tuđim nalozima glede neke stvari ili prava, pa izvršava isključivo tuđu faktičnu vlast, ona nema posjed toga, nego je samo posjednikov pomoćnik u posjedovanju.

13. Prema odredbi čl.441. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022,155/2023, 146/2025, nadalje: ZPP), raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili zahtjevima za naknadu štete.

14. Odredbom čl. 21. st. 1. ZV-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Stavkom 3. istog članka propisano je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

15. Tužiteljice navode da bi se smetanje posjeda dogodilo 14.travnja 2025., dok tuženik tvrdi da je vrata spornog stana zamijenio 17.travnja 2025. Međutim, kako je tužba podnesena 6.svibnja 2025., proizlazi da je tužba podnesena unutar prekluzivnog roka od 30 dana računajući od oba navedena datuma, sve sukladno odredbi čl. 21. st. 3. ZV-a u svezi s odredbom čl. 113. st. 2. ZPP-a. Rok za podnošenje posjedovne tužbe je prekluzivni rok na koji sud pazi po službenoj dužnosti, iako tijekom postupka između parničnih stranaka nije bila sporna pravovremenost tužbe.

16. Pregledom pisane dokumentacije priložene u spis, kao i na temelju nespornih činjenica između stranaka, utvrđeno je:

- da je tužiteljica pod 2. majka tužiteljici pod 1. i teta tuženiku,

- da je sada pok.ŠL bila majka tužiteljici pod 2., a baka tužiteljici pod 1. i tuženiku,

-da je pok.ŠL imala sina K, koji je preminuo 2021., a tuženik je sin sada pok.K,

-da je pok.ŠL bila za cijelo vlasnica stana u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica], ZU 23801 K. O. [katastarska općina], i to stana broj 9 koji se nalazi na IV. (četvrtom) katu, površine 61,85 m2, a sastoji se od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice i hodnika, s pripadajućom drvarnicom (nadalje: sporni stan),

-da zgrada u kojoj se nalazi sporni stan ima anagrafsku oznaku [adresa],

-da je ŠL kao primateljica uzdržavanja zaključila s tuženikom kao davateljem uzdržavanja Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju uz zasnivanje prava doživotnog stanovanja, i to dana 5.lipnja 2023.,

-da se tuženik citiranim ugovorom obvezao osigurati ŠL doživotno uzdržavanje, brigu o njenoj ishrani, obući, odjeći, smještaju, skrb u bolesti, pribavljanje lijekova i liječnički nadzor, kao i sahranu sukladno mjesnim običajima,

-da je ŠL kao primateljica uzdržavanja zauzvrat dala tuženiku u vlasništvo sporni stan, u čiji posjed će isti ući odmah po potvrdi ugovora,

-da je ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju osnovana osobna služnost doživotnog stanovanja u spornom stanu u korist ŠL kao primateljice uzdržavanja, bez naknade,

-da se tuženik uknjižio u zemljišnoj knjizi kao vlasnik spornog stana na temelju sklopljenog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju,

-da je na spornom stanu u zemljišnoj knjizi bila uknjižena osobna služnost-pravo doživotnog stanovanja u korist ŠL (prema izvatku od 5.svibnja 2025.),

-da je ŠL kao tužiteljica podnijela 5.listopada 2025. tužbu protiv tuženika radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zbog neispunjavanja obveza preuzetih ugovorom, i uspostave prijašnjeg stanja u zemljišnoj knjizi kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora, koja tužba je zavedena pod posl.br. P-4203/2023,

-da je tuženik u predmetu P-4203/2023 podnio odgovor na tužbu kojom se usprotivio tužbi kao neosnovanoj, osporavajući navode da ne ispunjava svoje ugovorne obveze,

-da je ŠL preminula **.**.2025.,

-da je parnični postupak posl.br.P-4203/2023, koji se vodi radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, prekinut zbog smrti tužiteljice ŠL,

-da je tuženik sredinom travnja 2025. (14. ili 17.) promijenio ulazna vrata na spornom stanu na način da je postavio tzv.blindo vrata,

-da tužiteljice nakon postavljanja blindo vrata nemaju pristup spornom stanu,

-da tužiteljica pod 1. KL ima prijavljeno aktivno prebivalište na adresi [adresa] od 18.veljače 1988. pa nadalje.

17. Tužiteljica pod 1. KL navodi da je u spornom stanu stanovala od svog rođenja, te da je u tom stanu stanovala i njena baka ŠL, ujedno i majka tužiteljice pod 2., koja je s tuženikom sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Međutim, nakon četiri mjeseca od sklapanja tog ugovora, baka ŠL zatražila je sudski raskid tog ugovora iz razloga što se tuženik nije o njoj brinuo. Sporni ugovor sklopljen je 5. lipnja 2023., a od trenutka kada je podnesena tužba za raskid tog ugovora, tužiteljice su preuzele brigu o pokojnoj ŠL. U tom stanu je stanovala i tužiteljica pod 2., ali kako je naslijedila kuću u [adresa] od pok. oca tužiteljice pod 1., tamo se 2009. prijavila i svakodnevno je dolazila u Split u stan svoje majke ŠL. U tom stanu prethodno je stanovao i pok. ujak D, ujedno i otac tuženika, o kojem je brigu vodila upravo tužiteljica pod 2. jer je isti bio bolestan i preminuo je 2021. godine. ŠL je u razdoblju od dvije godine prije smrti bila pokretna uz pomoć hodalice, bila je pretila i nije mogla izlaziti iz stana, te je trebala tuđu njegu i pomoć. Tužiteljica pod 1. uvijek je imala ključeve predmetnog stana. Nakon smrti pok. K, tužiteljica pod 1. otišla je u afektu iz stana živjeti na selo kod majke (tužiteljice pod 2.), dok je tuženik cijelu tragediju u obitelji iskoristio tako što je s bakom ŠL sklopio sporni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Tuženik je u razdoblju od 2023. do 2025. stanovao u [adresa] kod rodbine svoje majke, dok ga kasnije u odrasloj dobi nije vidjela više od pet puta. Upravo je baka ŠL zvala tuženika da ga vidi nakon smrti njegovog oca K, te su se kasnije i dogovorili oko sklapanja spornog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Tužiteljica pod 1. izbivala je iz spornog stana od veljače 2021. pa do rujna 2023., kada se u stan vratila na poziv bake ŠL, koja je zvala na mobitel tužiteljice, rekla da dođu, da je spase, jer je zaključana u sobi već pet dana, a u pozadini čuo nepoznati ženski glas. Tužiteljice su uz pomoć policije odstranile navedenu žensku osobu iz bakinog stana, koja je od prije bila poznata policiji, te su preuzele brigu o njoj. Tužiteljica pod 1. vratila se živjeti u taj stan, te je zajedno sa svojom majkom, tužiteljicom pod 2., do smrti vodila brigu o baki ŠL. Tuženik je u spornom stanu bio možda nekih četiri puta u razdoblju od rujna 2023. do smrti pok. ŠL. Baka je preminula **.**.2025., tužiteljica pod 1. čistila je 10. travnja 2025. stan i bakinu sobu, nakon čega je odlučila otići majci, tužiteljici pod 2., na selo, da se malo makne iz tog stana. Dana 14. travnja 2025. primila je poziv od tuženika, koji poziv je stavila na razglas, te je tuženik priopćio da je promijenio ulazna vrata stana i da će joj dati ključ. Tužiteljica pod 2. burno je reagirala na tu izjavu tuženika, navodeći da "što on tu ima raditi", nakon čega je isti poklopio slušalicu i više se nije javljao. Poslala mu je poruku da joj ključeve ostavi u poštanskom sandučiću, ali to se nije dogodilo, pa je pokrenula ovaj postupak. Odgovarajući na postavljena pitanja, tužiteljica pod 1. navodi da u spornom stanu živi svoj cijeli život, da se u tom stanu nalaze njene osobne stvari kao što je namještaj, zavjese i slike, dok se osobne stvari kao što je odjeća, obuća i drugo nalaze u kući njene majke, tužiteljice pod 2. u [adresa]. Tamo ih je prenijela nakon smrti ujaka K, dok je u rujnu 2023. u bakin stan donijela dvije pidžame i papuče, te osim toga nikakve druge stvari nema u bakinom stanu.

18. Tužiteljica pod 2. DL u cijelosti se složila sa iskazom tužiteljice pod 1., svoje kćeri, uz napomenu da je ona deset godina bila nezaposlena kako bi se brinula o svom sada pok. bratu D i svojoj pok. majci ŠL. Tužiteljica pod 1. cijeli je život stanovala u predmetnom stanu, kao i tužiteljica pod 2., iako se prijavila na adresu u [adresa]. U razdoblju od rujna 2023. pa do smrti pok. ŠL, tužiteljica pod 2. svaki dan je dolazila u stan svoje majke, imala je svoj vlastiti ključ, uz napomenu da jedno vrijeme nije dolazila u stan. Radi se o vremenu neposredno nakon smrti njenog brata K. Sam tuženik dolazio je u posjet ŠL, sve skupa nekih 4-5 puta, i nisu imali neki prisan odnos bake i unuka. Do smrti pok. ŠL tužiteljica pod 2. je stalno dolazila u sporni stan, dok tuženik nije promijenio ulazna vrata. Odgovarajući na pitanja, tužiteljica pod 2. navodi da je nakon smrti pok. ŠL mogla ući u stan jer je jedina imala ključeve stana, a na poseban daljnji upit navela je kako je i tužiteljica pod 1. imala ključeve, a da se njena izjava da bi jedina imala ključeve stana odnosila na spavaću sobu u stanu. Tužiteljice trenutno stanuju skupa u kući u [adresa].

19. Tuženik u svom iskazu navodi da je promijenio ulazna vrata stana iz razloga što nije mogao ući u isti. Nakon nekoliko dana po smrti bake ŠL, došao je do stana, ali nije mogao ući jer je netko promijenio bravu, s tim da tužiteljice nije ni zvao niti o tome pitao. Ključeve spornog stana imao je zadnje 2-3 godine prije bakine smrti. Nakon toga promijenio je ulazna vrata, te je zvao tužiteljicu pod 1. da joj preda ključeve, što na kraju nije učinio jer je bio izvrijeđan od strane tužiteljice pod 2., svoje tete. Ključeve je nudio tužiteljici pod 1. jer se osjećao dužnim da joj preda navedene ključeve. Baka je preminula u bolnici, s tim da je prethodno tuženik istu otpratio do bolnice, zvao hitnu i s njom čekao istu, uvijek se koristeći ključem koji je imao od stana. Nekoliko mjeseci prije bakine smrti dolazio je u sporni stan najmanje tri puta tjednom, donosio je potrebnu hranu, lijekove, a baki su pomagali i njezini prijatelji. Nakon smrti njegovog oca K, ne može da li su tužiteljice pomagale ili nisu svojoj baki ŠL. Ono što može reći jest da ih u spornom stanu kada bi dolazio nije nikada zatekao. U stanu nisu ostale nikakve osobne stvari tužiteljica. Nakon bakine smrti pristup spornom stanu imao je tuženik i tužiteljice, a u razdoblju od 2023. do smrti bake u spornom stanu je stanovala samo baka, dok su tužiteljice stanovale u staroj kući u [adresa]. Tuženik je komunicirao s tužiteljicama isključivo u vezi bake.

20. Svjedok ZL u svom iskazu navodi da je u predmetnoj zgradi na adresi [adresa] u [adresa] stanovao do prije petnaestak godina, te da poznaje tužiteljice, kao i sada pok. ŠL. Međutim, kako radi u Splitu, svjedok često navraća u predmetnu zgradu. Tuženika nikad nije vidio niti ga ne poznaje. U odnosu na tužiteljice, potvrđuje da su iste stanovale u predmetnom stanu do svoje udaje, odnosno do prije nekih desetak godina. Svjedok smatra da tužiteljice tijekom 2024. i 2025. prije jesu nego nisu stanovale u spornom stanu, jer ih je viđao u portunu. Nema saznanja o promjeni vrata na stanu ili na bravi, iako mu je tužiteljica pod 1. rekla da bi ta vrata bila zamijenjena od strane tuženika. Nije mu poznato gdje žive tužiteljice, niti mu je poznato od kada tužiteljica pod 2. stanuje u [adresa], osim da sada ne stanuje u zgradi u [adresa]. Zadnji put vidio je tužiteljice u ulazu zgrade prije nekih mjesec dana, kada su se penjale na četvrti kat.

21. Svjedok TL navodi da živi u susjednoj zgradi i da tužiteljice poznaje cijeli život, kao i pok. ŠL, dok tuženika ne poznaje. U spornom stanu je bio 10-15 puta jer je znao pomoći tužiteljicama ponijeti vrećice iz kupovine. Svjedok navodi da mu je poznato da tužiteljica pod 1. stanuje u stanu na četvrtom katu i dandanas, da je svakodnevno viđa u ulazu, dok je tužiteljicu pod 2. vidio prije nekih mjesec dana da ulazi, ali ne može potvrditi da je zaista i bila u spornom stanu. Nema saznanja o tome da je netko mijenjao vrata ili bravu na spornom stanu, navodi da tužiteljica pod 1. ima ključeve tog stana, dok mu nije poznato da li ključeve ima tužiteljica pod 2. Nakon smrti pok. ŠL svjedok više nije dolazio do spornoga stana niti je bio u tom stanu.

22. Svjedok VL navodi da poznaje tužiteljice cijeli život jer stanuje u susjednoj zgradi, poznavao je i pok. ŠL, dok je tuženika vidio samo jednom kao dijete. Poznato mu je da je tuženik sin pok. K, dakle brata tužiteljice pod 2. Svjedok je u spornom stanu zadnji put bio prije nekih 4-5 godina, dok je još uvijek bio živ danas pok. D. Tada su u spornom stanu stanovali ŠL, D i tužiteljica pod 1., dok je tužiteljicu pod 2. viđao, ali misli da nije tu stanovala. Svjedoku nije poznato da li tko stanuje u spornom stanu, da li tužiteljice imaju ključeve stana, i da li je netko mijenjao vrata ili bravu na tom stanu. U zadnjih nekoliko mjeseci nije viđao tužiteljice u blizini sporne zgrade, a nije ih viđao ni nakon smrti pok. K. Svjedok navodi i da tužiteljica pod 1. sada ne stanuje u spornom stanu, s tim da mu nije poznato od kada.

23. Svjedok ĐL navodi da je jedno vrijeme stanovao u istoj zgradi i na istom katu u spornoj zgradi, te da poznaje tužiteljice, pok. ŠL i K, dok tuženika ne poznaje. Svjedok je iz predmetne zgrade odselio prije nekih 20 godina, ali kako u spornoj zgradi još uvijek stanuje njegov otac, dolazi svakodnevno u tu zgradu po dva puta dnevno zadnjih pet godina. Neposredno prije smrti pok. ŠL tužiteljice je tamo viđao povremeno, ali mu nije poznato da li su u tom stanu stalno živjele, da li se neka od njih odselila, pa ponovno vraćala živjeti, niti mu je poznato da li tužiteljice posjeduju ključeve tog stana, odnosno da li ih posjeduje i tuženik. Međutim, osobno je vidio da je došlo do promjene vrata na spornom stanu, ali mu nije poznato tko bi ih postavio. Svjedok napominje da je u zadnje vrijeme vidio tužiteljice ispred zgrade, ali ih nije vidio osobno kako ulaze u sporni stan u kojem su stanovali D i ŠL, i u kojem stanu je viđao i tužiteljicu pod 1.

24. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219 st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. ZPP-a prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi. Sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je zahtjev tužiteljica za pružanjem posjedovne zaštite u cijelosti neosnovan.

25. Tužiteljice tvrde da su posljednje mirne suposjednice spornog stana, te da je tuženik izvršio smetanje njihova suposjeda tako što im je oduzeo suposjed stana na način da je promijenio ulazna vrata stana postavljanjem tzv.blindo vrata, a da tužiteljicama nije dao ključeve tih novih vrata. S druge strane, tuženik ne osporava da je upravo on izvršio promjenu ulaznih vrata stana, da je namjeravao dati ključeve tužiteljici pod 1., ali je odustao nakon što je izvrijeđan od strane tužiteljice pod 2. Iako tuženik ničim nije dokazao da bi vrata promijenio jer nije mogao ući u sporni stan i da sumnja kako je bravu promijenila tužiteljica pod 1., razlozi promjene ulaznih vrata nisu od značaja za ovaj postupak.

26. Prije svega je u ovom postupku potrebno utvrditi da li su tužiteljice bile zadnje mirne suposjednice spornog stana, te ovisno o tome, da li je tuženik promjenom ulaznih vrata tog stana, oduzeo tužiteljicama njihov suposjed.

27. Na okolnost da li su tužiteljice bile zadnje mirne suposjednice spornog stana, izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka, kao i svjedoka čije su saslušanje predložite tužiteljice. Sud nema razloga sumnjati u pristranost svjedoka GL, TL, VL i ĐL jer se radi o sadašnjim ili bivšim susjedima, koji nisu u posebno bliskim odnosnima sa tužiteljicama, a tuženika niti ne poznaju, tako da nemaju nikakvog osobnog ili imovinskog interesa da u ovom sporu uspije neka od parničnih stranaka.

28. Svjedok ZL navodi da su tužiteljice stanovale u spornom stanu, ali da nakon udaje više ne u tom stanu ne stanuju, najmanje zadnjih 10 godina, niti mu je poznato gdje žive tužiteljice. Ovaj svjedok ističe da je nakon smrti pok.ŠL viđao tužiteljice da ulaze u zgradu, ali ih nije osobno vidio da ulaze u sporni stan.

29. Svjedok TL navodi da tužiteljica pod 1. i danas stanuje u spornom stanu, da je viđa svaki dan u "portunu" i da ima ključeve spornog stana, dok mu nije poznato gdje stanuje tužiteljica pod 2. Iskaz ovog svjedoka sud ne može prihvatiti kao istinit, pogotovo jer je u suprotnosti sa nespornom činjenicom između parničnih stranaka, a to je da tužiteljice nakon promjene ulaznih vrata više nemaju pristupa u sporni stan.

30. Svjedok VL nema saznanja tko stanuje u spornom stanu, tko ima ključeve stana i tko je promijenio ulazna vrata. Posljednji put je u tom stanu bio prije 4-5 godina, kada su u njemu stanovali ŠL, njen sin D i tužiteljica pod 1., dok smatra da tužiteljica pod 2. nije tu stanovala već samo dolazila. Dakle, ovaj svjedok nema nikakvih relevantnih saznanja za predmet spora.

31. Svjedok ĐL, iako je odselio iz zgrade prije 20-ak godina, dolazi svakodnevno jer je u stanu ostao živjeti njegov otac. Svjedok navodi da je tužiteljice povremeno viđao da dolaze u stan dok je bila živa ŠL, ali mu nije poznato da li su tamo i stalno stanovale, da li se neka od njih odselila i ponovno vraćala. Poznato mu je da je netko promijenio ulazna vrata spornog stana i da je tužiteljica pod 1. jednom došla pitati vode u njegovog oca da zalije cvijeće pok.ŠL jer ne može ući u stan, čije ključeve nema. Dakle, ni ovaj svjedok nema nikakvih relevantnih saznanja za predmet spora, odnosno da li su tužiteljice bile u zadnjem mirnom suposjedu spornog stana.

32. U odnosu na iskaz tužiteljice pod 1., treba navesti da ista u svom iskazu navodi da je u spornom stanu živjela od rođenja, ali da se nakon smrti ujaka K odselila majci-tužiteljici pod 2. u kuću koja se nalazi u [adresa]. Razlog odlasku jest ogorčenost na baku ŠL, koju je krivila za smrt ujaka K. Tužiteljica pod 1. ističe da u stanu nije stanovala od veljače 2021. do rujna 2023., kada je baka ŠL zvala nju i tužiteljicu pod 2. da joj dođu pomoći. Također navodi da je tužiteljica pod 2., njena majka, u stan dolazila svakodnevno, iako se tijekom 2009. "prijavila" na adresu u [adresa], gdje je dobila kuću od pok.oca tužiteljice pod 1.

33. Analizom iskaza tužiteljice pod 1., proizlazi da ista potvrđuje da je u veljači 2021. napustila suposjed spornog stana, da tužiteljica pod 2. u tom stanu ne stanjuje još od 2009., iako je uredno dolazila. Međutim, sud ne može prihvatiti kao istinit iskaz tužiteljice pod 1. da se u rujnu 2023. vratila živjeti u sporni stan, radi brige o baki ŠL. Naime, tužiteljica pod 1. izjavila je da je sve svoje osobne stvari (odjeću, obuću i slično) prenijela iz stana još 2021. u kuću u [adresa], te da se od njenih osobnih stvari u stanu nalaze samo dvije pidžame i papuče. Sud samo na temelju ove izjave zaključuje da tužiteljica pod 1. nije bila posljednja mirna suposjednica spornog stana, odnosno da je stanovala u tom stanu. Nije životno i logično da netko živi u stanu s dvije pidžame i papučama, bez ikakvih drugih stvari, koje se nalazi u kući u kojoj stanuje tužiteljica pod 2.

34. To što su tužiteljice imale ključeve spornog stana radi brige o svojoj majci i baki ŠL, ne znači da su time postale suposjednice tog stana. Time su samo ispunjavale svoju zakonsku i moralnu obvezu oko brige za nemoćnu majku i baku ŠL, te time nisu izvršavale nikakvu svoju faktičnu vlast nad stanom. Sud u ovom dijelu prihvaća primjedbe tuženika da su tužiteljice u konkretnom slučaju bile samo pomoćnice u posjedovanju jer su dolazile radi pružanja brige pok.ŠL, i sasvim je logično da su imale ključeve stana. Prema navodima tužiteljice pod 1., ŠL nije mogla izlaziti iz stana, bila je pretila, kretala se pomoćnu hodalice i trebala joj je tuđa njega i pomoć.

35. Ne može se prihvatiti ni iskaz tužiteljice pod 2. da je ona stalno stanovala u spornom stanu, a da se u [adresa] "samo prijavila". Njen iskaz nije sukladan iskazu njene kćeri, tužiteljice pod 1., koja navode da je tužiteljica pod 2. već od ranije stanovala u kući u [adresa], da joj se doselila tužiteljica pod 1. nakon smrti ujaka K u veljači 2021., te da se sve njene osobne stvari nalaze u toj kući. Isto tako tužiteljica pod 2. navodi da je samo ona imala ključeve spornog stana, da bi u nastavku iskaza navela da je pri tome mislila na ključeve spavaće sobe u stanu (!?). Upravo tužiteljica pod 2. u drugom dijelu svog iskaza navodi da je do smrti pok.ŠL krajem ožujka 2025. svakodnevno dolazila u sporni stan. Postavlja se pitanje zašto je tužiteljica pod 2. dolazila svakodnevno u stan, za koji tvrdi da je u njemu živjela dok tuženik nije promijenio ulazna vrata stana.

36. Dakle, iskazi tužiteljica sadrže proturječnosti, nedosljednosti i međusobne kontradiktornosti, razlozi kojih sud vidi u tome da su tužiteljice svoje iskaze pokušale iskonstruirati u svrhu dokazivanja da bi bile posljednje mirne suposjednice spornog stana. Međutim, u tome nisu uspjele jer su odgovarajući na pitanja iskazivale suprotno od onoga što već izjavile u svojim iskazima. Svakako je za napomenuti da svjedoci predloženi upravo od strane tužiteljica nemaju nikakvih saznanja da li su tužiteljice stanovale u spornom stanu do smrti pok.Štefice i promjene ulaznih vrata stana, dok svjedok ZL iskazuje da su odselile nakon udaje.

37. Osim što ničim nisu dokazale da su bile posljednje mirne suposjednice spornog stana, već samo pomoćnice u posjedovanju, treba istaknuti da je ŠL bila u nesamostalnom i neposrednom posjedu, budući da je vlasništvo stana ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju prenijela na tuženika, dok je istim ugovorom za sebe osnovala pravo osobne služnosti doživotnog stanovanja. Nakon njene smrti samostalni i neposredni posjed je prešao na tuženika, a sve sukladno sklopljenom ugovoru.

38.Tuženik se tijekom postupka očitovao na iskaze svjedoka i parničnih stranaka u predmetu R1-422/2024, ali navedeni spis nije korišten kao dokaz u ovom postupku, pa je suviše očitovati se na navode tuženika vezano iskaze iz tog postupka.

39. Tužiteljice su primjenom pravila o teretu dokazivanja bile dužne predložiti izvođenje dokaza na temelju kojih bi sud na nedvojben način mogao utvrditi činjenice na kojima tužiteljice temelje svoje zahtjeve, a što tužiteljice u konkretnom slučaju nisu učinile, dok sud nema nikakvih ovlaštenja u tom pogledu, osim izvođenja dokaza koje su stranke u postupku predložile.

40. Kako iz svih izvedenih dokaza proizlazi da tužiteljice nisu bile posljednje mirne suposjednice spornog stana, odnosno nisu izvršavale nikakvu svoju faktičnu vlast, niti su aktivno legitimne za pružanje posjedovne zaštite. Slijedom navedenoga, tužbeni zahtjev tužiteljica pod 1. i 2. odbijen je kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci ovog rješenja pod točkom I.

41. Parnični troškovi dosuđeni su tuženiku na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, s obzirom na to da je u cijelosti uspio u parnici. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrsta spora (smetanje posjeda) i važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23, 107/25) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP-a tuženiku je priznata jednokratna nagrada za prve četiri radnje u postupku u visini od 250 bodova sukladno Tbr.7.toč.2. Tarife (sastav odgovora na tužbu, zastupanje na ročištima održanim 29.listopada 2025., 25.veljače 2026. i 13.svibnja 2026.), za zastupanje na ročištu održanom 7.srpnja 2026. i za sastav obrazloženog podneska od 1.lipnja 2026. po 50 bodova za svaku radnju (50x2) sukladno Tbr.7.toč.2. Tarife, odnosno ukupno zbrojeno 350 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR daje iznos od 700,00 EUR, a uvećano za 25% PDV-a iznosi 875,00 EUR. Slijedom navedenog, naloženo je tužiteljicama pod 1. i 2. da naknade tuženiku troškove ovog postupka u iznosu od 875,00 EUR. Na dosuđeni trošak tuženiku je priznata i zatezna kamata temeljem odredbe čl.151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom 29. st. 2. ZOO-a, i to od donošenja odluke do isplate, te je odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom II.

Split, 20.kolovoza 2026.

Sutkinja:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava odluke obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje smatra se da je dostava odluke obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužiteljicama pod 1. i 2. putem punomoćnika,

- tuženiku putem punomoćnika,

- u spis.