Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kžmp-10/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Pera Miloglava, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv ml.pl. ĐM i EM zbog kaznenog djela iz članka 315. stavak 4. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17– dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu protiv presude Općinskog suda u Čakovcu pod poslovnim brojem K- 65/2020-51 od 14. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Čakovcu oglasio je krivim prvooptuženog ml.pl. ĐM za kazneno djelo napad na službenu osobu – opisano u članku 315. stavak 4. u svezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 315. stavak 4. KZ/11 te drugooptuženog EM za kazneno djelo prisile prema službenoj osobi u pokušaju – opisano i kažnjivo po članku 314. stavak 1. u svezi članka 34. KZ/11. Na temelju članka 315. stavak 4. KZ/11 prvookrivljeni ml.pl. ĐM je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine s tim da je na temelju odredbe članka 56. KZ/11 prema prvooptuženom primijenjena uvjetna osuda pa se izvršenje izrečene kazne odgađa za vrijeme od 3 (tri) godine, te se izrečena kazna neće izvršiti ako prvookrivljeni ml.pl. ĐM u tom roku ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 314. stavak 1. u svezi članka 34. KZ/11 drugookrivljeni EM je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 79. KZ/11 od 1. prvooptuženog ml.pl. ĐM je oduzet metalni bokser veličine 12 cm sa naprstnikom privremeno oduzetog uz Potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, serijskog broja [serijski broj] od 21. listopada 2018., te se isti ima po pravomoćnosti ove presude uništiti.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08, oba optuženika su oslobođena plaćanja troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1.- 6. ZKP/08, a drugooptuženi EM oslobođen je i plaćanja troškova nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja iz članka 145. stavak 2. točka 7. ZKP/08, a koji troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, povrede kaznenog zakona (članak 467. točka 2. i članaka 469. točka 5. ZKP/08 i zbog odluke o kazni i uvjetnoj osudi (članak 467. točka 4. i članak 471. stavak 1. ZKP/08) predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Prije sjednice vijeća sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku koji su spis nakon razgledanja vratili sudu bez očitovanja o osnovanosti žalbe.

2.3. Nitko od stranaka nije zahtijevao da bude izvješten o sjednici, niti je drugostupanjski sud u smislu članka 475. stavak 1. ZKP/08 ocijenio da bi njihova prisutnost bila korisna za razjašnjenje stvari.

3. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

4. Državni odvjetnik pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 navodeći da se pobijana presuda ne može ispitati budući da je izreka presude proturječna sama sebi i razlozima presude jer iz činjeničnog opisa radnji za koje su prvookrivljeni ĐM i drugookrivljeni EM proglašeni krivima vidljivo je da je I. okrivljeni ĐM proglašen krivim zbog napada na policijske službenike CM i AM, a da je II. okrivljeni EM proglašen krivim zbog pokušaja da u službenom postupanju spriječi policijske službenike KM i CM. Iz navedenog proizlazi da je svaki od okrivljenika terećenim radnjama počinio dva kaznena djela u stjecaju, budući da je svaki od okrivljenika poduzeo opisane inkriminirane radnje na štetu dvaju policijskih službenika, koji su svi u postupku i sudjelovali kao žrtve kaznenog djela. Međutim, u nastavku izreke pobijane presude prvostupanjski sud je I. okrivljenog ĐM osudio na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine uvjetno na 3 (godine), a II. okrivljenog EM na kaznu zatvora od 8 (osam) mjeseci, iz čega proizlazi da je svakog okrivljenika osudio za samo jedno kazneno djelo, čime je izreka presude proturječna sama sebi, ali i obrazloženju presude, u kojem se obrazlaže zaključak da su okrivljenici postupanjem opisanim pod točkom I. izreke ostvarili bitna obilježja kaznenih djela koja im se stavljaju na teret, i to I. okrivljeni ĐM napadom na službenu osobu iz članka 315. stavak 4. u svezi stavka 1. KZ/11, a II. okrivljeni EM prisilom prema službenoj osobi u pokušaju iz članka 314. stavak 1. u svezi članka 34. KZ/11, uslijed kojih proturječnosti se pobijana presuda ne može ispitati.

4.1. U pravu je državni odvjetnik kad u svojoj žalbi tvrdi da je takvim postupanjem prvostupanjskog suda počinjena ranije navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer je izreka prvostupanjske presude nerazumljiva i proturječna sama sebi pa se iz tog razloga niti sama presuda ne može ispitati.

4.2. Žalbeni razlozi državnog odvjetnika imaju svoje izvorište u odluci prvostupanjskog suda da radnje inkriminirane optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu a koje se sastoje, kompozicijski gledano, iz dva kaznena djela napada na službenu osobu opisana u članku 315. stavak 4. u svezi stavka 1. KZ/11 te dva kaznena djela prisile prema službenoj osobi u pokušaju iz članka 314. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11, a koja su djela optužena u stjecaju, sudi kao jedno kazneno djelo prisile prema službenoj osobi u pokušaju iz članka 315. stavak 4. u vezi stavka 1. KZ/11 i jedno kazneno djelo prisile prema službenoj osobi u pokušaju iz članka 314. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11 zbog čega je izreka prvostupanjske presude je nerazumljiva i sama sebi proturječna pa se iz tog razloga niti sama presuda ne može ispitati.

4.3. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud, presuđujući onako kako je upravo navedeno, u izreci svoje presude zadržao raniju, po državnom odvjetniku navedenu kompoziciju inkriminiranih kaznenih djela, pa je tako iz izreke osporene presude razvidno da se, kad je riječ o činjeničnom opisu djela, radi o dvije odvojene situacije i to ovisno o osobama oštećenika.

4.4. Analizirajući sadržaj činjeničnog opisa izreke pobijane presude vidljivo je da su prvooptuženi ĐM proglašen krivim zbog napada na policijske službenike CM i AM, a da je drugooptuženi EM proglašen krivim zbog pokušaja da u službenom postupanju spriječi policijske službenike KM i CM. Iz navedenog proizlazi da je svaki od okrivljenika terećenim radnjama počinio dva kaznena djela u stjecaju, budući da je svaki od okrivljenika poduzeo opisane inkriminirane radnje na štetu dvaju policijskih službenika, koji su svi u postupku i sudjelovali kao žrtve kaznenog djela.

4.5. Međutim, u nastavku izreke pobijane presude prvostupanjski sud je I. okrivljenog ĐM osudio na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine uvjetno na 3 (godine), a II. okrivljenog EM na kaznu zatvora od 8 (osam) mjeseci, iz čega proizlazi da je svakog okrivljenika osudio za samo jedno kazneno djelo, čime je izreka presude proturječna sama sebi, ali i obrazloženju presude, u kojem se obrazlaže zaključak da su okrivljenici postupanjem opisanim pod točkom I. izreke ostvarili bitna obilježja kaznenih djela koja im se stavljaju na teret, i to I. okrivljeni ĐM napadom na službenu osobu iz članka 315. stavak 4. u svezi stavka 1. KZ/11, a II. okrivljeni EM prisilom prema službenoj osobi u pokušaju iz članka 314. stavak 1. u svezi članka 34. KZ/11, uslijed kojih proturječnosti se pobijana presuda ne može ispitati

4.6. U činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude zadržana je kompozicija optuženja kakva je bila navedena u optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu, iz nje je razvidno da se radi o odvojenim kaznenim djelima odnosno o djelima počinjenima u stjecaju.

4.7. Postupak suda prvoga stupnja je očigledno nepravilan jer iz izreke presude se uopće ne vidi, budući da sama izreka nije usklađena s konačnim presuđenjem prvostupanjskog suda, u čemu se ogledaju odnosno iz čega se konkretno sastoje tzv. kohezioni faktori kojim bi radnje oba okrivljenika navedene u izreci prvostupanjske presude sačinjavale konstrukciju produljenog kaznenog djela, prema odredbi članka 52. stavak 1. KZ/11.

4.8. Zbog toga prvostupanjsku presudu nije moguće ispitati te je zato bilo potrebno uvažavanjem žalbi kako državnog odvjetnika, presudu suda prvoga stupnja ukinuti i u smislu odredbe članka 483. stavak 1. ZKP/08 predmet uputiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, pa nisu razmatrane hijerarhijski niže žalbene osnove (zbog povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni i uvjetnoj osudi) iz žalbe državnog odvjetnika.

5. Imajući u vidu da se prvostupanjska presuda ukida zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a iz sadržaja žalbe ne proizlazi da je podnesena i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, drugostupanjski sud nije ocjenjivao činjenična utvrđenja.

6. U ponovljenom će postupku taj sud prije svega otkloniti sve nedostatke na koje mu je ukazano ovom ukidnom odlukom te je dužan izreku svoje presude, sve pod navedenim uvjetom da okrivljenike proglasi krivima i u ponovljenom postupku, uskladiti s potrebom potpune jasnoće činjeničnog i pravnog opisa te pravne kvalifikacije djela. Sve navedeno uključuje potrebu da se za sva relevantna utvrđenja u presudi iznesu odgovarajući, valjani i na zakonu utemeljeni razlozi. U konkretnom slučaju ne može se primijeniti konstrukcija produljenog kaznenog djela jer je djelo počinjeno na štetu dvije fizičke osobe, a radi se o kaznenim djelima protiv javnog reda - napad na službenu osobu i prisile prema službenoj osobi gdje je vrijednost koja se zaštićuje javni red, ali tjelesni i fizički integritet službene osobe koja se napada. U takvom slučaju, ne može se primijeniti konstrukcija produljenog kaznenog djela što se s pravom ističe u žalbi, već se radi o kaznenim djelima počinjenim u stjecaju.

7. Kako je prvostupanjski sud ostvario bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 to je pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, a sve u smislu odredbe članka 483. stavak 1. ZKP/08.

Dubrovnik, 20. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Pero Miloglav